Naši praroditelji Adem i Hava zaboravili su na gorko Iblisovo neprijateljstvo, na koje ih je prethodno upozorio Uzvišeni Allah: “O Ademe, - rekli smo – ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš” (prijevod značenja Ta-ha, 117), i smetnuli su s uma Allahovu zabranu kušanja plodova ''zabranjenog drveta'': ''A Ademu smo odmah u početku naredili (tj. prije nego što je kušao plodove tog drveta), ali on je zaboravio, i nije odlučan bio”(prijevod značenja Taha, 115). Pod utjecajem zaborava i smetenosti, kletvi i opojnog Iblisovog zaklinjanja Uzvišenim Allahom, oni povjerovaše prokletom Iblisu: “I na prevaru ih zavede” (prijevod značenja El-A’raf, 22).
Kada je Uzvišeni Allah iz Dženneta protjerao oholog i nepokornog Iblisa, taj pokvarenjak zamrzio je naše praroditelje Adema i Havu, alejhimas-selam. Vođen ovom mržnjom, Iblis je na sve moguće načine nastojao realizirati svoju podlu nakanu usmjerenu na izgon Adema i Have iz Dženneta. U ovu svrhu poslužio se spletkom i obmanuo Adema i Havu navevši ih na otkrivanje avreta (stidnih mjesta). Ovo ukazuje na nepobitnu činjenicu – Iblis je od samog početka čovječijeg života, u svrhu ostvarivanja svojih podlih namjera, nastojao usmjeriti ljude na razgolićenost i otkrivanje. Iblisove namjere i dan-danas ostale su nepromijenjene, odnosno njegovi potomci i pomoćnika iz reda džinna i ljudi, služeći se bučnim parolama, prevarama, zavođenjem i varkama, nastoje primamiti ljude na put nepokornosti Uzvišenom.U reliziranju svoga cilja, Iblis,okorjeli čovjekov neprijatelj i mrzitelj, fokusirao se na tačke slabosti koje predstavljaju otvore ka čovjekovoj duši, kao što je ljubav prema vlasti i vječnosti i zaborav…, služeći se pri tome lažima, lažnim zakletvama, glumeći savjetnika i onoga koji želi hajr. Dakle, svlačenje odjeće i otkrivanje stidnih mjesta prva je spletka kojom se zlobnik poslužio protiv naših praroditelja. S obzirom na činjenicu da otkrivanje stidnih mjesta predstavlja težak grijeh i jedna od najprostranijih vrata fitneta, kako za Adema i Havu, tako i za sve njihove potomke, kao što kaže Uzvišeni: ''...i šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova...“ (prijevod značenja El-A’raf, 20) – razgolićenost sinova Ademovih i njihovo otkrivanje stidnih mjesta i dalje je Iblisov željeni cilj, cilj njegova potomstva i njegovih pomagača, iz reda džinna i ljudi. Na ovu činjenicu upozorio nas je Uzvišeni Gospodar: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.”(Prijevod značenja El-A’raf, 27.)
Pod hiljadu imena i parola
Sve do današnjih dana šejtan i njegovi pomagači navode ljude, a pogotovo žene, na razgolićenost i otkrivanje, nazivajući takav čin hiljadama imena i koristeći na tom putu sva dostupna i moguća propagandna sredstva, prije svega sredstva informiranja. U ovu svrhu angažirane su “modne kuće” koje dizajniraju provokativnu odjeću, pogotovo žensku: kratku, prozirnu i usku. Što je odjeća manje ''konzervativna'' i što više pokazuje ženske ukrase, to nailazi na bolji i veći prijem na tržištu. Shodno tome, fenomen razgolićavanja najprisutniji je u predjelima i mjestima koja su karakteristična po neprakticiranju i nesprovođenju šerijata Uzvišenog Allaha, odnosno mjesta u kojima se putem sredstava informiranja plasiraju šejtanske spletke koje nailaze na široku primjenu u društvu. Također, u društvima u kojima vlada Allahov šerijat, islamske vrijednosti i moral strogo se vodi računa o stidu i pokrivanju tijela. U savremenom svijetu metode pozivanja u razgolićenost preuzete su od Iblisa koji je Adema i Have naveo na otkrivanje stidnih mjesta služeći se lažima, obmanom i zavođenjem.
Šejtanovi prilazi
Kako bi naše praroditelje Adema i Havu naveo na otkrivanje stidnih mjesta, Iblis nije koristio direktnu metodu, tj. nije nasilu skinuo njihovu odjeću. Dakle, znao je da ova metoda ne bi polučila željeni rezultat. Stoga se u ostvarenju svoga cilja priklanja lažima, glumi savjetnika i onoga koji želi hajr koristeći tačke slabosti u prirodi naših praroditelja, alejhimas-selam, i (prirodi) njihovih potomaka, a to su: ljubav prema vječnoj vlasti, težnja ka vječnom uživanju u blagodatima i zaborav, koji predstavljaju šejtanove prilaze do čovjekove duše. Dolazeći Ademu u liku savjetnika i budeći u njemu želju za vječnošću, Iblis mu kaže: “…O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati” (prijevod značenja Taha, 120). S obzirom da je Adem gajio u svome srcu ljubav za vječnom vlašću i uživanjem, potpao je pod utjecaj Iblisovih riječi. Veliki prevarant Iblis uputio je Adema na plodove drveta koje je Uzvišeni Allah zabranio našim praroditeljima Ademu i Havi, alejhimas-selam. Kaže Uzvišeni: “I Mi rekosmo: ’O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” (Prijevod značenja El-Bekare, 35.) Međutim, kako u prvi mah Adem i Hava ne prihvatiše Iblisovo savjetovanje i odbiše jesti sa ''zabranjenog drveta'', ovaj zlobnik, kako bi ih naveo da kušaju plodove ''zabranjenog drveta'', posluži se dodatnom metodom obmane i laži, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili” (prijevod značenja El-A’raf, 20). Međutim, ni ova Iblisova metoda nije polučila željeni rezultat. U vezi s tim, neki učenjaci smatraju da je prokleti i zlobni Iblis, nakon neuspjeha prve metode, isprobao drugu metodu zavođenja i prevare rekavši: ''O Ademe, zaista ti je Uzvišeni Allah zabranio da jedeš samo plodove tog jednog određenog stabla, a nije ti zabranio da jedeš plodove sa drugih stabala iste vrste. Zato nema zapreke da jedeš plodove sa nekog drugog stabla ove iste vrste, ali da se ne primičeš ovom drvetu koje ti je zabranio tvoj Gospodar. Time ćeš postići vlast i vječnost u Džennetu, a nisi zgriješio svome Gospodaru.'' Tom prilikom Iblis je počeo da im se kune Uzvišenim Allahom da im je on iskreni savjetnik i da im želi dobro. Kaže Uzvišeni: “...i zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!”' (prijevod značenja El-A’raf, 21). Iblis, veliki lažac i prevarant, navodeći ih na kušanje plodova ''zabranjenog drveta'', nastojao je odvesti ih u nepokornost Uzvišenom Allahu, otkrivanje stidnih mjesta i izgon iz Dženneta.
Ademov zaborav
Međutim, Adem, alejhis-selam, nije očekivao da se iko od stvorenja može lažno zaklinjati Uzvišenim Allahom, kao što je rečeno: ''Moje mišljenje o drugima je kao moje mišljenje o meni.'' U hadisu se navodi: “Mu’min je plemenit i lahkomislen (neoprezan), a razvratnik je pokvaren i lukavi prevarant.” (Ebu Davud, Tirmizi, Hakim, hadis hasen, Sahihu Džami'a, 6653, Albani) Dakle, mu’min misli da su i drugi iskreni i plemeniti i da ne varaju ljude, što je suprotno razvratniku koji na ljude gleda kroz prizmu laži i prevare i misli da su i drugi, također, prevaranti. Naši praroditelji Adem i Hava zaboravili su na gorko Iblisovo neprijateljstvo, na koje ih je prethodno upozorio Uzvišeni Allah:“O Ademe, - rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš”(prijevod značenja Ta-ha, 117), i smetnuli su s uma Allahovu zabranu kušanja plodova ''zabranjenog drveta'': ''A Ademu smo odmah u početku naredili (tj. prije nego što je kušao plodove tog drveta), ali on je zaboravio, i nije odlučan bio” (prijevod značenja Taha, 115). Pod utjecajem zaborava i smetenosti, kletvi i opojnog Iblisovog zaklinjanja Uzvišenim Allahom, oni povjerovaše prokletom Iblisu: “I na prevaru ih zavede” (prijevod značenja El-A’raf, 22). Iblis je na kraju, spletkama i obmanom, ostvario svoju podlu namjeru i naveo ih da kušaju plodove tog istog drveta ili drveta iz njegove vrste, pa se nad njima ispunila odredba Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: “Allahova prijetnja je, zaista, istina…” (Prijevod značenja Fatir, 5.) Istovremeno sa kušanjem plodova, ostali su bez svoje odjeće (za koju neki tvrde da je bila izrađena od nura – svjetlosti, a ima i drugih mišljenja), pa su se ukazala njihova stidna mjesta. Kaže Uzvišeni: “A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše…” (Prijevod značenja El-A’raf, 22).U tom trenutku, kako je inače u njihovu prirodu bio utkan stid od otkrivanja avreta (stidnog mjesta), zastidiše se i požuriše da stidna mjesta pokriju džennetskim lišćem. Kaže Uzvišeni: “…i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše” (prijevod značenja El-A’raf: 22). Nakon toga, Uzvišeni Gospodar dozvao ih je i podsjetio na Svoju naredbu i šejtanovo gorko neprijateljstvo spram njih: “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj’”(prijevod značenja El-A’raf, 22). Adem i Hava shvatiše svoju grešku pa se pokajaše i vratiše se Njemu, ponizno Ga moleći da primi njihovu tevbu (pokajanje): “Gospodaru naš”, - rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni” (prijevod značenja El-A’raf, 23). Uzvišeni Allah prihvatio je njihovo pokajanje (tevbu) i oprostio im, jer On je Onaj koji pokajanje prima i samilostan je, uzvišen neka je On. Neki učenjaci smatraju da se Ademovo kušanje plodova ''zabranjenog drveta'' dogodilo prije nego što mu je bilo povjereno poslanstvo. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio” (prijevod značenja Taha, 122), i: “I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv” (prijevod značenja El-Bekare, 37). Međutim, Allahova odredba (zapovijest) je neminovna, a Njegovo obećanje/prijetnja je istina. Uzvišeni je Ademu i Havi prethodno već bio otkrio i obznanio šejtanovo gorko neprijateljstvo prema njima i da ih želi izvesti iz Dženneta, te da će oni, ako mu povjeruju i pokore se, biti izbačeni iz Dženneta. Stoga, kada se to dogodilo, iako je to bilo zbog njihovog zaborava i smetenosti, nad njima se izvršila odredba (obećanje) Uzvišenog Allaha koji im naređuje izlazak iz Dženneta na Zemlju, sa njihovim neprijateljem Iblisom prokletim, s tim da Iblisovo neprijateljstvo prema Ademu i njegovom potomstvu ostaje i neprekidno traje tokom ovog dunjalučkog života. Kaže Uzvišeni: “Izlazite” – reče on – “jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti” – reče On.” (Prijevod značenja El-A’raf, 24 i 25.) Uzvišeni Allah primio je pokajanje naših praroditelja Adema i Have i obećao im da će ih vratiti u Džennet, a sa njima i sve njihove potomke koji budu slijedili Njegovu uputu: “Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On: 'Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.” (Prijevod značenja Taha, 123. – 127.) Što se tiče Iblisa, neka je na njega prokletstvo Uzvišenog Allaha, on se nije pokajao niti se povratio Allahu Uzvišenom i Slavnom, već je nastavio u svojoj zabludi i pobuni protiv Allaha i čemernom neprijateljstvu spram našeg oca Adema, alejhis-selam, i njegova potomstva. Zamolio je Uzvišenog Allaha da ga ostavi do Kijametskog dana i da ga ne usmrti sve dok ne bude mogao da zavede Ademovo potomstvo i da ih povede sa sobom u Džehennem. Kaže Uzvišeni: “Gospodaru moj!” – reče on - “daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!” (Prijevod značenja Sad, 79.) Uzvišeni Allah mu je to dao, međutim samo do kraja ovog dunjalučkog života, a ne do Kijametskog dana, a zatim će umrijeti kao što umiru i druga stvorenja. Uzvišeni je rekao: “Dajem ti” – reče On – “do dana već određenog.” (Prijevod značenja Sad, 80. – 81.)
Jedini šejtanski cilj
Iblis se obavezao da neće ostaviti nijedan put smutnje a da na njega neće navoditi, niti ijedno sredstvo a da ga neće upotrijebiti radi zavođenja Ademovog potomstva. Kaže Uzvišeni: ''E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče - ''sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” (Prijevod značenja Sad, 82 – 83); ”...pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (prijevod značenja El-A’raf, 17), A Uzvišeni mu reče: “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!” (prijevod značenja El-A’raf, 18.) Međutim, Uzvišeni Allah, Svojom blagodati i plemenitošću, nije sinove Ademove prepustio njihovom okorjelom neprijatelju i njegovim vojskama koji nas vide odakle mi njih ne vidimo. Naprotiv, razotkrio nam je šerr (zlo) na koje Iblis i njegove vojske iz reda džinna i ljudi žele navesti Ademove potomke. U okvire Iblisovog djelovanja na putu pozivanja u zlo spada i širenje razgolićenosti među ljudima, jer razgolićenost i otkrivanje imaju veliki utjecaj na širenje razvrata i nereda. Otuda nas je Uzvišeni Gospodar upozorio i ukazao nam na to: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (Prijevod značenja El-A’raf, 27.) Ako zastanemo kod ovog kur’anskog izraza “jenzi’u anhuma libasehuma”, tj. ''skinuvši s njih odjeću njihovu'', primijetit ćemo da je prokleti Iblis, služeći se prevarom i zavođenjem, naveo naše praroditelje Adema i Havu da skinu svoju odjeću. Ovaj čin indirektnog navođenja na otkrivanje tretira se isto kao i nasilno otkrivanje, čak se može ustvrditi da je indirektno otkrivanje opasnije i dugotrajnijeg učinka. Naime, osoba kojoj se odjeća želi ukloniti silom, na sve moguće načine nastoji zadržati odjeću na sebi, čak i fizičkom odbranom. Ako napasnik uspije u potpunosti ili djelimično skinuti odjeću sa svoje žrtve, ona će, čim se oslobodi, odmah pristupiti oblačenju i pokrivanju svoga tijela. Međutim, ako se osoba podvrgne operaciji zabluđivanja, zavođenja i primamljivanja na razgolićenost, pod hiljadu imena i lažnih parola, sasvim je vjerovatno da će na ovaj način pristati na dobrovoljno otkrivanje, i ne samo to, već će u svome životu prakticirati i ponositi se svojom otkrivenošću i razgolićenošću, što je danas primjetno u odijevanju većine žena koje, pod utjecajem lažnih parola, odložiše svoju odjeću, misleći da su time ostvarile napredak, slododu i progres. U svemu ovome većina ''savremeno'' odjevenih žena zanemaruje sljedeću činjenicu – svojom razgolićenošću vratile su se na stepen primitivnih kanibalskih plemena koja nisu znala ni za civilizaciju, ni za odjeću.
(Iz časopisa ''El-Mujtama’a”, br. 1455)
Preveo: Halil Makić