informativniislamskičasopis
0

Poslanik Jusuf – uzor muslimanskim mladićima

Primjer Jusufa , alejhis-selam, smatra se svjetiljkom za mladiće, jer u kazivanju o njemu, predočenom kroz prizmu osjetljivih i presudnih trenutaka njegovog života, nalaze se odgojne pouke koje ukazuju na važnost stavljanja iskrenosti i čestitosti ispred mladalačkih strasti i zanosa. Jusuf, alejhis-selam, ostao je postojan i pokazao visok stepen srpljenja u suzdržavanja od grijeha koji su se ispriječili pred njim. Svi povodi za počinjenje grijeha nalazili su se pred Jusufom: bio je neoženjen mladić u nepoznatoj sredini, potčinjen naredbama lijepe žene koja posjeduje vlast i koja ga zove sebi i prijeti mu zatvorom i poniženjem ukoliko se ne odazove njenim željama: “Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.” (Prijevod značenja Jusuf , 32) Uprkos svim iskušenjima, Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se strpio, odabirući ono što se nalazi kod Allaha i njegov primjer jasno ukazuje na neprestanu borbu između dobra i zla i da uvijek pobjeda i lijepa završnica pripadaju dobru i plemenitim vrlinana i njihovim sljedbenicima.

Jusuf, alejhis-selam, predstavlja primjer strpljivog mladića koji se uzdigao iznad strasti i zavođenja prokletog šejtana, zatim primjer mladića misionara, koji radi danju i noću, u različitim okolnostima, kako bi Allahova riječ bila uzdignuta. Na putu upoznavanja i pozivanja drugih ljudi u slijeđenje istine, pridobijanje njihovih srca  i uspostavljanje Allahove vjere na Zemlji, koristio je svaku ukazanu priliku služeći se blagodatima koje mu je Allah darovao: znanjem, vještinom tumačenja snova i poznavanjem administrativnih normativa. „Snjima su u tamnicu ušla još dva momka. ‘Ja sam sanjao da cijedim grožđe’, reče jedan od njih.  ‘A ja, opet’, reče drugi, ‘kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek.’ ‘Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti a da vam ja prije ne kažem šta ćete dobiti’, reče Jusuf. ‘To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Prijevod značenja Jusuf, 36-40)

Iskrenost i čestitost ispred mladalačkih strasti i želja

Zasigurno da je to primjer mladića muslimana kojeg želimo vidjeti u našem vremenu, mladića kojeg krasi vjerovanje prožeto temeljitim znanjem, strpljenje oplemenjeno odlučnošću, praktično djelovanje zasnovano na spoznaji i dubokom razumijevanju, kako bi svi ljudi uvidjeli da je islam nenadmašan i savršen životni koncept koji je dovoljan da riješi njihove probleme u svim segmentima života.

Primjer Jusufa , alejhis-selam, smatra se svjetiljkom za mladiće, jer u kazivanju o njemu, predočenom kroz prizmu osjetljivih i presudnih trenutaka njegovog života, nalaze se odgojne pouke koje ukazuju na važnost stavljanja iskrenosti i čestitosti ispred mladalačkih strasti i zanosa. Jusuf, alejhis-selam, ostao je postojan i pokazao visok stepen srpljenja u suzdržavanja od grijeha koji su se ispriječili pred njim. Svi povodi za počinjenje grijeha nalazili su se pred Jusufom: bio je neoženjen mladić u nepoznatoj sredini, potčinjen naredbama lijepe žene koja posjeduje vlast i koja ga zove sebi i prijeti mu zatvorom i poniženjem ukoliko se ne odazove njenim željama: “Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.” (Prijevod značenja Jusuf , 32)

Uprkos svim iskušenjima, Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se strpio, odabirući ono što se nalazi kod Allaha i njegov primjer jasno ukazuje na neprestanu borbu između dobra i zla i da uvijek pobjeda i lijepa završnica pripadaju dobru i plemenitim vrlinana i njihovim sljedbenicima.

Primjer Jusufa , alejhis-selam, ukazuje na to da koliko god je čovjek izložen krizama u svom životu, tako da mu život postane tegoban, da će uvijek morati doći izlaz iz tih tegoba.  Ata b. Rebbah, Allah mu se smilovao, rekao je: “Neće osoba u tuzi čuti suru Jusuf a da neće osjetiti rahatluk.” (Tefsir Begavi)

Snaga iskrenog imana prevladava iskušenja

 Jusuf, alejhis-selam, bačen je u bunar, a potom prodat kao roblje u Egipat, gdje ga prihvata njegov upravitelj. Međutim, njegova iskušenja tu ne završavaju. U kući svoga skrbnika iskušan je upraviteljevom suprugom: “I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: ‘Hodi!’ ‘Sačuvaj Bože!’,  uzviknu on, ‘vlasnik me moj lijepo pazi, a oni koji dobro uzvrate zlim, neće nikad uspjeti.’” (Prijevod značenja Jusuf, 23)

Međutim Jusuf, alejhis-selam, svojim jakim imanon, karakterom, takvalukom – bogobojaznošću i iskrenošću, odbija na dobročinstvo uzvratiti prevarom, odbija navraćanje na grijeh ubijeđen da je to osobina zulumćara koji nikada neće uspjeti: “‘Sačuvaj Bože!’, uzviknu on, ‘vlasnik me moj lijepo pazi, a oni koji dobro uzvrate zlim, neće nikad uspjeti.’” (Prijevod značenja Jusuf, 23)

Međutim, upraviteljeva žena ne odustaje od svoje namjere, ali ni Jusuf, alejhis-selam, ne popušta pred njenim nasrtajima, a u tim trenucima Jusufu ne izostaje ni Allahova pomoć: “I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.” (Prijevod značenja Jusuf, 23)

Jusuf, alejhis-selam, pokušava se spasiti bijegom: “I njih dvoje prema vratima potrčaše – a ona razdera straga košulju njegovu – i muža njezina kraj vrata zatekoše. ‘Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti’, reče ona, ‘ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?’” (Prijevod značenja Jusuf, 23)

Priče o Jusufu i upraviteljevoj ženi počele su kružiti među ženama tog mjesta i tada ona koja je na grijeh nagovarala Jusufa poziva sve žene da im pokaže osobu zbog koje je želila počiniti grijeh i zbog koje je kore. Jer, Jusuf je imao ljepotu pola čovječanstva: “I žene u gradu počeše govorkati: ‘Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješie.’ I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: ‘Izađi pred njih!’ A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: ‘Bože, Bože!’, uskliknuše, ‘ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!’ ‘E, to vam je onaj zbog koga ste me korile’, reče ona.” (Prijevod značenja Jusuf, 30-32)

Jusuf, alejhis-selam, daje prednost zatvoru nad lijepom ženom i njenim prohtjevima koji se inače podudaraju sa prohtjevima mladića: “Gospodaru moj”, zavapi on, “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.’ I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.” (Prijevod značenja Jusuf, 23)

U zatvoru je proveo onoliko koliko je Allah htio, između  tri i deset godina, i nije želio izaći iz njega po svaku cijenu i u bilo kojim okolnostima, već se želio uvjeriti da je siguran od prohtjeva žena:  “I vladar reče: ‘Dovedite mi ga!’ I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: ‘Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ‘Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale – vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’” (Jusuf, 50)

Uzvišeni Allah nagradio je Jusufa, alejhis-selam, na dunjaluku za njegovu čestitost: “I vladar reče: ‘Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu’ – i pošto porazgovara s njim, reče mu: ‘Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti’” (Prijevod značenja Jusuf, 50), a i na ahiretu je za njega pripremio lijepo prebivalište i nagradu, jer  “ko se bude Allaha bojao i ko bude strpljiv– pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine” (Prijevod značenja Jusuf, 50).

8. Maj 2013 | mr. Osman Smajlović, prof. | Da'va | 54

Komentari: Nema komentara

Komentirajte