Menu

Slučaj Ka'ba b. Ešrefa

Pripremio Abdullah Nasup
Tema SiraČitanje 13 minuta

Ovaj pjesnik je svojom poezijom i djelovanjem nanosio veliku štetu islamskoj državi čiji je građanin bio i pravo te države bilo je da ga kazni za kršenje njenih zakona i vrijeđanje njenih svetinja. Džabir b. Abdullah pripovijeda: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko će se pobrinuti za Ka'ba b. El-Ešrefa? Zaista je on uvrijedio Allaha i Njegovog Poslanika!' Ustao je Muhammed b. Mesleme i rekao: 'Allahov Poslaniče, hoćeš li da ga ubijem?' Poslanik je odgovorio: 'Hoću.' Muhammed b. Mesleme reče: 'Dozvoli mi da pred njim kažem neke neistinite riječi.' Poslanik je odgovorio: 'Reci.' Nakon toga Muhammed b. Mesleme i Ebu Naila su otišli Ka'bu b. El-Ešrefu i rekli: 'Ovaj čovjek stalno od nas traži imetak i već nas je iscrpio.'


Ka'b b. El-Ešref bio je ugledni član plemena Benu Nadir. Njegov otac Ešref bio je Arap iz Benu Nebhana, ogranka plemena Taj'. Ešref je u mladosti ubio nekog čovjeka pa je morao pobjeći iz svoga plemena. Skrasio se u Medini, tadašnjem Jesribu, gdje je ušao u savez sa židovskim plemenom Benu Nadir te se oženio Akilom, kćerkom Ebul-Hakika, jednog od poglavara tog plemena. S njom je dobio sina kojeg su nazvali Ka'b, a Akila ga je odgojila po vjeri, moralu i običajima svoga plemena. (Es-Sira, Ibn Hišam) S obizirom da je bio unuk židovskog poglavara, a i vrstan pjesnik, Ka'b je bio izuzetno cijenjen i utjecajan, kako među jesribskim židovima tako i među jesribskim Arapima. Ovaj pjesnik je od samog početka širenja islama u Medini iskazao svoje neprijateljstvo prema muslimanima. Mušrički poraz od muslimana na Bedru mnogo ga je ražalostio pa je pohitao u Mekku da ih utješi svojom poezijom. Recitirao im je pjesme u kojima je vrijeđao Vjerovjesnika, podsticao ih na osvetu za poginule na Bedru, i na uništenje Poslanika i muslimana. Primjer stihova kojima jasno podstiče mušrike da napadnu Medinu:

Obaviješten sam da El-Haris ibn Hišam sprema vojsku

i ljude okuplja

da posjeti Jesrib sa četama brojnim.

(Vidjeti: Es-Siretun-Nebevijje, Ibn Hišam)

Jedanput ga je Ebu Sufjan upitao: ''Tako ti Allaha, je li naša vjera draža Allahu ili vjera Muhammedova i njegovih ashaba?“ Ka'b je odgovorio: ''Vi ste na ispravnijem putu od njih.“ Postao je toliko bezobrazan da je u poeziji počeo govoriti o žudnji za suprugama muslimana. Tako je o Ummul-Fadl, Abbasovoj supruzi, spjevao ove stihove:

Srce mi žudi za tom ženom iz kuće Amirove

Oh kad bi htjela da izliječi boli Ka'bove

Nisam ni znao da sunce noću izlazi

Dok nju ne ugledah kako ovuda prolazi.

Poezija u službi odbrane vjere

Ka'ba su u Mekki ugostili Muttalib b. Ebi Veda'ah es-Sehmi i njegova supruga Atika bint Esed b. Ebil-Ajs. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome je obavijestio muslimanskog pjesnika Hassana b. Sabita, radijallahu anhu, koji je izrecitirao stihove u kojima ih je grdio što su mu ukazali gostoprimstvo. Kad su ti stihovi doprli do Atike, rekla je svome mužu: ''Mi nemamo ništa sa ovim židovom. Zar ne vidiš šta nam je uradio Hassan?“ Potom je spremila Ka'bovu devu te su mu otkazali gostoprimstvo. Ka'b se preselio drugoj porodici, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo je obavijestio Hassana koji je i tu porodicu naružio svojim stihovima pa mu je i ta porodica otkazala gostoprimstvom. Tako se deševalo svaki put kada bi se kod nekoga preselio, pa se premještao od kuće do kuće, a kada više nije mogao naći nikoga ko bi ga primio, nevoljko se vratio u Medinu.“ (Es-Sira'u me'al-Jehud)

Ishod djelovanja Kab'a b. Ešrefa

Ovaj pjesnik je svojom poezijom i djelovanjem nanosio veliku štetu islamskoj državi čiji je građanin bio i pravo te države bilo je da ga kazni za kršenje njenih zakona i vrijeđanje njenih svetinja. Džabir b. Abdullah pripovijeda: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko će se pobrinuti za Ka'ba b. El-Ešrefa? Zaista je on uvrijedio Allaha i Njegovog Poslanika!' Ustao je Muhammed b. Mesleme i rekao: 'Allahov Poslaniče, hoćeš li da ga ubijem?' Poslanik je odgovorio: 'Hoću.' Muhammed b. Mesleme reče: 'Dozvoli mi da pred njim kažem neke neistinite riječi.' Poslanik je odgovorio: 'Reci.'

Nakon toga Muhammed b. Mesleme i Ebu Naila su otišli Ka'bu b. El-Ešrefu i rekli: 'Ovaj čovjek stalno od nas traži imetak i već nas je iscrpio.' Ka'b reče: 'Sigurno će vam dosaditi.' Muhamed b. Mesleme je rekao: 'Mi smo njegovi sljedbenici i ne želimo ga napustiti dok ne vidimo kako će se stvari odvijati. Htjeli bismo da nam pozajmiš jedan ili dva tovara namirnica?' Ka'b reče: 'Dajte mi nešto u zalog.' Muhammed b. Mesleme reče: 'Šta da ti damo?' 'Dajte mi svoje žene', rekao je Ka'b. 'Kako da ti damo svoje žene a ti si jedan od najljepših Arapa', rekao je Ibn Mesleme. 'Založite svoje sinove!', rekao je Ka'b. 'Ako ti damo sinove, čitav život će ih ljudi psovati i govoriti da su dati u zalog za dva tovara! To bi za nas bila sramota! Ali možemo ti dati naše oružje', rekao je Muhammed b. Mesleme. Dogovorili su se da ga donese pa je navečer došao sa Ebu Nailom koji je bio Ka'bov brat po mlijeku. Ka'b je sišao pred njih i pozvao ih da uđu u njegovu tvrđavu. Kada je htio sići, njegova supruga mu reče: 'Gdje ćeš u ovo doba?' Rekao joj je: 'To su Muhammed b. Mesleme i moj brat Ebu Naila!' Supruga mu reče: 'Osjećam da iz ovog glasa kapa krv.' Ka'b joj reče: 'Ne brini, to su moj brat po mlijeku Ebu Naila i moj prijatelj Muhammed b. Mesleme.' Sa Muhammedom b. Mesleme su na ovaj zadatak pošli još i Ebu Naila, Abbad b. Bišr, Ebu Abs b. Džebr i El-Haris b. Evs. Muhammed im je rekao: 'Kada se pojavi, ja ću recitovati nešto od njegove poezije, zatim ću ga pomirisati, pa kada ga uhvatim za glavu, ubijte ga.' Ka'b je sišao među njih umotan a oko njega se širio ugodan miris. Muhammed b. Mesleme reče: 'Dozvoljavaš li mi da pomirišem tvoju glavu?' Ka'b je odgovorio: 'Da.' Ovaj ga je pomirisao, a onda su ga pomirisali i njegovi prijatelji, zatim je ponovo rekao: 'Dozvoljavaš li?' Ka'b je odgovorio: 'Izvoli', pa ga je Ibn Mesleme uhvatio za glavu i povikao: 'Ubijte ga!''' Nakon toga su otišli i obavijestili o tome Vjerovjesnika. (Sahihul-Buhari, br. 4037) Muhammed b. Mesleme, nakon što je pristao ubiti Ka'ba, tri dana nije ni jeo ni pio od brige, osim nekoliko zalogaja da ga održe. Kada je to spomenuto Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je dovu za njega i upitao ga: ''Zašto si ostavio hranu i piće?“ Odgovorio je: ''Allahov Poslaniče, rekao sam ti da ću uraditi nešto za što nisam siguran hoću li ispuniti.“ Poslanik je rekao: ''Tvoje je da se potrudiš!“ Muhammed b. Mesleme je rekao: ''Morat ćemo pred njim nešto reći.“ Poslanik reče: ''Kažite šta god mislite da treba.“ (Es-Siretun-Nebevijje, Ibn Hišam) Poslanik ih je ispratio do Beki'il-Garkad i rekao: ''Pođite u ime Allaha! Allahu moj, Ti im budi na pomoći!“ (Es-Siretun-Nebevijje, Ibn Hišam)

Reakcija židovske zajednice

Čim se Medinom proširila vijest o Ka'bovom ubistvu, židovski rabini pohitaše da se požale Poslaniku na njegove ashabe, ali Poslanik se nije ni osvrnuo na te žalbe nego je potvrdio ubistvo i dao im do znanja da je to rezultat Ka'bovog djelovanja protiv države. Ovaj je događaj imao velikog odjeka među židovskim plemenima i njihovim poglavarima koji su smatrali da je u nastalim okolnostima nužno da potvrde svoju lojalnost državi u kojoj žive i spremnost da poštuju njene zakone. Bitno je istaći da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio čitavo pleme Benu Nadir zbog Ka'bovog kršenja ugovora i antidržavnog djelovanja, nego se zadovoljio kažnjavanjem počinioca prekršaja, a od Benu Nadira je prihvatio ponovnu potvrdu ugovora. (Es-Siretun-Nebevijjetus-Sahiha)

Pouke, poruke i propisi

● Onaj ko na teritoriju islamske države vrijeđa Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kažnjava se smrću, s tim što je neophodno znati sljedeće:

a)

To je isključivo pravo islamske države, a ne pojedinaca koji rade na svoju ruku i tako šire nered pod krinkom odbrane islama i islamskih vrijednosti.

b)

Islamska država u trenutku donošenja ovakve odluke mora biti dovoljno jaka da može spriječiti osvetu nad muslimanima, kao što je to bio slučaj sa medinskom državom čija je vlast naredila ovo ubistvo. S druge strane, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Mekki gdje nije postojala nikakva islamska vlast, nije ni razmatrao poduzimanje ovakvih poteza, a da je bilo kojem ashabu naredio ubistvo nekog nevjerničkog poglavara u Mekki, on bi to izvršio.

c)

Da se to odvija po naređenju nadležnih vlasti, a ne da se radi o samoinicijativnom postupku pojedinaca, jer ovo ubistvo se desilo po naređenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio vođa islamske države.

d)

Da to ne uzrokuje loše posljedice za muslimane a da zaplaši njihove neprijatelje, kao što je bio slučaj sa ovim ubistvom.

Detaljinije o tome može se pročitati u Ibn Tejmijjinom djelu ''Es-Sarimul-Meslul Ala Šatimir-Resul''.

● Iz ovog slučaja zaključujemo da šerijat ne zahtijeva da sve kazne budu izvršene javno. Štaviše, ponekad je preče da izvršenje kazne bude zatvoreno za javnost.

● Jedna od najljepših vrlina koje krase čovjeka jeste da ispunjava dato obećanje. Ispunjavanje zadate riječi ashabima je bilo izuzetno važno. Pogledaj samo primjer Muhammeda b. Mesleme koji nije mogao ni jesti ni piti od brige hoće li moći ispuniti obećanje dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

''Tvoje je da se potrudiš.'' Dakle, od vjernika se traži da ulože trud i budu strpljivi te se pouzdaju u Allaha, a On kaže: ''...budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti.'' (Prijevod značenja Hud, 49.)

● Iz Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Recite šta god mislite da je potrebno“, učimo da je u ratu dozvoljeno reći ili učiniti nešto što je po islamu inače zabranjeno, pa i riječi ili djela nevjerstva, ako će to pomoći u nanošenju značajne štete neprijatelju. Ali treba imati u vidu:

a)

da je takvo nešto prihvatljivo samo ako je zaista neophodno, i pristupanje takvim djelima se ne smije shvatati olahko;

b)

da za to mora postojati fetva eminentnih učenjaka koji su dobri poznavaoci fikha i ciljeva šerijata, te stanja u kojem se nalaze muslimani i njihovi neprijatelji;

c)

da postoje stvari koje nije dozvoljeno učiniti ni u kojem slučaju, poput bluda, homoseksualizma i sl., što poznaju islamski učenjaci te ih je je zbog toga potrebno konsultirati po ovom pitanju.

● Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Pođite u ime Allaha! Allahu moj, Ti im budi na pomoći!“, podsjetnik su koliko je u džihadu bitna iskrenost i traženje pomoći i uspjeha od Allaha.

● Poezija je vrlo značajna u promicanju i odbrani islamskih vrijednosti. Upečatljiv stih, zaista, može djelovati ubojitije od vojničkog oružja. To je zato što poezija godi sluhu, razgaljuje dušu i izaziva emotivne reakcije. Islam ne kudi poeziju kao takvu nego kudi poeziju koja je u službi širenja zablude, razvrata i grijeha općenito, kao što kaže Uzvišeni: ''A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne vidiš da oni u svaki govor zadiru?“ (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 224-225) Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o onome što je objavljeno u ovom ajetu, rekao je: ''Mu'min se bori svojom sabljom i svojim jezikom. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada ih napadate stihovima kao da ih zasipate bezbrojnim strijelama!“ (Musnedu Ahmed, Sahih Ibn Hibban, br. 5786) Također je rekao: ''Zaista neki stihovi obiluju mudrošću!“ (Sahihul-Buhari, br. 6145) Naravno, musliman sebi ne smije dozvoliti da bude više zainteresiran za poeziju nego što je zainteresiran za Kur'an, na što je skrenuo pažnju imam Buharija naslovivši jedno poglavlje u svome Sahihu: ''Poglavlje o tome kako je ružno da kod čovjeka prevlada zainteresiranost za poezijom do te mjere da ga odvrati od spominjanja Allaha, stjecanja znanja i učenja Kur'ana''.