informativniislamskičasopis
0

Utjecaj paganskih vjera na vjerovanje i praznike kršćana

Što se tiče Božića, 25. decembar je kod Rimljana bio dan kada su slavili bo‍žanstvo ‘Sol Invictus’ (nepobjedivo sunce). Imperator Konstantin i neki biskupi odredili su da Božić bude isto 25. decembra. Na ovome je posebno insistirao Konstantin jer on nije u potpunosti bio napustio svoju pagansku vjeru. Ovaj praznik kršćani nisu uopće slavili jer to nije bio njihov običaj nego rimljanski koji su Rimljani uveli u kršćanstvo. Mnogi kršćani su se ovome protivili, ali uzalud.(Geschiedenis en Achtergronden van het Kerstfeest/Povijest i Pozadina Božića, 1. poglavlje, autor: Noordzij) Pravoslavci se nisu ovome pokorili i zato kasnije slave ovaj praznik.

U svim knjigama o kršćanskom vjerovanju evidentna je povezanost mnogih kršćanskih principa i ubjeđenja sa prijašnjim paganskim vjerama i evidentan je utjecaj paganskih vjera na kršćansko vjerovanje i obrede, u što se mogla uvjeriti svaka osoba koja je imala uvida u kršćansku literaturu. Ovdje ne aludiramo samo na knjige koje su pisane od strane muslimana, nego prvenstveno mislimo na zapadne učenjake koji su o ovome napisali brojne knjige i članke. Ko se imalo potrudi da nešto sazna o ovome, uvjerit će se u spomenutu tvrdnju. Oni koji su iskrivljivali Isaovu, neka je Allahov mir na njega, poslanicu jednostavno su mnoge principe preuzeli iz idolopokloničkih idolotarija. Edward Carpenter, učenjak i mislilac sa Zapada, u dijelu  ‘'Paganska i kršćanska vjerovanja, njihovo porijeklo i značenje’' kaže: ‘'Većina kršćanskih doktrina i praznika, pored velikog broja povezanih legendi i ceremonija, zaista su prilično direktno preuzeti iz paganskih načina obožavanja ili su povezani s njima. Ovo preuzimanje bilo je skrivano i zataškavano pod velikim plaštom zbunjivanja i krivotvorenja.’ (Pagan and Christian Creeds, Their Origin and Meaning, drugo poglavlje) 

Sličnost između kršćanskih i idolopokloničkih božanstava  

Hinduistička religija bilježi svoje početke od prije nekoliko hiljada godina. Plemena koja su živjela u dolini Indus u sjevernoj Indiji, imala su u to vrijeme politeističku religiju. Ova plemena kasnije su bila osvojena od strane različitih vojski, koje su došle iz centralne Azije. Plemena koja su dolazila imala su različite vrste religije, uglavnom je to bila neka vrsta prirodnog pogleda na svijet. Dakle, ovi ljudi više su obožavali prirodu nego bogove. Kasnije je došlo do neke vrste mješavine politeističke religije plemena koja su živjela u dolini Indus i ovih naroda koji su došli sa sjevera, iz Azije. Rezultat je bio nastanak jednog čitavog lanca božanstava, bogova i boginja, i to su počeci hinduizma. (Biblija-juče, danas, sutra, Antić Radiša, 11. poglavlje

Krišna je možda najpopularnija ličnost koju hinduisti obožavaju i neki ga smatraju jednom od inkarnacija Višne. Indijski i zapadni učenjaci smatraju da je živio između 3200 i 3100 godina prije Isusa. (Who is Krishna?, Subhamoy Das)

Hinduisti smatraju da je  Krišna ‘'spasilac, iskupitelj, tješitelj, pastir i posrednik, sin Božiji ili božanska osoba od svetog trojstva’'. Isto ovo kažu i kršćani za Isusa. Također, hinduisti kažu: ‘'Anđeli su slavili Devaki, majku Krišne, sina Božijeg, govoreći: ‘Sva bića se s pravom mogu ponositi sa sinom ove čiste žene.’''(Tarihul-hind 2/329) Isto ovo kažu i kršćani za Isusovu majku. Međutim, Kur’an nas je obavijestio da ovaj plemeniti poslanik nema ništa sa tim lažima:“Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je jedan od trojice!' A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.“ (Prijevod značenja El-Maide, 72-73) Također ka‍žu: ''Ljudi su znali da se Krišna rodio jer se njegova zvijezda pojavila na nebu.’' (Tarihl-hind, 2/317, 367) Kršćani kaž‍u: ''Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđađe pred njima sve dok ne sti‍že i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.“ (Jeruzalemska Biblija, Matej 2:9) Hindustanci ka‍žu da je Krišna razapet i da je umro na krstu. (Terakki-t-tesavvurati-d-dinijje, 1/17) Isto ovo tvrde i kršćani: “Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.” (Jeruzalemska Biblija, Matej, 27:38) A Allah, subhanehu ve te’ala, kaž‍e: “I zbog riječi njihovih; Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika. A nisu ga ni ubili niti su ga razapeli nego im se pričinilo, oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili i oni sami su u sumnji bili, oni o tome ne znaju ništa nego samo slijede pretpostavke, a oni ga nisu ubili zasigurno. Već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar.” (Prijevod značenja En-Nisa, 157-158.) Mnogim muslimanima nije jasno šta se desilo sa Isaom, alejhis-selam, zato što ne čitaju Allahovu Knjigu i ne razmišljaju o njoj. Ovi ajeti su dovoljno jasni po tom pitanju. A odakle su kršćani uzeli ovo vjerovanje, također je jasno. 

Božić  i Uskrs 

Ljudi su od davnina smatrali da je Sunce izvor života, da usmrćuje i život daje, da pokreće sve snage, pa su se zbog toga i klanjali Suncu. Također, i sunčeva pomračenja imala su utjecaj na njih, tako da su pratili njegovo kretanje i pojave koristeći ih kao povod za svoja radovanja i tugovanja. Kad bi sunčeva svjetlost počela da se smanjuje i nestaje, onda bi osjećali strah. Smanjivanje trajanja sunčeve svjetlosti, u jesenjem periodu tumačili su sunčevim potpadanjem pod moć đavola tame. Nakon ovog perioda smanjenja sunčeve svjetlosti koje je trajalo sve do zimskog solsticija (zimske kratkodnevnice, kada je dan najkraći), ljudi koji su vjerovali da je Sunce ‘'božanstvo’' smatrali su da je tada Sunce stiglo do kraja provalije u ‘'donjem svijetu'’, nakon čega se preokreće tok i malo ‘'božanstvo'’ se pokazuje na horizontu i podiže se kao da se rodilo u maloj sobici u ‘'donjem svijetu’'. Oni se povodom ‘'rođenja božanstva’' raduju jer poslije ovog dana ‘'božanstvo svjetla'’ se ne smanjuje nego se počinje povećavati i njegovo svjetlo postaje sve veće. Ovo povećavanje svjetla nastavlja se sve dok dan i noć ne budu jednake dužine, što se događa nastupanjem proljetne ravnodnevnice – ekvinocija. U vezi s tim vjerovali su da đavo ne dopušta Suncu da dalje napreduje i da tako nastane velika bitka iz koje Sunce izađe kao pobjednik. Na taj dan su se mnogo radovali jer je ‘'bo‍žanstvo svjetla’' porazilo sile tame.(Mukaranatul-edjan, str. 291, dr. Tahir Mustafa Nassar)

Zapanjujuće je da su upravo ove dvije pojave, zimska kratkodnevnica i proljetna ravnodnevnica, povezane sa dva osnovna kršćanska praznika, Božićem i Uskrsom. Zimska kratkodnevnica nastaje oko 21. – 22. decembra, a Uskrs se slavi u nedjelju koja slijedi nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne ravnodnevnice (ne koriste svi kršćani isti kalendar pa zato nekad ima razlike u obilježavanju Uskrsa i Vaskrsa). Što se tiče Božića, 25. decembar je kod Rimljana bio dan kada su slavili bo‍žanstvo ‘Sol Invictus’ (nepobjedivo sunce). Imperator Konstantin i neki biskupi odredili su da Božić bude isto 25. decembra. Na ovome je posebno insistirao Konstantin jer on nije u potpunosti bio napustio svoju pagansku vjeru. Ovaj praznik kršćani nisu uopće slavili jer to nije bio njihov običaj nego rimljanski koji su Rimljani uveli u kršćanstvo. Mnogi kršćani su se ovome protivili, ali uzalud. (Geschiedenis en Achtergronden van het Kerstfeest/ Povijest i Pozadina Božića, 1. poglavlje, autor: Noordzij) Pravoslavci se nisu ovome pokorili i zato kasnije slave ovaj praznik.  

Marijin rođendan i uznošenje na nebo 

Marijin rođendan slavi se 8. septembra i otprilike u isto to vrijeme pojavljuje se jato zvijezda Virgo (djevica). Kada bi Grci obožavali božanstvo Mitra, koje su i Rimljani obožavali, oni bi dočekivali rađanje zvijezda sa molitvom usred noći i poslije toga bi izlazili iz hrama vičući: '‘Rodila se djevica i svjetlo će se povećavati!’' Kad se pojavila kršćanska vjera, ovo jato zvijezda, koje se inače pojavljuje u obliku žene koja drži snop žita u ruci, bilo je na istočnom horizontu.(Mukaranatul-edjan, str. 293) Kršćani također vjeruju da je Marija uznesena na nebo i da je ovako sačuvana njena duša i tijelo, zatim vjeruju da je po nju došao Isus sa anđelima i da je tako uzdignuta na nebo. Ovo se slavi 15. avgusta i to je ujedno dan kad jato Virgo nestane u sunčevim zrakama, kao da se uzdiglo na nebo i sakrilo od ljudskih očiju. (Mukaranatul-edjan, 294) 

Svijećnica  

Svijećnicu slave 2. februara i vjeruju da je to dan kad je Marija donijela Isusa u hram. Tada su se pridrž‍avali propisa da četrdeseti dan nakon poroda svećeniciu Hramu moraju blagosloviti rodilju. Citirat ćemo izjavu iz serije ‘'Za dobre analitičare! Tko sjedi na Petrovoj stolici?'’: ‘To ide dotle da su bili preuzeti čak i praznici. Po crkvenom kalendaru se npr. praznik 2. veljače zove ‘Svijećnica’; to odgovara točno datumu praznika grčke božice ‘Demetre’.’ '(8. dio) U ovoj seriji na vidjelo su iznesene brojne informacije o utjecajima paganskih vjera na kršćanstvo i mnoge druge informacije koje su za kršćane interesantnije nego za muslimane. Važno je napomenuti da muslimani nisu ti koji su napravili ovu zapanjujuću seriju u kojoj se izriču velike kritike na račun Crkve zbog iskrivljivanja vjere. Na internetu je svakome dostupan i prijevod ovoga serijala na našem jeziku, a također serijal i knjiga dostupni su i na njemačkom jeziku pod naslovom ‘'Nur für kluge Köpfe und gute Analytiker. Wer sitzt auf dem Stuhl Petri?'’. 

Ovo nisu svi praznici koji su preuzeti od paganskih vjera i nije nam namjera da navodimo sve običaje i praznike koje su kršćani preuzeli od tih vjera. Namjera nam je da ukažemo na ogromni utjecaj paganskih vjera na kršćanstvo i da ukažemo na to koliko je kršćanska vjera daleko od Isusove, neka je mir na njega, poslanice Pozivamo kršćane da sami istraže ove paganske utjecaje i da razmisle o tome koliko je u današnjem kršćanstvu ostalo izvornog Isusovog učenja Pozivamo ih na ono na što ih je Kur’an pozvao: “Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!“ (Prijevod značenja En-Nisa 64.) S druge strane, sa ovim tekstom muslimanima ž‍elimo ukazati na to kako je pogubno uvođenje novotarija u vjeru i kako je opasno preuzimanje običaja iz drugih vjera. Na našim prostorima sigurno postoji veliki broj običaja koji su preuzeti od nemuslimana. Primjera radi, od koga su muslimani preuzeli građenje spomenika na mezarima i stavljanje slika na te spomenike? Od koga su preuzeli stavljanje vode na prozor kad neko umre? Mnogi su primjeri ovog preuzimanja običaja i iskrivljivanja vjere. Također, čudno je što ovakve stvari brže naiđu na odazov kod naroda nego nešto od prakse Poslanika, neka je mir i spas na njega. Nemojmo ići u smjeru u kojem su otišli kršćani. Allah Uzvišeni je naše izvore vjere, Kur'an i sunnet, sačuvao i dalje će ih čuvati, a na nama je samo da ih izučavamo i u praksi sprovodimo.

Molimo Allaha da popravi stanje ovog ummeta i da dadne uputu svakome ko je iskreno traž‍i.

15. Novembar 2010 | Hasan Stranjac, prof. | Da'va | 39

Komentari: Nema komentara

Komentirajte