informativniislamskičasopis
0

Postojanost akideta ispravnih predhodnika (Prvi dio)

Neka je sva hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, Gospodaru svih svjetova. Završnica pripada bogobojaznima. Neka je salavat i selam na imama poslanika, našeg Vjerovjesnika, Muhammeda i sve njegove ashabe. Islamskoj čistoj akidi, onoj čiji je izvor Kur'an i Sunnet, pripada uzvišeno mjesto u vjeri. Njen položaj jeste poput temelja građevini, poput srca tijelu, poput korijena stablu. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu." (Prijevod značenja Ibrahim, 24.) Ovakav je položaj akideta u vjeri, ogroman položaj, uzvišeno i počasno mjesto, visoki stupanj. Značaj akideta duboko je usađen u dušama njenih sljedbenika. Skriven u njihovim srcima. Od nje polaze i njoj se vraćaju. Zbog nje se umaraju, natječu i bore, i zbog nje pobjeđuju, nadvladavaju i nadmašuju druge. Veliki je njen značaj i položaj u dušama i srcima njenih sljedbenika. Nakon što su je srca vjernika spoznala i nakon što se ona učvrstila i duboko ukorijenila u njihovim dušama, tako čvrsta i postojana rezultirala je lijepim moralom, ustrajnošću na pravcu, potpunošću u dobrim djelima, ustrajnosti i neumornosti u pokornosti, ibadetu i pridržavanju Allahovih, subhanehu ve te'ala, naredbi. Kada god je ovaj čisti islamski akidet bio postojaniji u dušama svojih sljedbenika, jači i dublji u njihovim srcima, tada im je on bio i veći poticaj na svako dobro, poticaj na svaki uspjeh i ustrajnost na putu do njega. Zbog ovoga, briga za čistim islamskim neizmjenjenim akidetom mora biti velika i neprestana. Briga za akidetom kod istinskih vjernika mora biti veća od svake druge njihove brige. Mora biti veća od njihove brige za jelom, pićem, odjećom i ostalim njihovim neophodnim stvarima, jer ona ustvari predstavlja suštinu života njihovih srca. Svevišnji Allah je rekao: „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati." (Prijevod značenja El-Enfal, 24.) Ona je, dakle, suštinski život njihovih srca, temelj na kojem se podižu i grade sva njihova djela, postojanost njihova morala, ljepota njihova pravca i izbora. Zbog toga, pažnja prema njoj i znanjem i ubjeđenjem mora biti velika, kao i ono što slijedi poslije toga od truda, zalaganja, žrtvovanja i ustrajnosti u pokornosti Uzvišenom Allahu.

Doista, ispravni čisti islamski akidet, najbitnija je stvar, najveća obaveza i briga o njoj mora da se nadredi svakoj drugoj brizi i pažnji. Ukoliko budemo proučavali životopis naših ispravnih prethodnika, da im se Allah svima smiluje, nastani ih u Džennetu i nagradi ih za sve muslimane najboljom nagradom, vidjet ćemo njihovu veliku brigu za čistim islamskim akidetom, veliku pažnju koju su joj posvećivali, pažnju kao nijednoj drugoj stvari. Ona, čista ispravna i neizmjenjena, bila je njihov najveći i najčasniji cilj, njihovo najveće nastojanje. Tu svoju brigu i pažnju za islamskim akidetom iskazivali su na razne načine i brojna polja. Od toga je i ono što je bilorazlog njena očuvanja, opstanka i ustrajnosti, tj. pisanje korisnih djela o čistom neizmjenjenom islamskom akidetu: djela koja su učvršćavala islamski akidet, pojašnjavala ga i donosila dokaze za njega, odbacivala i odgovarala spletkama spletkaroša, inatima inadžija, njenom negiranju od strane nevjernika, kao i onima koji su pretjerivali po njenom pitanju i na taj način je takođe mijenjali. Ispravni prethodnici, Allah im se svima smilovao, na ovom polju dali su veliki doprinos, mnogo se založili i bili na hizmetu islamskoj akidi, potpomogli je, pisajući stotine djela, od malih do velikih, onih koji su sadržavali sva poglavlja islamskog akideta do djela koja su obrađivala određena poglavlja, onih koja su pojašnjavala i učvršćavala istinu do onih koja su odgovarala njenim protivnicima, inadžijama. Oni, ispravni prethodnici, uzimali su islamsku akidu jedni od drugih, s koljena na koljeno, čistu neizmjenjenu, jasnu poput Sunca u po bijela dana. Pri njoj nije bilo nikakvih nejasnoća zbog ispravnosti, jačine i jasnoće njenih dokaza.

Takvu akidu su preuzimali iz generacije u generaciju. Jedna generacija bi preuzimala čistu akidu od prethodne, čuvala bi je, odgajala a zatim prenosila sljedećoj generaciji. I neće prestati skupina iz ummeta Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, biti na istini i pomagati istinu sve dok ne nastupi Sudnji dan. Oni koji se odvoje od ove skupine, neće joj nauditi, već najveći gubitnici bit će ti koji pored ove skupine izaberu nekakve druge skupine. Svoj gubitak spoznat će na Sudnjem danu: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: 'Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!' - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu." (Prijevod značenja El-Furkan, 27-29.) U nekoliko narednih brojeva govorit ćemo, inšaallahu te'ala, o akidetu ispravnih prethodnika, njenoj postojanosti i čistoti daleko od bilo kakvih izmjena i pored dugog vremena ispunjenog kušnjama. Akidet kod ehli sunneta vel-džemata, onih koji se pridržavaju Kur'ana i Sunneta u ovome vremenu jeste onaj akidet kojem je pozivao i Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, akidet na kojem su bili Ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru, prenosili s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju, sve dok taj akidet čist ispravan neizmjenjen nije stigao i do nas. Da, mnogi su se okrenuli od ovoga akideta, od ovoga Pravog puta. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sve to je nagovijestio u svojim hadisima. Rekao je: „Doista, onaj od vas koji bude živio poslije mene vidjet će mnoga razilaženja. Na vama je da se držite moga sunneta i sunneta mojih pravednih nasljednika. Prihvatite se toga čvrsto, svojim kutnjacima. I dobro se čuvajte novih stvari u vjeri. Doista, svaka nova stvar je novotarija a svaka novotarija je zabluda." (Ebu-Davud, 4607; Tirmizi, 2676; Es-silsiletu es-sahiha, 937 i 2735) U drugom hadisu je rekao: „Ovaj ummet će se podijeliti na sedamdeset tri skupine. Sve će u Vatru osim jedne." (Ahmed, 4/102; Ebu-Davud, 4597; Es-silsiletu es-sahiha, 203) Dakle, vjera jedne skupine bit će ispravna, njen pravac i njeno ubjeđenje bit će ispravni jer su ih preuzeli sa čista izvora, preuzeli su ih iz Allahove Knjige i sunneta Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nisu ih obuzele strasti, prohtjevi niti su pribjegli svojim razumima i mišljenjima, već su pribjegli čistom izvoru: Kur'anu i Sunnetu.

Nema sumnje da postoji mnogo razloga koji pomažu opstanak ove čiste akide u dušama i srcima njenih sljedbenika, nakon dozvole Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji čisto vjerovanje i postojanost na njemu daje kome On Svevišnji hoće. I zbog ovoga, od svakog muslimana se traži da jača svoju vezu sa Allahom, subhanehu ve te'ala, da stalno traži pomoć, podršku, spas i učvršćenje od Njega Uzvišenog, jer je svaka stvar u Njegovim rukama: „... a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (Prijevod značenja Hud, 88.) Na svakom muslimanu je da zastane kod svih razloga koji učvršćuju njegovo vjerovanje i čuvaju ga čistim od bilo kakavih izmjena, potpomažući se u svemu Allahom, subhanehu ve te'ala. Na osnovu govora islamskih učenjaka, Allah im se smilovao, spomenut ćemo neke od tih razloga koji učvršćuju čisto islamsko vjerovanje u dušama njegovih sljedbenika i čuvaju ga od bilo kakvih izmjena.

Prvi razlog očuvanja i

postojanosti islamskog akideta

Čvrsto pridržavanje za Allahovu Knjigu i sunnet Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem; vjerovanje u sve što je došlo u Kur'anu i Sunnetu, čvrsto ubjeđenje da ništa od Kur'ana i Sunneta nije dozvoljeno ostaviti, već se mora u sve vjerovati i prihvatati. Tako, sljedbenici sunneta i džemata prihvataju sve tekstove iz Kur'ana i Sunneta, prihvataju sve što je došlo od Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o Allahovim imenima i svojstvima, o vjerovjesnicima i poslanicima, o Sudnjem danu, Allahovoj odredbi. U sve to vjeruju općenito i posebno: „Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju." (Prijevod značenja El-Hudžurat, 15.) Ovako postupaju sa svim kur'anskim i hadiskim tekstovima, vjeruju u sve i predaju se svim tim tekstvima, ko što je jedan od ispravnih prethodnika rekao: „Od Allaha je poslanica-Objava, na Poslaniku je njeno dostavljanje a nama je predavanje njoj." Onaj ko se bude čvrsto držao Allahove Knjige i sunneta Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, polazio od njih i vraćao se njima, njegovo vjerovanje bit će čvrsto, postojano, sigurno i daleko od bilo kakvih izmjena. šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Sveobuhvatni pokazatelj razlike između istine i laži, upute i zablude, Pravog puta i stranputice, puta sreće i uspjeha i puta nesreće i propasti, jeste to što je ono s čime je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao Svoje poslanike i objavio u vezi toga Svoje objave učinjeno istinom koju je obavezno slijediti. Njome se jasno razlikuje uputa, znanje i iman. Potvrđuje se da je to istina i da se sve mimo toga, od ljudskih govora, upoređuje s njim, pa, ukoliko se bude slagalo onda je to istina, dok, ukoliko se bude razilazilo s onim što je Uzvišeni objavio onda je to laž.

Ukoliko, pak, ne bude se znalo da li se slaže ili ne, jer je dotični govor općenit, cilj onoga koji ga je izgovorio nije poznat, ili je poznat njegov cilj ali se ne zna je li Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao s potvrdom istog ili njegovim negiranjem, tada se usteže i ne govori osim sa znanjem, a znanje je ono za što postoji dokaz i korisno je ono s čime je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem." (Medžmu'ul-fetava, 13/135-136) Ovime je ukratko pojašnjen pravac ehli sunneta vel-džemata kada je u pitanju pridržavanje za Kitab i Sunnet. I samo na ovakav način uspjelo se očuvati čisto islamsko vjerovanje, kao što šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahimehullahu te'ala, kaže na drugom mjestu, naprotiv na mnogim drugim mjestima jer je to često spominjao: „Ko odstupi od dokaza odstupit će od Pravog puta, a nema dokaza osim u onome s čime je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem." (Pogledaj „Miftahu dari es-seadeh" od Ibnul-Kajjima, str. 90) Takođe, Ibnu ebil-Izz, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Kako da se dođe do osnovnog znanja s nečim drugim pored onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?!" (šerh el-akideti et-tahavijje, str. 18) Tj. to je nemoguće. Dakle, Allahova Knjiga i sunnet Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bilo je ono čemu su se oni vraćali i na što su se oni oslanjali i zahvaljujući tome oni su sačuvali svoje vjerovanje. Niko od njih, Allah im se svima smilovao, nije dolazio od sebe sa nekakvim ubjeđenjima. Na taj način dolazili su samo sljedbenici strasti koji su učestali mijenjanje svoje vjere i pravaca u njoj i daleko bili od postojane, čvrste, ispravne akide. Dok, sljedbenici sunneta i džemata, nisu dolazili ni sa čim od sebe, pogotovo ubjeđenjem. Oni su se prepuštali kur'anskim i hadiskim tekstovima, čvrsto vjerujući u njih. Pogledaj prelijepih riječi šejhul-islama Ibnu-Tejmijje, rahimehullahu te'ala, kada kaže: „Ja ne dolazim sa ubjeđenjem niti neko prije mene - tj. ne priliči mi da dođem od sebe sa ubjeđenjem, da ga izmislim, niti to priliči nekome ko je bio prije mene poput: Ahmeda, šafije, Malika i drugih velikih imama, nikome od njih to nije priličilo da učine - već se ubjeđenje uzima od Allaha, subhanehu ve te'ala, Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i onoga ne čemu su se složili prvaci ovoga ummeta; uzima se iz Allahove Knjige, iz Buharijinih, Muslimovih i drugih hadisa i onoga što se vjerodostojno prenosi od ispravnih prethodnika." (Medžmu'ul-fetava, 3/203) Takođe je rekao: „Ubjeđenje šafije i ubjeđenje prvaka islama poput Malika, Sevrija, Evzaija, Ibnul-Mubareka, Ahmed b. Hanbela, Ishaka b. Rahoje je poput ubjeđenja učenjaka za kojim su se oni povodili poput Fudajl b. Ijjada, Ebu-Sulejmana ed-Daranija, Sehl b. Sa'da et-Testurija i drugih. Među ovima i sličnim njima imamima nije bilo razilaženja po pitanju osnova vjere. Takođe i Ebu-Hanife, rahimehullahu te'ala, ubjeđenje koje se pouzdano prenosi od njega po pitanju tevhida-Allahove jednoće i kadera-Allahove odredbe i sličnog odgovara ubjeđenju ovih imama. A ubjeđenje ovih jeste ono na čemu su bili Ashabi i Tabiini koji su ih slijedili u dobru, a o čemu je govorio Kitab i Sunnet." (Medžmu'ul-fetava, 5/256) Dakle, ovo je prvi razlog i prvi temelj očuvanja ove čvrste, ispravne islamske akide u dušama njenih sljedbenika: Oslanjanje na Kur'an i Sunnet bez čega nema čvrstine, ispravnosti i ustrajnosti.

P

o istoimenom djelu uvaženog učenjaka Abdurrezzaka b. Abdul-Muhsina el-Abbada

 

 

1. Juli 2007 | 19

Komentari: Nema komentara

Komentirajte