informativniislamskičasopis
0

Pokajanje glumice Medihe Kamil

Imam je učio: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene…”, sve dok nije došao do: “Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.” (Prijevod značenja El-Hadid, 16-17.) Osjetila sam kao da se meni Allah obraća, kako bi od mene udaljio brigu i očaj. Kao da mi kaže: “Znaj da, kako je Allah u mogućnosti da oživi zemlju s kišom, tako je u stanju da oživi okorjela srca, kao što je srce moje majke i da ga očisti sa svjetlom imana.” Smirenost mi je počela obuzimati srce. Vratila sam se kući i zaspala kao nikada do tada. Ujutro sam našla majku u primaćoj sobi, tužnu, koja je lutala u mislima. Došla sam do nje, sagela se i poljubila joj ruku… 

Otvorila sam oči i ugledala tetku, majčinu sestru, koja mi je bila kao brižna majka. Njen suprug i djeca su gajili ljubav prema meni. Što sam više rasla, sve sam više voljela tu porodicu. Moja tetka i njen suprug su obavezno klanjali sabah namaz i budili svoju djecu da zajedno s njima klanjaju u džematu, a i ja sam od svoje pete godine klanjala tako, oponašajući ih. Suprug moje tetke je bio hafiz, a glas prilikom učenja Kur’ana mu je bio prelijep. Zračio je saosjećanjem i darežljivošću, naročito prema meni, jer me je smatrao kao svojim najmlađim djetetom. U vrijeme praznika nama je dolazila lijepa i elegantna gospođa koja mi je donosila mnogo poklona. Grlila me je i ljubila. Ja sam je zvala Tanta, a ona je od mene, kroz smijeh, tražila da je zovem Dudu. Kada sam imala sedam godina saznala sam da je Dudu moja majka, da je njen posao uzurpirao cijelo njeno vrijeme i zbog toga je bila prisiljena da me ostavi kod tetke. Na moj dvanaesti rođendan preselila sam se kod svoje majke u njenu kuću. Kuća je bila prostrana i lijepa. U njoj je bila vojska slûga, čuvara i pomagača. Svi su okruživali moju majku, natječući se ko će prije izvršiti njene naredbe, kao da je kraljica. Iako su me okruživali svi oblici bogatstva i luksuza, osjećala sam se kao stranac i kao izolirano ostrvo u sredini okeana. Iako se moja majka igrala sa mnom i bila ljubazna prema meni, u ono malo vremena koje je provodila u kući, osjećala sam, još dok sam se nalazila u njenom zagrljaju, da se nalazim u zagrljaju žene koja mi je strana. Šta više, njen miris nije bio kao miris koji mi se sviđao u vrijeme dok sam bila u zagrljaju svoje tetke. Njen miris je bio mješavina mirisa parfema, cigareta i drugog mirisa kojeg nisam poznavala, ali sam poslije saznala da je to alkohol. Poslije kratkog boravka s majkom, upitala sam je za zanimanje koje joj oduzima većinu vremena. Pogledala me je začuđeno, kao da sam stvorenje s Marsa i zapitala me: "A zar ti ne znaš da sam ja glumica? Zar te nije obavijestila tetka?” Odgovorila sam da nije. Dodala je: "Naravno da te nije obavijestila, jer ona nije zadovoljna mojim poslom i smatra ga nedozvoljenim. Koliko je ona naivna? Zaista "umjetnost" koju upražnjavam služi plemenitoj misiji koja izgrađuje duhovne sposobnosti i plemenite osjećaje. Povukla me je za ruku do salona i rekla: ‘Sada ćeš pogledati sve moje filmove’". Stavila je kasetu u video. Prvi put u svom životu, sjela sam da gledam njene filmove koji su sadržavali u sebi scene u kojima je bila u prozirnoj odjeći, u zagrljaju muškaraca.

To sam gledala prvi put u životu jer je tetak strogo nadzirao televizor, a posebno kada su bili u pitanju filmovi moje majke. Nisam znala šta da radim dok sam gledala majku u tim situacijama. Sve što sam mogla učiniti je da oborim glavu i da gledam u zemlju, a ona se smijala iz dubine srca, sve dok joj suze nisu potekle. Kada sam narasla i navršila osamnaestu godinu, scene moje majke u filmovima su se povećavale, a s njima se u scenama povećavala razgolićenost i izopačenost. Pogledi mojih prijatelja u školi, u kojoj su bili izmješani muškarci i djevojke, ubijali su me po hiljadu puta. Gledali su me kao jeftinu robu koju svako može uzeti, iako sam bila daleko od toga. Naprotiv, još iz djetinjstva sam obavljala namaze i klonila se zabranjenih djela. Osjećala sam duboku tugu kada sam posmatrala majku da pije alkohol u vrijeme ramazana, te kada sam vidjela da ne zna broj namaskih rekata, a sve što je znala o islamu je šehadet. Možda ćeš zapitati: Zašto joj se nisi suprostavila? Ko kaže da joj se nisam suprostavila i usprotivila? Mnogo puta sam joj otvoreno rekla da nisam zadovoljna s njenim načinom života i tražila od nje da ostavi glumu i da potraži drugi posao. Ponekad me je ismijavala ili se pretvarala da pristaje na to, a ponekad me optuživala da sam kruta i govorila mi: "Šta ti zapravo hoćeš? Ophodim se s tobom kao s kraljicom. Kupila sam ti mercedes iako si u srednjoj školi. Sve tvoje haljine su iz Evrope. Svake godine te vodim u svjetske metropole. Prosto rečeno, tvoji snovi su za mene naredbe”. I kada joj odgovorim: "Moj najveći san je da te vidim čednu kao što vidim sve ostale majke", ona bi povikala na mene: "Scene koje ti se ne sviđaju, obezbjeđuju ti lagodan život sa kojim se naslađuješ i zbog kojeg ti zavide druge djevojke, ali si ti slijepa i to ne primjećuješ". Zbog njene neobuzdane želje za "reflektorima", slavom i novcem bila sam prisiljena da progutam svoje protivljenje sa svom gorčinom. Kada je došao moj dvadeseti rođendan, upitala me je koji poklon da mi kupi. Rekla sam joj da bi voljela posjetiti mjesto koje do sada nismo posjetili. Upitala je sa čuđenjem: "A zar postoji mjesto a da ga nismo posjetili?" Rekla sam: “Mekka!” Skamenila se par trenutaka, a zatim rekla: "Mekka?" Pogledala sam je molećim pogledom: "Molim te mama, udovolji mojoj molbi?" "A zar mogu da odbijem tvoju molbu, moja voljena" – rekla je. Put u Mekku se ne može opisati. Obuzeli su me čudni osjećaji kao da hodam po oblacima, a kada sam prvi put vidjela Kabu, zaplakala sam. Hiljadu puta sam zamolila: "Gospodaru moj, uputi moj narod, zaista oni ne znaju?" I kao da sam osjetila da će moja majka biti upućena iako je ona u čitavom putovanju osjećala dosadu. Obavila sam umru, vratila se u svoj grad i stavila mahramu. Iznenadila ju je moja odluka, ali u početku nije komentarisala jer je bila zauzeta snimanjem, a sukob se nastavio kasnije. Pogađala me podrugljivim pogledima i govorila: "Koji je to turban kojeg oblačiš? Koja je to zaostalost. Imaš li šezdeset godina, pa da stavljaš mahramu?” Naravno da će reći: "Postala si majka hadže (stare osobe). Ja sam ta koja je glumila dragu osobu da bi postala majka hadže. A šta da radim sa tvojim haljinama koje sam kupila u Evropi, da ih pospem gorivom i zapalim? Jedne prilike me obuzela hrabrost, te sam joj rekla: "Ja sam spremna da živim kod tetke, kako ti ne bi pričinjavala neugodnosti.” Kao da sam rekla riječ nevjerstva. Uzbudila se i povikala: "Tetak je siromah i nije u mogućnosti da troši na tebe. Zaklinjem ti se da ukoliko napustiš moju kuću, neću više trošiti novac na tebe. I zar te odgajam da bi me napustila?" Rekla sam: "Dobro, ostavi me da živim na način s kojim sam zadovoljna". Oštro me je pogledala i rekla:"Dobro, radi šta hoćeš". Prošla je godina dana od bučne rasprave, a naši odnosi su oslabili, sve dok se nije dogodila nagla promjena poslije njenog povratka iz Amsterdama gdje je snimala film. Bila je tužna i zabrinuta. Naredila mi je da ne vozim auto, bojeći se za moj život, te mi je iznajmila vozača. Nije spavala u noćima, a da ja nisam bila u njenom zagrljaju. Kada sam je pitala o tajni njene tuge i brige, glumila bi da se smije i govorila: "Ne postoji tuga i briga." Pokušala sam da saznam to kod njene menadžerice, a nakon upornosti mi je rekla da je moja majka u Amsterdamu slučajno srela Ahmeda, svog bližnjeg rođaka, koji je kao inžinjer potpisivao ugovor za svoju firmu. Kada je htjela da se rukuje s njim, rekao joj je hladno: "Zaista sam ružne sreće da te slučajno ovdje sretoh." Rekao joj je da je prijateljica šejtana, da svojim filmovima raspiruje strasti kod mladića, da je notorni alkoholičar, da ne pokriva stidno mjesto i rekao joj je: "Znam da je tvoja duša u tvojoj jedinoj kćerki, i boj se za nju da je ne pogodi nebeska vatra i da je ti ne opržiš njom.” Nakon što je menadžerica završila, osjetila sam kao da me čekić udario u glavu. Naš rođak je bio upravu kada ju je ukorio, ali Allah ne kažnjava druge radi grijeha drugih osoba. Plakala sam radi njenog, ali i radi svog stanja. Nakon nekoliko mjeseci desilo se ono što nikome nije padalo na um. Pojavila joj se oteklina na grudima. Posumnjali smo da je rak. Zajedno smo otputovali u London da obavi operaciju. Njeno psihičko stanje je bilo teško. Prije nego što je ušla u operacionu salu, rekla mi je: "Znam tvoju jaku vezu sa Allahom. Znam da ja ne zaslužujem čistu kćerku kao što si ti. Svojim postupcima sam veoma ružno postupala prema tebi. Molim te, moli od Allaha milost za mene! Šta ako umrem u ovoj sobi?” Plakala sam i tresla se. Stavila sam glavu na njena prsa i rekla: "Još ćeš ti živjeti mama. I živjet ćeš, jer te ja trebam. Allah neće lišiti kćerku njene majke." Nasmijala se i rekla: "Ukoliko preživim, iznenadit ću te.” Operacija je uspjela, pa sam je pitala o obećanom iznenađenju. Dugo me je gledala sa nježnošću, a potom rekla: "Ostavit ću alkohol i cigarete, kao prvu etapu kojoj će slijediti druge etape." Skočila sam od radosti, zagrlila je i ljubila. Koliko sam samo željela da moja majka učini taj korak. Počela je da klanja, da pita o zekatu, te o ostalim djelima vezanim za islam, a ja sam bila puna sreće dok sam joj odgovarala. Ali to nije dugo potrajalo. Vratila se svojim prijašnjim običajima. Jednog dana, u četiri sata ujutro, vratila se u pijanom stanju. Njena menadžerica ju je pridržavala da ne padne. Povikala sam na nju: "Alkohol! Ponovo!" Menadžerica mi je zatražila da joj pomognem da majka uđe u sobu, a ja sam povikala: "Kada ona neće sebi  da pomogne, onda joj niko neće moći pomoći." Snažno sam zalupila vrata. Nakon kratkog vremena, ušla je menadžerica i rekla: "Znam da ti je teško. Međutim, ovo joj je prvi put od kada ti je obećala. Bila je na proslavi rođendana kod jedne velike filmske zvijezde. Ismijavao joj se što je ostavila alkohol. Zakleo se rastavom braka da će popiti s njom jednu čašu. U početku je odbila, ali zvanice su je aplauzom ohrabrile, tako da je popila jednu čašu viskija koja je povukla za sobom ostale. Vjeruj mi! Tvoja majka hoće da se promjeni i zbog toga te molim da joj pomogneš.” Pokušala sam da prihvatim riječi menadžerice i da sama sebe ubijedim da se majka bori, ali njen posljednji film je prekoračio svaku mjeru. Velika uzbuna koja se digla oko filma, te napadi časopisa na njega zainteresovali su me da ga pogledam, a bolje je bilo da nisam. Film je bio nešto najužasnije što sam ikada vidjela u svom životu. Glumila je ulogu plesačice koja je upetljana u kriminal, a potom ušla u zatvor. Nakon toga, film se pretvara u predstavu onoga šta se dešava u zatvorima za žene, od nemorala i seksualnih nastranosti. Toliko su sporne scene bile vulgarne da su kod mene izazvale mučninu i potištenost. Izašla sam iz kina na ulicu. Šta da radim? Vratila sam se kući nakon što sam obišla sve ulice. Našla sam je sa čašom alkohola. Dočekala me sa riječima: "Gdje si ti moja voljena! Zabrinula sam se za tebe." Pogledala sam je i rekla: "Gledala sam tvoju zadnju sramotu.” Ustala je i rekla: "Kako to sa mnom razgovaraš, a ja sam ti majka?" “Teško meni. Da mi  bogdom nisi majka, a ja tebi kćerka. Zar ti nije dovoljno tvog cinizma i opijanja, pa si glumila u jeftinom filmu koji pogađa strasti nemoralnih osoba. Ponizila si me. Ti si najgora majka koju sam vidjela u svom životu!". Snažno me je ošamarila. Skamenila sam se od iznenađenja. Napustila sam kuću i otišla u mesdžid koji je bio u blizini. Dugo sam učila Kur’an, a suze su mi tekle sve dok nisu pokvasile stranice Kur'ana. Osjećala sam razočarenje i nisam sebi došla dok me akšamski ezan nije "probudio". Ustala sam da klanjam. Imam je učio: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene…”, sve dok nije došao do: "Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.” (Prijevod značenja El-Hadid, 16-17.)Osjetila sam kao da se meni Allah obraća, kako bi od mene udaljio brigu i očaj. Kao da mi kaže: "Znaj da, kako je Allah u mogućnosti da oživi zemlju s kišom, tako je u stanju da oživi okorjela srca, kao što je srce moje majke i da ga očisti sa svjetlom imana." Smirenost mi je počela obuzimati srce. Vratila sam se kući i zaspala kao nikada do tada. Ujutro sam našla majku u primaćoj sobi, tužnu, koja je lutala u mislima. Došla sam do nje, sagela se i poljubila joj ruku. Pogledala me je, a njene oči su bili ispunjene suzama. Rekla mi je sa prigušenim glasom: "Poljubila si mi ruku nakon što sam te jučer udarila?" Odgovorila sam: "Ti si moja majka i tvoje je pravo da me ukoriš." "Ne, tako mi Allaha. Nisi ta koja zaslužuje ukor, niti ja zaslužujem čestitu kćerku kao što si ti." Potom je ustala i napustila kuću. Tog trenutka sam spoznala da se majka mijenja i da njeno srce smekšava, te da svjetlost imana ulazi u nju. Povećala sam svoj trud pozivajući je islamu. Mnogo sam joj govorila o onome šta se dešava na vjerskim predavanjima u mesdžidu, kojima sam redovno prisustvovala. Usmjeravala sam radio prilikom učenja Kur'ana prema njoj, kako bi ga čula. Ustrajavala sam u njenom pozivanju da sa mnom prisustvuje vjerskim predanjima, ako baš ništa, onda samo da meni pravi društvo. Nastupio je čas u kojem je stavila mahramu. Kada sam je pozvala da prisustvuje vjerskom predavanju kod bivše "umjetnice" koja se pokajala, nije se protivila prijedlogu. Ušla je u sobu da se obuče. Bila sam vrlo sretna. Vidjela sam da je stavila bijelu mahramu na glavu, koja je bila kao kruna. Sljedećeg jutra je zatražila od mene da je predvodim u sabah namazu. Nakon što sam proučila Fatihu, razmislila sam šta da učim od Kur'ana. Allah me je uputio da proučim: "i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili." (Prijevod značenja Ali Imran, 135-136.) I samo što sam završila dva ajeta, osjetila sam da plače i jeca. Cijelo njeno tijelo se treslo od jačine uzbuđenja. Pobojala sam se za nju i brzo sam upotpunila namaz. Zagrlila sam je kako bi se smirila. Objesila se na mene kao dijete na svoju majku. Rekla sam joj: "Donijeću ti čašu soka od limuna." Još se više pričvrstila uz mene i rekla: "Nemoj. Želim da pričam s tobom o brizi koja pritišće moja prsa." "Dobro, majko moja. Pričaj!" Nakon dubokog uzdaha rekla je: "Kada sam počela sa glumom, bila sam najudaljenije biće od Allaha. Ništa me nije privlačilo u životu osim novca, slave i ljubavnih priča. Nakon što su dani prolazili, povećavala  se moja popularnost, ali su me obuzimali čudni osjećaji kao da sam na vrhuncu izgubljenosti i to kada sam bila na vrhuncu slave. Mnogo puta sam silno željela da se izbičujem. Koliko sam puta stojala ispred ogledala u najljepšoj odjeći, ali sam željela pljunuti sama sebi u lice." Moja majka je nastavila sa govorom, a njenje suze su kapale s obraza. Rekla sam joj: "Zaista, svaka suza će oprati jedan grijeh i izbrisati loše djelo.” Zatražila sam da nastavi govoriti. Rekla je: "Kada sam se razboljela i otišla u London radi operacije, zamislila sam sama sebe kako ispuštam zadnje izdisaje, vraćam se kući u sanduku i to kao mrtvo tijelo. Zapitala sam sama sebe: ‘Šta ćeš reći melekima u kaburu kada te budu pitali o životu u kojem si se igrala, kojeg nisu upravljala racionalna, niti razumna mjerila'. Ali, ljubav prema slavi je bila veća od poziva moje duše. Nakon što me je Allah izliječio, vratila sam se ponovo griješenju. Jedne prilike, zaustavila me jedna osoba i rekla mi: "Koje si ti stidno mjesto pokrila? O blistava zvijezdo-glumice! Čuvaj se da se ne sruši nebeska srdžba na tvoju kćerku i da je ti ne opržiš vatrom.” Kao da me pogodio džehennemskim žeravicama. Obuzela me nesanica poslije tih otrovnih riječi i progonio me duh božanske osvete. Gledala sam te i pitala se: ‘Šta ako te, ne dao Allah, zadesi kakva nedaća?’ Naravno da bih učinila samoubistvo. S tim je spomenuta osoba napravila omču koja se nije odrešivala od mene. Kad god bi se popela na podijum, pojavila bi se tvoja slika ispred mene i čula bi riječi osobe, kao da ih je govorio u istom trenutku. Plakala bih i ubijala bi me briga. Patila sam se patnjom koju ne mogu izdržati ljudi sve dok nije došao trenutak u kojem si bila otvorena prema mom opijanju i cinizmu. To je bio strašan trenutak u kojem si strgla s mog lica masku s kojom sam sama sebe varala i stavila si me ispred mog pravog činjeničnog stanja koje sam ja primjetila i nisam trpila da sebe vidim u njemu i tada sam te udarila. Nakon udarca povikala sam u sebi: "Zar je griješenje s tobom došlo do tog stepena, do stepena da si postala opaka, da si s uzoholila i naudila "svojoj duši" i najvrednijoj osobi kod tebe? Šta je ostalo od grijeha koje nisam počinila? Gospodaru moj, umjesto da Ti zahvaljujem što si mi darovao čestitu kćerku, čiju čistoću nije ništa uprljalo, uprkos njenom okruženju, ja prodajem svoj život za jeftinu cijenu! Neka su prokleti reflektori, ekran i novac. Ja tražim put koji vodi Allahu." Svaka riječ moje majke je zračila iskrenošću i povjerenjem. Nakon što je završila svoj govor, rekla sam joj: "Zaista, ti istinski želiš da se pokaješ Allahu, ali ću biti otvorena s tobom. Bojim se da ćeš me ponovo po drugi put iznevjeriti." Ustala je i uhvatila se za moju ruku, kao što se utopljenik hvata za uže, za spas i rekla: "Ne boj se! Ja sam uporna da nastavim put koji vodi Allahu sve do posljednjeg trenutka života, samo te molim da nastaviš da me pomažeš?" Ispunila je svoje obećanje. Nije me poslije toga nikada iznevjerila. Njena preokupacija je postao ibadet, traženje oprosta, saosjećanje sa siromasima i dova, danju i noću, da joj Allah uzme dušu u mjesecu ramazanu. Nakon nekoliko godina, poslije ostavljanja glume, u jednom ramazanskom danu njena duša se preselila kod njenog Stvoritelja. Mnogo je postila, klanjala i činila zikr. Gospodaru moj, primi njeno pokajanje i učini njeno pribivalište džennet Firdeus! Amin! 
 

Izvor: Novine Bešair – Egipat 30. maj 2008. Priču je spomenula kćerka Medihe Kamil

29. Mart 2010 | Karavana pokajnika | 35

Komentari: Nema komentara

Komentirajte