informativniislamskičasopis
0

Pouke i poruke iz hidžre

Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegove ashabe i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.

Allah, subhanehu ve te’ala, poslao je Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s pozivom koji osvjetljuje srca i čini ih razumnim, što je rezultiralo odazivom razumnih ljudi i žena, kao i djece koja su bila još uvijek u svojoj prirodnoj, urođenoj vjeri-fitri. Taj poziv, jedno vrijeme je bio skriven, pa mu Kurejšije nisu pridavale nikakav značaj. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, otpočeo s javnim pozivom u obožavanje Allaha jedinog, Kurejšije su se probudile. Počeli su se suprostavljati pozivu u novu vjeru. Počeli su zlostavljati vjernike kako bi ih vratili u tmine višeboštva i kako bi druge upoznali šta ih čeka odazovu li se pozivu u novu vjeru.
Od muslimana bilo je onih koji su poticali iz bogatih, imućnih, jakih porodica koje su ih štitile od svakog nasilja, iako su i same te porodice ostajale na vjeri svojih predaka; ali, bilo je i slabih muslimana, siromaha i nemoćnih, koji nisu imali nikoga da ih zaštiti od nevjerničkih zlostavljanja. I upravo, prema njima mušrici su pružali svoje ruke i u nasilju prelazili svaku granicu.
Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio šta njegovi drugovi doživljavaju od iskušenja i nedaća, znajući da im ne može pomoći, dozvolio im je da se isele, učine hidžru prvo u Abesiniju, a zatim u Medinu, gdje im se i on sam kasnije priključio.
Onaj koji promatra hidžru Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uočit će vrijedne mudrosti, pouke i koristi kako za pojedinca tako i za cjelokupni ummet.


Pouke i poruke iz hidžre

Od tih mudrosti i pouka jesu i sljedeće:

● Neprijatelji ove da’ve ubijaju njene da’ije: Kurejšije u Mekki nisu se zadovoljile svojim nevjerstvom, svojim neodazivanjem Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nisu se zadovoljili odvraćanjem drugih ljudi od njega, iznošenjem laži i potvora na njega, prekidanjem svake veze s njim, već, dogovaraju se i odlučuju na ubistvo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Na da’ijama je da budu dobro svjesni ovoga. Neka znaju da se i današnji nevjernici, neprijatelji Allahove vjere neće zadovoljiti sve dok ih ne uklone sa lica Zemlje, bilo odvraćanjem od vjere ili samim ubistvom. Neka znaju da nema sigurnog života između sljedbenika istine i sljedbenika laži, naročito ako sljedbenici laži imaju kod sebe snagu i vlast.
● Obaveznost oslonca na Allaha, subhanehu ve te’ala, uz poduzimanje propisanih razloga: što možemo vidjeti iz Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zadržavanja Alije i Ebu-Bekra, radijallahu ‘anhuma, kod sebe u Mekki. Alija je ostao da leži na Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ležaju, dok je Ebu-Bekr bio saputnik Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tokom hidžre. Takođe, to možemo vidjeti kod uzimanja Abdullaha b. Urejkita el-Lejsija za vodiča puta. Takođe, kod skrivanja samog putovanja od svih onih koji nisu nekim dijelom bili vezani za putovanje, a i oni koji su bili vezani, znali su samo ono što je bilo vezano za njihov dio posla. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i pored svih ovih razloga, svoje srce je ispunio osloncem na Allaha, subhanehu ve te’ala, i nije se oslonuo na spomenute razloge.
● Obaveznost iskrenosti i svake čistote od ličnih prohtjeva: jer Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ovim pozivom nije želio isticanje svoje ličnosti, nije želio lijep i ugodan život. Samo je želio širenje vjere u obožavanju Allaha Jednog i Jedinog, izvođenje ljudi iz tmina širka u svjetlo imana i tevhida. Da je kojim slučajem želio isticanje svoje ličnosti, da je želio svilu i kadifu, ne bi se krio i ne bi ga pogađale tegobe i nedaće koje su ga pogađale.
● Umjerenost u blagostanju i tegobi: Na dan kada je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izašao iz Mekke, pod prisilom, nije se ponizio, nije se potčinio nikome, nije izgubio ubjeđenje u Allaha i Njegovu pomoć. Izašao je ponosno, čuvajući svoju vjeru u Allaha Jednog i Jedinog. Takođe, kada je ušao u Mekku pobjedonosno, kada mu je oko zablistalo zbog ponosa islama, jačine islama i muslimana, olakšanja i života muslimana u blagostanju, nije se uzoholio, nije se uzdigao iznad vjere, nije se smatrao neovisnim, već je u Mekku ušao ponizno Allahu, subhanehu ve te’ala. Tako da je njegov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, život u tegobama i teškoćama, kada su ga bezumnici Mekke ezijetili, bio isti kao i u danima kada se barjak islama vihorio Arapskim poluostrvom.
● Ubjeđenje da kraj pripada bogobojaznima: Onaj koji posmatra hidžru, može pomisliti kako dolazi do gašenja poziva u Allahovu vjeru, gubljenje ambicija i nade u boljitak islama i muslimana, međutim, hidžra nam daje jasan ders da kraj pripada bogobojaznim. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svojim postupcima i svojim životom, podučava mudžahida-borca na Allahovom putu  da ostane postojan u suprostavljanju pripadnicima neistine i zablude, da ne posustane i klone ako nekada pobjeda prividno pripadne njima. Neka čvrsto vjeruje da pobjeda, kraj i završnica pripada samo vjernicima, bogobojaznim.
● Postojanost vjernika u teškim situacijama, što vidimo iz odgovora Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu-Bekru, radijallahu ‘anh, dok su bili skriveni u pećini, kada je Ebu-Bekr rekao: „Tako mi Allaha! Allahov poslaniče, kada bi samo neko od njih pogledao niže svojih stopala, vidio bi nas.” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poptpuno smiren i siguran u Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć i zaštitu, odgovorio je: „šta misliš o dvojici, s kojima je Allah treći?!” Ovo je primjer iskrenosti i postojanosti, oslonca na Allaha, čvrstog ubjeđenja u Njega da On Svevišnji neće ostaviti Svoje robove. Ovo je primjer sljedbenika imana za razliku od sljedbenika kufra koji samo što zapadnu u tegobe i teškoće, pokušavaju na sve moguće načine da ih se spase, ne vodeći računa je li to što poduzimaju dozvoljeno ili ne, ne gledaju Allahove granice.
● Onaj koji bude čuvao Allaha i Allah će njega čuvati, što prijemjećujemo iz stanja Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada su se kurejšijski prvaci dogovorili da zarobe, ili ubiju, ili protjeraju Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i u tome bili odlučni, Allah, subhanehu ve te’ala, spasio je Svoga Vjerovjesnika kojem je bilo dovoljno samo da baci prašinu u lica višebožaca i izađe iz kuće zdrav i čitav. Ovo je Allahovo postojano pravilo na Dunjaluku: Ko bude čuvao Allaha, tj. Njegovu vjeru i Allah će Njega čuvati.
● Pobjeda dolazi sa strpljenjem: Allahu, subhanehu ve te’ala, je lahko bilo da otkloni svaku nedaću od Svoga poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, međutim, Allah ga stavlja na iskušenja kako bi se pokazalo njegovo strpljenje, uvećali njegovi stepeni kod Allaha i kako bi se podučili oni koji dođu poslije Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako da prevazilaze tegobe na koje naiđu u svome životu.
● Nasušna potreba za blagošću i uzvraćanjem dobrim na zlo: Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u Mekki prije hidžre, doživljavao mnoge ezijete od strane višebožaca, ali na sve te ezijete odgovarao je blago i smireno. Čak i kada se vratio u Mekku pobjedonosno, na njihovo zlo nije uzvratio zlim, već im je svima oprostio.
● Ispoljavanje imana zbog kojeg su vjernici saburali na svim teškoćama i na kraju zbog kojeg su oni postali ponosni,a višebošci Mekke poniženi i prezreni.
● širenje islama i jačanje njegove snage: Islam u Mekki je bio skriven, nije mogao da dođe do izražaja. Mnogobošci su bili mnogobrojniji. Sljedbenici istine u svakodnevnim iskušenjima. Međutim, dolazi hidžra koja podiže glas istine. Njene sljedbenike čini mnogobrojnijim i snažnijim. Islam i muslimani postaju ponosni.
● Onaj koji ostavi nešto radi Allaha, On Uzvišeni sigurno će mu dati još bolje od toga: Muhadžiri nakon što su ostavili svoje domove, svoje porodice i svoja imanja, bježeći sa svojom vjerom, Allah, subhanehu ve te’ala, im je zbog svega toga otvorio dunjaluk; zavladali su Istokom i Zapadom.
● Uspostavljanje islamske vlasti i islamske države.
● Okupljanje i ujedinjenje muslimana, jačanje njihove snage.
● Vrednovanje jednih ljudi nad drugima: muhadžira nad ensarijama.
● Ebu-Bekr, radijallahu ‘anh, i njegova ličnost: Na da’ijama koji govore o hidžri Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u Medinu, obaveza je da spomenu Ebu-Bekrovu, radijallahu ‘anh, ličnost i ulogu u svemu tome, njegovu ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i strah po njega u toku same hidžre.
● Medina dolazi do izražaja: Prije pojave islama, Medina se ni po čemu nije razlikovala od ostalih gradova i naselja. Međutim, iseljavanjem Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u nju, njena vrijednost dolazi do izražaja.
● Čistota Vjerovjesničkog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgoja: Hidžra nam govori o spremnosti ashaba na mnoga odricanja i pokoravanje Allahovim naredbama, makar, one bile u protivu njihove koristi, što je sigurno bio rezultat čistog odgoja.
● Uloga mesdžida u islamskom društvu: Prvo što je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učinio nakon što je stigao u Medinu jeste izgradnja mesdžida putem kojeg su došli do izražaja mnoga islamska obilježja koja su u Mekki bila zatrta. U mesdžidu se uspostavilo zajedničko obavljanje pet dnevnih namaza putem kojih se jačala veza sa Uzvišenim Gospodarom. Iz mesdžida su se odašiljale skupine mudžahida i da’ija radi širenja Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere. Zato je na da’ijama da podstiču bogate ljude na gradnju mesdžida u svakom naselju, u svakom kvartu kako bi se ljudi podsticali na namaz i obožavanje Allaha, subhanehu ve te’ala, okupljanje u njima i izučavanje Allahove knjige i Sunneta Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
● Učestvovanje da’ija u svim hairli projektima zajedno sa ostalim ljudima: Da’ije, nakon podsticanja ljudi na izgradnju mesdžida, škola, popravku puteva i sl., trebaju i sami oni da učestvuju u tim projektima, da budu živi primjer, kao što je to bio i Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je gradio zajedno sa svojim ashabima mesdžid u Medini.
● Uloga žene u islamskom društvu, koju nalazimo u postupku Aiše i njene sestre Esme, radijallahu anhuma, kada su bile na usluzi Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i svome babi pri samoj hidžri u Medinu iako je bila prisutna velika opasnost.
● Uloga omladine u islamskom društvu, koju djelomično spoznajemo iz postupka Alije b. Ebi-Taliba, radijallahu ‘anh, kada je ostao da spava na Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ležaju u noći hidžre. Takođe, tu ulogu spoznajemo i iz postupka Abdullaha b. Ebi-Bekra koji je prikupljao vjesti kurejšija i prenosio ih Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i babi, Ebu-Bekru, radijallahu ‘anh.
● Jačanje islamskog bratstva i klonjenje svakog vida pristrasnosti.

19. Februar 2008 | Akida | 22

Komentari: Nema komentara

Komentirajte