informativniislamskičasopis
0

Uloga islamske države u zapisivanju hadisa 

Omer ibn Abdul-Aziz je živio u krugu uleme, u njihovom društvu i njihovoj blizini, nije bio daleko od njih iako je bio halifa (poglavar) čitavog islamskog ummeta. Sam je lično zapisivao hadise, a isto na to je podsticao ulemu i učene da to čine. Došao je na ideju da sačuva hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako što će ih sabrati i sakupiti u djela. Možda ga je na to podstakla i sama aktivnost tabe'ina u to vrijeme koji su dopustili zapisivanje hadisa, samim time jer su otklonuti razlozi zabrane. Tome treba pridodati možda i drugi razlog, a to je pojava izmišljenih, lažnih ili tzv. apokrifnih hadisa u to vrijeme, pa je htio na taj način da se sačuva sunnet. Isto tako, baš u to vrijeme je došlo do pojavljivanja raznih mezheba, bilo akaidskih ili drugih, kao i političkih razilaženja. 


Opštepoznato je kod uleme da prvo zvanično naređeno zapisivanje hadisa, a potom i sprovedeno jeste od strane poglavara ''petog ispravnog halife'' Omera ibn Abdul-Aziza, Allah da mu se smiluje. Međutim, vjerodostojna predaja koja je zabilježena u djelu ''Tabekatu ibn S'ad'' ukazuje da ga je u tome ipak pretekao njegov otac, namjesnik Egipta, Abdul-Aziz ibn Mervan (preselio 85 h.). Ta predaja nam govori da je Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, zatražio od Kesira ibn Mureta El-Hadremija, jednog od veklikana tabe'ina, da mu zapiše i pošalje ono što je čuo od ashaba, tj. od Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisa, pa se to smatra prvim zvaničnim zapisivanjem hadisa koje je naređeno od strane nekog namjesnika ili poglavara. Ovo zapisivanje se desilo 75-te godine po hidžri.

Uloga Omera ibn Abdul-Aziza u zapisivanju sunneta

Omer ibn Abdul-Aziz je živio u krugu uleme, u njihovom društvu i njihovoj blizini, nije bio daleko od njih iako je bio halifa (poglavar) čitavog islamskog ummeta. Sam je lično zapisivao hadise, a isto na to je podsticao ulemu i učene da to čine. Došao je na ideju da sačuva hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako što će ih sabrati i sakupiti u djela. Možda ga je na to podstakla i sama aktivnost tabe'ina u to vrijeme koji su dopustili zapisivanje hadisa, samim time jer su otklonuti razlozi zabrane. Tome treba pridodati možda i drugi razlog, a to je pojava izmišljenih, lažnih ili tzv. apokrifnih hadisa u to vrijeme, pa je htio na taj način da se sačuva sunnet. Isto tako, baš u to vrijeme je došlo do pojavljivanja raznih mezheba, bilo akaidskih ili drugih, kao i političkih razilaženja. Ova dva razloga su bila glavna kada je u pitanju donošenje odluke ili naredbe zapisivanja hadisa, i koja su podstakla ulemu na očuvanje sunneta, pa je islamska vlada, odnosno sam halifa Omer ibn Abdul-Aziz napisao naredbu koju je razaslao na sve strane: ''Pogledajte u hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa ih sakupite''. (''Fethul-Bari'', 1/204.) Također je napisao učenim u Medini: ''Pogledajte u hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa ih zapišite, jer se plašim zaboravljanja i nestanka znanja kao i odlaska uleme (učenih)''. (''Sunenu-Darimi'', 1/126.) U njegovom pismu upućenom Ebu Bekru Muhamedu ibn Amru ibn Hazmu (preselio 117 h.) je stajalo: ''Zapiši hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji su vjerodostojni kod tebe, kao i hadise Umrete (kćerke Abdurahmana, tj. hadise koje ona prenosi), jer se plašim gubljenja znanja i njegovog odlaska''. (''Sunenu-Darimi'', 1/126.) Isto tako je naredio i Ibn Šihabu Ez-Zuhriju (preselio 124 h.) i drugima da se hadisi sakupe i zapišu. Tu naredbu je poslao i svojim namjesnicima naređujući im da podstaknu ulemu na izučavanje sunneta i njegovo oživljavanje. Hadis na ovu temu prenosi Ikrime ibn Umare gdje kaže: ''Čuo sam pismo Omera ibn Abdul-Aziza u kojem stoji: ''A potom, naredite učenima da se rašire po mesdžidima, jer je doista sunnet zapostavljen i zamro.'' (''El-Muhadisu El-Fasil'', str. 153.) Slijedeća stvar koja je doprinjela uspješnom zapisivanju hadisa, a koju je učinio Omer ibn Abdul-Aziz, jeste što je odredio dio imetka učenima iz državne blagajne kako bi imali za svoje potrebe, i kako bi svoje vrijeme posvetili znanju i njegovom širenju. Došlo je u njegovom pismu kojeg je poslao namjesniku Humsa: ''Odredi dobrima (koji su se posvetili znanju ili čitanju) iz državnog imetka onoliko koliko im je potrebno za život, kako ih ne bi nešto zaposlilo i odvelo od čitanja Kur'ana i onoga što nose od hadisa''. (''Šerefu Ashabul-Hadisi'', str. 89.) Napisao je također: ''Niko nema pravo na svoje mišljenje ako već postoji dokaz za to u Kur'anu, a mišljenja imama su u onome o čemu nije spušteno u Knjizi ili nije došlo u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što niko nema pravo na mišljenje u sunnetu s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem''. (''Sunenud-Darimi'', 1/114; također vidi: ''Džami'u Bjanil-Ilmi Ve Fadlihi'', 2/34.) Omer ibn Abdul-Aziz je odigrao veliku ulogu u očuvanju sunneta iako je njegova vladavina trajala kratko. Odlazak sa ovoga svijeta i smrt je spriječila ''pravednog petog halifu'' da vidi knjige i djela koja su napisana i sabrana njegovom naredbom ili zahtjevom. Isto tako, kao što to navode neki učenjaci, nije ''ubrao plodove svoga truda'' koje je ostvario Ibn Šihab Ez-Zuhri koji kaže: ''Naredio nam je Omer ibn Abdul-Aziz da sakupimo sunnet, pa smo ga zapisali u mnoge u sveske i knjige (u mnogo primjeraka), a potom je poslao po jedan primjerak u svaku provinciju gdje je imao svoga namjesnika''. (''Džami'u Bjanil-Ilmi Ve Fadlihi, 1/76.) Navedene i spomenute riječi Ez-Zuhrija učinile su istoričare i ulemu da kažu: ''Prvi koji je zapisao znanje je Ibn Šihab.'' (''Džami'u Bjanil-Ilmi Ve Fadlihi'', 1/76, i također ''Hiljetul-Evlija'', 3/363.) Učenjaci hadisa i hadiskih nauka smatraju da je ovo zapisivanje Omera ibn Abdul-Aziza, prvo zvanično zapisivanje hadisa, stoga su u svojim knjigama često ponavljali i spominjali slijedeću rečenicu: ''Sami početak zapisivanja hadisa se desio pri kraju prve stote godine po hidžri, u vrijeme vladavine halife Omera ibn Abdul-Aziza '', ili rečenicu sličnu ovoj.Iz ovoga se razumije da se zvanično zapisivanje, odnosno sabiranje hadisa desilo u vrijeme Omera ibn Abdul-Aziza, iako to ne osporava da su se hadisi i ranije zapisivali i čuvali u svezcima, komadima platna, pločama, kostima i ostalim stvarima koja su se u to vrijeme koristila za pisanje, jer su i sami ashabi (ili neki od njih) zapisivali hadise još za života Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Prvi zapisivači i autori hadisa

Znanstvena i naučna djelatnost u ovoj sferi, tj. u zapisivanju hadisa, doprinijela je pojavi mnogih pisanih djela kod generacije u prvoj polovici drugog hidžretskog stoljeća. Ta djela i knjige su se pojavile u vrlo uskom vremenskom razdoblju, kao u različitim podnebljima i krajevima islamskog hilafeta. Poslije sabiranja hadisa u svezke i djela, odnosno u jednu cjelinu i na jedno mjesto, ulema i muhaddisi su počeli iste te hadise da redaju u poglavlja, davajući ime određenom poglavlju, a potom navodeći hadise koji se tiču tog poglavlja. Neka od tih djela su nazvana Sunenima (kao što je npr. ''Sunen Ibn Madže''), Džami'ima (kao što je npr. ''El-Džami'u Es-Sahih'' poznatije kao ''Sahihul-Buhari''), ili Musanefima (npr. ''Musanef ibn Ebi Šejbe'') i sl. Ulema se razišla oko pitanja ko je prvi koji je postavio poglavlja a potom hadise rasporedio i razdjelio na poglavlja, pa je rečeno da je to Abdul-Melik ibn Abdul-Aziz El-Basri (preselio 150 h.) u Mekki, ili Malik ibn Enes (93 h.– 179 h.) u Medini, ili je Muhamed ibn Abdur-Rahman ibn Ebi Zi'b (80 h. –158 h.) koji je također u Medini napisao ''Muvetta'u'' a koji je veći od ''Muvetta'a od imama Malika'', ili Sufjan Es-Sevri (97 h. – 161 h.) u Kufi, ili imam Abdur-Rahman ibn Amr El-Evza'i (104 h. - 183 h.) u Šamu, ili Abdullah ibn Mubarek (118 h. – 181 h.) u Horosanu,.... itd. Prvi koji je napisao ''Musned'' je bio Ebu Davud Sulejman ibn El-Džarud Et-Tajalisi (133 h. – 204 h.), u tome su ga poslije toga slijedili neki od tabei'na i tabi't - tabe'ina, kao recimo Esed ibn Musa El-Umevij, Abdullah ibn Musa El-Abesij, Jahja ibn Abdul-Hamid El-Kufi, Ne'im ibn Hmad El-Huza'ij..., kao i najpoznatiji i najveći Musned a to je ''Musned Ahmeda ibn Hanbela'' (164 h.- 241 h.) a koji se smatra da je od generacije ''etba'u etbai't-tabein'' (Musned je djelo gdje pisac sakuplja hadise oslanjajući se na imena ashaba koji ga prenose, tj. na imena ashaba koji je čuo hadis od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, npr. prvo poglavlje u svom ''Musnedu'' nazove ''Musned Ebu Bekra'' pa potom sabere sve hadise u to poglavlje koje prenosi Ebu Bekr, radijallahu 'anhu, od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bez obzira na njihovu temu ili sadrž‍inu). Svi spomenuti pisci djela i zapisivači hadisa su zapisali hadise sa njihovim lancem prenosilaca, izostavljajući pri tome zapisivanje apokrifnih (lažnih) hadisa u svojim djelima, a ujedno navodeći više lanaca ili puteva prenošenja jednog te istog hadisa, kako bi muhadisi i učenjaci hadiskih nauka mogli spoznati i ocjeniti svaki lanac, a samim time i donijeti ocjenu svakom hadisu, tj. da li je vjerodostojan, slab, lažan i sl. Neka ulema i učenjaci, a upravo zbog spomenutog, su bili mišljenja da saberu i zapišu samo vjerodostojne (sahih) hadise u zasebna djela ili knjige. Baš u to vrijeme tj. vrijeme ''etba'u etbai't -tabeina'' pojavljuju se i zapisuju djela danas poznata kao ''Kutubu Site'', počevši od ''Sahiha Buharije i Muslima'', pa preko ''Sunena Ebi Davuda i Et-Tirmizija'' do ''Sunena En-Nesai'a i Ibn Madže''.

Uz Allahovu pomoć i Njegovu dobrotu, slijedeća naša pisanja bit će na temu ''hadiskih nauka'' gdje će se naši omiljeni čitaoci upoznati sa vrlo bitnim temama kao što su recimo: način učenja odnosno prihvatanja, a potom prenošenje hadisa, nauka o biografiji prenosilaca, i dr.

6. Maj 2010 | Nermin Smajlović, prof. | 36

Komentari: Nema komentara

Komentirajte