informativniislamskičasopis
0

Pouke i poruke iz sure Jusuf - (Deseti Dio)

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja:

(93) Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!” (94) I kada karavana napusti Misir, otac njihov reče: “Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio.” (95) “Allaha nam,” - rekoše oni - “ti i sada kao i prije griješiš.” (96) A kad glasonoša s radosnim vijestima dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh: - reče - “da ja znam od Allaha ono što vi na znate.” (97) “O oče naš,” - rekoše oni - “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili.” (98) “Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti” - odgovori on - “jer On prašta i On je milostiv.”

(93) Vjerovjesničke mu’džize, od kojih je i ova Jusufova, ‘alejhisselam, košulja koja je stavljena na lice njegova oca, nakon čega je on, Ja’kub, ‘alejhisselam, progledao. Allah, subhanehu ve te’ala, ponekad daje da se događaju neobične stvari kao mu’džize vjerovjesnicima kao što je i ova mu’džiza ujedno i Jusufu i Ja’kubu, ‘alejhimasselam. Kako je Jusuf, ‘alejhisselam, saznao za bolest svoga oca? Kako je saznao da je njegov otac Ja’kub oslijepio? Islamski učenjaci kažu da ga je Svevišnji Allah obavijestio. U tefsiru kod Kurtubija stoji: „Obavijestio ga je Džibril da se pošalje njegova košulja jer se na njoj nalazi miris Dženneta, a miris Dženneta neće pasti na bolesnoga ili iskušanog, a da taj isti neće ozdraviti. Jusufovu košulju je odnio Jehuza. Rekao je Jusufu, alejhi selam: ‘Ja sam odnio tvoju košulju sa lažnom krvlju, pa sam ga (babu) ražalostio. Zato ću je ja i sada odnijeti, kako bih ga obveselio i kako bi mu se vid povratio”, pa je to i učninio.’” (9/259)

(94) Ponekada čovjek može da predosjeti ili čak i osjeti neke skrivene stvari. Ja’kub, ‘alejhisselam, je rekao: „Ja zbilja osjećam miris Jusufov”. Kako da Ja’kub osjeti Jusufov miris na udaljenosti od Egipta do Palestine. Ibnu-Abbas, radijallahu ‘anhuma,kaže da je razdaljina među njima dvojicom bila osam noći, dok Hasan el-Basri kaže deset noći. Međutim, to takođe može biti jedna od mu’džiza Ja’kuba, ‘alejhisselam, ili postoji mogućnost da se ovdje misli na miris Jusufove, ‘alejhisselam, košulje. Allah najbolje zna.

(95-96) Pohvalno je obveseljivati ljude i žuriti s lijepim vijestima, muštulucima, preticati druge ljude u tome: „A kada glasonoša s radosnim vijestima dođe”, kao što je takođe pohvalno da se onaj koji nam dođe s muštulukom nagradi, kako je prethodio govor o Ka’b b. Maliku, radijallahu ‘anh, kada mu je glasonoša došao s muštulukom da mu je tevba primljena.

(97) Propisanost traženja oprosta od roditelja nakon što im se bude neposlušno: „O oče, zamoli da nam se grijesi oproste”. Kada dijete bude neposlušno roditelju, za takav svoj postupak otkupit će se traženjem oprosta od roditelja. Priznavanje greške, što je od odlika pametnih ljudi, dok su daleko od toga oholnici, inadžije, koji počesto, usljed nepriznavanja sopstvene greške, dozvoljavaju strogo zabranjene stvari. Ja’kubovi sinovi su rekli: „Mi smo, zaista, zgriješili.”

(98) Traženje vremena kada se dova prima, jer, Ja’kub, ‘alejhisselam, nije odmah uputio dovu, već ju je odgodio za kasnije. Pojedini komentatori Kur’ana kažu da ju je odgodio do pred zoru. Nije požurivao s dovom, već je čekao vrijeme kada se dova prima zbog veličine njihovih grijeha koje su počinili i zbog njegova žaljenja i milosti prema svojim sinovima, ma šta mu oni uradili.

(99) I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče; “Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!” (100) I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on reče: “O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sva zna i mudar je!”

(99-100) Poštivanje roditelja i činjenje im dobročinstva. Jusuf, ‘alejhisselam, ih je privio na svoje grudi i nastanio ih u svojoj kući, u sobama predviđenim samo za njega, dok je braću smjestio u sobe za goste. Na taj način, smještajući roditelje u sobu predviđenu samo za njega, Jusuf, ‘alejhisselam, im je iskazao poštovanje, jer u sobama za goste svako može da boravi, međutim, roditeljima pripada posebno mjesto. Smirivanje i ohrabrivanje zastrašene osobe: “Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!” Slično kao što je i dobar čovjek rekao Musau, ‘alejhisselam: “Ne boj se, spasio si se nasilničkog naroda.” (Prijevod značenja El-Kasas, 25.) “I on roditelje svoje postavi na prijesto”, u čemu je, takođe, vid poštivanja roditelja. “i oni mu se svi pokloniše”, što je bilo dozvoljeno u njihovom Šerijatu dok je to u našem Šerijatu zabranjeno zbog hadisa Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Nije dozvoljeno nijednom čovjeku da padne na sedždu drugom čovjeku! Da je dozvoljeno da čovjek čovjeku padne na sedždu, ja bih naredio ženi da padne na sedždu svome mužu zbog veličine njegova prava kod nje …” (Ahmed, 12 203; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihul-Džami’u”, 7 725) Ibnu-Kesir, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući ovaj ajet kaže: „Naklon je bio dozvoljen u njihovom vjerozakonu pa su se oni, prilikom pozdravjanja starijeg, klanjali. Ovo je bilo dozvoljeno od Adema do Isa’a, ‘alejhimasselam, a zatim je ovom ummetu zabranjeno i određeno da sedžda može biti isključivo, Uzvišenom Gospodaru. U hadisu Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stoji kako je Muaz, radijallahu ‘anh, išao u Šam, pa je vidio da se tamo klanjaju svojim patrijarsima, pa, kada se vratio, poklonio se i on Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. „Šta je to, Muaze?”, upitao ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a on mu je odgovorio: „Vidio sam ih kako se klanjaju svojim patrijarsima, a ti si dostojniji da ti se klanjamo”, na što je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Da sam ikom naredio da se klanja, naredio bih ženi da se klanja svome mužu, zbog prava koje on ima kod nje.” Ovdje je namjera da se istakne da je počasno klanjanje bilo dozvoljeno u njihovim vjerozakonima, zbog čega su se njemu i poklonili.” (2/644) Obistinjenje sna može da se dogodi i poslije dugog niza godina i nije uslov da čovjek vidi večeras nešto u snu, a da mu se to odmah sutra pojasni i obistini, već to može i potrajati. Vođenje računa o tuđim osjećanjima i nenanošenje im štete. Jusuf, ‘alejhisselam, je rekao: “Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao.” Nije rekao: „Nakon što su mi moja rođena braća učinila nasilje! Nakon što su me bacili u bunar! Nakon … Nakon … Već je grijeh pripisao šejtanu, a odbacio ga od svoje braće. To je bio ahlak vjerovjesnika. Priznavanje Allahove blagodati u svim stanjima u kojima se čovjek nalazi. Jusuf, ‘alejhisselam, je rekao: „Allah je bio dobar prema meni kada me je iz tamnice izbavio”. Zbog čega nije rekao: „ … kada me je iz bunara izbavio”? Zbog toga što su njegova braća bila prisutna i zbog toga što nije dobro, ukoliko nam je neko nekada učinio nasilje, spominjati to pred njim, već se toga treba klonuti i pružiti ruku pomirenja. Takav je bio ahlak vjerovjesnika. „To su oni koje je Allah uputio, pa, za njihovom se uputom povedi.” (Prijevod značenja El-En’am, 90) Svevišnji Allah je Blagodaran i Milostiv! Koliko li je samo blagodaran bio prema Jusufu, ‘alejhisselam?! Nije ga ostavio u bunaru! Nije ga ostavio u zatvoru! Nije ga ostavio siromaha! Nije ga ostavio kao mazluma! Dao mu je izlaz iz svake situacije i na kraju sa svom njegovom porodicom sastavio ga je. Allah može sve! U stanju je da učini sve! Ma kako mi mislili da se neka srca više nikada ne mogu spojiti i sastaviti, Allah ih iz Svoje mudrosti i milosti sastavi.

(101) Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nakih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (102) Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.

(101-102) Na vjerniku muslimanu, kada se Allahove blagodati ispune nad njim, je da traži od Allaha, subhanehu ve te’ala, smrt. Smrt u islamu! Lijepu završnicu na Dunjaluku! Na insanu je da to priželjkuje stalno, a pogotovo kada se dakle, nad njim ispune Allahove blagodati. Jusuf, ‘alejhisselam, nakon što mu se ostvarilo sve što je priželjkivao, zadobio je ponos i ugled na dunjaluku, vlast i položaj, familija se okupila oko njega, rekao je: “daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!”

(103) U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.

(104) Ovaj ajet, zajedno sa 3. i 7. ajetom, ukazuje da je cilj Kur’anskih kazivanja zastajanje kod njih, uzimanje pouke i poruke, savjeta; da ta Kur’anska kazivanja nisu izmišljene priče drevnih naroda, već objava od Allaha, subhanehu ve te’ala, kao putokaz i milost narodu koji vjeruje. Ova kur’anska kazivanja mogu shvatiti i prihvatiti samo razumom obdareni, Allaha molimo da nas učini od njih, od onih koji uče i slušaju i slijede ono što je najbolje. We billahi tewfik! We sallallahu we selleme we bareke ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi edžme’in!


1. Septembar 2007 | Kur'an | 20

Komentari: Nema komentara

Komentirajte