informativniislamskičasopis
0

Razumijevanje pojma džema'at

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Huzejfi: ”Obavezno se drži džema’ata muslimana i njihovog vladara!” (Sahih Al-Buhari: 7084, i Sahih Muslim: 1847.) Također je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Slušanje i pokoravanje je obaveza svakog muslimana, u svemu što voli i ne voli, ako u tome nema grijeha, a ako mu naredi da čini grijeh Allahu tada nema slušanja i pokornosti.” (Al-Buhari: 7144.) Rekao je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu: ”Nema islama bez džema’ata, a nema džema’ata bez uprave, a nema uprave bez pokornosti.” (Sunen Ad-Darimi: 251.)

U ime Allaha Milostivog Samilosnog! Hvaljen neka ja Uzvišeni Allah, koji nas je na pravi put izveo. Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je mir i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje. Od temeljnih stvari i osnovnih ciljeva vjere islam je zajedništvo muslimana. Na to upućuju kura'nski ajeti i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Allah, džellešanuh: ''Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' (Prijevod značenja Ali-'Imran, 103.) Kaže Ibnu Džerir u tefsiru ovog ajeta: ''Želi se time reći: Držite se čvrsto Allahove vjere koju ste obavezni slijediti i ispunite obavezu koju ste dužni ispuniti, a to je zajedništvo i zbližavanje na istini u potpunoj predanosti Allahovim naredbama''. (Džami'a al-Bejan: 4-39.) A zabranjeno je da se razjedinjujemo, jer kaže Allah, džellešanuh: ''Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.'' (Prijevod značenja Al-An'am, 159.) Kaže Ibnu Kesir u tefsiru ovog ajeta: ''Ovaj ajet je općeg značenja i obuhvata sve koji su se razjedinili u Allahovoj vjeri i budu suprotni njoj. Zaista je Allah poslao Poslanika Svog sa uputom i jasnom vjerom da je uzdigne nad drugim vjerama. Njegov šeri'at je jedan i tu nema razilaženja niti razjedinjavanja. A koji se raziđu i postanu skupine, pa zaista je Allah učinio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim od onog na čemu su oni.'' (Tefsir Al-Kur'an Al-'Azim: 3 -135.) Priča Huzejfe, radijallahu anhu: ''Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da me ne zadesi; pa sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, mi smo bili u džahilijetu, u zlu, pa nam je došao Allah sa ovim dobrom, pa ima li poslije ovog dobra zla?', Kaže: 'Da!', 'A da li će poslije tog zla doći dobro?', Kazao je: 'Da, i u tome je dehan!', 'A šta je dehan?' Kazao je: 'Narod ne traži uputu u onom sa čime sam došao, prepoznaješ to kod njih i negiraš to kod njih.', 'Da li će poslije tog dobra doći zlo?', Kazao je: 'Da, oni koji pozivaju na vrata Džehennema, ko ih posluša odvest će ga u Džehennem!', 'Kako ću ih prepoznati?', Kazao je: 'Oni su od vaše kože, govore vašim jezikom.', 'Šta mi savjetuješ ako to doživim?', Kazao je: 'Obavezno se drži džema'ata muslimana i njihovog vladara!', 'Pa šta ako ne budu imali džema'ata niti vladara?', Kazao je: 'Kloni se tih skupina pa makar se držao za granu drveta sve dok ne doživiš smrt a ti si na tome!'“ (Sahih Al-Buhari: 7084, i Sahih Muslim: 1847) Da je zajednički život obaveza i od osnova vjere islama tako su shvatili i tome pozivali i imami ove vjere. Pozivali su da se okupe muslimani u slijeđenju Kura'na i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa su pisali u svojim akidetskim knjigama, kako to treba da budu od ubijeđenja jednog vjernika; jer su znali vrijednost džema'ata i njegovu povezanost sa načelima ovog Ummeta, kojem nema uspona osim kroz zajedništvo i okupljenosti na Istini. Rekao je Imam Et-Tahavi u svojoj knjizi Tahavijska akida (2-544): ''Slijedimo sunnet i džema'at, a izbjegavamo čudna mišljenja, razilaženja i nejedinstvo!'' Rekao je Ibnu Tejmijje: ''Pokazalo se da je okupljenost na vjeri islamu razlog zajedništva. A neizvršavanje vjerskih propisa je razlog podijeljenosti. A zajedništvo rezultira Allahovu milost, mir i spas koji se očituje u našoj sreći i zadovoljstvu na ovom i na onom svijetu. A podijeljenost rezultira Allahovu kaznu, prokletstvo i odricanje Allahovog Poslanika od takvih.'' (Al- Fetava: 1-17.)

Šta se podrazumijeva pod džema'atom

Međutim, postavlja se potreba da se objasni šta se podrazumijeva pod džematom, posebno kada pojedine grupacije koriste i sužavaju to značenje samo za svoju zajednicu, a smatraju one koji nisu sa njima da nisu u džema'atu. Zaboravlja se ono što je najvažnije od svega toga a to je: da se okupimo oko slijeđenja Istine. Islamski učenjaci navode pet mišljenja u tumačenju džema'ata (Ova mišljenja je spomenuo Ibnu Hadžer u Fethu Al-Bari: 13-37.):
● To je velika većina muslimana, i pod tim se ne smatra obična masa naroda nego su to učeni ljudi koji slijede i primjenjuju Istinu, te svi oni koji ih slijede primjenjujući šerijatske propise. I oni su džema'at gledajući na veliki broj onih koji se drže islama.
● To su mudžtehidi i imami islamskog ummeta. I oni su džema'at gledajući da su oni ti koji su poznavali Istinu i druge su pozivali tome.
● To su drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su primjenili sunnet Poslanika i nama ga vjerno prenijeli. I oni su džema'at gledajući na bereket tog vremenskog perioda i primjeni propisa na način kako ih je objasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
● To su sljedbenici islamskog ummeta. I oni su džema'at gledajući da slijede Istinu naspram nevjernika koji su suprotni toj Istini.
● To su oni koji su se ujedinili oko jednog vladara.
Na osnovu ovih mišljenja može se izvući da se riječ džema'at koristi u dva značenja:
Prvo značenje: Pod džema'atom se smatra svako ko slijedi Istinu (jer na to upućuju prva četiri mišljenja). A šta se podrazumijeva pod Istinom? To je rad po dokazu iz Kur'ana i sunneta, a ne slijepo slijeđenje mišljenja nekog učenjaka bez dokaza. Islamski učenjaci su od vremena prvih ispravnih generacija, kada bi se razišli u nekom pitanju vratili bi se osnovnom pravilu koje je spomenuto u Kur'anskom ajetu: ''O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše!'' (Prijevod značenja An-Nisa', 59.) I ulazili bi u te rasprave samo kao savjetnici i dogovarači, a poslije toga zadržalo bi se njihovo jedinstvo i imansko bratstvo. Ali su se ophodili prema onima koji rade suprotno dokazu, nemajući za to opravdanje, kao sa novotarima. Rekao je ibnu Mes'ud: ''Džema'at je da budeš u skladu s Istinom pa makar ti bio jedini koji je na tome!'' (Bilježi Al-Lalikaii u djelu Usulu i'atikadi ehli as-suneta: 1-109.) Od savremenih učenjaka koji su spomenuli ovo značenje džem'ata je Salih Al-Fevzan koji kaže u svom govoru o islamskim džema'atima: ''Ovi džema'ati ako primjenjuju ono na čemu je bio Poslanik i prve generecije muslimana, pa i mi smo sa takvim džema'atom. Njima se pripisujemo i sa njima surađujemo. A oni koji su oprečni sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi se od takvih odričemo, pa makar oni sami sebe smatrali i nazivali džema'atom; jer nije pouka u imenima nego je pouka u stvarnosti i nekad ta imena znaju biti preuveličana a u stvarnosti oni su u zabludi…''
Drugo značenje: Džema'atom se smatra država (muslimanska), tj. da muslimani izaberu sebi vladara i okupe se oko njega (koji ima vlast u pravom smislu vlasti, od šerij'atskog suda do policije i vojske, čime se obezbijeđuje egzistencija jednog naroda). Na to upućuju mnogobrojni dokazi od kojih su riječi Allaha, džellešanuh: ''O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.'' (Prijevod značenja An-Nisa', 59.) Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Huzejfi: ''Obavezno se drži džema'ata muslimana i njihovog vladara!'' (Sahih Al-Buhari: 7084, i Sahih Muslim: 1847.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Slušanje i pokoravanje je obaveza svakog muslimana, u svemu što voli i ne voli, ako u tome nema grijeha, a ako mu naredi da čini grijeh Allahu tada nema slušanja i pokornosti.'' (Al-Buhari: 7144.) Rekao je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu: ''Nema islama bez džema'ata, a nema džema'ata bez uprave, a nema uprave bez pokornosti.'' (Sunen Ad-Darimi: 251.) Stvaranje ovakvog džem'ata je od temeljnih stvari islama i od načela ehlis-sunneta vel-džem'ata, a što znači da su muslimani obavezni da se pokoravaju tom svom imamu - vladaru:
● Iako taj vladar nije halifa, tj. ako bi bio kralj ili predsjednik. Kao što je Hasan ibn 'Alija prepustio svoju vlast kralju Muaviji, i to je poznato pod imenom godina džem'ata. (Fetava Ibn Tejmije: 35/19.)
● Iako taj vladar nije vođa svih muslimana. Kao što se desilo sa Abasijskom državom nakon njenog raspada, gdje su se muslimani okupili svako u svom području oko imama kojeg su sebi izabrali. (Subulus-Selam od San'anija: 3/522, Es-Sejlul-Džerar od Eš-Ševkanija: 4/512.) Kaže Muhammed ibn 'Abdul-Vehab, rahimehullahu te'ala: ''Imami svih mezheba su jednoglasnog mišljenja da onaj koji zavlada nekom pokrajinom da tada ima propis vladara u svim stvarima vlasti. I da nije toga ne bi se uredio dunjalučki život. A od vremena imama Ahmeda pa sve do današnjeg dana nisu se okupili oko jednog vladara. Zatim, niko od učenjaka ne spominje da neki propis nije ispravan osim uz postojanje vrhovnog imama tj. halife. (Ed-Dureru Es-Senijje: 7/239.)
● Iako je taj vladar došao na vlast silom. A muslimani koji se zadese pod njegovom upravom i teritorijom su obavezni da se drže tog džema'ata. Spominje se da je koncenzus muslimana na tom stavu, a to navodi: Ibn Betaal (Šerh Sahihul-Buhari: 10/8) i Ibn Hadžer (Fethul-Bari: 13/7.)
● Iako taj vladar bio na novotarskim načelima, bilo da ga to izvodi iz vjere ili ne, međutim nisu se upotpunili uvjeti i otklonile prepreke da se proglasi on lično nevjernikom. Kao što se desilo u vrijeme vladavine Me'muna, kada je proširio govor da je Kur'an stvoren i da nije Allahov govor. A učenjaci smatraju nevjernikom ko bi to rekao, i pored toga nisu smatrali Me'muna nevjernikom niti su ostavili džema'at zbog toga. (Fetava Ibn Tejmije: 7/507.)
● Iako taj vladar čini nepravdu ili grijehe, osim ako vidimo kod njega jasno djelo koje izvodi iz vjere, a za to imamo od Allaha dokaz da to djelo izvodi iz vjere. Priča 'Ubadete ibn As-Samit: ''Pozvao nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da mu damo bej'u da ćemo slušati i pokoravati se u svemu što volimo i preziremo, u blagodati i poteškoći, i ako nam činili nepravdu, kao i da se ne suprotstavljamo pretpostavljenima sve dok ne vidimo kod njih jasno djelo kufra za koje imamo od Allaha dokaz da je to kufr.'' (Sahih Al-Buhari: 7199, i Sahih Muslim: 1709) Kaže En-Nevevi: ''Nije dozvoljeno de se izlazi na vladara samo zbog njegovog činjenja nepravde ili grijeha, ako nije promijenio nešto od osnovnih načela islama.'' (Komentar Sahih Muslim: 12/446.)

Sada kada znamo da nas Allah obavezuje da se držimo džema'ata, a zna se nekada desiti da muslimani budu bez svog džema'ata, nalaže se potreba da objasnimo dvije stvari:
Prva stvar: Džema'at u značenju držanja Istine je prisutan sve do Sudnjeg Dana, našto upućuju mnogi dokazi. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Neprestano će biti skupina u mom ummetu koja će se držati istine sve dok im ne dođe Sudnji Dan a oni su na tome očevidni među narodom. Neće ih spriječiti od toga spletke spletkaroša niti suprostavljanje protivnika.'' (Sahih Al-Buhari: 7311, i Sahih Muslim: 1037.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Neće Allah okupiti moj ummet na zabludi. I Allahova ruka je nad džema'atom. A ko se izdvoji izdvojio se u vatru!'' (Džami'a Et-Tirmizi: 2165, a hadis je hasan sahih) Vidimo da taj džema'at neće nestati i da je pomognut od Allaha i da su njegovi slijedbenici jasni i očigledni na istini, a nisu skriveni i pritajeni. A ako je značenje džema'ata držanje istine i da neće takvih nestati, tada je obaveza muslimana da se drže takvog džema'ata u svakom stanju i u svakom mjestu.
Druga stvar: Džema'at u značenju države (muslimanske) može se desiti da nestane, i to u dva slučaja:
● Nestanak džema'ata u općem smislu, a to neće biti osim u vrijeme fitni pred smak svijeta, kao što je Huzejfe pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Šta ako ne bude džema'ata niti vladara? Rekao je: ''Kloni se svih tih sekti pa makar se držao zubima za stablo drveta sve dok ne umreš a ti si na tome!''
● I nepostojanje džem'ata u nekom vremenskom periodu i u nekim dijelovima svijeta.

Držanje istine i islamska država

Spomenuta dva značenja džema'ata (držanje istine i država) imaju usku međusobnu povezanost, a to se vidi u pet slučajeva:
1. Da se svi muslimani ujedine na čitavoj svojoj teritoriji pod vlašću jednog vladara koji primjenjuje istinu. Primjer ovoga imamo od osnivanje islamske države u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do kraja vladavine emevijske države, svi muslimani su bili pod vlasti jednog vladara. U ovom slučaju je obaveza na njima da se pokoravaju tom vladaru i da se drže tog džema'ata.
2. Da se svi muslimani ujedine na čitavoj svojoj teritoriji pod vlašću jednog vladara koji primjenjuje novotariju. Ovo je samo zamišljeno stanje, jer je suprotno hadisu spašene skupine, a nije se desilo u historiji islama.
3. Da se razjedine muslimani na više država ali se svi drže istine. Primjer ovoga imamo što se desilo u početku vladavine abasijske države kada su muslimani u Španiji bili pod emevijskom državom. U ovom slučaju na muslimanima je obaveza da se drže džema'ata i vladara pod čijom su vlašću.
4. Da se razjedine muslimani na više država i da su podijeljeni u primjeni istine, jedna država je postavljena na primjeni istine, a druga na novotarijama, a treća na neislamskim načelima. U ovom slučaju na muslimanu je ako je pod vlašću onih koji primjenjuju istinu da se drži tog džema'ata u oba njegova značenja, pa makar bio taj vladar nepravedan ili griješnik. A ako je pod vlašću onih koji primjenjuju novotariju i neislamska načela, tada se drži džema'ata u smislu primjene istine i nastoji da učini hidžru u islamsku državu shodno mogućnostima.
5. Da ne postoji džem'at u značenju države (muslimanske), tj. muslimani nemaju svoju vlast i svog vladara, i ovo se zna desiti u nekim dijelovima zemaljske kugle i pred smak svijeta. U ovom slučaju na muslimanu je da se kloni svih sekti i drži se džem'ata u smislu držanje istine.
Iz ovog se može zaključiti da oni koji tvrde da ne postoji džema'at muslimana u današnje vrijeme griješe iz dva razloga:
● Jer ako kažemo da je džema'at držanje istine tada se ta tvrdnja suprostavlja hadisu: ''Neprestano će biti skupina u mom ummetu koja će se držati istine…''.
● A ako kažemo da je džema'at država (muslimanska), pa ako negira postojanje džema'ata kao države koja već postoji sa svojom državnom strukturom onda je to greška, a ako negira postojanje džema'ata u značenju države (kao oni koji žive u neislamskim državama bez muslimanskog vladara) pa to je stvarnost, međutim takvi trebaju da se drže džema'ata u smislu držanja istine.
Također, može se zaključiti da oni džema'ati koji su prisutni širom svijeta i rade na širenju vjere islama ne ulaze u značenje džema'ata države (muslimanske). Nismo obavezni da se njima pokoravamo kao da su oni vlast. A oni koji su unutar tog džema'ata su obavezni da ispunjavaju preuzete obaveze među sobom. A oni koji su van tog džema'ata surađuju sa njima na principu pomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti shodno kako se drže istine.

9. Januar 2010 | mr. Nihad Ljakić | Akida | 34

Komentari: Nema komentara

Komentirajte