informativniislamskičasopis
0

Samoobračun sa našom dušom

Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Obračun duše je spoznaja i razgraničenje koja prava ima čovjek ali i obaveze, pa ono što pripada njemu prihvatit će, ali i ispuniti ono što pripada drugima, jer se on nalazi na putovanju s kojeg nema povratka.“. Također je rekao: „Obračun duše je da čovjek prvo pogleda u Allahovo pravo kod njega, a zatim da pogleda je li ga ispunio kako treba.“. Samoobračun je dokaz čovjekove dobrote, dokaz njegovog imana i straha od Allaha. Onaj koji se ne boji Allaha njega ništa ne podstiče da zastane kod svoje duše, obračunava je, uoči njene manjkavosti i posegne za njenom popravkom…

Duša je po svojoj prirodi sklona zlu i prelaženju svake granice u tome, te je natapaju strasti i svake druge bolesti. Opasnost duše je ogromna, a posljedica je pogubna. Zbog toga, potrebno ju je zauzdati uzdama bogobojaznosti i usmjeriti ka pokornosti, a to nije moguće osim sa stalnom kontrolom i obračunom svoje duše. Većina pa i sve firme, organizacije imaju svog računovođu putem kojeg se saznaju načini, putevi, vremena profita koja se učvršćuju i nastavlja se s njima, ili se saznaju razlozi gubitka i propasti, pa se ti razlozi popravljaju ili se istih klone. Pa, zar nije preče da ovaj insan čiji je nastavak –nakon ovog života- ili u Džennetu ili u Džehennemu, ima određeno vrijeme, posebne trenutke u kojima će obračunavati svoju dušu.

Definicija muhasabe – samoobračuna

El-Maverdi o značenju samoobračuna kaže: „Samoobračun je da se čovjek preispita noću o onome što je radio danju, pa, ako ta djela budu dobra i pohvalna, nastavit će s njima i sličnima, a ako budu loša, pokušat će ih zamijeniti boljim i prestati s njima u budućnosti.“. Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Obračun duše je spoznaja i razgraničenje koja prava ima čovjek ali i obaveze, pa ono što pripada njemu prihvatit će, ali i ispuniti ono što pripada drugima, jer se on nalazi na putovanju s kojeg nema povratka.“. Također je rekao: „Obračun duše je da čovjek prvo pogleda u Allahovo pravo kod njega, a zatim da pogleda je li ga ispunio kako treba.“.

Važnost samoobračuna

Obračun duše ima ogromnu važnost koja se najbolje ogleda u sljedećim tačkama:
●  Samoobračun je put do ustrajnosti srca i čišćenja duše. Srce se ne može osnaživati, jačati niti duša čistiti osim nakon obračuna.
●  Samoobračun je dokaz čovjekove dobrote, dokaz njegovog imana i straha od Allaha. Onaj koji se ne boji Allaha njega ništa ne podstiče da zastane kod svoje duše, obračunava je, uoči njene manjkavosti i posegne za njenom popravkom.
●  Obračunavanje duše put je do pokajanja, jer kada vjernik –nakon obračuna svoje duše- uvidi manjkavosti, uvidi propuste u pokornosti, zasigurno će požuriti da se pokaje za iste propuste.
●  Rezultati i posljedice obračunavanja duše su prelijepi i o njima će biti riječi.
●  Posljedice zapostavljanja obračuna su pogubne i o njima će, također, biti riječi.

Propisanost samoobračuna

Na propisanost samoobračuna ukazuje sljedeće:
●  Riječi Svevišnjeg Allaha: „O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša pogleda šta je za sutra pripremila.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 18.) Uzvišeni Allah u ovom ajetu podstiče čovjeka, naređuje mu da pogleda i preispita se šta je to pripremio za Sudnji Dan, da li s time što je pripremio može sresti Allaha ili ne, da li priliči da Ga sretne s time ili ne.
●  Imam Ahmed bilježi od šeddada b. Evsa, radijallahu 'anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Pametan je onaj koji svoju dušu obračunava i radi za ono što će doći poslije smrti, dok je slabić onaj koji svoju dušu prepusti strastima, a nada se i priželjkuje od Allaha.“ (Ahmed)
●  Imam Ahmed spominje da je Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, rekao: „Obračunavajte svoje duše prije nego što vam bude obračunavano. Vagajte svoja djela prije nego što vam budu vagana. Uistinu, sutra će vam obračun biti lakši ukoliko danas budete obračunavali svoje duše! Pripremite se za veliko izlaganje na Dan kada ćete svi biti izloženi. Toga dana ništa vam neće biti skriveno.“ (Ahmed)

Razlozi zapostavljanja samoobračuna

Postoji mnogo razloga koji utiču na ostavljanje u potpunosti ili djelomično zapostavljanje obračunavanja duše. Neki od tih razloga su i sljedeći:
●  Grijesi, svejedno činili se veliki grijesi ili se ustrajavalo u činjenju malih grijeha, jer svi ovi grijesi prije ili kasnije bivaju razlogom sljepila srca, prekrivanja srca talogom na kraju njegova pečaćenja.
●  Odavanje i pretjerivanje u dozvoljenim stvarima što podstiče sve više i više na dunjaluk, a umanjuje razmišljanje o Ahiretu. Pa, ukoliko čovjek ne bude gledao u svoj Ahiret, zapostavljao ga, zapostavit će i obračun svoje duše. Kada bismo Ahiret i sva ona stanja kroz koja moramo proći stavili sebi pred oči, zasigurno češće bismo obračunavali svoje duše.
●  Nesvjesnost Allahove veličine i onoga što je obavezno prema Allahu od obožavanja, potčinjenosti i poniznosti.
●  Hvalisanje, samoumišljenost, smatranje duše dobrom. Onaj koji smatra da je dobar, nikada neće posegnuti za ispitivanjem i provjeravanjem svoga stanja, pa zbog toga i nikada neće otkriti svoje manjkavosti i svoje bolesti.

Posljedice zapostavljanja samoobračuna

Ukoliko čovjek zapostavi obračun svoje duše, neminovno mora zapasti u neka od sljedećih stanja:
●  Lahko i često će zapadati u grijehe, jer obračunavanjem čovjek uviđa svoje manjkavosti, svoje grijehe, kaje se za njih i nakon toga više im se ne vraća. Međutim, ako ne obračunava svoju dušu, zasigurno neće biti ni svjestan svojih grijeha, pa će ih činiti i ništa loše neće vidjeti u njima.
●  Ukoliko ga neko upozori na grijehe, ukaže da pri njemu ima grijeha, teško će te grijehe ostaviti, jer su mu oni –usljed zapostavljanja obračuna- postali običaj, okupirali njegovo srce, pa mu je teško da ih ostavi.
●  Otežano činjenje ibadeta. Ibadet mu postaje težak, jer svaki ibadet, svaka pokornost traži odlučnost i trud, zalaganje i marljivost, a sve to dolazi tek nakon obračuna duše. Nakon obračuna uviđaju se manjkavosti i donose čvrste odluke da se te manjkavosti otklone i zamijene pojačanim ibadetom.
●  Propast srca kako kaže Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala: „Propast srca nastupa nakon zapostavljanja obračuna duše i njenog odavanja strastima.“

Stvari koje nam pomažu u samoobračunu

Čovjeka u njegovom obračunu duše pomoći će:
●  Svjesnost da ako se potrudi u obračunavanju svoje duše na Dunjaluku da će biti siguran prilikom Allahovog obračuna njegovih djela na Ahiretu; i suprotno tome, ukoliko zapostavi obračun svoje duše na Dunjaluku, bude nemaran prema tome, obračun na Sudnjem danu bit će mu težak.
●  Svjesnost da je jedan od rezultata obračunavanja duše boravak i nastanjivanje u Džennetul-Firdevsu, gledanje u Allahovo plemenito lice, jer obračun duše na Dunjaluku rezultira sve boljim i boljim imanskim stanjem, sve boljim i boljim djelima čiji je završetak, odnosno nastavak u Džennetu. I obratno, onaj koji ostavi obračun svoje duše, taj se i oda grijesima, a završetak grijeha, odnosno njihova najveća posljedica jeste Džehennem.
●  Upoznavanje sa našim ispravnim prethodnicima i njihovim obračunavanjem svojih duša.
●  Druženje sa vjernicima visokih ambicija i težnji.
●  Spoznaja suštine duše da ona poziva grijehu i neposlušnosti, pa, ukoliko se ne bude duša obračunavala, zasigurno će svoga sahibiju odvesti u propast.
●  Znanje putem kojeg vjernik razaznaje istinu od neistine, uputu od zablude, korisno od štetnog, potpuno od manjkavog, dobro od zla. Zasigurno onaj koji bude imao više znanja i njegov obračun duše bit će potpuniji i ispravniji.
●  Loše mišljenje o svojoj duši, jer onaj koji ima lijepo mišljenje o svojoj duši, dopada se sam sebi, te takav nikada neće ni uvidjeti svoje mahane.
●  Upoređivanje između Allahovih blagodati po nas, blagodati koje je Allah podario nama i naših djela. Koliko nam je Allah podario Svojih blagodati i koliko Mu zahvaljujemo na njima? Koliko uzvraćamo Allahu svojim djelima na tim Njegovim blagodatima? Na kraju ćemo zaključiti da smo veliki nezahvalnici.
●  Upoređivanje između naših dobrih i loših djela. Koliko li je to dobrih djela na koje se možemo oslonuti sutra na Sudnjem Danu i koliko li je to loših djela i kakvih grijeha koji bi nas mogli strovaliti u Džehennem? Zaključit ćemo da je loših djela mnogo više.

Rezultati samoobračuna

Rezultati samoobračuna su slijedeći:
●  Postizanje sreće na obadva svijeta; Dunjaluku i Ahiretu.
●  Postizanje iskrenog nijjeta, jer vrijeme obračunavanja duše je skriveno. To što se dešava između tebe i tvoje duše poznaje samo Svevišnji Allah. Prilikom obračuna saznaješ jesi li dotično djelo uradio radi ljudi, radi glasa da se čuje za tebe, da se govori i priča o tebi ili si to djelo uradio čisto samo radi Allaha. Ukoliko vjernik primjeti da je nijjet u dotičnim djelima bio neispravan, kori svoju dušu i čvrsto odlučuje da će takva djela činiti samo radi Allaha. Tako popravlja svoj nijjet u svim svojim djelima.
●  Prilikom obračuna vjernik saznaje i spoznaje zbog čega je stvoren. Postaje još više ubijeđen da nije stvoren radi igre i zabave, jela i pića, već je stvoren da mu se naređuje i da se odazove tim naredbama, i da mu se zabranjuje i da se kloni onoga što mu je zabranjeno.
●  Ustrajnost u ibadetu. Doista, postači ne ostavljaju post u najdužim danima, niti u najvećim žegama, samo zbog obračuna sa svojom dušom. Oni koji klanjaju dok drugi ljudi noću spavaju, zasigurno ustrajavaju u tome nakon obračuna svoje duše. I svi drugi, oni koji uče Kur'an, udjeljuju svoj imetak na Allahovom putu, često spominju i veličaju Uzvišenog Allaha, sve to čine te ustrajavaju u tome tek nakon obračuna sa svojim dušama i uviđanja svojih manjkavosti.
●  Udaljavanje od grijeha, i malih i velikih, nakon što prilikom obračuna uvidi da ih ima pri sebi, čvrsto odlučuje da im se više neće vratiti.
●  Skromnost na dunjaluku, jer vjernik nakon obračuna uviđa prolaznost dunjaluka za kojim njegova duša teži i osjeća, iz dana u dan, da se Ahiret i Sudnji dan približavaju, pa radi za Ahiret koji je vječan, a biva skroman na dunjaluku. Radi za njega koliko mu je potrebno.
●  Stalna svjesnost Allahove prisutnosti, svjesnost da ga Allah vidi na svakom mjestu, pa ukoliko i poželi da učini loše djelo, znajući da ga Uzvišeni Allah čuje i vidi, ostavit će se tog lošeg djela. Tu svoju svjesnost o Allahovoj prisutnosti će jačati sve dok ne dostigne stepen ihsana, tj. da obožava Allaha kao da Ga vidi, pa, ako ne može tako, onda da Ga obožava znajući da On Svevišnji zasigurno njega vidi.

Vrste i načini samoobračuna

Postoje dvije vrste samoobračuna: općeniti i posebni.
●  što se tiče općenitog samoobračuna, on ničim nije ograničen, događa se svakodnevno. Tako vjernik, ujutro oporučuje svojoj duši dobra djela tokom dana i zabranjuje loša, postavlja joj raspored: danas treba da učiniš to i to i da ostaviš to i to. Zatim, naveče, kada se završi taj dan, preispituje se i gleda šta je učinio od dobrih djela i kojih loših grijeha se klonuo. Zamislimo samo sebe da smo umrli, vidjeli svoja dobra djela i njihovu malobrojnost, kao i loša djela i njihovu mnogobrojnost, a zatim tražili da se vratimo samo jedan dan na Dunjaluk da činimo dobra djela, pa budemo vraćeni! šta bismo sve od dobrih djela učinili u tome danu?! Možda bismo u tom jednom danu učinili ono što nismo za svog životnog vijeka učinili! A zašto ne razmislimo i zaključimo da je naše stanje uistinu takvo? Niko od nas ne zna kada će mu smrt doći. Možda je ovo tvoj zadnji dan na Dunjaluku! Zašto ga ne ispuniš dobrim djelima?!
●  Posebni samoobračun ograničen je na posebno vrijeme ili posebno stanje. Može se podijeliti na četiri vrste:
Prva vrsta: Obračunavanje duše prije djela, tj. kada vjernik odluči da učini neko djelo, treba da zastane i da se preispita: je li to djelo radi Uzvišenog Allaha, je li ga činio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, može li ga on sam učiniti ili mu je potrebna pomoć, je li bolje da ga sada učini ili da ga odgodi za kasnije... Hasan el-Basri, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Allah se smilovao čovjeku koji zastane kod svoje želje, pa, ukoliko ona bude radi Allaha, nastavi; a ako bude radi nekoga drugog, ostavi je.“
Druga vrsta: Obračunavanje duše nakon učinjenog djela: je li dotično djelo učinila čisto radi Allaha i po Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zbog čega je učinila loše djelo, zbog čega je učinila djelo koje je adet-običaj, je li njime tražila Allahovo zadovoljstvo pa postigla nagradu ili ga je činila rutinski, formalno, bez nijjeta pa propustila nagradu.
Treća vrsta: Obračunavanje duše na kraju sedmice, mjeseca ili godine: je li se približio Svevišnjem Allahu u tom vremenu ili ne, je li profitirao ili bankrotirao?
Četvrta vrsta: Obračunavanje duše u pogodnim vremenima i mjestima: u ramazanu, prvih deset dana zul-hidždžeta, na dan džume, u zadnjoj trećini noći, u Mesdžidul-Haramu, Džamji Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem...

Selef i samoobračun

Enes b. Malik, radijallahu 'anh, je čuo Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anh, kako u svome dvorištu govori sam sebi: „Omer b. El-Hattab! Vođa pravovjernih! Uf! Uf! Tako mi Allaha, ili ćeš se bojati Allaha ili će te kazniti!“ Ibrahim et-Tejmi, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Zamislio sam sebe u Džennetu; kako jedem džennetske plodove, pijem sa džennetskih rijeka, grlim džennetske žene-hurije. Zatim sam zamislio sebe u Vatri; kako jedem plodove stabla Zekkum, pijem gnojnu kapljevinu, hodam u okovima i lancima. Nakon toga, rekao sam svojoj duši: 'O dušo moja, šta želiš od ovoga dvoga? Rekla mi je: 'Želim da se vratim na Dunjaluk i činim dobra djela.' Rekao sam joj: 'Ti si u onome što želiš, pa radi dobra djela.'“

5. Januar 2009 | Ahlak | 28

Komentari: Nema komentara

Komentirajte