informativniislamskičasopis
0

Post je škola bogobojaznosti

O Allahovi robovi, bojte se Allaha, dželle šanuhu, iskrenom bogobojaznošću, jer je to vasijjet i oporuka od Allaha, džellešanuhu, koja je upućena direktno nama, kao i generacijama prije nas, riječima: “Stavili smo u oporuku onima kojima je od prije data Knjiga, a i vama samima – bojte se Allaha!” (En-Nisa, 131)

Allah, dželle šanuhu, na preko sedamdeset mjesta u Kur’ani-kerimu naređuje nam takvaluk i bogobojaznost, a u brojnim kur’anskim ajetima opisuju se bogobojazni ljudi, i nagrade koje ih čekaju, i u svemu tome nema ničeg čudnog! Bogobojaznost je Allahova, dželle šanuhu, oporuka svim stvorenjima, i to je najbolja opskrba koju čovjek može pripremiti sebi za hladne, sušne i tamne noći koje ga čekaju, i koje će u kaburu provoditi sam. Bogobojaznost je ono što nekoga čini čovjekom od riječi, to je neprestano svođenje računa sa sobom i svojim nefsom.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, definisao je pojam takvaluk riječima: “Iskrena bogobojaznost ogleda se u tome da se pokoravaš Allahu, dželle šanuhu, i da nisi jedan od ljudi koji su Mu neposlušni; da Ga spominješ i da Ga se sjećaš, nikako da Ga zaboravljaš; da si Mu zahvalan, i da ne budeš jedan od nezahvalnika!”

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, ukratko je opisao u čemu se ogleda bogobojaznost, rekavši: “Takvaluk je strah od Allaha, dželle šanuhu,  postupanje u skladu sa Objavom, i priprema za dan odlaska sa ovoga svijeta!”

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Vrhunac bogobojaznosti ogleda se u tome da se čovjek boji Allaha, dželle šanuhu, čak i u pogledu obične trunčice!”

Jednom prilikom Ebu Hurejru, radijallahu anhu, neki je čovjek upitao o tome šta je takvaluk, pa mu je rekao: “Jesi li ikada hodao trnovitim putem?” Ovaj čovjek odgovori: “Da.” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, upita ga: “Kako si hodao tim putem?” Ovaj čovjek reče: “Kad bih naišao na trnje, zaobišao bih ga ili bih ga preskočio ili bih ga posjekao.” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, reče mu: “E to ti je takvaluk!”

Talek b. Habib, radijallahu anhu, rekao je: “Takvaluk je činjenje djela pokornosti Allahu, uz svjetlo i znanje od Allaha, nadajući se nagradi od Allaha, i nečinjenje djela neposlušnosti prema Allahu, uz svjetlo i znanje od Allaha, plašeći se kazne od Allaha!”

Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, rekao je: “Takvaluk podrazumijeva da čovjek ostavi ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, da izvršava ono što nam je Allah, dželle šanuhu, naredio, a ko preko toga bude imao kakva dobra, to je svjetlo nad svjetlom!”

Jednom prilikom Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, bio je upitan o tome kada će čovjek biti na vrhuncu bogobojaznosti, pa je rekao: “Onda kada čovjek izvadi sve što nosi u sebi, što mu je na duši i na srcu, i sve to stavi na jedan tanjir, i sa time prošeta kroz čaršiju – ne srameći se ničega što se nalazi na njemu!”

Musa b. Eajun, rahimehullah, rekao je: “Muttekije – iskreni i bogobojazni ljudi klonili su se halala plašeći se da ne zapadnu u haram – zbog čega ih je Allah, dželle šanuhu, i nazvao muttekijama!”

Imam Sevri, rahimehullah, rekao je: “Bogobojazni ljudi nazvani su  ‘muttekije’ zbog toga što su se čuvali i pazili stvari od kojih se obični svijet ne čuva i ne pazi!”

Fudajl b. Ijad, rahimehullah, bio je upitan o tome u kojoj je zemlji najvrednije živjeti, pa je rekao: “Najvrednija zemlja za življenje jeste ona koja te najviše pomaže u takvaluku i bogobojaznosti!”

Čovjek oblači odjeću kako bi se čuvao od hladnoće ili toplote, oblači obuću kako bi sačuvao noge od trnja i kamenja, uzima štit kako bi se sačuvao od strijele i koplja svog neprijatelja, gradi visoke bedeme, tvrđave i zidine kako bi se čuvao od njihovih spletki. Za razliku od navedenog, bogobojaznost se ne dobija izgradnjom visokih bedema, niti se dobija preko odjeće, obuće ili oružja! Bogobojaznost se dobija pokornošću Allahu, dželle šanuhu, izvršavanjem Njegovih naredbi i klonjenjem od onoga što nam je On, dželle šanuhu, zabranio.

Bogobojaznost je najljepša odjeća koju neko može obući, kako na ovome tako i na budućem svijetu. Allah, dželle šanuhu, kaže: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća takvaluka – čestitosti, to je ono najbolje.” (El-A’raf, 26) Ko se ne ogrne odjećom takvaluka i ogrtačem bogobojaznosti – go je, pa makar i obučen bio!

Na važnost bogobojaznosti ukazujemo zbog toga da bismo razumjeli i shvatili da nam nema spasa i upute bez iskrene bogobojaznosti, a jedan od načina putem kojih se stječe bogobojaznost jeste i post – bilo onaj obavezni tokom mjeseca ramazana, ili dobrovoljni post u drugim prilikama, što nam Allah, dželle šanuhu, potvrđuje riječima: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan generacijama prije vas – ne bi li ste bogobojazni bili!” (El-Bekara, 183)

Iz ovog ajeta se razumije se da je post veoma bitna komponenta u opisu vjerničke ličnosti jednog muslimana. Post je posebna vrsta apstinencije i ustezanja od posebno naznačenih stvari, u posebno određenom vremenu, uz posebno određene uslove i šartove. Post mjeseca ramazana stavljen je u obavezu muslimanima druge godine po Hidžri, dok je zekat bio propisan prije Bitke na Bedru.

Post je odskočna daska bogobojaznosti zbog toga što sadrži pravu borbu sa svojim nefsom i svojom dušom, i zbog toga što je post voda koja gasi rasplamtjele pohote i strasti kod ljudi.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, dželle šanuhu, kaže: ‘Svako djelo koje čovjek učini pripada njemu, izuzev posta! Post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem! Post je štit, pa kada neko od vas zaposti, neka se ostavi spolnog uživanja i neka ne priča mnogo, a ako ga neko bude psovao ili se bude htio sa njim tući, neka kaže: ‘Ja postim.’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača sigurno je kod Allaha bolji od mirisa mošusa. Postač ima dva veselja kojima se raduje: veseli se kada iftari i veselit će se svome postu onda kada se bude susreo sa svojim Gospodarom!” (Muttefekun alejhi)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadža i posta mjeseca ramazana!” (Muttefekun alejhi)

Dakle, islam se, osim šehadetom, svjedoči i potvrđuje namazom, postom, zekatom i obavljanjem hadža, što bi svaki, imalo svjestan musliman, trebao da uzme u obzir i da svoju kuću islama kompletira sa svih strana.

Post je ibadet koji ima svoj smisao i cilj. Post je regeneracija za ljudsku dušu i tijelo. Postom odgajamo našu dušu i činimo je spremnom da se nosi sa svim nedaćama života na ovome svijetu. Post koji utječe na svakog pojedinca u isto vrijeme utječe i na cijelu zajednicu ljudi zbog toga što je zajednica ljudi sastavljena od pojedinaca. Postom čovjek staje na put šejtanu i sužava mu prolaz kojim se inače navikao kretati – a to je ljudska krv. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O omladino, ko je od vas u mogućnosti da se ženi, neka se ženi, a ko nije u stanju oženiti se, neka posti – to vam je lijek!” Ovaj hadis ukazuje nam na to da je post jedan od lijekova i štitova kojima ćemo čuvati našu vjeru –  šehadet i namaz!

Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Post je Moj i samo Ja za njega posebno nagrađujem!” Islamski učenjaci u komentaru ovog hadisa navode da su razne vrste ibadeta, poput klanjanja, rukūa, sedžde, dove, kurbana, sadake itd., bile poklanjanje nekom drugom mimo Allaha, dželle šanuhu, raznim kipovima i idolima, koje su ljudi obožavali klanjajući im se, prinoseći im žrtve, moleći im se itd., ali ono što se nikako ne bilježi jeste to da niko od nemuslimana – idolopoklonika, nije postio radi svojih božanstava i kipova, pa je zbog toga post jedna od glavnih odlika muslimana, mu’mina pravih muvehhida.

Pored toga što je post lično Allahov, džellešanuhu, ibadet, post je ujedno pošteđen pretvaranja i licemjerstva, jer se sastoji od apstinencije, uskraćivanja i samozabrana, koje se golim okom ne mogu vidjeti. Ljudi ne mogu imati uvid u nečiji post osim da čovjek sam drugima obznani da posti, a što se samog posta tiče, on se ne može vidjeti niti osjetiti.

Post je specifičan po tome što čovjek izgladnjuje svoju nutrinu, ožedni i ostavlja sve svoje strasti i pohote samo radi Allaha, dželle šanuhu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako djelo sina Ademovog pripada njemu. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta. Allah, dželle šanuhu, rekao je: ‘Osim posta – jer je on striktno radi Mene i Ja za njega posebno nagrađujem. Čovjek ostavlja hranu radi Mene, ostavlja piće radi Mene, ostavlja slasti radi Mene, i ostavlja uživanje sa ženom radi Mene...’” (Ibn Huzejma)

Na kraju, moramo dati i jedno javno upozorenje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svima onima koji neopravdano ne poste dane mjeseca ramazana, koji je rekao: “Ko neopravdano izostavio post samo jednog dana u mjesecu ramazanu – neće ga moći nadoknaditi pa makar i cijeloga života postio za taj dan!” (Buhari)

 

Molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam olakša postizanje svih počasti i blagodati mjeseca ramazana! Amin, ja Rabbel-alemin!

9. May 2017 | Sead Jasavić | Ahlak | 78

Komentari: Nema komentara

Komentirajte