informativniislamskičasopis
0

Ukrcaj se na lađu spasa...

Oni koji te pozivaju da se slijepo povodiš za ovim ili onim, da daješ prisege, izvršavaš naredbe i sl., ne žele ti dobro, nego te pozivaju u Džehennem. Poslušaj iskreni savjet šejhul-islama Ebu Abbasa Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Niko nema pravo da odredi nekog čovjeka i obaveže ummet da ga slijedi te da poziva na njegov put i neprijateljuje radi njega, osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, nikome nije dozvoljeno da odredi neki govor radi kojeg će se prijateljevati i mrziti, osim Allahovog Govora i govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onoga u čemu je ummet zauzeo jednoglasan stav. Postupati suprotno Allahovom i Poslanikovom govoru uočljiva je osobina novotara, koji odrede nekog čovjeka ili neki govor i na osnovu njega prave podjelu u ummetu, prijateljuju radi tog govora ili pripadnosti i neprijateljuju.” (Medžmuul-fetava, 20/164) Slijedi onoga ko je umro! Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neka niko od vas nipošto u vjeri ne slijedi slijepo nekog čovjeka, pa ako taj čovjek povjeruje, i on povjeruje, a ako zanevjeruje, i on zanevjeruje. Ali, ako baš morate nekoga slijediti, pa onda slijedite onoga koji je umro, jer za živog nije sigurno da će se sačuvati od fitne.” (Lalekai, Šerhu usulil-‘itikad, br. 130) Ne budi zaveden mnoštvom, istina se po tome ne prepoznaje! Imam Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada je umro Ata b. Ebu Rebbah, bio je najbolji od svih ljudi na Zemlji, a na njegova predavanja nije dolazilo osim sedam ili osam osoba.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/311)

 

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam neka su na najplemenitijeg poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Uzvišeni Allah poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jasnom Uputom, kako bi ljude izveo iz tmina na svjetlo, iz tmina širka, novotarije i griješenja na svjetlo tevhida, sunneta i pokornosti, poslao ga je s vjerom istine, da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji nevjernicima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude, i danju i noću, ka jasnom putu i plemenitom sunnetu, tako da nije ostavio nijedno dobro a da ih nije podstakao na njega, a, također, ni zlo a da ih nije upozorio na njega.

Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je a nije ostavio ni pticu na nebesima, koja pokreće svoja krila, a da nam o njoj nije dao znanja.” (Ahmed, 21361; Ibn Sa‘d, Tabekatul-kubra, 2/2354; Taberani, Mu‘džemul-kebir, 1647, i dr. Hadis je sahih, kao što kažu Ibn Tejmijja, Hejsemi, Albani i dr.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ostavio sam vas na jasnome (bijelom) putu i uputi, čija je noć jednako jasna kao i njen dan, i sa njega neće skrenuti osim onaj ko je propao.” (Ahmed, 4/126; Ibn Madža, br. 43, i dr. Hadis je sahih)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je putem objave na neke smutnje i nedaće koje će se desiti u ovom ummetu nakon njegove smrti, od kojih je najizraženije mnoštvo razilaženja i podjela.

Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je govor od kojeg su srca zadrhtala i oči orosile suzama, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor pa nam nešto oporuči!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Savjetujem vam da budete bogobojazni prema Uzvišenom Allahu, da budete poslušni i pokorni, pa čak kada bi rob postao vaš zapovjednik. Zaista, ko poživi od vas, vidjet će mnoga razilaženja. Zato, oporučujem vam da se držite moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se držite toga, i stisnite sa svojim kutnjacima. I upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je bidat – novotarija, a svaka novotarija je zabluda.’” (Ahmed, 4/126–127; Ebu Davud, br. 4607; Tirmizi, br. 2676, Ibn Madža, br. 44, i dr. Hadis je sahih kao što tvrde Tirmizi, Ebu Nuajm, Hakim, Ibn Tejmijja, Zehebi, Ibn Redžeb i dr.)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Židovi su se podijelili na sedamdeset jednu ili dvije frakcije, kršćani su se podijelili na sedamdeset jednu ili dvije frakcije, a moj ummet će se podijeliti na sedamdeset tri frakcije.” (Ahmed, br. 8396; Ebu Davud, br. 4596; Tirmizi, br. 2640, Ibn Madža, br. 3391, i dr. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim i drugi – i ne odbacuju ga osim oni koji slijede strasti)

U hadisu Muavije b. Ebu Sufjana, radijallahu anhu, navodi se dodatak: “…sedamdeset dvije će u Vatru, a samo jedna u Džennet – a to je džemat.” (Ebu Davud, br. 4597. Ibn Tejmijja tvrdi da je sahih)

Gotovo identičnu predaju zabilježio je Ibn Madža, br. 3992, i to od Avfa b. Malika, radijallahu anhu, a Hafiz Ibn Kesir, rhm., kaže: “Njen lanac prenosilaca nije loš.” (En-Nihaja, 1/15)

Termin džemat, koji se navodi u ovom hadisu, odnosi se na one koji su na Pravom putu, pa makar bili i pojedinci, kao što se navodi u drugom rivajetu: “To su oni koji su na onome na čemu smo ja i moji ashabi danas.” Iako je ovaj rivajet daif (slab), zato što se u njegovom lancu prenosilaca nalazi ravija Abdurrahman b. Zijad el-Afriki, ipak je njegovo značenje ispravno i podupiru ga mnoge predaje od ispravnih prethodnika.

Svima nam je poznato da su podjele razlog nedoumice kod većine ljudi, koji, zbog nedostatka znanja o Pravom putu, nisu u stanju razlučiti istinu od laži, sunnet od novotarije, uputu od zablude itd. Iz tog razloga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je najavio razilaženja, oporučio nam je – kako bismo ostali na Pravom putu – da se čvrsto držimo za Allahovu Plemenitu Knjigu i njegov sunnet, upravo kao što Uzvišeni kaže: “I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog; eto, to vam On naređuje, da biste bili bogobojazni.” (El-En‘am, 153)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao je liniju rukom i rekao: ‘Ovo je Allahov Pravi put!’, zatim je povukao liniju sa desne i lijeve strane i rekao: ‘Ovo su drugi putevi, nema nijednog od njih a da na njemu ne čeka šejtan i poziva u njega.’ Nakon toga je proučio: ‘I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog…’” (Ahmed, br. 4142. Lanac prenosilaca je dobar)

Allah, azze ve dželle, rekao je: “…i zato ga slijedite – da biste na Pravom putu bili!” (El-A‘raf, 158) “A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (En-Nisa, 59), “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63)

Pogledajte, dragi brate i sestro, kako su najbolji ljudi nakon poslanika i vjerovjesnika veličali sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Najbolji ashab Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, poručuje: “Sve što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, i ja ću da radim, jer se bojim da mi – ako ostavim nešto od njegovih naredbi – srce ne skrene.” (Buhari, Sahih, 4/79)

Kada je imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, bio upitan o čovjeku koji namjerno ustrajava u ostavljanju vitr-namaza, odgovorio je: “Loš li je čovjek! To je sunnet koji su propisali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi.” (Mesailu Salih, str. 53, br. 159)

U današnjem vremenu mnogi ljudi pozivaju se na slijeđenje Kur’ana i sunneta, govore da pripadaju ehli-sunnetu vel-džematu, da slijede prve generacije, ali kada usporedimo njihov pravac sa pravcem i menhedžom ashaba, vidimo da su daleko od njega. S tim u vezi, plemeniti ashab Huzejfa b. El-Jeman, radijallahu anhu, ističe: “Svaki ibadet koji nisu prakticirali ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nemojte ni vi prakticirati, jer prvi (ashabi) nisu ostavili potonjim (generacijama) ništa, zato se bojte Allaha, o karije (učenjaci), i slijedite put onih prije vas.” (Ebu Davud, Ez-Zuhd, br. 280) Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Onaj ko želi od vas da se ugleda na nekoga, pa neka se ugleda na ashabe Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer, njihova su srca bila najbogobojaznija, najmanje su se opterećivali, slijedili su najispravniju uputu i bili su u najboljem stanju. To je narod kojeg je Allah izabrao da budu prijatelji Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato, priznajte im njihove vrline i slijedite ih u njihovim postupcima, jer su, doista, bili na Pravom putu.” (Ibn Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, str. 1810)

Poslušajte savjet velikog imama Ebu Amra el-Evzaija, rahimehullah: “Prihvati se predaja od selefa (prvih generacija), pa makar te svi ljudi odbacili, a kloni se mišljenja ljudi (nakon njih), pa makar ti ih uljepšavali svojim govorima.” (Adžurri, Kitabuš-šeria, str. 102) Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, uputio je savjet svom učeniku Mejmuniju rekavši: “Dobro se pazi da ne izustiš ijednu riječ a da se u tome ne povodiš za nekim imamom u vjeri.” (Ibn Hamid, Tehzibul-edžviba, 1/307)

Imam Ebu Amr el-Evzai, rahimehullah, također nam poručuje: “Strpi se u slijeđenju sunneta. Zaustavi se na istom mjestu gdje su stali ispravni prethodnici. Govori ono što su i oni govorili i suzdrži se od onoga čega su se i oni suzdržali. Slijedi put ispravnih prethodnika, jer, dovoljno ti je ono što je njima bilo dovoljno.” (Lalekai, Šerhu usuli ‘itkad, 1/104)

Islam je vjera slijeđenja i u njoj nema mjesta novotarijama i zabludama. Imam Malik b. Enes, rahimehullah, rekao je: “Onaj ko u islam uvede novotariju i smatra je dobrom (lijepom), taj želi reći da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer Allah je rekao: ‘Danas sam vam vašu vjeru usavršio…’ (El-Maida, 3), pa ono što tada nije bila vjera, zasigurno nije ni danas vjera.” (Šatibi, El-‘Itisam, 1/28)

Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Allah se smilovao čovjeku koji govori istinu, slijedi predaje (hadise), čvrsto se pridržava sunneta i ugleda se na bogobojazne.” (Ibn Ebu Ja‘la, Tabekatul-hanabila, 1/36)

Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Istina je jedna, a to je Allahov Pravi put, mimo kojeg nema puta koji vodi ka Njemu – a to je da se obožava samo On, koji nema sudruga, i to onako kako je propisao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne s prohtjevima, novotarijama i putevima osoba koje su napustile ono s čime je Allah poslao Svoga Poslanika od upute i vjere istine; za razliku od puteva zablude koji su mnogi i krivudavi…” (Idžtimau džujušil-islamijja, str. 43)

Vjernik i vjernica, koji su shvatili Pravi put, treba da se udalje od sljedbenika strasti, a ne da im poklanjaju ljubav i da sa njima prijateljuju. Imam Ebu Kilaba, rahimehullah, rekao je: “Nemojte sjediti sa sljedbenicima strasti (novotarima), a nemojte sa njima ni raspravljati, jer se bojim da vas ne otruju svojom zabludom ili vam ne pomute od vjere ono što se njima pomutilo.” (Firijabi, El-Kader, str. 212) Od Fudajla b. Ijjada, rhm., prenosi se da je rekao: Onaj ko bude sjedio (sijelio) sa novotarom, ostat će bez mudrosti.” (Ibn Ebu Ja‘la, Tabekatul-hanabila, 2/42)

Za sunnet se moramo boriti, a ne smijemo sebi dopustiti da budemo od onih koji se stide slijeđenja sunneta i upute prvih generacija. Imam Jahja b. Jahja, rahimehullah, rekao je: “Odbrana sunneta vrednija je od džihada na Allahovom putu!” Neko reče: “Čovjek udjeljuje svoj imetak, umara se i vodi džihad, pa i pored toga taj je bolji od njega!?” “Jeste, mnogo bolji!”, odgovori on. (Zehebi, Sijeru ‘alamin-nubela, 10/518)

Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmijja el-Harrani, rahimehullah, rekao je: “Kada su u pitanju predvodnici novotara, oni koji govore suprotno Kur’anu i sunnetu, ili prakticiraju ibadete suprotne Kur’anu i sunnetu, tada je, prema konsenzusu svih muslimana, obaveza pojasniti njihovo stanje i upozoriti ummet na njih. u vezi s tim, Ahmedu b. Hanbelu rečeno je: ‘Da li ti je draže da čovjek posti, klanja i boravi u itikafu ili da govori protiv novotara?’, pa je rekao: ‘Ako ustane da klanja ili boravi u itikafu, korist od toga vraća se samo njemu, a ako priča protiv novotara, korist od toga vraća se svim muslimanima i to je bolje.’” (Medžmuul-fetava, 28/231)

U vremenu kada su se sljedbenici strasti i novotari okomili na čisti islam, islam koji nije uprljan novotarijama, filozofijama, strastima i zabludama, moramo se čvrsto prihvatiti ispravnog i izvornog znanja. Imam Ebu Amr el-Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada novotari javno ispolje svoju novotariju i poveća se broj novotarija i pozivača u zabludu, onda je širenje znanja osvježenje, a prenošenje hadisa milost za koju se treba prihvatiti u borbi protiv svakog inadžije.” (Ibn Veddah, El-Bideu, str. 524)

Brate i sestro, klonite se rasprava u ovim vremenima smutnji i iskušenja, jer rasprave ne donose nikovo dobro. Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam da neki čovjek uči ajet iz Kur’ana, a prethodno sam čuo da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, isti ajet uči drugačije. Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavjestio ga o tome, pa sam na njegovom licu uočio prezir. ‘Obojica ste dobro postupili! I nemojte se razilaziti, jer, zaista su se oni prije vas razilazili pa su otišli u propast!’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari, br. 3476)

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu najmrži čovjek jeste onaj koji se puno raspravlja i prelazi granicu u raspravi.” (Buhari, br. 2457; Muslim, br. 2668)

O ti koji slijediš sunnet, dobro se pripazi lažnih vijesti i neutemeljenih osuda. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve ono što čuje!” (Muslim, br. 5)

Kreni putem koji vodi ka Allahu dok još nije kasno. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sudnji dan neće nastupiti sve dok ne bude puno herdža!” “A šta je to herdž, Allahov Poslaniče?”, upitaše ashabi, a on odgovori: “Ubistvo, ubistvo!” (Buhari i Muslim)

Zar ne vidiš da je bespravno prolijevanje krvi postalo lakše od ubijanja mušice? Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nestanak čitavog dunjaluka lakši je Allahu od ubistva jednog muslimana.” (Tirmizi, Nesai, Bejheki i dr.)

Zato, pazi da ne ostaneš bez dobrih djela! Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Psovanje muslimana je veliki grijeh, a boriti se protiv njega je nevjerstvo.” (Buhari i Muslim)

Oni koji te pozivaju da se slijepo povodiš za ovim ili onim, da daješ prisege, izvršavaš naredbe i sl., ne žele ti dobro, nego te pozivaju u Džehennem. Poslušaj iskreni savjet šejhul-islama Ebu Abbasa Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Niko nema pravo da odredi nekog čovjeka i obaveže ummet da ga slijedi te da poziva na njegov put i neprijateljuje radi njega, osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, nikome nije dozvoljeno da odredi neki govor radi kojeg će se prijateljevati i mrziti, osim Allahovog Govora i govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onoga u čemu je ummet zauzeo jednoglasan stav. Postupati suprotno Allahovom i Poslanikovom govoru uočljiva je osobina novotara, koji odrede nekog čovjeka ili neki govor i na osnovu njega prave podjelu u ummetu, prijateljuju radi tog govora ili pripadnosti i neprijateljuju.” (Medžmuul-fetava, 20/164)

Slijedi onoga ko je umro! Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neka niko od vas nipošto u vjeri ne slijedi slijepo nekog čovjeka, pa ako taj čovjek povjeruje, i on povjeruje, a ako zanevjeruje, i on zanevjeruje. Ali, ako baš morate nekoga slijediti, pa onda slijedite onoga koji je umro, jer za živog nije sigurno da će se sačuvati od fitne.” (Lalekai, Šerhu usulil-‘itikad, br. 130)

Ne budi zaveden mnoštvom, istina se po tome ne prepoznaje! Imam Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada je umro Ata b. Ebu Rebbah, bio je najbolji od svih ljudi na Zemlji, a na njegova predavanja nije dolazilo osim sedam ili osam osoba.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/311)

Pripazi se lošeg govora o ulemi, jer možeš izgubiti svoj ahiret! Imam Abdullah b. El-Mubarek, rahimehullah, rekao je: “Onaj ko bude omalovažavao ulemu izgubit će svoj ahiret.” (Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 32/444)

Učenjak je čovjek, kao i drugi ljudi, izložen je pogrešci, ali nije tvoje da ga ispravljaš. Brini se o sebi! Zehebi, rahimehullah, kaže: “Ako bismo svakog učenjaka koji pogriješi u idžtihadu – a ima ispravan iman i želju za slijeđenjem istine – odbacili, srušili i proglasili novotarom, malo bi ko od velikih imama ostao za nas…” (Sijeru ‘alamin-nubela, 14/376)

Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “To što su se džahili okomili da proglašavaju ulemu muslimana nevjernicima ubraja se u najveće zlo, a to vuče korijene od haridžija i rafidija (…) Svako, čiji govor ostavimo radi greške koju je napravio, neće se proglasiti nevjernikom, niti fasikom, pa čak se neće smatrati ni grješnim.” (Medžmuul-fetava, 35/100)

Poslušaj ovaj iskreni savjet Ibn Kajjima el-Dževzijja, rahimehullah: “Nemoj da te poljulja i usamljenim učini osoba koja sama prizna da nije od učenjaka, a to joj svjedoči i sva ulema. Stoga, onda kada budeš počašćen društvom jednog učenjaka, koji traga za dokazom i primjenjuje ga u praksi, te slijedi istinu i povodi se za njom, gdje god bila i kod koga god bila, onda će te ta usamljenost napustiti, a radost obasuti, pa ako se i raziđe s tobom u nečemu, raziđe se, ali ti traži opravdanja. Ali džahil, zalim, on se raziđe s tobom – bez dokaza i proglasi te nevjernikom ili novotarom – bez dokaza, a tvoj jedini grijeh jeste što ne želiš da ideš njegovim bolesnim putem i prezrenom stazom. Nemoj da budeš zaveden moštvom ovakvih, jer, doista, hiljade i hiljade takvih ne mogu se porediti sa jednim učenjakom, a jedan učenjak bolji je od pune zemlje takvih.” (l‘lamul-muvekkiin, 3/307)

Imam Ebu Muzaffer es-Sem‘ani, rahimehullah, opisujući novotare, ističe: “Kada pogledaš novotare, vidiš ih uvijek podijeljene na grupacije i partije, skoro pa da ne možeš naći dvojicu među njima na istom pravcu u vjerovanju. Jedni druge proglašavaju novotarima, čak dostižu i do tekfira, pa sin tekfiri oca, brat brata, komšija komšiju; uvijek ih vidiš u raspravi, mržnji i razilaženju. Čitav život im prođe, a njihova riječ nije ujedinjena.” (Ibn Kajjim, Muhtesar Savaikil-mursela, str. 518)

Što manje pričaj! Salih b. Ebu el-Ehdar, rahimehullah, veli: “Rekao sam Ejjubu es-Sihtijaniju: ‘Posavjetuj me!’, a on mi reče: ‘Što manje pričaj!’” (Ibn Dževzi, Sifetus-safva, 3/210) Imam Ebu Hatim b. Hibban el-Busti, rahimehullah, rekao je: “Pametan čovjek dužan je šutjeti sve dok ne bude dužan progovoriti, jer mnogo je onih koji su zažalili radi govora, a malo je onih koji su zažalili zbog šutnje.” (Revdatul-ukala, str. 43)

Posveti se tajnim ibadetima! Od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Ko je među vama u mogućnosti da izvršava neke ibadete, a da niko drugi za njih ne zna, neka to uradi.” (Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd, str. 119)

Dan u kojem ne pogriješiš prema Allahu tvoj je praznik. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: “Svaki dan u kojem se ne učini grijeh prema Allahu je bajram.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, str. 278)

Napusti sve harame! Imam Ebu Ibrahim el-Muzeni, rahimehullah, rekao je: “Sljedbenici sunneta smatraju da treba napustiti sve harame i kloniti se nemimeta (klevetanja), laži, gibeta (ogovaranja), nepravedne primjene sile, zatim da se o Allahu ne smije govoriti ono što se ne zna, jer sve navedeno veliki su harami.” (Šerhus-sunna, str. 80)

Ibn Šihab ez-Zuhri, rahimehullah, kazao je: “Naši učenjaci imali su običaj govoriti: ‘Čvrsto pridržavanje za sunnet je spas!’” (Darimi, Sunen, 1/45), a imam Malik b. Enes, rahimehullah, kaže: “Sunnet je poput Nuhove lađe: ko se u nju ukrca, spašen je, a onaj ko izostane, bit će potopljen.” (Herevi, Zemmul-kelam, 5/81)

Dakle, čvrsto držanje za Kur’an, sunnet i uputu prvih generacija predstavlja lađu spasa u vremenima smutnji i podjela. Onaj ko se u nju ukrca, on je od spašenih, a onaj ko odbije, neka ne krivi nikog drugog osim samog sebe.

16. Januar 2015 | hfz. mr. Amir Smajić, prof. | Akida | 64

Komentari: Nema komentara

Komentirajte