informativniislamskičasopis
0

Potvore i laži na Aišu od strane rafidijsko-šiitske “inteligencije“

Jasir el-Habib, osuđenik i bjegunac iz svoje bivše domovine Kuvajta, tom je prilikom plasirao niz laži i potvora na račun naše majke Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, ističući da je Aiša neprijatelj Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je predvodnica žena u Džehennemu čiji je zločin potvrđen iznad sedam nebesa. U svom govoru, Aišu je nazvao pogrdnim imenima, okarakterizirao ju je nevaljalicom, neodgojenom, osobom koja puno psuje i čiji je jezik pokvaren, ustvrdio je da je otrovala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bila razlog ubistva 30.000 muslimana, da je učinila sedždu zahvale kada je čula da je Alija ubijen u mihrabu, da je svojim nevaljalim postupcima zaprljala stranice historije i da je na Poslanika slagala hiljade hadisa, tako da je već sada u Džehennemu, čak štaviše u njegovom najdubljem dijelu.  

U plemenitom mjesecu ramazanu, grupa rafidija, na čelu sa rafidijskim zlikovcem, ”učenjakom” Jasirom Habibom, organizirala je u Londonu skup pod nazivom ”Radost Hasana – Aiša u Džehennemu”.  Cilj organiziranja ovoga skupabilo je proslavljanje smrti majke pravovjernih Aiše, kćerke Ebu Bekra es-Sidika, Allah bio zadovoljan sa njome i svim Poslanikovim drugovima. Skupu su prisustvovali svi podržavatelji rafidijskog pokreta i rafidijski ”učenjaci i šiitska inteligencija”. Jasir el-Habib, osuđenik i bjegunac iz svoje bivše domovine Kuvajta, tom je prilikom plasirao niz laži i potvora na račun naše majke Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, ističući da je Aiša neprijatelj Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je predvodnica žena u Džehennemu čiji je zločin potvrđen iznad sedam nebesa. U svom govoru, Aišu je nazvao pogrdnim imenima, okarakterizirao ju je nevaljalicom, neodgojenom, osobom koja puno psuje i čiji je jezik pokvaren, ustvrdio je da je otrovala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bila razlog ubistva 30.000 muslimana, da je učinila sedždu zahvale kada je čula da je Alija ubijen u mihrabu, da je svojim nevaljalim postupcima zaprljala stranice historije i da je na Poslanika slagala hiljade hadisa, tako da je već sada u Džehennemu, čak štaviše u njegovom najdubljem dijelu. Ustvari, htjela je poreći poslanstvo Allahova Poslanika i ona je kafirkinja – nevjernica, tvrdi Jasir. U ovoj rafidijskoj predstavi nastupali su i pojedini stihoklepci koji su proklinjali najbolje ljude islamskog ummeta: Ebu Bekra, Omera, Osmana, Muaviju, Aišu, Hafsu, Hind, Ummu Hakem, Allah bio sa svima njima zadovoljan. Naravno, publika je sve to odabravala svojim učešćem, povicima i aplauzima. Navedene rafidijske laži zorno (jasno) ukazuju na stepen njihove mržnje prema ehli-sunnetu, stoga nije potrebno dodatno pojašnjavati šiitsko vjerovanje i objede koje izriču na račun prvaka islamskog ummeta. Ibn Kesir, pojašnjavajući značenje Allahovih riječi: “Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna” (En-Nur, 23), rekao je: ”Nakon objave ovoga ajeta, svi islamski učenjaci, Allah im se smilovao, složili su se da se vrijeđanje i optuživanje Aiše smatra djelom nevjerstva i takva osoba svrstava se u red nevjernika jer se suprotstavlja Kur’anu.” (Tefsir Ibn Kesir) Ovom prilikomželim se osvrnuti na pojavu ovog prokletnika i njemu sličnih, na šiitsko lažno odricanje od njih i na našu obaveza prema ovoj pojavi, kako bi oni koji još imaju simpatije prema njima shvatili o kakvoj se poganosti radi.  

Odbacivanje tukje (dvoličnjaštva – munafikluka) 

Šiitski prokletnik Jasir el-Habib na spomenutom skupu zbacio je sa sebe veo tukje (dvoličnjaštva), što je jedan od temeljnih vrijednosti rafidijskog vjerovanja, i javno izgovorio šiitsko vjerovanje koje je duboko uvriježeno u njihovim prsima, zapisano u njihovim knjigama i čemu se kroz generacije podučavaju njihova djeca. U Londonu je smogao dovoljno snage i hrabrosti da se javno izjasni o onome što druge šiitske kukavice nisu u stanju. Njegova mržnja prema islamu i ehlis-sunnetu konačno je isplivala i na površinu izbacila šiitsko stremljenje: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.” (Prijevod značenja  Ali Imran, 118) Njegov postupak ne smije se shvatiti, kao što to neki žele predočiti, kao postupak jednog fanatika koji je iznio kvalifikacije koje nemaju nikakve veze sa šiitskim vjerovanjem i koji se oteo kontroli. Njihov veliki alim Medžlisi rezimirao je jedan segment šiitskoga vjerovanja sljedećim riječima koje je Jasir javno prezentirao: “Naše vjerovanje je ‘odricanje’. Zaista se mi odričemo od četiri kipa – idola Ebu Bekra, Omera, Osmana i Muavije, i od četiri žene Aiše, Hafse, Hinde i Ummu Hakem i svih njihovih sljedbenika i pomagača. Zaista su oni najgora Božija stvaranja na zemlji. Zaista se neće upotpuniti vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika i imame (šiitske) osim nakon odricanja od njihovih neprijatelja (tj, Ehli-Sunneta).” (Hakul-Jekin, str. 519) 

Atakovanje na ispravno islamsko učenje 

U vezi s tim nameće se jedno sasvim opravdano pitanje: Šta se želi postići javnim plasiranjem ovih šiitskih laži? Sigurno je da je samo potvaranje i atakovanje na čast Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, dovoljno da osobu izvede iz okrilja vjere islama. Međutim, da bismo shvatili pravu pozadinu šiitskih namjera, neophodno je upoznati se sa  pravom istinom o šiitskom prihvatanju islama. Naime, imam Še’abi, Allah mu se smilovao, kao njihov najbolji poznavalac, pojasnio je njihov cilj prihvatanja islama: “Čuvajte se ovih strasti koje vode u zabludu od kojih su najgora šiije. Nisu ušli u islam iz želje ili straha, već radi mržnje prema pripadnicima islama i nanošenja im nepravde. Zaista ih je Alija, Allah bio zadovoljan s njime, spalio vatrom i prognao ih u druga područja. Jedan od njih je Abdullah ibn Sebe’e, židova iz San’a (glavni grad Jemena) kojega je protjerao u Sabat.” (Ibn Tejmije, Minhadžu es-sunnetin- nebevije) Sva šiitska stremljenja usmjerena su u pravcu rušenja islama i iskorjenjivanja njegovih sljedbenika, ali na prepreden način. U osnovi njihove namjere usmjerene su na skrnavljenje časti našega voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali kako se plaše reakcije muslimana i proglašenja nevjernicima, tako onda potvaraju Poslanikovu voljenu suprugu. A zar uvreda Aiše nije uvreda Poslanika: “A one koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna” (prijevod značenja Et- Tevbe, 61); “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti”(prijevod značenja El-Ahzab,  57). Svojim riječima i postupcima žele muslimanima sugerirati sljedeće: ”Eto to je vaš Poslanik kojem dolazi objava i koji je tako ‘pokvarenu’ ženu držao kao suprugu sve do svoje smrti i spominjao svome ummetu njene mnogobrojne plemenite osobine”. Naime, Poslanik se u vrijeme događaja “potvore” popeo na minber i rekao: “O skupino muslimana? Ko će me ‘ispričati’ (opravdati) kod tog čovjeka (Abdullaha ibn Selula, vođe munafika), koji me vrijeđa u mojoj porodici? Tako mi Allaha, ne znam od svoje porodice osim dobro, spominju čovjeka od kojega ne znam osim dobro i nije ušao kod moje porodice osim sa mnom.” (Ahmed, hadis sahih, Irvaul- Galil, Albani) Također, žele da vrijeđaju Poslanikove drugove kao prenosioce Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta i da na taj način ospore Allahovu objavu i dva izvora islamskog šerijata. Vrijeđaju Aišu, Allah bio s njome zadovoljan, a svima je poznato da je upravo ona četvrta osoba od svih ashaba koji su najviše prenijeli hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a najviše od svih žena, i naročito hadise koji se tiču bračne zajednice. Ebu Zur’a er-Razi, Allah mu se smilovao, pojasnio je istinsku pozadinu šiiiskih napada na Poslanikove drugove: “Ako sretneš čovjeka koji vrijeđa nekog od drugova Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znaj da je on otpadnik! Zbog toga što je kod nas Poslanik istina i Kur’an istina, i zaista su Poslanikovi drugovi nama prenijeli Allahovu Knjigu i Poslanikove sunnete i oni zaista žele povrijediti naše svjedoke kako bi poništili Allahovu Knjigu i Poslanikove sunnete. Oni su preči da se vrijeđaju, jer oni su otpadnici.“ (Muzi, Tehzibul-Kemal) Isto tako imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: “Zaista ovi ljudi (šiije) željeli su da vrijeđaju Poslanika, ali nisu to bili u mogućnosti, pa su vrijeđali njegove drugove, kako bi se reklo da je (Poslanik) loš čovjek, i da je bio dobar čovjek, njegovi bi drugovi bili dobri.“ (Ibn Tejmijje, Sarimul- Mesluli ‘ala šatimir-Resuli) 

Lažne osude

Nakon šiitske predstave, uslijedile su različite osude od strane šiitskih organizacija i pojedinaca, pa čak i vrhovnog vođe iranske revolucije, koje su bile prepoznatljive po tukji (dvoličnjaštvu), nejasnim terminima, nespominjanju imena Aiše niti izraza ”Allah bio s njome zadovoljan”. Ovim osudama šiije žele ublažiti srdžbu Ehlis-sunneta i sačuvati svoje planove širenja šiizma. Napose, ove osude su samo jedan od načina sakupljanja političkih poena, izbjegavanja od proglašavanja nevjernicima te sprečavanja otkrivanja njihovog pravog vjerovanja. Njihove lažne osude nalikuju zabrani vrijeđanja lažnih božanstava od strane muslimana kako se ne bi vrijeđao Allah dok je njihovo vrijeđanje u osnovi dozvoljeno: “Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili.” (Prijevod značenja El-En’am, 108.) Po šiitskom učenju, vrijeđanje Aiše u osnovi predstavlja ibadet, ali nije dozvoljeno javno vrijeđanje kako ne bi izazvalo nepoželjne posljedice. Ako su iskreni u svojim osudama, onda neka te laži izbrišu iz svojih knjiga, neka ih ne plasiraju u svojim obrazovnim institucijama i neka se jasno očituju u vezi s tim. Međutim, oni to nikada neće učiniti jer bi na taj način srušili svoju vjeru iz temelja. Navest ću jedan primjer koji ukazuje na lažne osude šiija. Naime, poslije vrijeđanja Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, gledao sam raspravu između sunnijskog učenjaka Adnana Ar’ara, Allah ga sačuvao, i jednog šiitskog učenjaka koji tvrdi da je vratar šiitskog Mehdija. Dok je išao video prilog Jasira el-Habiba i njegovih pjesnika u kojem vrijeđaju Aišu, spomenuti šiitski učenjak sjedio je potpuno mirno, ali kada mu je šejh Adnan postavio hipotetsko pitanje: “Je li Mehdijeva supruga bila u muta’-braku?”, koji je inače kod njih dozvoljen, šiitski učenjak je snažno reagirao, naljutio se, bacio olovku, povisio glas, udarao u sto, osudio pitanje i uopće nije htio razgovarati o tome, čak štaviše prekidao je govor šejha Adnana. Nakon toga šejh Adnan mu je rekao: “Ako iskazuješ toliku ljutnju radi Mehdijeve supruge i njenog muta’-braka, koji je dozvoljen kod vas, kako je moguće da nikakvu ljuboru nisi iskazao u pogledu Aiše, majke pravovjernika, i Poslanikove časti? 

Poruka prokletnicima

Prokletniku Jasiru el-Habibu, i njemu sličnim potomcima Abullaha ibn Sebe’a (osnivača  šiija, jemenskog židova koji je prihvatio islam da bi ga srušio i organizatora ubistva Osmana ibn Affana) i Alkamija (šiitskoga ministra u Abbasijskoj dinastiji koji je uveo Tatare u Bagdad u kojem je ubijeno na stotine hiljada muslimana), upućujemo Allahove riječi u prijevodu značenja: “Reci: ‘Umrite od muke!’ – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije” (prijevod značenja  Ali Imran, 119); i: “Kad se među njih vratite, oni će vam se pravdati. Reci: ‘Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio’” (prijevod značenja Et-Tevbe, 94). Znaj, prokletniče, da je Aiša, Allah bio s njome zadovoljan, i sa svim majkama pravovjernih i svim Poslanikovim drugovima, Sidika (iskrena), kći Sidika ovoga ummeta, voljenica i supruga našega Poslanika na dunjaluku i ahiretu. Poslanik ju je oženio po Allahovoj naredbi i najviše ju je volio. Poslanik je tri noći sanjao Aišu u bijelim komadima svile s kojima je dolazio melek od Allaha. Njena prednost nad ostalima ženama je kao prednost  popare nad ostalom hranom. Allah je objavio ajete o njenoj nevinosti iznad sedam nebesa, ajete koji će se učiti do Sudnjeg dana. Poslanik je preselio na ahiret u njenoj kući, na njenom krilu i u njenom naručju. Džibril ju je poselamio. Prilikom Poslanikove smrtne bolesti, Allah je spojio njenu i njegovu pljuvačku kada mu je omekšala misvak. Tepao joj je riječima: ”O Aiš, o Humejra.” Islamskome ummetu prenijela je 2.210 hadisa(Sahihu Buhari i Muslim, poglavlje o vrijednosti  Aiše). Draga naša majko i majko svih pravovjernih! Ne tuguj, jer oblacima ne šteti lavež pasa: “Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.” (Prijevod značenja En-Nur, 11.) Tako nam Allaha, iskupljujemo tebe i tvoju čast s našim majkama, očevima, životima, imetcima, porodicama i djecom.

Bosanske šiije

Svima nam je poznato da u Bosni i Hercegovini postoje institucije i pojedinci koji, s jedne strane, proklamiraju šiitsko vjerovanje i ostvarenja iranske revolucije, a sa druge strane upozoravaju na opasnost ”vehabija” po pitanju nacionalne bezbjednosti Bosne i islamske kulture Bošnjaka. Gdje su sada ti dušebrižnici? Zašto ne štite čast majke pravovjernih Aiše i čast Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Zašto se ne ograde od tih laži i potvora ako su iskreni muslimani? Gdje su ti kojima predstavlja ”čast da budu špiijuni jednog velikog islamskog naroda”? Ili nemaju hrabrosti da se pojave, ili su se zavukli u neki sirdab-pećinu do nekih boljih vremena? Tako mi Allaha, vi ste opasnost po Bošnjake i njihovu islamsku kulturu. Vi ste vukovi u janjećoj koži. Dragi moji Bošnjaci, uzmite iz ovoga događaje pouku i znajte ko vam je prijatelj, a ko neprijatelj.

Napose, neophodno je podsjetiti na događaj od prije nekoliko dana kada se održala mubahala (međusobno prizivanja Allahove kazne na lažljivca) između Jasira el-Habiba i šejha Muhammeda Kevsa. Gospodaru naš, pokaži nam u njemu snagu Svoje moći, a za sve one koji vrijeđaju islam i Poslanikove drugove, upućujemo dovu: “Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju” (Prijevod značenja Junus, 88.) Nadamo se da se u našoj dovi obistine Allahove riječi: “Uslišena je molba vaša! – reče On.” (Prijevod značenja Junus, 89.)

18. Novembar 2010 | Ummet danas | 39

Komentari: Nema komentara

Komentirajte