informativniislamskičasopis
0

Principi izvornog islamskog rada

Velika je potreba posebno u vremenu neznanja koje vlada među ljudima i mnogobrojnih iskušenja da se pojasne principi izvornog rada i djelovanja Ehlus-sunneta i džemaata, i to ne samo deklarativno, već da bi se po njima radilo u svakodnevnom životu. Prvo da sebe podsjetimo na temeljna pitanja vjerovanja, rada i zalaganja i druge u njih da pozovemo, a drugo da drugi znaju da ovaj poziv nije neutemeljen, privremen i površan, a samim tim da ima sa Allahovom pomoći perspektivu.

  • Poziv svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika u čisti tewhid, tj. Jednoću Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala i ibadet samo Njemu Uzvišenom i spriječavanje širka kao najvećeg grijeha koji se ne oprašta onome ko se od njega ne pokaje.
  • Islam crpiti iz njegovih izvora Kur'ana i Sunneta shvatanjem ashaba koji su najbolje poznavali ovu vjeru i najbolje po njoj radili i za nju se zalagali, jer imaju garanciju Objave svoje ispravnosti.
  • Slijediti poznatu i od ummeta priznatu islamsku ulemu koja izvorno tumači Islam. Oni nisu sveti niti nepogriješivi, ali nisu ni prokleti zbog greški koje učine svojim idžtihadom, tako da im se priznaje njihovo pravo poštivanja, zaštite i slijeđenja koliko su dokazima potkrijepljeni.
  • Zalagati se za sticanje i širenje šerijatskog znanja kojim se prepoznaje istina od zablude i upoznaje način ibadeta Uzvišenom Allahu kao i ostali propisi vjere i svakodnevnog života.
  • Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava i tumači Kur'an i po njemu se prepoznaju sljedbenici istine kod razilaženja među ljudima.
  • Zastupati srednji, umjereni, pravedni pravac koji je legalizovan Objavom i od njega ne odstupati bez obzira na poteškoće, prepreke i spletke koje se na Pravom putu postavljaju. Srednji put nije ni jedna krajnost, bilo da se radi o popuštanju u vjeri ili pretjerivanju i dodavanju na propise onoga što nije od njih. Srednji umjereni put nije put običaja niti ljudskih nahođenja i pretpostavki, kao ni sredina između istine i neistine.
  • Suprotstavljanje svakoj novotariji u vjeri i njeno ukidanje, jer je to falsifikat vjere i vid njenog rušenja.
  • Suprotstavljanje korištenju vjere u svrhu ličnog koristoljublja. Treba živjeti za Islam, a ne od Islama.
  • Suprotstavljanje monopolu nad vjerom i manipulisanju narodom preko nje.
  • Naređivati dobro i odvraćati od zla nužnost je ispravnosti i opstanka društva.
  • Djela i riječi su od imana, koji se opet povećava i smanjuje prema djelima, suprotno shvatanju murdžija.
  • Veliki griješnici, mimo onih koji učine širk i kufr i ostave vjeru nisu u kategoriji nevjernika, već griješnika, suprotno shvatanju haridžija.
  • Pridržavanje datih obećanja i sklopljenih ugovora i dogovora makar se radilo o nevjernicima.
  • Ne slijediti vjeru orjentalista niti njihovih učenika kao ni škole nevjernika koje obrazuju kadrove za tumačenje Islama.
  • Poziv u Islam mudro i lijepim savjetom i raspravljati kako je najljepše.
  • Islam je savršen u cijelosti i njegova primjena je garant uspjeha u svakom mjestu i vremenu.
  • Uzvišeni Allah je zadovoljan jedino Islamom kao vjerom i to samo onakvim kakav je objavljen.
  • Islam i uputa su najveće Allahove blagodati kojima vjernik treba da se raduje i bude ponosan.
  • Emanet vjere Islama je najveći emanet i odgovornost koju je čovjek preuzeo na sebe i za koju će biti pitan.
  • Cilj ne opravdava sredstvo i ne može se nedozvoljenim haram stvarima ići ka cilju. Sam nijjet i namjera nisu dovoljni, nužno je potrebno da su djela u skladu sa propisima.
  • Nikome nepravdu ne činiti, radilo se o muslimanima, nemuslimanima, životinjama, prirodi i ostalom, a isto tako ne dozvoliti da se nama nepravda čini.
  • Ne slijediti običaje i tradiciju koja nije u skladu sa propisima Islama.
  • Ustrajnost na Pravom putu i postojanost u pridržavanju propisa i stalno nastojati biti ispravan.
  • Vjerovati i slijediti muhkem – jasne ajete koji su temelj Knjige, a mutešabih – manje jasne ili nejasne ajete vjerovati i vraćati njihovo značenje na jasne. Oznaka i svojstvo zabludjelih je da ostavljaju jasne ajete i otvoreno im se suprostavljaju, a drže se nejasnih.
  • Kloniti se neutemeljenih i beskorisnih rasprava zasnovanih na pretpostavkama i različitim filozofijama.
  • Jedan je pravi put, a ostali su putevi zablude.
  • Islam svojim propisima obuhvata cjelokupni ljudski život i sve čovjekove radnje i stanja kao i događaje, radilo se o pojedincima ili zajednicama, i nije ograničen samo na ibadete (vjerske obrede), niti samo na džamije. Vjera Islam se ne smije i ne može odvojiti od svakodnevnog praktičnog života.
  • Sve što imamo je od Allaha i Njegov je posjed, a nama je dato na raspolaganje samo u okvirima Allahovog zadovoljstva koje se ogleda kroz izvršavanje propisa vjere.
  • Strpljivost na putu iskušenja koja su neminovna i u kojima vjernici bivaju još jači.
  • Suprotstavljanje korupciji u svim vidovima.
  • Voliti i pomagati u ime Allaha i prezirati i odricati se u ime Allaha.
  • Vjerovati u sve objavljeno i raditi po Posljednjoj Objavi.
  • Biti ponosan Islamom i ne posustajati.
  • Rad i zalaganje za Islam i iskrenost i revnosnost u tome.
  • Vjerovanje u kader i da nas nije moglo mašiti ono što nas je pogodilo i ono što nas je mašilo nije nas moglo pogoditi.
  • Islamsko bratstvo je obaveza i put ka prosperitetu muslimana, kako bi svoju ulogu među narodima svijeta vršili donoseći i uspostavljajući im istinu i pravdu. Međusobna saradnja sa muslimanima može biti na osnovu dobročinstva i bogobojaznosti u mjeri njihovog pridržavanja Izvornog Islama, a nikako grijeha i neprijateljstva. Muslimani se ne smiju dijeliti na grupe, partije i frakcije, već je dužnost svima čvrsto se prihvatiti za Allahovo uže.
  • Pomagati muslimane i braniti ih, i štititi od napada i nasrtaja, i zalagati se i boriti za interese Islama i muslimana gdje god oni bili. Pružiti zaštitu slabima i obespravljenima i sprječavati silnike i nepravednike od zla.

Vallahu velijjut tewfik

1. Februar 2007 | 16

Komentari: Nema komentara

Komentirajte