informativniislamskičasopis
0

Pomagači Allahove vjere

Istinski radnici za Allahovu vjeru mogu vrijediti kao desetine, čak i hiljade drugih ljudi. Kada je Halid b. Velid, radijallahu anhu, opkolio grad Hira, u današnjem Iraku, zatražio je pomoć od Ebu Bekra, radijallahu anhu, a on mu je poslao jednog ashaba Ka’ku b. Amra et-Temimija, radijallahu anhu, za kojeg se govorilo: “Neće biti poražena vojska u kojoj se nalazi Ka’ka i glas Ka’ke u borbenim redovima bolji je od hiljadu vojnika.” Isto tako, kada je Amr b. As, radijallahu anhu, prilikom osvajanja Egipta zatražio pomoć od Omera, muslimanskog halife, on mu je poslao četvericu ashaba: Zubejra b. Avvama, Mikdada b. Amra, Ubadu b. Samita i Meslemu b. Muhalleda, radijallahu anhum, poručivši mu: “Svaki od njih vrijedi kao hiljadu boraca.”

Jednoga dana Omer b. Hattab, radijallahu anhu, sjedio je u društvu svojih drugova, kojima je rekao: “Poželite nešto!” Svako od prisutnih poželio je ono čime bi pomogao širenje islama. Neki od njih poželjeli su prepune odaje zlata, srebra i dragoga kamenja, kako bi tim imetkom širili vjeru islam. Omer je isto tako poželio pune odaje, ali nečega drugog. Nije poželio odaje zlata, srebra ili dragoga kamenja, već odaje pune ljudi, radnika za Allahovu vjeru, kao što su Ebu Ubejda Amir b. Džerrah, povjerenik islamskoga ummeta, Muaz b. Džebel, najbolji poznavalac harama i halala u islamu, Salim mevla Ebu Huzejfa, hafiz Allahove Knjige, i Huzejfa b. Jeman, čuvar poslaničke tajne i imena munafika. To što je Omer spomenuo ovu četvericu ashaba ne ukazuje na to da se među njima nije bilo još radnika za Allahovu vjeru. Naprotiv, svaki od njih predstavljao je zasebnu instituciju rada za islam. Omerova želja ukazuje na dalekosežnost njegovog poimanja stvari. Bio je duboko ubijeđen da istinski radnici mogu privrijediti zlato, srebro i drago kamenje, a da zlato, srebro i drago kamenje bez istinskih radnika ne predstavljaju presudni faktor napretka.

Istinski radnici za Allahovu vjeru, iako su malobrojni, vredniji su od zlata, srebra i dragulja. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ljudi su poput stada deva, teško od njih toliko da nađeš jahalicu” (Buhari i Muslim). Teško je u mnoštvu ljudi naći istinskog radnika, kao što je teško u mnoštvu deva naći jahalicu koja može da podnese teret putovanja i koja svojom prirodom i ćudi odgovara da se uzme za dugo putovanje. Isto tako, malo je istinskih radnika koji mogu podnijeti teret širenja Allahove vjere i koji svojim karakterom, zalaganjem, požrtovanjem zaslužuju da se pridruže karavani radnika za Allahovu vjeru. Navedeni hadis ne podstiče na ostavljanje rada za Allahovu vjeru, naprotiv, poziva istinske mu’mine da se pridruže karavani radnika za islam i da upravo oni budu ta tražena i cijenjena jahalica.

Vrijednost radnika za Allahovu vjeru ogleda se u njihovoj viziji, ciljevima, optimizmu, radu, zalaganju, a ne u životnoj dobi, imetku, ugledu, poziciji i sl. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sudnjem danu pred Allaha će doći ogroman i debeo čovjek, međutim, on neće biti vrijedan koliko krilo jedne mušice. Učite, ako hoćete: ‘... i na Sudnjem danu nikakva im značaja nećemo dati.’” (El-Kehf, 105, hadis je muttefekun alejhi)

Plemeniti ashab Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, bio je izrazito mršav. Kada se jednoga dana popeo se na stablo, vjetar ga je pomjerao lijevo i desno, pa su se pojedini ashabi nasmijali. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je: “Zašto se smijete?!” “Smijemo se njegovim mršavim, slabim nogama”, odgovoriše. Na to im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Zaista su njegove noge teže na vagi od brda Uhud.” (Ahmed, hadis je sahih li gajrihi)   

Istinski radnici za Allahovu vjeru mogu vrijediti kao desetine, čak i hiljade drugih ljudi. Kada je Halid b. Velid, radijallahu anhu, opkolio grad Hira, u današnjem Iraku, zatražio je pomoć od Ebu Bekra, radijallahu anhu, a on mu je poslao jednog ashaba Ka’ku b. Amra et-Temimija, radijallahu anhu, za kojeg se govorilo: “Neće biti poražena vojska u kojoj se nalazi Ka’ka i glas Ka’ke u borbenim redovima bolji je od hiljadu vojnika.” Isto tako, kada je Amr b. As, radijallahu anhu, prilikom osvajanja Egipta zatražio pomoć od Omera, muslimanskog halife, on mu je poslao četvericu ashaba: Zubejra b. Avvama, Mikdada b. Amra, Ubadu b. Samita i Meslemu b. Muhalleda, radijallahu anhum, poručivši mu: “Svaki od njih vrijedi kao hiljadu boraca.”

Ne smijemo pomisliti da Ebu Bekr, Omer, Halid i Amr, radijallahu anhum, nisu poimali umijeće ratovanja i vrijednost boraca. Ebu Bekr i Omer bili su predvodnici i halife muslimana i ni u primisli im nije bilo da varaju svoje vojskovođe i nadređene. A Halid i Amr bili su vrhunske vojskovođe i ratni eksperti, tako da im se nije mogla potkrasti greška u profesiji.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je način rada za Allahovu vjeru: “Ukoliko bude na straži, biva na straži. Ukoliko bude u pozadini vojske, biva u pozadini vojske.” (Buhari) Stražarenje na Allahovom putu je počast i ljudi koji su toga svjesni više su motivisani i iskreniji u tom poslu. Međutim, djelovanje u pozadini vojske nije najbolje prihvatljivo kod ljudi i postoji mogućnost da se slabije i neprofesionalno obavlja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da istinski radnik krajnje savjesno i iskreno obavlja posao kojim je zadužen, bilo da se radio o poslu koji je predmet pohvala i divljenja ljudi ili pak posao koji je manje prihvatljiv kod ljudi. Jer, kroz rad za Allahovu vjeru želi se Allahovo zadovoljstvo i nagrada, a ne zadovoljstvo ljudi i u tom slučaju svejedno je o kojem se obliku i vrsti rada radi.

Uzvišeni Allah pohvalio je kategoriju ljudi koji se pridržavaju ugovora između njih i njihovog Gospodara: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili” (El-Ahzab, 23). Spomenuti zavjet ili ugovor obuhvata robovanje Allahu, tevhid, pridržavanje vjere i rad za islam. Također, ajet pojašnjava da postoje dvije kategorije ljudi u pogledu  zavjeta ili ugovora: kategorija koja je preselila na putu ispunjavanja ugovora sa svojim Gospodarom i kategorija koja radi i djeluje na izvršavanju ugovora ne mijenjajući ništa od toga ugovora.

Kao oličenje radnika za Allahovu vjeru navodi se termin havarijji ili ensarije, koji ukazuje na pomagače Allahove vjere.

Izraz havarijji veže se za Allahovog poslanika Isaa, alejhis-selam: “A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: ‘Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?’ ‘Mi’, rekoše učenici, ‘mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.’” (Alu Imran, 52)

Štaviše, islamski ummet podstiče se da budu pomagači Allahove vjere i da se ugledaju u skupinu koja je pomogala Allahovu vjeru i Allahovog poslanika i vjerovjesnika Isaa, alejhis-selam: “O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: ‘Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!’ – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ‘Hoćete li me pomoći Allaha radi?’ I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali – protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.” (Es-Saff, 14)

Za islamski ummet veže se termin ensarije, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svaki vjerovjesnik imao je u svome ummetu pomagače, a moj pomagač je Zubejr.” (Buhari) Prethodni hadis ne ukazuje na to da je Zubejr jedini pomagač, mimo drugih ashaba. Naprotiv, svi su oni pomagači, s tim da se Zubejr istakao tom osobinom. Postojala je cijela jedna plejada pomagača Allahove vjere, kako muškaraca tako i žena, muhadžira i ensarija: Hatidža, Ebu Bekr, Alija, Zejd b. Harisa, Hamza b. Ebu Talib, Musab b. Umejr, Ebu Ubejda, Abdurrahman b. Avf, Osman b. Affan, Zubejr b. Avvam, Bilal, Sa’d b. Vekkas, Sa’d b. Muaz, Sa’d b. Hudajr, Ubada b. Sabit, Halid b. Velid, Amr b. As i drugi, radijallahu anhum.

Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je dolazak jedne druge kategorije ljudi, Allah da nas toga sačuva: “Allah nije poslao nijednoga poslanika u jednome narodu prije mene, a da nije imao pomagače i drugove koji su slijedili njegov sunnet i uzimali ga za uzor. Nakon njih došli su oni koji govore ono što ne rade i rade ono što im nije naređeno. Onaj koji se protiv njih  bude borio svojom rukom, on je mu’min, a onaj koji se protiv njih bude borio svojim jezikom, on je mu’min, a onaj koji se protiv njih bude borio svojim srcem, on je mu’min, a nakon toga nema imana ni koliko je zrno gorušice.” (Muslim)       

16. Mart 2017 | mr. Osman Smajlović, prof. | Da'va | 77

Komentari: Nema komentara

Komentirajte