informativniislamskičasopis
0

U zamci anksioznosti i sujevjerja (drugi dio)

U prvom dijelu teksta kazali smo da “savremena” medicina, kao lijek za emocionalni poremećaj zvani anksioznost, nudi antidepresive, u čiju su se neučinkovitost uvjerili mnogi koji su, nakon popijenih bočica raznih vrsta antidepresiva, ipak pomoć potražili kod imama i daija. Definirali smo da je anksioznost ili “napad panike” patološki strah od onoga što će se desiti u bliskoj budućnosti, kada osobe u stvarima iz svakodnevnog života vide znakove nečega lošeg što će ih zadesiti.

Nažalost, svi oni koji pate od anksioznosti (i drugih vrsta emocionalnih i duševnih poremećaja) i koji prvu pomoć potraže prvo u bolnicama, obilazeći jednog po jednog psihijatra ili psihologa, preskačući savjete i recepte Stvoritelja svih bolesti, Sveznajućeg, koji nije stvorio bolest a da za nju nije stvorio i lijek, čine veliku grešku. Ta greška košta ih bespotrebno izgubljenog novca, vremena, a i zdravlja, jer bi lijek koji islam nudi bio mnogo djelotvorniji i ozdravljenje bi došlo brže da se ova greška nije desila.

Svaki musliman mora biti svjestan činjenice da islam, kao savršena vjera, nudi rješenje za sve što je čovjeku potrebno u životu, kako bi postigao uspjeh i na ovom i na budućem svijetu, kao što kaže Uzvišeni: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (En-Nahl, 89)

Ibn Kesir u Tefsiru navodi predaju od Ibn Mesuda, Allah bio zadovoljan njime, da je rekao za ovaj ajet: “U ovom Kur’anu pojašnjeno nam je svako znanje i sve ostale stvari.”

Dakle, u Kur’anu i islamu općenito, pored objašnjenja na koji način steći Allahovo zadovoljstvo i zaraditi Džennet, postoje i upute kako živjeti na dunjaluku i doživjeti sreću i na ovom svijetu, kao i kako se liječiti od duševnih, pa čak i fizičkih oboljenja. U tom smislu Uzvišeni kaže: “Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek’” (Fussilet, 44), to jest: “Reci, o Muhammede, ovaj je Kur’an, onima koji vjeruju u njega, uputa za njihova srca i lijek za sumnje i nesigurnosti u njihovim prsima.” (Ibn Kesir, Tefsir)

Rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: “U Kur’anu je lijek za potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek... Ne postoji bolest a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju, ili nas obavijestilo o njenom uzroku.” (Zadul-mead)

Nažalost, ove istine, koja je muslimanima dostupna punih četrnaest stoljeća, danas su pojedini naučnici nemuslimani svjesniji od mnogih iz ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Istraživanje prof. dr. M. MacPheeja, objavljeno u 22. broju naučnog žurnala Medicinska antropologija / Medical Anthropology), potvrdilo je da učenje Kur’ana blagotvorno djeluje kod problema s depresijom, povećanog stresa i anksioznosti, te nudi olakšanje u vremenima teških životnih problema i briga koje zaokupljaju čovjeka.

Do sličnog zaključka, tačnije da je Kur’an vodič ka mentalnom zdravlju i zdravom socijalnom ponašanju, došao je i dr. Ofer Grosbard, klinički psiholog i ekspert za multikulturalnu edukaciju i psihologiju (inače jevrej), u svojoj knjizi The Quran: a Guide for Education, with illustrative stories and psychological explanations.

Dakle, islam i Kur’an nude recept za izlječenje svih vrsta duševnih bolesti i poteškoća, među koje svakako spada anksioznost ili patološki strah.

Učenje Kur’ana oboljeloj osobi, koje se naziva rukja ili liječenje Kur’anom, vodi ka poboljšanju njenog mentalnog i fizičkog zdravlja, makar ta osoba bila i nemusliman, što potvrđuje predaja koju bilježe i Buhari i Muslim o ashabu koji je rukjom, učeći samo Fatihu, izliječio poglavara jednog nevjerničkog plemena kojeg je ujela otrovnica.

Ali, da bi izlječenje bilo potpuno i da bi osoba bila u stanju zaštititi sebe od mentalnih kriza i oboljenja u budućnosti, pored rukje – liječenja Kur’anom, mora se pridržavati onoga što proizlazi iz značenja samog Kur’ana.

Što se konkretno anksioznosti tiče, koraci, koji se, pored rukje – liječenja Kur’anom, moraju poduzeti da bi se došlo do potpunog izlječenja, a koje nam preporučuje Kur’an jesu sljedeći:

Čvrsto vjerovanje

Vjera islam, kao jedina ispravna i prihvaćena od Uzvišenog, onakva kakva je opisana u Kur’anu, kao posljednjoj Allahovoj objavi validnoj do dana Sudnjega, i kako ju je obrazložio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojom praksom.

Kada kažemo čvrsto vjerovanje, to znači da oni koji se ne pridržavaju osnovnih temelja vjere, bilo imanskih temelja (vjerovanje u Allaha, u meleke, Allahove knjige, Allahove poslanike, Sudnji dan, i u Allahovo određenje sudbine) ili islamskih temelja (principa šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža), takvi ne mogu očekivati potpuno ozdravljenje i dugotrajnu zaštitu od duševnih tegoba i problema. Ako se pak dogodi, što nije rijetkost, da im samo liječenje Kur’anom – rukja u potpunosti otkloni duševne poteškoće, ukoliko se ne budu pridržavali kur’anskih naredbi i klonili zabrana spomenutih u Kur’anu, takve osobe ne trebaju očekivati da njihovo mentalno zdravlje neće biti opet narušeno u skorije vrijeme.

Ovo tvrdi Ibn Kajim, Allah mu se smilovao, jedan od najvećih poznavalaca psihologije iz redova islamskih učenjaka: “Ako bolesnik želi Kur’an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem.” (Zadul-mead) Sa njim se slaže i Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, koji u Tefsiru kaže: “Ovaj Kur’an je, onima koji vjeruju u njega, uputa za njihova srca i lijek...” (Ibn Kesir, Tefsir)

A jaka vjera, tj. jak iman postiže se činjenjem dobrih djela, bilo da se radi o djelima srca (tevekkul – oslonac na Allaha, takvaluk – bogobojaznost, ljubav u ime Allaha, strah od Allaha, nada u Allahovu milost i sl.), ili o djelima jezika (zikrovi, posebno jutarnji i večernji koji čuvaju od šejtanskih napada, učenje Kur’ana, pozivanje ljudi u vjeru, lijep savjet bratu muslimanu i sl.) ili se pak radil o djelima počinjenim tijelom (post, namaz i to što je moguće više u džematu, hadž, dobročinstvo roditeljima, udjeljivanje što više sadake i sl.).

S druge strane, također stalno na umu treba da imamo da vjeru slabi svaki počinjeni grijeh. Formula je jasna: više dobrih djela znači više mentalnog zdravlja, a više grijeha znači veće šanse šejtanu i duševnim oboljenjima da vas napadnu.

Tevekkul – oslonac na Allaha

Glavni krivac anksioznosti jeste sujevjerje. Najveći uzročnik sujevjerja jeste nedostatak tevekkula – oslonca na Allaha, kao što kaže šejh Ibn Usejmin: “Zaista je sujevjernik pokidao svoj oslonac na Allaha i oslonio se na nešto drugo mimo Njega...’’ (El-Kaul el-Mufid)

Stoga je lijek, koji otklanja svaku vrstu sujevjerja, oslonac na Allaha, subhanehu ve teala, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “A Allah sujevjerje otklanja tevekkulom – osloncem na Njega.” (Hadis bilježe Ahmed i drugi, a Ibn Hibban i Hakim ocjenjuju ga sahihom)

Dakle, lijek je oslonac na Allaha u pogledu zdravlja, bereketa u imetku, porodice i svih situacija vezanih za život na dunjaluku...

Važno je napomenuti da je jedini način izgradnje ispravnog i postojanog oslonca na Allaha, subhanehu ve teala, moguć samo ako se ispravno shvati šesti temelj imana, tj. ispravno vjerovanje u Allahovo određenje sudbine.

Svako dobro ili zlo, koji pogode čovjeka, dešavaju se Allahovom voljom i određenjem: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, pa, samo je On Svemoćni.” (El-En‘am, 17)

Ili, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući svoga mladog amidžića Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njime: “Znaj, kada bi se cijeli svijet okupio da ti kakvu korist donese, ne bi to mogli učiniti, osim onoliko koliko ti je Allah propisao. I znaj, kada bi se sakupili da ti u nečemu naude, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je Allah propisao.” (Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih)

Nikakve crne mačke koje prelaze preko puta, niti crne ptice koje lete iznad tebe, nikakve zvijezde, nikakva gledanja u šoljice, nikakva bacanja graha i gledanja u karte, ne mogu promijeniti Allahov kader, niti ubrzati čas nečije smrti, niti ga odložiti od trenutka koji je već propisan: “Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći niti za tren jedan odložiti, niti ubrzati.’’ (El-A‘raf, 34)

Čovječe, od onoga što ti je Allah propisao da te zadesi, neće ti pomoći ništa, makar oko sebe sagradio neprobojne zidove i kule od čelika: “Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni kažu: ‘Ovo je od Allaha!’, a snađe li ih kakvo zlo, govore: ‘Ovo je zbog tebe!’ Reci: ‘Sve je od Allaha!’ Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!” (En-Nisa, 78)

Zato, recept uspjeha na oba svjeta je jednostavan: drži se onoga što ti je Allah naredio, kloni se onoga što ti je On zabranio, a nakon toga se osloni na Uzvišenog:

“...ti reci: ‘Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!’’’ (Et-Tevba, 129)

Dove protiv sujevjerja

Onaj koga šejtan često napada sa vesvesama i izaziva kod njega “napade panike”, i koji često upada u sujevjerje, neka prouči dovu protiv sujevjerja kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio ashabe: “Gospodaru moj, nema dobra osim Tvoga dobra, i nema nevolje osim one koju si nam Ti propisao, i nema boga osim tebe.” (Hadis bilježi Ahmed) Ili neka prouči dovu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, protiv sujevjerja: “Gospodaru moj, ne donosi dobro niko osim Tebe, i ne otklanja zlo niko osim Tebe. I nema snage, niti moći osim Tvoje snage i Tvoje moći.” (Bilježi Ebu Davud, imam Nevevi ga ocjenjuje sahihom)

Odagnavanje misli koje vode ka sujevjerju

Ovo se postiže izbjegavanjem radnji koje prakticiraju sujevjerni ljudi, kao i izbjegavanjem druženja sa sujevjernim osobama.

Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ostavite ptice na svome mjestu.” (Bilježe Ahmed i drugi, a Hakim ga ocjenjuje sahihom) Ibn Hibban, komentirajući ovaj hadis, kaže: “Ovo je naredba da se ostavi postupak (sujevjerja predislamskih Arapa) tjeranja ptica da polete, kako bi njihov let (na desnu ili lijevu stranu) ukazao na to da li će ih u bliskoj budućnosti snaći kakvo dobro ili zlo. (Ibn Dževzi, Garibul-hadis)

Stoga, ne smiješ izbjegavati, recimo, šišanje utorkom, vjerujući da će te zadesiti neka nesreća, ili pranje veša utorkom i petkom, što je poznato djelo sujevjernih ljudi na Balkanu. Naprotiv, čini što više ovih djela koja su poznata kao sujevjerje u narodu, kako bi pokazao i sebi i drugima neispravnost ovakvog nakaradnog vjerovanja.

Tavus, jedan od tabiina, putovao je sa jednim čovjekom. Kada su prolazili pored jednog gavrana, on je graknuo, a ovaj čovjek reče: “Dobro je!”, jer u tome “prepoznao” znak dobra koje ih čeka na tom putovanju. Tavus je, znajući da je ovaj postupak širk, rekao: “Kakvo dobro vidiš u ovome? Bježi od mene, ne želim da mi budeš saputnik!” (Kitabut-Tevhid ve kuretul-ujun el-muvehidin)

Postupite i vi ovako sa svima onima koji vas ubjeđuju u vjerovanje utemeljeno na neistinama i lažima. Nemojte pratiti TV programe raznoraznih proroka, tarota, narodnih iscjelitelja, koji tvrde da poznaju budućnost, i plaše vas lažnim znakovima iz “budućnosti” koje oni vide. Nemojte uzimati za bliske prijatelje one koji “gledaju u šolju, dlanove, gledaju u karte”, ako i nakon vašeg savjeta ne odustanu od ovakvih radnji koje čovjeka vode u propast na oba svijeta.

To su samoobmane i laži, jer budućnost poznaje samo Allah, subhanehu ve teala: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome.” (El-Džinn, 26)

16. Septembar 2015 | Adnan Nišić, prof. | Akida | 68

Komentari: Nema komentara

Komentirajte