informativniislamskičasopis
0

Šta sam žrtvovao za Allahovu vjeru?

U životu svakog vjernika sigurno dođe trenutak kada ga iz kolotečine dunjalučke svakodnevnice prene i trgne pitanje: ”Šta sam uradio za Allahovu vjeru? Šta sam dao, žrtvovao za Allahovu vjeru?” Duboko zavirimo u svoja srca i pronaći ćemo odgovor koji treba da ražalosti svakog vjernika – žrtvovali smo ništa ili vrlo malo, nismo ništa poduzeli i ništa ne poduzimamo. Kada dobijemo ovaj poražavajući odgovor, zar onda ne bismo trebali promijeniti svoj stav prema radu za vjeru i aktivirati se u tom polju? Indolentan odnos i pasivnost u pogledu vjerskog djelovanja neminovno nameće druga pitanja: Šta se to dešava sa islamskim narodom, narodom tevhida?! Je li je ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah pohvalio riječima: ”Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio!“ (prijevod značenja Ali Imran, 110.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah učinio pravednim i svjedokom nad drugim narodima kada je rekao: ”Mi smo vas tako učinili pravednom zajednicom kako biste bili svjedoci protiv svih ljudi, a Poslanik svjedok vama!“ (prijevod značenja El-Bekare, 143.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni pohvalio u Kur’anu po jedinstvu, međusobnoj ljubavi, zajednici i slozi, kada je rekao: ”Uistinu je ovaj vaš narod jedan narod, a Ja sam vaš Gospodar, pa samo se Mene i bojte!“ (prijevod značenja El-Mu’minun, 52.) Muslimanski narod postao je ponižen nakon što je bio ponosan, postao je neuk nakon što je prednjačio u znanju, postao je slabašan i nejak, nakon što je posjedovao ogromnu snagu, našao se na začelju ljudske karavane, nakon što ju je predvodio i bio u pročelju… Danas takav ummet ne zna za svoj put kojim treba da hodi. Šta se to događa? Taj isti muslimanski ummet ostavio je Allaha, izmijenio je Allahov zakon i Allahove propise, ostavio uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! A Uzvišeni Allah je rekao: ”Uistinu, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok on ne izmijeni sebe!“ (prijevod značenja Er-Ra’d, 11.)

Gorka stvarnost! Svi je isuviše dobro poznajemo! Ovo je naša bolna stvarnost koja nas obavezuje da se svaki od nas zapita, postavi sebi ovo pitanje: ”Šta sam JA uradio za Allahovu vjeru? Šta sam JA dao, žrtvovao za Allahovu vjeru?” Ovo je pitanje koje neprestano trebamo postavljati sebi, pitanje kojeg se nikada ne smijemo zasititi, jer ćemo samo ovako svoja srca oživjeti radom za Allahovu vjeru u vremenu kada su se sljedbenici nevjerstva i zablude pokrenuli svom svojom snagom da šire svoje nevjerstvo i zabludu! A tako mi Allaha, sljedbenici nevjerstva i zablude nisu se pokrenuli osim onda kada su posustali i izostali sljedbenici istine u radu za istinu.

”Šta sam ja uradio za Allahovu vjeru? Šta sam ja dao, žrtvovao za Allahovu vjeru?“ Na veliku žalost, rad za Allahovu vjeru postala je sporedna stvar kod mnogih muslimana. Mnogi muslimani uopće ne razmišljaju o tome, već jedu i pune svoje stomake, pretjerano spavaju i svoje oči odmaraju, smiju se grohotom, gledaju na stanje islamskog ummeta i sliježu ramenima kao da ih se ništa ne tiče! Kao da su stvoreni samo da jedu, piju, postižu diplome, žene se lijepim ženama, kao da im je ovo sva briga na dunjaluku. Niko ti ne zabranjuje da u svome srcu imaš više ciljeva: da dođeš do posla, oženiš se lijepom ženom, stekneš porod, imaš lijepo auto, lijepu kuću, mnogo imetka… Ne, to ti niko ne zabranjuje! Ali, na karti, planu tvojih ciljeva koji ti je cilj najvažniji? Šta ti je najpreče na ovome svijetu? Najviše se brineš za vjeru ili za dunjaluk?! Ti nisi stvoren ni zbog čega drugog osim zbog rada za Allahovu vjeru, osim radi ibadeta Allahu, pokornosti Allahu, kako je Uzvišeni Allah i rekao: ”I Ja sam stvorio džinne i ljude samo da Me obožavaju!“ (prijevod značenja Ez-Zarijat, 56.) Ovo je najuzvišeniji cilj, najveća zadužbina, koja je nažalost u našem životu postala sporedna. Mnogobrojni muslimani smatraju da je poziv Allahovoj vjeri i rad za Allahovu vjeru ograničen na određenu grupu učenih ljudi, daija, što je – tako mi Gospodara Kabe – velika greška! Svi smo mi, draga braćo, putnici na jednoj lađi: ako se spasi ova lađa, spasit ćemo se i mi, ali ako potone ova lađa, nastradat ćemo i mi, kako se spominje u Sahihu imama Buharije u hadisu En-Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Primjer onoga koji se pridržava Allahovih granica i onoga koji ih narušava poput je primjera ljudi koji plove jednom lađom. Jedni se nalaze na palubi, a drugi u donjem dijelu lađe. Oni koji su se nalazili u donjem dijelu lađe, kada bi ožednjeli, odlazili bi do onih na palubi i od njih tražili vodu. Tako su jednom rekli: ‘Kada bismo mi sebi u našem dijelu napravili otvor, da ne uznemiravamo ove koji su iznad nas.’“ Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Kada bi ih pustili da učine ono što namjeravaju, svi bi bili upropašteni, a da ih uzmu za ruku (i posavjetuju), spasili bi i njih i sebe!“ Tako i mi svi putujemo na jednoj lađi, ako nastrada lađa, na njoj će nastradati i dobri i loši, i bogobojazni i razvratnici, a na Sudnjem danu bit će proživljeni shodno svojim nijjetima.

Stoga rad za Allahovu vjeru nije samo obaveza učenih ljudi, daija, već je to obaveza svakog muslimana i svake muslimanke koji vole din islam, vole akidu la ilahe illallah! Nažalost, mnogi muslimani napravili su razliku, razdvojili su pripadnost islamu od rada za islam. Kako razumjeti tvoju pripadnost islamu bez ikakvog doprinosa islamu?! Čime objašnjavaš svoju pripadnost islamu? Koliko godina obavljaš namaz? Koliko godina dolaziš na skupove na kojima se poučava šerijatsko znanje? Za sve te godine jesi li došao makar s jednim novim čovjekom? Jesi li ikoga za sve te godine pozvao u Allahovu vjeru? Jesi li za sve te godine ikada pogledao u svoga komšiju koji se okreće od Allahove vjere pa ga pozvao Allahu, subhanehu ve te’ala? Svima nama je obaveza da radimo za Allahovu vjeru shodno svojim raspoloživim, trenutnim mogućnostima. Nije obavezno da se popneš na minber, niti da sjediš i držiš predavanje, već na mjestu na kojem se nalaziš radi za Allahovu vjeru. Liječnik si, pa jesi li islam pokazao u svome poslu? Učitelj si, nastavnik, promoviraš li islam u svome razredu, školi? Radiš na odgovornom mjestu, bojiš li se Allaha u tajnosti i javnosti, obavljaš li svoj posao savjesno, pa da oni koji dolaze u kontakt s tobom kažu jedni drugima: ”Ovaj čovjek je musliman, on se boji Allaha!“ Ili ne radiš ništa sve dok ne uzmeš, direktno ili indirektno, određenu svotu imetka?! Ima li islama u našim životima? Jesmo li islam posvjedočili svojim djelima, radom, ponašanjem i ophođenjem sa drugima, nakon što smo ga posvjedočili svojim jezicima?!

Nekoliko praktičnih koraka na putu rada za Allahovu vjeru

Prvo: U tvojim planovima, programima, brigama mora da se nađe mjesta za Allahovu vjeru. Nemoguće je da se čovjek zalaže za nešto što ne nosi u svome srcu, u što nije ubijeđen. Vjera islam mora pokrenuti tvoje osjećaje, tvoja razmišljanja.

Drugo: Obavezno odvoji nekoliko trenutaka svoga vremena, makar jedan sat u danu, da se podučavaš Allahovoj vjeri pred učenim ljudima, daijama, kako bi vjeru shvatio na ispravan način. Nemoguće je da se zalažeš za nešto što ne poznaješ! Obaveza svakog muslimana je da nauči osnovne postulate svoje vjere kako bi obožavao Allaha na ispravan način. Poduči se tevhidu i njegovoj suštini, njegovoj važnosti, kao i širku, njegovoj suprotnosti. Poduči se namazu, ruknovima namaza, propisima namaza, stvarima koje kvare namaz, propisima posta, njegovim adabima i sunnetima, propisima zekata, ako si trgovac, poduči se propisima trgovine itd. Obavezan si da se podučiš osnovnim pitanjima svoje vjere kako bi ispravno obožavao svoga Gospodara!

Treće: Nosiš brigu o Allahovoj vjeri i podučavaš se njoj, nakon toga obaveza ti je da ono o čemu brineš i čemu se podučavaš pretočiš u djelo, svoj život uskladiš s time.

Četvrto: Pozivaj druge u Allahovu vjeru za koju se brineš, kojoj se podučavaš i koju u svome životu praktikuješ. Ovaj nur, ovo svjetlo dostavi do drugih muslimana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče nas na ovaj emanet kada kaže: ”Dostavite od mene, pa makar i jedan ajet!“ (Buhari) I kaže: ”Nije bilo nijednog vjerovjesnika da ga je Allah poslao prije mene a da iz svoga naroda nije imao pomagače i prijatelje koji su se držali njegova sunneta i slijedili njegove naredbe!“ (Muslim) Brate, nećeš biti pomagač Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim kada budeš nosio brigu o pozivu u Allahovu vjeru, razmišljao o njoj danju i noću, u tajnosti i javnosti, kao što je to činio i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem!

Brate muslimane, znaj da će Allah pomoći Svoju vjeru, s nama ili bez nas! Pa, hoćeš li sjediti i lišiti svoju dušu ogromnog dobra?! Ustani i natječi se s vremenom, prije negoli ti dođe Melek smrti i prije nego što se budeš kajao u trenutku kada kajanje nikome ništa neće vrijediti! Sva hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda!

3. Januar 2013 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Da'va | 52

Komentari: Nema komentara

Komentirajte