informativniislamskičasopis
0

Put do dobrog dijeteta

Dobro dijete je najbolje bogatstvo koje musliman ostavlja iza sebe, ono koristi njegovim roditeljima u životu, a i poslije smrti. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Kada umre rob, prekinu se sva njegova djela, osim troje: trajna sadaka, znanje koje koristi i dobro dijete koje dovi za njega." (Tirmizi, 1298; Nesa'i, 3598; hadis sahih šejh Albani, Sahih Džamia, 793) Takođe, dobro potomstvo će se pridružiti porodici u Džennetu: "Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti." (Prijevod značenja At-Tur, 21) Tako je muslimanu obaveza da poduzme određene korake kako bi zadobio dobro dijete.

Odabir majke

Obaveza muslimana je da svojoj djeci odabere majku muslimanku, koja poznaje pravo svoga Gospodara, svoga muža, svoga dijeteta, koja oznaje kako da se nosi sa poteškoćama prilikom dječijeg odgoja. Ona poznaje svoj životni zadatak i svoje mjesto u iskušenjima. Ljubomorna je na svoju vjeru i Sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ona je ta koja treba da rodi djecu i ona je škola iz koje će tvoja djeca izaći. Ukoliko je ona dobra, "zadojit" će ih dobrotom i bogobojaznošću, jer u ženi muslimanki se nalaze odgojna sredstva, koja se ne nalaze u drugima. Zar nisu Aliju, radijallahu 'anhu, četvrtog muslimanskog halifu, odgojile dvije posebne žene: njegova majka Fatima bint Esed i Hatidža, radijallahu 'anha, majka pravovjernih. Omera b. Abdulaziza, Allah mu se smilovao, jednog od najbogobojaznijih i najpravednijih vladara, je odgojila njegova majka Ummu-Asim, koja je bila najboljeg odgoja i najbolje je poznavala propis halala u svome vremenu. Od onih koje je zabilježila istorija je Abdurrahman En-Nasir, rahimehullah, koji je u periodu svoje vladavine u Endelusu dospio u srce Francuske i stigao do švicarske, a tajna njegova uspjeha leži u njegovu odgoju, za koji se postarala samo njegova majka, jer je odrastao kao jetim - bez oca. Velikan ovog ummeta Sufjan Es-Sevri, Allah bio s njim zadovoljan, fekih i muhadis, je odrastao kao siroče, a za njegovo obrazovanje se pobrinula njegova majka, koja ga je ostavljala da se posveti znanju, dok se ona starala za opskrbu i ishranu, prodavajući predenu vunu. Ne bi pogriješili kada bi rekli da iza svakog velikana stoji žena.

 

Dova

Na muslimanu je obaveza da moli Uzvišenog Allaha da ga opskrbi sa dobrim djetetom, koje će mu koristiti u životu, a i poslije smrti: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli!" (Prijevod značenja Al-Bakara, 186), "I oni koji govore; Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!" (Prijevod značenja Al-Furqan, 74)

Dova prilikom ženidbe

Dova prilikom ulaska kod mlade je sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je pao u zaborav zbog naše nehajnosti i nemarnosti prema prakticiranju sunneta. Prenosi se od Abdullaha b. Amra b. El-Asa, radijallahu 'anhuma, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas oženi ili kupi slugu neka kaže: 'Allahu moj, molim Te da mi u njoj podariš dobro i da ono čemu je ona po naravi sklona bude dobro. I utječem Ti se od njenog zla i zla onoga čemu je po prirodi sklona.'" (Ebu-Davud, 2160. Albani ga je ocijenio dobrim)

Dova prije spolnog odnosa

Prenosi se od Ibn-Abbasa, radijallahu 'anhuma, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kada bi neko od vas kada priđe svojoj ženi rekao: 'Bismillah, Allahu moj, udalji nas od šejtana i udalji šejtana od onoga čime si nas opskrbio', pa im se začne dijete, nikada mu šejtan ne bi mogao nauditi.'" (Buharija 131.)

Učenje ezana novorođenčetu

Neki islamski učenjaci govore o pohvalnosti učenja ezana na uho novorođenčeta poslije njegovog rodjenja. Svoje mišljenje zasnivaju na hadisu Ebu-Rafi`a, radijallahu 'anhu, koji je rekao: "Vidio sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je proučio ezan u uho svom unuku Hasanu b. Aliji, radijallahu 'anhuma, kada ga je rodila Fatima, radijallahu 'anha." (Ebu-Davud, 5105; Albani ga je ocijenio slabim) Dakle, oni koji smatraju ovaj hadis dobrim, kažu o pohvalnosti dotična čina. Sam Ebu Isa Et-Tirmizi je rekao za hadis da je hasenun-sahih. Međutim, postoji razilaženje po pitanju vjerodostojnosti spomenutog hadisa. Naime, ovaj hadis Ebu-Davud i Tirmizi su zabilježili preko Asima b. Ubejdillaha, on od Ubejdullaha b. Ebi-Rafi'a a on od svoga oca Ebu-Rafi'a. Sporna osoba u lancu prenosioca je Asim b. Ubejdillah. Ibn-Ujejne je rekao: "Učenjaci su se bojali Asimova hadisa." Ibnu-Me'in je rekao: "Slab je." Ibnu-Sa'd je rekao: "Mnogo je prenosio hadise ali se on ne uzima za dokaz." Alija b. El-Medini je rekao: "Čuo sam Abdurrahmana kako najstrožije odbacuje njegove hadise." Ebu-Hatim je rekao: "On je munkerul-hadis, mudtaribul-hadis. Nema on hadisa na kojeg se može oslonuti." Buharija je rekao za njega: "Munkerul hadis." Sam Ebu-Davud koji je zabilježio ovaj hadis za Asima b. Ubejdillaha je rekao: "Asim?! Njegovi hadisi se ne pišu!" Ibnu-Hibban je rekao za njega: "Bio je lošeg pamćenja, učestalih i velikih grešaka, pa je ostavljen zbog njih. Čuo sam Ibnu-Huzejmu da je rekao: 'Čuo sam Muhammeda b. Jahju da kaže za njega: -Sa Asimom b. Ubejdillahom nema poređenja!-'" Imam Nesai je rekao: "Ne znam da je Malik, rahmetullahi 'alejh, prenio od nekog slabog prenosioca čija je slabost opće poznata osim od Asima b. Ubejdillaha. On je od njega prenio jedan hadis." To što je Imam Tirmizi, rahmetullahi 'alejh, ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim, to je bio idžtihad od njega. U tome ga niko od velikih učenjaka, kao što vidimo, nije podržao, već većina njih ukazuju na Asimovu slabost i njegove hadise nikako ne smatraju ispravnim. Hadis sličnog značenja prenosi se od Ibn-Abbasa, radijallahu 'anhuma. Imam El-Bejheki, rahmetullahi 'alejh, bilježi u šuabul-imanu (6/390) preko El-Hasana b. Amra b. Sejfa, on od El-Kasima b. Mutajjeba, on od Mensura b. Safije, on od Ebu-Ma'beda a on od Ibn-Abbasa, radijallahu 'anhuma: "Da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio ezan na uho Hasana b. Alije na dan kada se rodio. Ezan je proučio na njegovo desno uho, dok je na njegovo lijevo uho proučio ikamet." Lanac ovog hadisa slabiji je od lanca prethodnog hadisa, hadisa Ebu-Rafi'a. U lancu ovog hadisa nalazi se El-Hasan b. Amr. Njega su Buharija i Ibnul-Medini proglasili lažljivcem, a El-Hakim Ebu Ahmed i Er-Razi su rekli da se njegovi hadisi odbacuju. Prema tome, od Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, po ovom pitanju ništa vjerodostojno se ne prenosi, tako da se učenje ezana na uho novorođenčeta ne preporučuje. A Allah najbolje zna!

 

Trljanje nepca novorođenčeta

Pohvalno je trljanje nepca novorođenčeta (tehnik) poslije rođenja, slijedeći na taj način sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Uzme se hurma te se sažvače, čiji se dio stavlja na prst potom se unosi u usta trljajući nepce bebe laganim pokretom, pokušavajući da to dopre po njegovim cijelim ustima i da nešto siđe u njegovu utrobu. Ukoliko je hurma nedostupna, može se zamijeniti sa nečim slatkim, poput meda, ili nešto što nije dotakla vatra. Najbolje bi bilo da samo trljanje nepca uradi neko ko je bogobojazan od ljudi ili žena, ukoliko ne bude prisutan kod poroda, onda da mu se odnese dijete. Ebu Musa, radijallahu 'anhu, je rekao: "Rodio mi se dječak, pa sam otišao sa njim kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu je nadio ime Ibrahim, protrljao mu je nepce sa hurmom, te je dovio za njegov berićet i onda mi ga je vratio." (Buharija, 5467, 6198; Muslim, 2145) Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: "Donosili su Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, mališane, pa im je dovio za berićet i trljao njihova nepca." (Muslim, 2147)

Odabir lijepog i

mena

Na muslimanu je da odabere za svoje dijete najbolje i najljepše ime, jer je to na što nas je podsticao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obaviještavajući nas o najdražim imenima Allahu: "Allahu su najdraža imena: Abdullah i Abdurrahman." (Muslim, 2132) El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, je rekao: "Ovim imenima se pridružuju sva imena slična njima, kao što je: Abdul-Kerim, Abdul-Melik, Abdus-Samed i ostala. Ovo su najdraža imena Allahu, subhanehu ve te'ala, jer u sebi sadrže opis koji je obavezan Allahu, 'azze ve dželle. Takođe je u njima opis koji je obavezan insanu, a to je ropstvo Njemu." ( Fethul Bari, hadis: 6186.) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Nazivajte svoju djecu po poslanicima, a Allahu su najdraža imena Abdullah i Abdurrahman, najistinitija imena su Haris i Hamam." (Ebu-Davud Sahih) Hafiz Ibnu Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: "Haris (koji sije) je osoba u sijanju i žetvi, dunjalučkoj ili ahiretskoj, a Hamam (onaj koji je ambiciozan) je čovjek koji se neprestano brine za nečim." (Fethul-Bari, hadis: 6199)

Akika za dijete

Prenosi Ummu-Kurz El-Ka`bije, radijallahu 'anha, da je čula Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Za dječaka dvije ovce, a za žensko jedna!" (Ebu Davud, Nesai, Sahihul Džamia od Albanija po brojem 4105) To je pravo dijeteta kod njegova oca, to je zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, na blagodati prema roditeljima u rađanju dijeteta, to je pokornost Allahu, 'azze ve dželle, sadaka siromasima i iskup novorođenčetu. Čini se sedmi dan od rođenja djeteta, a ukoliko se ne bude u mogućnosti u to vrijeme, dozvoljeno je i poslije. Mustehab je kod većine učenjaka, bez obzira da li novorođenče bilo muško ili žensko.

 

Sveobuhvatni islamski

odgoj

Zaista odgoj djece nije lahka stvar i to bi trebao da spozna svaki otac, a i naravno svaka majka. Zbog toga što će njegov odgoj biti njemu glavni pokretač u budućnosti. Obaveza je na vaspitaču, bio on roditelj ili učitelj, da tome pridaje veliku važnost i da usavrši temeljne principe odgoja, kako bi mogao da odgaja djecu potpunim islamskim odgojem. Ovdje ćemo spomenuti neke temeljne principe odgoja:

  • Imanski ⇥odgoj, tj. vezivanje dijeteta za temelje imana i tevhida, ⇥privikavanje na njih od kada počne razumijevati. Podučavati ga ⇥osnovama vjere, kao što je iman (vjerovanje) u Allaha, dželle ⇥ša'nuhu, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji ⇥Dan, Džennetu i Džehennemu. Podučavati ga ruknovima islama: ⇥namazu, postu, zekatu i hadždžu.

  • Ljubav ⇥prema Allahu, na mudar način upoznavati dijete sa blagodatima kojim ⇥nas je Allah, subhanehu ve te'ala, obasuo i koje se ne mogu ⇥pobrojati.

  • Ljubav ⇥prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, upoznavanjem sa ⇥ličnošću Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa njegovim ⇥osobinama, hrabrošću, nježnošću, dobročinstvom, strpljenjem i ⇥iskrenošću. Tako da kada se dijete upozna sa ličnošču ⇥Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da to izazove ljubav i ⇥slijeđenje.

  • Strah ⇥i nada u Allaha, subhanehu ve te`ala, tako što će se podučiti da ⇥Allah sve zna šta on radi i da mu ništa nije skriveno, što će ⇥izazvati kod njega strah od Allaha, tako da njegovi postupci budu ⇥iskreni, s kojima će pridobiti Allahovo, subhanehu ve te 'ala, ⇥zadovoljstvo.

  • Propisi ⇥halala i harama - upoznaj dijete sa stvarima koje su haram, kako bi ⇥se od njih udaljilo i upoznaj sa onima koje su mubah i halal, kako ⇥bi to radilo.

Imanski odgoj je važna odgovornost koja je za vratom roditelja, sa odgojem će doći svako dobro i dijete će izrasti u savršenu osobu, jer bez imanskog odgoja dijete ne može da preuzme odgovornost, niti se opisuje kao povjerljiv, niti može da radi za više ciljeve, naprotiv, živi kao neko ko nema određeni cilj, osim da se nahrani, napoji i udovolji drugim svojim strastima, što mu je ujedno i glavna preokupacija u životu.

Vaspitni odgoj

Vaspitni odgoj je skupina temelja iz ahlaka i odgojnih odlika, kojima bi se dijete trebalo podučiti, na koje bi se naviklo od kad počne razlikovati, te ustrajati u tome sve dok ne postane punoljetno i do stupanja u samostalan život. Ono u što nema sumnje je da su moralne i vaspitne odlike, rezultat čvrstog imana i ispravnog vjerskog odgoja. Tako da dijete, koje od malena odraste, vjerujući u Allaha, subhanehu ve te'ala, odgajajući se na Allahovoj bogobojaznosti i osjećaju da ga On, subhanehu ve te'ala, prati, te oslanjajući se i tražeći pomoć samo od Njega, izaziva kod njega težnju da se odazove svakom dobru i plemenitosti. Jer vjerski nagon, osjećaj da ga Allah prati i samoobračunavanje će biti zastor između djeteta i svih ružnih osobina i iskvarenih običaja. Dok sa druge strane dijete koje se odgaja daleko od ispravne akide, odgojem koji u sebi ne sadrži vjerske smjernice niti jake veze sa Allahom, će sigurno zapasti u pokvarenost ili izopačenost. Ovdje treba da se ukaže na postupke koji su prošireni među djecom, a na koje bi svaki roditelj trebao da obrati pažnju, pazeći na svoje dijete kako ne bi zapalo u neki od njih. Ovo su pojedini primjeri lošeg vaspitnog odgoja kod djece:

  • Služenje ⇥sa neistinom ili laži, što je bez sumnje nedoličan odgoj, te je ⇥obaveza na roditeljima da paze svoju djecu kako ne bi zapali u taj ⇥ružni odgoj. Dosta je ružnoće za laž to što ju je islam opisao ⇥da je od osobina munafika. U hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Amr b. ⇥El-As, radijallahu 'anhuma, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve ⇥sellem, rekao: "Četvero, koje se nađu kod nekoga bit će munafik: '… ⇥četvrto: I kada govori, laže!'" (Muslim, 59)

  • Krađa, ⇥koja nije ništa manje opasnija od laži, tako da dijete koje od ⇥malena ne odraste na spoznaji da ga Allah, subhanehu ve te'ala, ⇥prati i da zna za njegove postupke, ili se ne podučava povjerenju i ⇥izvršavanju tuđih prava, bojati se za to dijete da se ne poduči ⇥prevari, krađi ili pronevjeri, te da tako bude od nesrećnih na ⇥Dunjaluku, a i na Ahiretu.

  • Vrijeđanje ⇥i psovanje je vrlo ružna osobina koja je proširena većinom kod ⇥djece koja se odgajaju daleko od kur`anske upute i povezanosti sa ⇥islamom. Razlog raširenosti ove osobine vraća se dvjema stvarima:

    1. Loš ⇥⇥uzor, jer dijete kada sluša ili čuje od njegovih roditelja ružne ⇥⇥riječi, ili u kojima je psovka, nema sumnje da će ih prepričavati ⇥⇥i ponavljati, čak i ako ne razumije značenje tih istih riječi.

    2. Loše ⇥⇥društvo, dijete koje je ostavljeno na ulici, da se druži sa lošim ⇥⇥društvom, neminovno je da nauči od njih pokvaren jezik. Zbog toga ⇥⇥je obaveza na roditeljima i vaspitačima da djeci daju primjer ⇥⇥dobrog odgoja u lijepom obraćanju, sa lijepim i milosnim riječima, ⇥⇥te da ih udalje od ulične igre i lošeg društva, kako se ne bi ⇥⇥poveli za njim i preuzeli njihove običaje.

 

Tjelesni i fizički odgoj

Tijelo je ono što nas pomaže na našem putu prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Ukoliko ga počastiš i činiš mu dobro i ono će tebe potpomoći, a ukoliko ga zanemariš, bojati se da ne prevaziđeš svoj životni put. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Zaista i tvome tijelu pripada kod tebe pravo." (Buharija, 1975; Muslim, 1159-182.) Nema nikakve zapreke da se dijete podučava nekim sportovima koji će ojačati njegovo tijelo, a sa njim i njegovu dušu. Prenosi se da je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: "Podučite vašu djecu plivanju, gađanju i jahanju konja?" Tako, ukoliko bi insan podučio svoje dijete streljaštvu ili nekim drugim sportskim diciplinama, kao što je karate ili ostale borilačke vještine, ili vožnja auta i bicikla, zaista bi uradio veliko dobro.

Na nama je da u potpunosti pazimo na svoju djecu, svaki njihov postupak i pokret, i da pokušamo da ispravimo pogreške ukoliko dođu sa dječije strane, sa nježnošću ili čvrstinom, zavisno od samog dijeteta i težine njegovog postupka. Nemoj da se samo na to oslanjaš, nego je na tebi da doviš Uzvišenom Allaha i da od Njega zatražiš da popravi stanje tvoga djeteta, i da ga uputi na pravi put, jer je On, Jedini, subhanehu ve te'ala, Koji vlada uputom i ljudskim srcima.


 

1. Mart 2007 | 17

Komentari: Nema komentara

Komentirajte