informativniislamskičasopis
0

Ramazanske oaze spasa

Kaže Uzvišeni Gospodar: “Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu, oni koji se budu oholili prema robovanju Meni, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60) Onaj ko Allaha pozove i zamoli, zasigurno neće ostati uskraćen za odgovor jer Gospodar naš zasigurno se odaziva molbi onoga koji Ga moli, a potvrdu za to nalazimo u riječima Uzvišenog Allaha: “Kada te o Meni upitaju robovi Moji, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i nek u Mene vjeruju, ne bi li bili na Pravom putu!” (El-Bekara, 186) Ramazan je prilika, a njegova zadnja trećina posebno, da čovjek svoju muku i tegobu iznese pred Onoga koji sve može. Ljudi vrlo često najprije idu od vrata do vrata, od čovjeka do čovjeka, tražeći i moleći za pomoć, pa kad im se ne udovolji, onda pokucaju i na vrata dove Gospodaru svjetova, a trebali su uraditi upravo obrnuto. Najprije se molba upućuje Onome koji je Svemoćan i kod koga su riznice nebeske i zemaljske. U vjerodostojnoj predaji kaže se: “O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.” (Muslim, br. 2577)

Jedan od najjasnijih znakova Allahove milosti prema Svojim robovima svakako je mjesec ramazan, u kojem Uzvišeni mnogostruko nagrađuje Svoje iskrene robove, i u kojem od Vatre spas nalaze i oni koji su ogrezli u grijehu. Za iskrene vjernike, to je mjesec u kojem oni ibadetima prilaze na jedan drugačiji način. Ibadeti koje oni čine i mimo ramazana, u ovom mjesecu poprimaju jednu sasvim drugu dimenziju. Ramazanski ibadeti su svojevrsne oaze spasa za vjernike jer svaki ibadet u ramazanu ima drugačiji prizvuk i slast.

Tevba – pokajanje

Pokajanje je cjeloživotni ibadet koji je dužan upražnjavati svaki sin Ademov. To je zbog toga što su svi ljudi podložni griješenju, a pokajanje im je jedini izlaz za oprost i brisanje grijeha. U hadisu koji prenosi Enes b. Malik navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki čovjek je grješnik, a najbolji su oni grješnici koji se kaju.” (Tirmizi, br. 2499; Ahmed, 3/198) Nema sumnje da je pokajanje u ramazanu preče od pokajanja mimo ramazana. A kako da se čovjek ne pokaje u mjesecu u kojem su vrata Allahove milosti širom otvorena?! Međutim, nekada čovjeka spopadnu crne misli i sumnje da mu Allah neće prihvatiti pokajanje i da mu je zaludno kajanje, s obzirom na mnoštvo grijeha koje je učinio. Ne dozvoli da te šejtan zavara! Gospodar naš je nadasve milostiv. On ne samo da grijehe oprašta nego naša loša djela preobrazi u dobra djela. A dokaz za to jeste i hadis koji prenosi Abdurrahman b. Džubejr od Ebu Tavile Šatiba el-Menduda u kojem se kaže da je on došao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem – a u drugoj verziji navodi se da je došao neki starac u dubokoj starosti, obrve su mu padale po očima, oslanjao se na štap i stao pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: “Šta misliš o čovjeku koji je radio svakojake grijehe i nije bilo grijeha koji nije počinio, u tom griješenju nije propustio bilo kakvu malu ili veliku stvar, a da joj nije udovoljio (a u jednoj verziji kaže se: a da se toga nije domogao svojom desnicom), i kada bi se njegovi grijesi podijelili među stanovnicima Zemlje, uništili bi ih. Ima li takav čovjek pravo na tevbu?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Da li si primio islam?” On odgovori: “Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov poslanik.” “Čini dobra djela i kloni se loših djela, pa će ti Allah, subhanehu ve te‘ala, sva djela dobrim učiniti”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “I varanje i razvratnost?”, upita čovjek. “Da”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Na to čovjek reče: “Allah je najveći!” – i neprestano je to govorio dok se nije izgubio iz vida.” (Hadis je vjerodostojan, a bilježi ga Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 1/32)

Na koncu, ima li veće počasti Allahovom robu koji odluči da se pokaje i da s griješenjem prestane od te da ga njegov Gospodar voli? Kaže Uzvišeni: “Allah zaista voli one koji se često kaju.” (El-Bekara, 222)

Pohrlimo ka oprostu Gospodara našeg i pokajmo se jer nas Allah poziva na to i u hadisi-kudsiju kaže: “O robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja sve grijehe opraštam, zatražite oprost od Mene – Ja ću vam oprostiti.” (Hadis prenosi Ebu Zerr, a bilježi ga imam Muslim, br. 2577)

Dova – dozivanje, prizivanje, molba

Ima li posebnijeg i odabranijeg vremena za dovu od ramazana, mjeseca u kojem su vrata Allahove milosti širom otvorena i mjeseca u kojem se Plemeniti Gospodar odaziva onima koji Ga skrušeno i iskreno mole! Kaže Uzvišeni Gospodar: “Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu, oni koji se budu oholili prema robovanju Meni, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60) Onaj ko Allaha pozove i zamoli, zasigurno neće ostati uskraćen za odgovor jer Gospodar naš zasigurno se odaziva molbi onoga koji Ga moli, a potvrdu za to nalazimo u riječima Uzvišenog Allaha: “Kada te o Meni upitaju robovi Moji, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i nek u Mene vjeruju, ne bi li bili na Pravom putu!” (El-Bekara, 186) Ramazan je prilika, a njegova zadnja trećina posebno, da čovjek svoju muku i tegobu iznese pred Onoga koji sve može. Ljudi vrlo često najprije idu od vrata do vrata, od čovjeka do čovjeka, tražeći i moleći za pomoć, pa kad im se ne udovolji, onda pokucaju i na vrata dove Gospodaru svjetova, a trebali su uraditi upravo obrnuto. Najprije se molba upućuje Onome koji je Svemoćan i kod koga su riznice nebeske i zemaljske. U vjerodostojnoj predaji kaže se: “O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.” (Muslim, br. 2577)

Stoga, ne zaboravimo na dovu kao ramazansku oazu jer je u njoj mnogo dobro, a Gospodar naš voli da Ga dozivamo i da od Njega tražimo, pa zatražimo od Onoga čije se riznice nikad ne umanjuju i čija dobra nikad ne manjkaju.

Sadaka – milostinja

Jedna od najposebnijih ramazanskih oaza spasa svakako je i milostinja, tj. sadaka. Ljudi odveć naviknuti na udjeljivanje sadake u ramazanu samo povećaju taj ibadet jer znaju da njihov Gospodar u tom odabranom mjesecu posebno tretira svaki ibadet, pa tako i sadaku. Nahraniti gladnog, pružiti siromahu ili pak obradovati jetima (siroče), poseban je ibadet za čije iskreno izvršenje čovjek momentalno dobija nagradu od svoga Gospodara u vidu duhovne satisfakcije i širokogrudnosti te osjećaja zadovoljstva u prsima zbog činjenice da je nekome pomogao isključivo zbog Allahovog zadovoljstva. Kaže Uzvišeni: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu, siročetu i sužnju. Mi vas samo zarad Allahovog lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo.” (El-Insan, 8–9) S obzirom na to da je naše vrijeme na dunjaluku izuzetno ograničeno i da je ovo možda naš posljednji ramazan, trebali bismo imati na umu riječi našeg Gospodara, koji kaže: “I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego što nekome od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da me još samo jedan tren na dunjaluku ostaviš, pa da milostinju udjeljujem.’” (El-Munafikun, 10) Osoba kojoj dolazi smrtni čas zatražit će da se barem još malo ostavi na dunjaluku kako bi udijelila još jednu sadaku. Ti i ja još uvijek imamo priliku da udijelimo sadaku, a mjesec ramazan je izvrsna prilika da to i uradimo i na taj način se sklonimo u okrilje ove ramazanske oaze spasa, nadajući se Allahovom oprostu i moleći Ga za Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja.

Mnogo je još oaza spasa pod čije se okrilje vjernik može skloniti stalno, a u ramazanu posebno. No, najbitnija nit kojom svaka oaza spasa mora biti ukrašena jeste iskrenost, jer bez nje je svaki ibadet ništavan. Zato se potrudimo da isključivo u ime Allaha činimo spomenute ibadete jer ćemo samo tako zadobiti Allahovo zadovoljstvo i vječnu nagradu.

6. Juli 2015 | mr. Fahret Kadrić, prof. | Da'va | 67

Komentari: Nema komentara

Komentirajte