informativniislamskičasopis
0

Razlozi slabosti muslimana

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sigurno ćete slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa, kada bi oni ušli u gušterovu jazbinu, i vi biste ih u tome slijedili!” Neko je upitao: “Je li to židove i kršćane?” Odgovorio je: “A koga drugog, ako ne njih?!” (Muttefekun alejhi) Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se poistovijeti s jednim narodom, on je od njega.” (Sahih: Ebu Davud, 4033, El-Džami’us-sagir ve zijadetuhu, 11094.) Većina muslimana zadivljena je nevjernicima, slijede ih u stopu, usljed čega osjećaju ljubav i naklonost prema njima, bivaju zadovoljni njima, i grade prijateljske veze sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, smatraju njihovu vjeru i njihove obrede ispravnim, prihvataju ih takvima i, što je još gore, pozivaju njima…

Vjera islam je najpotpunija i najsveobuhvatnija Allahova vjera. Odgovarajuća je za svako vrijeme i mjesto, ma koliko se izmijenilo stanje ljudi. Svevišnji Allah je rekao: "Danas sam vam, vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Prijevod značenja El-Maide, 3.) Nema usavršavanja nakon Allahovog usavršavanja, niti potpunosti nakon Allahovog upotpunjavanja, niti zadovoljstva nakon Allahovog zadovoljstva. Uistinu, onaj koji gleda pravednim pogledom u današnji muslimanski ummet, vidjet će čudnu stvar! Slušat će čudne stvari! Naprotiv, ponekad neće moći iskazati svoje čuđenje zbog onoga što vidi oko sebe! Do juče, muslimani su bili predvodnici u svim segmentima života, počevši od čistoće srca i njegovog popravljanja, odgajanja duša plemenitim moralnim vrijednostima, do svih dunjalučkih ljudskih potreba i koristi. Kuća hilafeta u Medini bila je centar pogleda svih drugih nemuslimanskih naroda i kod svih njih uživala je veliki ugled. Bila im je svima autoritet, ni zbog čega drugog nego zbog ponosa i snage islama i muslimana. Kuća hilafeta u Damasku bila je stjecište raznoraznih nauka koje su svoj vrhunac dostigle u prijestolnici abasijskog hilafeta u Bagdadu. Sve ovo, možda i više, moglo se naći u zlatnim stoljećima Endelusa kada su muslimani nadmašili sve druge narode u naučnim i znanstvenim dostignućima, kada su mnogi odlazili u Kordobu tražeći znanje, bilo teoretsko ili praktično. Druge, nemuslimanske zajednice bile su prepravljene, gušile su se u tminama neznanja, živjele su u krizi morala, kulture, znanosti. Međutim, ono što oko čini suznim, zbog čega se srce vjernika cijepa, jeste velika čudnovata promjena. Naime, većina muslimana postali su sljedbenici nakon što su ne tako davno bili predvodnici. Danas oni koji slijede druge jesu muslimani nakon što su oni, muslimani, bili ti koji su se slijedili. U svakom slučaju, bez ikakvog kolebanja i najmanje sumnje, odgovor možemo naći u riječima Uzvišenog Allaha: "Doista, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok taj narod ne izmijeni sebe." (Prijevod značenja Er-Ra'd, 11.) Odgovor za stanje muslimana možemo naći u riječima Uzvišenog: "Ako Allaha pomognete i On će vas pomoći!" (Prijevod značenja Muhammed, 7.) Kada god su se muslimani pridržavali svoje vjere, bili su ponosni, uživali su ugled i prestiž, i svima drugima bili su autoritet. Istinu je rekao El-Faruk, Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu: "Mi smo narod kojeg je Allah uzvisio i ponosnim učinio sa islamom! Budemo li tražili ponos u nečemu drugom mimo islama, Allah će nas poniziti!" Ukoliko pogledamo u većinu muslimanskih zajednica danas, primijetit ćemo da njima vlada slabost, nesloga, podijeljenost. Ovom prilikom, spomenut ćemo neke od razloga slabosti muslimana.

Udaljavanje od Allahovog šerijata

Prvi i najveći razlog slabosti muslimana jeste okretanje i udaljavanje od Allahovog šerijata, Allahovog zakona, nepoznavanje mnogih propisa vjere i nepostojanje želje da se oni saznaju, posebno propisa koji se tiču čovjekovog vjerovanja, ubjeđenja. Kod većine muslimanskih zajednica prisutne su novotarije iz područja akideta – vjerovanja i ubjeđenja, da ne govorimo o novotarijama namaza, posta i drugih ibadeta. Imam Šatibi, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Kada se novotarija probije i uvriježi u korijenu, osnovi, temelju, tada je njen dolazak do manjih stvari olakšan." Koliko smo puta vidjeli, čuli ili pročitali šta čine ljudi koji sebe smatraju muslimanima: prinose žrtve nekome drugom mimo Allahu, tavafe – obilaze oko kaburova, veličaju mrtve, odlaze i traže pomoć od mrtvih kao i od sihirbaza i vračara, a da ne govorimo o zaklinjanju nečim drugim pored Allahova imena. Sve to rezultiralo je da čisti tevhid postane stranac u mnogim tzv. muslimanskim zajednicama. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, spominjući kako činjenje male novotarije, nakon određenog vremena, dovodi do veće, a zatim do njene raširenosti, pa kaže, rahimehullahu te'ala: "Zatim, kada ta stvar (novotarija) postane jasna i raširena, prihvataju je obični ljudi i zaboravljaju osnovu sve dok ta novotarija ne postane običaj, nešto sasvim normalno ljudima. Naprotiv, sve dok je ljudi ne uzmu za praznik, odnosno ibadet kojim se potiskuje ibadet koji je propisao Allah, subhanehu ve te'ala, da čak ponekad, usljed toga dolazi do zamiranja islama i buđenja života nevjerstva." (El-Iktida'us-siratil-mustekim, 209.) Na drugom mjestu – govoreći o pogubnosti novotarije – kaže: "Od tih pogubnosti jeste i da srca traže utočište, smiraj i zadovoljstvo u tim novotarijama pored mnogih sunneta, tako ćeš vidjeti kako se većina ljudi pridržava tih novotarija više nego što se pridržava teravih-namaza i pet propisanih namaza. Naći ćeš čovjeka kako se umara u tim novotarijama, kako je iskren i kako se nada da će biti nagrađen za nju i u njoj je prisutan više nego u bilo kojem farzu ili sunnetu, kao da je zaista ta novotarija ibadet, dok farzove i sunnete obavlja kao da su običaji, običan posao, obična vazifa. A ovo je suprotno vjeri. Od pogubnosti novotarije jeste i da dobro postaje zlim, a zlo dobrim, usljed čega većina ljudi gubi ispravnu viziju vjere islama s kojim su dolazili poslanici i usljed čega dolazi do širenja klice džahilijjeta. Od pogubnosti novotarije jeste i polagano, neprimjetno napuštanje slijeđenja i pridržavanja za Pravi put, a to ni zbog čega drugog nego zbog toga što u duši postoji jedna vrsta oholosti zbog koje na sve moguće načine pokušava da izađe iz okvira slijeđenja, kao što je i rekao Ebu Osman en-Nejsaburi, rahimehullahu te'ala: 'Niko nije ostavio nešto od sunneta osim zbog oholosti u svojoj duši!'", završava šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, pa kaže: "Zatim, na kraju, srce napušta stvarno slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obuzima ga oholost, pogađa ga slabost imana, usljed čega propada njegova vjera ili skoro da propadne a još uvijek misli da je dobro ono što radi." (El-Iktida'us-siratil-mustekim, 291.-292.) Dakle, okretanje od Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje novina u vjeri, jedan je od najvećih razloga slabljenja i propasti muslimanskog naroda. Prije nego što pređemo na drugi razlog slabljenja muslimana, neophodno je spomenuti da širenju i jačanju novotarija pomaže i veliki broj onih koji kažu za sebe da rade na popravljanju islama i muslimana. Međutim, takvi se na pojedine itekako velike novotarije – koje su u čvrstoj vezi s vjerovanjem i ubjeđenjem – uopće i ne osvrću. Naprotiv, podržavaju ih iz ovih ili onih koristi – na kraju se ispostavi samo radi svojih ličnih koristi – tako da na kraju onaj ko se okoristio jesu jedino oni, dok običan narod nije zaradio ništa osim jedne nove zablude.

Zadivljenost i potpuno slijeđenje neprijatelja islama

Drugi razlog slabljenja muslimana jeste zadivljenost i potpuno slijeđenje neprijatelja islama. Naime, muslimani ne samo da slijede Allahove neprijatelje u stopu, već i pozivaju ka tome. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Sigurno ćete slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa kada bi oni ušli u gušterovu jazbinu i vi biste ih u tome slijedili!" Neko je upitao: "Je li to židove i kršćane?" Odgovorio je: "A koga drugog, ako ne njih?!" (Muttefekun alejhi) Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko se poistovjeti s jednim narodom, on je od njega." (Sahih: Ebu Davud, 4033, El-Džami'us-sagir ve zijadetuhu, 11094.) Većina muslimana zadivljena je nevjernicima, slijede ih u stopu, usljed čega osjećaju ljubav i naklonost prema njima, bivaju zadovoljni njima, grade prijateljske veze sa nevjernicima umjesto sa vjernicima, smatraju njihovu vjeru i njihove obrede ispravnim, prihvataju ih takvima i još gore pozivaju njima. Tako da muslimani danas veličaju dobre ljude bili oni živi ili mrtvi, pojedine ibadete upućuju drugima mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, pojedinim ljudima pripisuju bezgrješnost i dozvoljenost izlaska izvan okvira šerijata, položaj i stepen koji nisu dostigli ni meleki ni poslanici; odstupaju i podvajaju se od istine; ne sude po Allahovom zakonu; kaburove svojih umrlih visoko podižu i na njima grade kojekakve građevine; nariču za svojim umrlima; pozivaju na čestitanje i učestvovanje u nevjerničkim praznicima; nadmeću se i hvališu svojim porijeklima; namaz, ukoliko ga i obavljaju, obavljaju ga brzo bez skrušenosti na kraju namaskog vakta; tuđe žene koriste za zabavu, a svoje žene zaboravljaju, naročito u periodu menstruacije; njihove žene posjećuju druge muškarce, uljepšavaju se drugima, svoje kose uljepšavaju i produžavaju nevjerničkim perikama; za mahramu, hidžab i pokrivanje kažu da je zaostalost i nazadnost, a za usku, tijesnu i providnu odjeću kažu da je savremena moda; muslimani briju svoje brade, a puštaju brkove... Sve ovo i mnogo toga drugoga rezultiralo je izlaskom jedne cjelokupne generacije muslimana koja ne poznaje svoju vjeru niti osjeća potrebu da je sazna jer je smatra zaostalom i neprosperitetnom, dok na drugoj strani podstiče jačanje i širenje pogubnih običaja i načina života neprijatelja islama, što predstavlja otvoreno suprotstavljanje Uzvišenom Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenje puta koji nije put vjernika. Takvima Uzvišeni Allah prijeti žestokom patnjom, kako stoji u prijevodu značenja: "Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem – a užasno li je on boravište!" (Prijevod značenja En-Nisa', 115.)

Ostavljanje naređivanja na dobro i odvraćanja od zla

Nema sumnje da je jedan od velikih razloga slabosti muslimana i ostavljanje naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, sve dok zlo nije postalo dobrim, a dobro zlim kod većine muslimana. Da stvar bude još gora, mnogi muslimani jedni drugima oporučuju i savjetuju zlo, a to je ništa drugo do jedan od razloga spuštanja prokletstva i kazne. Zar Uzvišeni Allah nije rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od potomaka Israilovih koji nisu vjerovali –zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!" (Prijevod značenja El-Maide, 78.) Od Huzejfe b. El-Jemana, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će Allah spustiti Svoju kaznu na vas, nakon čega ćete Ga moliti, pa vam se neće odazvati!" (Tirmizi, hasen.) Uistinu, traženje da se čine dobra djela i ostave loša, garancija je opstanka, sigurnosti i sreće na oba svijeta. Uzvišeni Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja: "I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati; oni će šta žele postići." (Prijevod značenja Ali Imran, 104.) Istaknuti učenjak Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te'ala, komentarišući završetak ajeta: "Ve ulaike humul-muflihun'', tj. ''oni će šta žele postići", kaže: "Ova rečenica kod učenjaka arapskog jezika predstavlja hasr – ograničenje, tako da će uspjeh pripasti samo onima koji budu tražili da se čini dobro, dobru pozivali i od zla odvraćali."Odmah u sljedećem ajetu, Svevišnji Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli..." (Prijevod značenja Ali Imran, 105.) U komentaru ovoga ajeta šejh Ibnul-Usejmin, rahimehullahu te'ala, kaže: "Zabrana dijeljenja i podvajanja nakon spominjanja naređivanja na dobro i odvraćanja od zla (u prethodnom ajetu), ukazuje da je zapostavljanje naređivanja na dobro i odvraćanja od zla razlog dijeljenja i podvajanja od istine." A nema sumnje da je okretanje i podvajanje od istine – kao što smo konstatovali – najveći razlog slabljenja muslimana.Zbog toga, na svima nama je da ozbiljno shvatimo ovu instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla.Istaknuti učenjak Abdul-Azizi b. Baz, rahimehullahu te'ala, ukazujući na važnost i potrebu za ovom institucijom, rekao je: "Obaveza je na svim sposobnim: učenjacima, islamskim vladarima i daijama, da pozivaju Allahu, subhanehu ve te'ala, kako bi taj poziv dospio do cijelog svijeta, na svaki djelić Zemlje. To je taj isti poziv koji nam je naredio Uzvišeni Allah kada je objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'O Poslaniče! Dostavi ono što ti se objavljuje od tvoga Gospodara.' (Prijevod značenja El-Maida, 67.) I na Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo ništa drugo osim da dostavi kao što je to bilo i na svim prijašnjim poslanicima, alejhimus-salatu ves-selam. Također, to je zadaća svih sljedbenika poslanika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Dostavite od mene makar jedan ajet!' Kada bi držao hutbu, govorio bi: 'Prisutni neka prenese odsutnom!' Zbog toga, na svim ljudima, počevši od vladara, učenjaka, trgovaca i drugih, jeste da dostave ono što je objavljeno od Allaha, subhanehu ve te'ala, i što se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da dostave ovu vjeru onakvu kakva je objavljena i da je dostave na svim postojećim jezicima."Neophodno je da čuvamo i izgrađujemo ovu instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla kako bi svi ljudi shvatili da je vjera islam najsveobuhvatnija i najpotpunija vjera, da je jedino u njoj izlaz za sve probleme u svakom vremenu i na svakom mjestu.Vel-hamdu lillahi Rabbil-'alemin, ve sallallahu ve selleme ve bareke 'ala nebijjina Muhammed, ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

21. Septembar 2009 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Da'va | 32

Komentari: Nema komentara

Komentirajte