informativniislamskičasopis
0

Propisi uljepšavanja kose

Upitan je šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, o kraćenju kose u visini ramena, kao što je to danas rašireno među ženama i djevojkama, pa je odgovorio: “Ako žena krati kosu na način da nalikuje muškarcu, onda je to haram i veliki grijeh jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje oponašaju muškarce, a ako kraćenje nije toliko da nalikuje frizuri muškarca, učenjaci o tome imaju tri različita mišljenja. Neki od njih to smatraju dozvoljenim, drugi zabranjenim, a treći pokuđenim. U svakom slučaju, muslimanima ne priliči da prihvataju svaki običaj koji nam se doseli od drugih. Ne tako davno muslimanke su se ponosile svojom dugom i bujnom kosom. Šta im je danas da odjednom žele kratiti svoju kosu i prihvatiti to što nam je došlo iz drugih zemalja?”

Najveća briga iskrenog vjernika je da potroši svoje vrijeme na ovom dunjaluku u zadovoljstvu Uzvišenog Gospodara. Stoga se vjernik ne povodi za drugima ili za svojim prohtjevima, nego nastoji prakticirati propise islama u svom životu. Objavio je Uzvišeni: "A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio" (Prijevod značenja El-Ahzab, 71.), i: "A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno u očitoj zabludi."(Prijevod značenja El-Ahzab, 36.) Istovremeno, ova časna i autentično sačuvana vjera u svim svojim propisima upućuje samo najboljem i najkorisnijem: "Zaista ovaj Kur'an upućuje onom što je najispravnije..." (Prijevod značenja El-Isra, 9.) Islam je prirodna vjera, a njegovi propisi odgovaraju ljudskoj sklonosti. Žene svojom prirodom teže da budu lijepe, stoga je uljepšavanje dozvoljeno. Ipak, postavljene su određene granice kako bi uljepšavanje ostalo u razumnim okvirima, kako se postignutom ljepotom ne bi širila smutnja i kako bi se usmjerila prevenstveno jednoj osobi – životnom pratiocu, tj. mužu. Muslimanka koja ispravno razumijeva svoju vjeru, ima to na umu i uljepšava se za svog muža u svojoj kući, a ne, kao što je uobičajeno danas, da se ukrašava prilikom izlaska iz kuće kada se izlaže pogledima drugih. Ova tema najviše se tiče žena, ali će biti spomenuti i neki propisi vezani za muškarce. Načini uljepšavanja razlikuju se shodno mjestu i vremenu, ali se njegov cilj ne mijenja: postizanje ljepote ili njeno upotpunjenje. Kosi i frizuri pridaje se velika pažnja zbog njene uloge u izgledu i ljepoti žene ili muškarca. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ima kosu, neka je pazi" (Bilježi Ebu Davud, a hadis je hasan sahih po ocjeni šejha Albanija, Allah mu se smilovao), tj. neka je njeguje, čisti i drži urednom, neka ne bude raščupan i neuredan jer su čistoća i lijep izgled od pohvalnih i traženih osobina vjernika. Ipak, u tome se ne smije pretjerivati, kao što se dešava da se provode sati pred ogledalom ili u raznim salonima kako bi se napravila frizura i uredila kosa, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio stalno začešljavanje kose. (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Allah mu se smilovao) Svi islamski propisi uvažavaju ljudsku prirodu i čovjekove potrebe, ali istovremeno garantuju ostanak u okvirima umjerenosti i tako svaku stvar stavljaju na njeno pravo mjesto. U narednim redovima govori se o najbitnijim fikhskim pitanjima vezanim za kosu i njeno uljepšavanje sa aspekta šerijata, uz navođenje dokaza i mišljenja islamskih autoriteta, a u narednom tekstu će se, uz Allahovu dozvolu, govoriti o drugim pitanjima vezanim za ovu temu kao što su: uljepšavanje očiju i lica, nošenje nakita, plastične operacije i sl.

Sijeda kosa

Da li je bolje sijede vlasi u kosi ili bradi ostaviti ili ih je bolje prekriti drugom bojom? Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Jevreji i kršćani ne boje (kosu i bradu) pa se razlikujte od njih!" (Buharija i Muslim) Imam Muslim bilježi u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, vidjevši Ebu Kuhafu, oca Ebu Bekra, radijallahu anhu, kojem se glava i brada bijeljela poput snijega, rekao: "Promijenite nečim ovu sjedoću, ali se klonite crne boje!" Muslim, također, prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Pokuđeno je čovjeku da čupa bijele dlake iz svoje kose i brade." Također se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se čupaju sijede dlake, a zatim je rekao: "To je svjetlost vjernika!" (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, rekao je šejh Albani: ''Sahih uz druge predaje.'') Među učenjacima ima onih koji su mišljenja da je bolje ostaviti sijede dlake nepromijenjenim oslanjajući se na predaje koje zabranjuju čupanje sijedih dlaka i na to što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije farbao svoje sijede vlasi. Neki učenjaci su mišljenja da je presudan običaj, tj. ako je običaj naroda da se sijeda kosa farba, onda je to bolje, a u suprotnom ga je bolje ostaviti, kako se ne bi skretala pažnja na sebe svojim izgledom. Drugi su rekli da je onome koga sijeda kosa čini ružnim propisano da je prikrije drugom bojom, a ako ga ne čini ružnim, onda ne, ili ako su mu sijede vlasi kao kod Ebu Bekrovog, radijallahu anhu, oca, propisano je da se prekriju, a ako se radi samo o ponekom pramenu, onda je bolje da ga ostavi. Ispravnije mišljenje je da je knijenje zbog prekrivanja sijedih vlasi bolje u svakom slučaju zbog spomenutih hadisa koji na to upućuju, a to potkrepljuje i postupak skupina ashaba i tabiina koji su to praktikovali, a zabrana spomenuta u hadisu odnosi se na čupanje sijedih dlaka, a ne na njihovo bojenje.

Bojenje kose u crno

 Učenjaci su složni na tome da je mudžahidima u borbi na Allahovom putu dozvoljeno bojiti kose i brade u crnu boju, a po pitanju bojenja kose i brade u drugim slučajevima, učenjaci imaju  različita mišljenja, od kojih su:

●  Farbanje u crno je haram muškarcima i ženama makar i ne bilo u tome obmane.

●  Ukoliko farbanje u crno predstavlja obmanu i prevaru biva zabranjenim.

●  Dozvoljeno je mlađima, a zabranjeno starijim.

●  Bojenje u crno je pokuđeno.

●  Bojenje u crno je dozvoljeno.

●  To je dozvoljeno ženi koja se ukrašava za svog muža, a neudatim i muškarcima je zabranjeno.

●  Zabrana upotrebe crne boje odnosi se na potpuno crnu boju, a ako bi se pomiješal sa drugom bojom, ne bi u tome bilo smetnje.

Ovo zadnje mišljenje podržao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, i još je rekao da je moguće da se zabrana upotrebe crne boje odnosi na farbanje u kojem je obmana, poput starije žene koja time obmanjuje prosce koji je žele oženiti ili starijeg čovjeka koji farbanjem crnom bojom skriva svoju sijedu kosu i tako obmanjuje ženu koju želi oženiti. Takvo farbanje je zapravo prevara i obmana pa je zbog toga zabranjeno, a ako nema prevare ili obmane, biva dozvoljeno. Vjerodostojno je preneseno da su se Hasan i Husein, Allah njima bio zadovoljan, knili crnom bojom. (Zadul-me'ad, 4/335) Učenjaci koji dozvoljavaju upotrebu crne boje samo udatim ženama obrazlažu svoje stanovište i kažu da je udatoj ženi dozvoljena upotreba crne boje za kosu kako bi time promijenila sijedu boju ili prirodnu boju kose ako ta crna boja odgovara prirodi njene kose. U tome je upotpunjenje njene ljepote i izgleda, a ženi je pohvalno da se uljepšava za svog muža. U svemu tome nema obmane jer njen muž zna njen stvarni izgled i starosnu dob. Time se žena uljepšava za svog muža, a to je pohvalno i traženo pa joj se zato dozvoljava upotreba. Što se pak tiče neudate žene, u njenom slučaju preferira se zabrana upotrebe crne ili druge boje kojom se prekriva stvarna boja kose, jer je u tome obmana onog ko je prosi, naročito ako u kosi ima sijedih dlaka. Kada kosa ostane u svom prirodnom izgledu, sigurna je da neće nikog prevariti ili obmanuti, pa ako bi kao neudata promijenila boju svoje kose pa se kasnije udala, njen muž se može osjećati prevarenim kada otkrije pravo stanje, što može rezultirati njegovom mržnjom prema toj ženi. Učenjaci koji vide zabranjenom upotrebu crne boje za kosu ili bradu, temelje svoje mišljenje na spomenutoj predaji u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Promijenite nečim ovu sjedoću, ali se klonite crne boje!", i u drugoj predaji u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pred kraj dunjaluka pojavit će narod koji će se farbati u crno poput crnih ptica, neće osjetiti miris Dženneta." (Ebu Davud i Nesai, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija, Allah mu se smilovao) U ovim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima nagovještava se velika prijetnja kojoj se nije potrebno izlagati. Uz to, nismo u prijekoj potrebi za upotrebom crne boje jer se crna boja može pomiješati sa nekom drugom, odnosno može se upotrijebiti druga nijansa koja nije čista crna boja i na takav način se izlazi iz prijetnje.

Bojenje kose u druge boje osim crne i bojenje jednog dijela kose

Bojenje kose je poznato od davnina, iako nije bilo poznato mijenjanje crne boje kose u neku drugu. Dozvoljeno je bojiti kosu u bilo koju boju osim crne ako se time postiže ljepši izgled uz uvjet da u tome nema štete po kosu ili da se time ne imitiraju nevjernice, bludnice ili grješnice, svejedno bojila se cijela kosa ili samo neki njeni dijelovi. Ipak, treba naglasiti da bojenje pramenova nije bilo poznato kod muslimanki sve donedavno. Taj običaj je uvezen od drugih, onih koji ne vode računa o ahiretu nego nastoje pronaći što veći ovosvjetski užitak i zadovoljstvo, te stoga troše ogromna sredstva i puno vremena kako bi postigle što ljepši izgled. Međutim, žena muslimanka zna vrijednost vremena i zna da je ovaj svijet samo njiva na kojoj se sije za ahiret, zato nema toliko vremena da ga pretjerano poklanja svom vanjskom izgledu, tijelu ili odjeći na račun prečih i korisnijih djela, ipak svoje tijelo i svoj izgled ne zapušta, nego o njemu vodi brigu i ukrašava se, ali u razumnim granicama. Upitan je šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, da li je dozvoljeno farbati samo neke dijelove kose, poput pramenova i vrha kose, pa je odgovorio: "Ako se kosa boji crnom bojom, to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kada je naredio da se promijeni sjedoću i da se izbjegava crna boja. Rekao je: 'Promijenite nečim ovu sjedoću, ali se klonite crne boje!'. Također je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesena prijetnja onome ko to učini, što upućuje na zabranu bojenja kose crnom bojom. Što se tiče upotrebe drugih boja, osnova je u tome dozvola, osim da bude u tome oponašanje nevjernica ili grješnica i tada postaje zabranjeno zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko oponaša jedan narod, pa on je od njih!'' (Ebu Davud, hasen sahih po ocjeni šejha Albanija). (Fetava Usejmin) Ljekari upozoravaju na upotrebu hemijskih sredstava za bojenje kose jer oštećuju korijen kose, remete njen rast, slabe kosu i čine je krutom i oštrom, a nerijetko uzrokuju i opadanje kose. Ako su ta upozorenja tačna, onda je upotreba takvih sredstava zabranjena zbog štete koju pričinjavaju.

Brijanje glave

Muškarcima je dozvoljeno brijanje glave, a ženama je to zabranjeno. Prenosi se od Alije i Aiše, Allah njima bio zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da briju glave. Ove predaje su slabe u svom lancu prenosilaca, ali je rad po njima prihvaćen kod učenjaka, kao što je na to ukazao imam Tirmizi u svojoj hadiskoj zbirci. Iz zabrane se izuzima stanje prijeke potrebe. Rekao je Ibn Hazm, Allah mu se smilovao: "Ženi nije dozvoljeno da obrije svoju glavu osim u slučaju prijeke potrebe koja se ne može izbjeći... dokaz je predaja od Alije, radijallahu anhu, u kojoj je rekao: 'Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da žena obrije svoju glavu', a ako za tim postoji prijeka potreba, pa Uzvišeni Allah je rekao: '...kad vam je On objasnio šta vam je zabranjeno – osim kada ste u nevolji...'(Prijevod značenja El-En'am, 119.)." (El-Muhala, 10/74.) Djelimično brijanje glave je pokuđeno. Ta pokuđenost odnosi se na muškarce i žene. Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednog dječaka kako je obrijao jedan dio glave, a ostavio drugi, pa je to zabranio i rekao: "Obrijte mu cijelu glavu ili je ostavite cijelu!" (Ebu Davud i Nesai, sahih po ocjeni šejha Albanija) Buharija i Muslim prenose, također od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kaz'a, a to je brijanje jednog dijela glave.

Kraćenje kose

U našem vremenu među muslimankama se raširilo kraćenje kose, cijele ili samo nekih dijelova, radi ljepšeg izgleda. S obzirom da je svaka vjernica obavezna znati propis svega što radi u svom životu, dužna je upoznati i propis o tom djelu. Ranije je vladao običaj među muslimankama da njeguju dugu kosu, a kratile su je samo u određenim prilikama, od kojih je obavljanje hadždža ili 'umre, a kraćenje kose kojim se želi postići ljepši izgled nije bilo poznato. Ipak, to ne znači da se kasnije ne može uobičajiti da se kraćenje kose smatra načinom postizanja ljepšeg izgleda, a običaj se prihvata ukoliko se ne suprotstavlja šerijatu. Moderni učenjaci su po ovom pitanju podijeljeni na dva mišljenja:

Prvo: Kraćenje je zabranjeno osim prilikom obavljanja hadždža ili 'umre i kada žena ostari i izgubi nadu u udaju.

Drugo: Kraćenje je dozvoljeno pod uvjetom da u tome ne bude oponašanje muškaraca ili nevjernica.

Upitan je šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, o kraćenju kose u visini ramena, kao što je to danas rašireno među ženama i djevojkama, pa je odgovorio: "Ako žena krati kosu na način da nalikuje muškarcu, onda je to haram i veliki grijeh jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje oponašaju muškarce, a ako kraćenje nije toliko da nalikuje frizuri muškarca, učenjaci o tome imaju tri različita mišljenja. Neki od njih to smatraju dozvoljenim, drugi zabranjenim, a treći pokuđenim. Ovo treće je poznato mišljenje u hanbelijskom mezhebu. U svakom slučaju, muslimanima ne priliči da prihvataju svaki običaj koji nam se doseli od drugih. Ne tako davno muslimanke su se ponosile svojom dugom i bujnom kosom. Šta im je danas da odjednom žele kratiti svoju kosu i prihvatiti to što nam je došlo iz drugih zemalja? Ne poričem svaku novinu, nego poričem sve što vodi općem prihvatanju neislamskih običaja." (Fetava Usejmin) Rašireno je u našem vremenu i to da žena skrati samo prednji dio kose (šiške) ostavljajući ostalu kosu dugom. Učenjaci koji su mišljenja da žene smiju kratiti svoje kose naglašavaju da je to dozvoljeno uz spomenuti uvjet, dok oni koji inače smatraju kraćenje kose zabranjenim, to ne dozvoljavaju.

Perika

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah prokleo one koje u svoju kosu dodaju ono što nije od nje i one koje traže da im se to čini..."  (Buharija i Muslim) Prokletstvo onih koje u svoje kose dodaju ono što nije od nje odnosi se na umetanje prirodne ili umjetne kose u svoju kosu, tako da izgleda kao da je to prirodna kosa koja na takav način djeluje gušća, bujnija i duža nego što jeste. Ta zabrana odnosi se i na perike. Mnogobrojni savremeni učenjaci ukazali su na zabranu nošenja perike muškarcima i ženama, čak i ako bi žena time htjela da se uljepša za svog muža uz njegovu dozvolu i znanje, jer se ne može dozvoliti i zadovoljan biti onim što je vjerom zabranjeno. Iz zabrane se izuzima žena koja zbog određene mahane nema kose ili je ćelava. Takvoj je dozvoljeno da koristi periku kako bi prekrila mahanu, međutim, dužna je upoznati onoga ko je zaprosi sa svojom mahanom. Upitan je šejh Salih el-Fevzan, Allah ga čuvao, o propisu stavljanja perike za muškarce i žene pa je odgovorio: "Nije dozvoljeno nošenje perike muškarcima i ženama. Ženama je zabranjeno jer je u tome prevara i podvala. Onaj ko je vidi misli da je to njen prirodni izgled i njena prirodna kosa, a u stvarnosti nije tako. Time će možda obmanuti svog muža ili prosca. Što se tiče muškarca, ni u kom slučaju mu nije dozvoljeno nošenje perike, dok ženi može biti dozvoljeno, ako joj, naprimjer, uopće ne izraste kosa, jer je ona u prijekoj potrebi za tim..." (Izabrane Fevzanove fetve)

Punđa

Jedan od brojnih običaja koji muslimanke nisu naslijedile od svojih majki, a koji je raširen danas, svakako je vezanje kose iznad glave. Naš voljeni poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najavio je tu pojavu: "Dvije vrste džehennemlija, ja ih nisam vidio: ljudi koji sa sobom imaju bičeve poput kravljih repova kojima udaraju narod i žene odjevene, otkrivene, same su u zabludi, a druge u zabludu pozivaju, glave su im poput krivih devinih grba, one neće ući u Džennet niti će njegov miris osjetiti, a džennetski miris se uistinu osjeti na tolikoj i tolikoj udaljenosti." (Muslim) Ove dvije vrste spomenute su u lošem kontekstu jer je rečeno da su džehennemlije. Druga vrsta je vezana za našu temu, jer je opisan vanjski izgled tih žena. Između ostalog, rečeno je da su im glave poput krivih devinih grba. Komentatori hadisa na različite načine tumače taj opis. Neki od njih rekli su da se time misli na žene koje umotavaju svoje glave dugim velovima tako da im glave izgledaju velike i ogromne. Drugi su kazali da se to odnosi na vezanje pletenice tako da se smota i skupi na vrhu glave koja se zatim nagne na jednu stranu i tako svojim uzvišenjem iznad glave nalikuje na krivu devinu grbu. Ovakvo razumijevanje hadisa prihvatili su mnogi savremeni učenjaci te su na osnovu toga zabranili vezanje kose na spomenuti način. Upitan je šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, o skupljanju kose iznad glave pa je odgovorio: "Skupljanje kose iznad glave obuhvata upozorenje koje je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: 'Dvije vrste džehennemlija...' i rekao je: 'glave su im poput devinih grba, krive'..." (Fetava Usejmin) Uzvišeni Allah najbolje zna.

Nastavit će se, uz Allahovu dozvolu...

21. Septembar 2009 | dr. Hakija Kanurić | Žena muslimanka | 32

Komentari: Nema komentara

Komentirajte