informativniislamskičasopis
0

Strah od Allaha

Srce ne može biti ispravno bez straha od Uzvišenog Gospodara. Rekao je Ebu Sulejman ed-Darani: “Kada strah od Allaha napusti srce, ono se pokvari.” (Medaridžus-salikin, 1/513) Strah od Allaha je zaštita od slijeđenja strasti. Rekao je Ibrahim b. Sufjan: “Kada se strah od Allaha nastani u srcu, sprži mjesta strasti u njemu i otjera dunjaluk iz njega.” (Medaridžus-salikin, 1/513) A kada straha nestane, onda skrene sa Pravog puta. Rekao je Zunnun: “Ljudi su na Pravom putu sve dok ne bude nestalo straha, pa kada ga nestane, oni zalutaju.” (Medaridžus-salikin, 1/513) Stubovi ibadeta su strah, nada i ljubav, i oni se zajedno moraju naći kod vjernika. Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah: “Rekli su neki iz prvih generacija selefa: ‘Onaj koji obožava Allaha samo iz ljubavi, to je zindik – otpadnik od vjere, onaj koji Ga obožava samo iz straha, to je harurija – haridžija, a onaj koji Ga obožava samo iz nade, to je murdžija. A onaj koji Ga obožava iz ljubavi, straha i nade, to je pravi vjernik.” (Bedaiul-fevaid, 3/11) Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah: “Upravo su sačuvane Allahove granice i svetinje i do Njega su stigli oni koji su stigli strahom, nadom i ljubavlju, pa kada srce bude prazno od ovog troga, pokvari se da se teško ikada može popraviti, a kada nešto od ovoga u njemu oslabi, toliko oslabi i njegov iman.” (Fetve, 15/21)

 


Jedno od prava Allahovog gospodarstva jeste da Ga se bojimo i to je jedan od najvažnijih ibadeta srca. Strah od Allaha je farz svakom pojedincu i to je najveći stub ibadeta bez kojeg nema predanosti Allahu. Strah od Allaha sprečava vjernika da čini zabranjene stvari zato što se boji svoga Gospodara i Njegove kazne, čime priznaje Njegovu moć, snagu i silinu, a svoju slabost i potčinjenost. Jedan od dokaza vjerovanja jeste da se bojimo Uzvišenog Allaha i da strah od Njega preovladava nad svakim drugim strahom. Rekao je Uzvišeni Allah: “To vas samo šejtan plaši pristalicama svojim, pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici.” (Alu Imran, 175)

Allahovi poslanici najviše su se bojali svoga Gospodara, jer su Ga najbolje poznavali. Nuh, alejhis-selam, upozoravajući svoj narod, govorio je: “Ja se, doista, bojim za vas patnje na Velikom danu!” (El-A‘raf, 59) Isto je govorio i Hud, alejhis-selam, i mnogi drugi. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno je: “Reci: ‘Ako budem neposlušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu.’” (El-En‘am, 15) Što su veći znanje i spoznaja o Allahu, to će veći biti i strah i stid od Njega, kao i skrušenost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je primjer u tome. Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je nešto i dao olakšicu u tome, pa su se od te olakšice sustegnuli neki ljudi, što je došlo do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog čega je održao govor u kojem je zahvalio Allahu, a zatim rekao: ‘Šta misle ljudi koji se sustežu od nečega što ja uradim? Tako mi Allaha, ja sam najučeniji u pogledu Allaha i najviše Ga se bojim.’” (Buhari)

Prenosi Mutarrif b. Abdullah od svoga oca da je rekao: “Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a u prsima mu se čulo kao da vrije voda”, znači od plača. (Nesai. Albani je hadis ocijenio sahihom)

Onome koji se boji Allaha bit će prosvijetljen razum i olakšano prihvatanje pouke. Rekao je Uzvišeni Allah: “U tome je, zaista, pouka za one koji se plaše patnje na ahiretu; to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad će svi biti prisutni, a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme. A onda kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih.” (Hud, 103–105) Onome koji se boji Allaha, na ahiretu će se otvoriti vrata Dženneta. Rekao je Uzvišeni Allah: “A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva dženneta, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” (Er-Rahman, 46–47) “A onom ko je od stajanja pred Gospodarom svojim strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će baš boravište biti.” (En-Naziat, 40–41)

Srce ne može biti ispravno bez straha od Uzvišenog Gospodara. Rekao je Ebu Sulejman ed-Darani: “Kada strah od Allaha napusti srce, ono se pokvari.” (Medaridžus-salikin, 1/513) Strah od Allaha je zaštita od slijeđenja strasti. Rekao je Ibrahim b. Sufjan: “Kada se strah od Allaha nastani u srcu, sprži mjesta strasti u njemu i otjera dunjaluk iz njega.” (Medaridžus-salikin, 1/513) A kada straha nestane, onda skrene sa Pravog puta. Rekao je Zunnun: “Ljudi su na Pravom putu sve dok ne bude nestalo straha, pa kada ga nestane, oni zalutaju.” (Medaridžus-salikin, 1/513)

Stubovi ibadeta su strah, nada i ljubav, i oni se zajedno moraju naći kod vjernika. Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah: “Rekli su neki iz prvih generacija selefa: ‘Onaj koji obožava Allaha samo iz ljubavi, to je zindik – otpadnik od vjere, onaj koji Ga obožava samo iz straha, to je harurija – haridžija, a onaj koji Ga obožava samo iz nade, to je murdžija. A onaj koji Ga obožava iz ljubavi, straha i nade, to je pravi vjernik.” (Bedaiul-fevaid, 3/11) Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah: “Upravo su sačuvane Allahove granice i svetinje i do Njega su stigli oni koji su stigli strahom, nadom i ljubavlju, pa kada srce bude prazno od ovog troga, pokvari se da se teško ikada može popraviti, a kada nešto od ovoga u njemu oslabi, toliko oslabi i njegov iman.” (Fetve, 15/21)

Tajni strah u duši i srcu od nekog drugog mimo Allaha, kao što su kipovi, idoli ili taguti koji se obožavaju mimo Allaha, bojeći se da ih od njih može zadesiti nešto loše, to je od širka. Isti slučaj je sa onima koji se boje svojih šejhova i vođa, pa strahuju od njih ako zaborave na njih ili ih se ne prisjećaju ili ne postupaju u skladu sa onim što su im naredili. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zar Allah nije zaštitnik robu Svome?! A oni te plaše onima koje, pored Njega, obožavaju. Onoga kome Allah dadne da je u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti. A onoga koga On na Pravi put uputi – niko ne može u zabludu dovesti. Zar Allah nije Silni, Onaj koji kažnjava?!” (Ez-Zumer, 36–37) Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijja: “Onaj koji izjednači Stvoritelja i stvorenje u ljubavi prema Njemu, strahu od Njega i nadi u Njega, to je mušrik.” (Fetava, 27/339)

Ostaviti nešto od farzova iz straha od ljudi, haram je koji umanjuje potpunost tevhida kod takve osobe. Zato šejtan stalno plaši vjernike svojim pristalicama da ne izvršavaju ono što im je dužnost, pa nam je zabranjeno da ih se bojimo, kao što je spomenuo Ibn Kajjim. (Igasetul-lehefan, 17130)

Čovjek neće biti prekoren zbog prirodnog straha od zvijeri, vatre, gušenja i sl., kao što se spominje u kazivanju o Musau, alejhis-selam, kada je bježao od faraona, i u kazivanju o Ibrahimu, alejhis-selam, kada su mu došli meleki u ljudskom liku.

Predanost Allahu i čvrsto vjerovanje u kader uzrok su otklanjanja straha od ljudi. Onaj koji se na ovom svijetu boji svoga Gospodara bit će siguran na Sudnjem danu. Allah neće spojiti Svome robu dva straha: na ovom svijetu od Njega i na budućem od kazne. Onaj koji se boji Allaha, Njemu bježi i kod Njega se sklanja, a onaj koji ne ostavlja grijehe, takav se ne boji Allaha. Svaki grješnik je neznalica, a svaki čovjek koji Ga se boji, učen je i pokoran. Kada se bojiš stvorenja, osjetiš nesigurnost i želiš od njega pobjeći, a strah od Allaha daje ti sigurnost, utočište i pruža Njegovu blizinu.

Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji Ga se boje i koji kod Njega nalaze sigurnost i smiraj! Amin!

6. Juli 2015 | hfz. mr. Muhammed Fadil Porča | 67

Komentari: Nema komentara

Komentirajte