Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao: „Podudario sam se sa odlukom svoga Gospodara u tri slučaja. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bismo uzeli Mekami-Ibrahim kao mjesto za namaz’, i objavljeno je: ‘...Uzmite Mekami-Ibrahim kao prostor za namaz...!’ O propisu pokrivanja (žena), rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bi naredio svojim ženama da se pokrivaju, jer s njima razgovara i čestiti i prijestupnik’, pa je objavljen propis o pokrivanju žena, i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge su se udružile u ljubomori na njega, pa sam im rekao: ‘Možda će mu njegov Gospodar, ako vam da razvod braka, dati u zamjenu bolje od vas’, pa je i o ovome objavljen ajet.“ (Sahihul-Buhari, broj 402)
Tokom opsade Benu Nadira, u noćima rebi‘ul-evvela četvrte godine po Hidžri objavljena je konačna i potpuna zabrana konzumiranja opojnih pića. (dr. Sallabi, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika) Konzumiranje opojnih pića zabranjivano je postepeno kroz četiri faze, i to:
● Ukazivanje na negativnost: „A od plodova palmi i loze pripremate opojno piće i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.“ (prijevod značenja En-Nahl, 67) U ovom ajetu opojna pića spomenuta su nasuprot prijatnoj hrani, čime se želi reći da opojna pića nisu prijatna nego upravo suprotno;
● Podsticanje na odricanje njegove upotrebe: „Pitaju te o vinu i kocki! Reci: U njima je veliki grijeh, a i korist ljudima; samo je grijeh od njih veći od koristi njihove...“ (prijevod značenja El-Bekare, 219) Na ovaj način ukazano je ljudima da je bolje ostaviti se alkohola, te su to oni najpronicljiviji ashabi odmah po objavljivanju ovog ajeta shvatili i već tada prestali;
● Djelimična zabrana: „O vjernici, ne pristupajte namazu kad ste pijani, dok ne budete znali šta govorite...“ (prijevod značenja En-Nisa, 43) Ovo je bila posljednja priprema pred konačnu zabranu. S obzirom da musliman klanja pet namaza dnevno koji su raspoređeni u preciznim vremenskim periodima, ovim ajetom opijanje im je praktično potpuno onemogućeno, i ostala im je mogućnost da konzumiraju alkohol u manjim količinama, što im je uveliko olakšalo potpuno ostavljanje alkoholnih pića, kada je objavljen konačni propis;
● Potpuna zabrana: „Šejtan želi pomoću vina i kocke unijeti među vas neprijateljstvo i mržnju i odvratiti vas od sjećanja na Allaha i obavljanja namaza. Pa, hoćete li se okaniti?“ (prijevod značenja El-Maide, 91). (islamweb.net)
Propisivanje hidžaba
U mjesecu zul-ka‘de četvrte godine po Hidžri, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio je Zejneb bint Džahš iz plemena Benul-Esed, i povodom događaja vezanih za ovaj brak objavljen je propis obaveznosti hidžaba: „O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedan s drugim u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora (hidžab). To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahovog Poslanika uznemiravate niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh.“ (prijevod značenja El-Ahzab, 53)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: „Ja najbolje poznajem ovaj ajet – ajet o hidžabu (zastiranju, pokrivanju). Nakon što je Zejneb bint Džahš bila poklonjena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (tj. nakon što mu je Allah, dželle šanuhu, naredio da je oženi, op. A.N.), bila je s njim u kući u kojoj se spravljala hrana. U tu su kuću pozvani ljudi, te su sjedili i razgovarali, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izlazio bi, a zatim ulazio, dok su oni sjedili i razgovarali. Tada je Uzvišeni Allah objavio: „O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedan s drugim u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora (hidžab)...“ Bio je stavljen zastor i narod je otišao.“ (Sahihul-Buhari, 4792)
Ibn Hadžer je rekao: „Prema mišljenju Ebu Ubejde i skupine učenjaka, hidžab je propisan u zul-ka‘detu treće godine, prema mišljenju drugih učenjaka – mišljenju koje Ed-Dimjati odabire kao ispravno – propisan je u spomenutom mjesecu ali četvrte godine, a pojedini učenjaci smatraju da je propisan u spomenutom mjesecu pete godine.“ (Fethul-bari, 8/462) Ispravno je mišljenje da je hidžab propisan u mjesecu zul-ka‘de četvrte godine po Hidžri, jer se pouzdano zna da je bio propisan u vrijeme pohoda na Benul-Mustalik nakon kojeg se desio slučaj potvore na Aišu, radijallahu anha, jer zul-ka‘de pete godine pada nakon događaja potvore koji se desio u mjesecu ša‘banu te godine, pa je time neispravnost tog mišljenja sasvim očita. Što se tiče mišljenja da je propisan treće godine, po njemu bi značilo da su se muslimani u bitku protiv Benul-Mustalika upustili svega nekoliko sedmica nakon Bitke na Uhudu, koja se desila polovinom mjeseca ševvala treće godine, što također nije moguće, jer su im rane zadobijene na Uhudu tada još bile svježe. Dakle, jedini zaključak koji preostaje jeste da je hidžab propisan u zul-ka‘detu četvrte godine po Hidžri. (El-Umeri, Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha)
Pohod Zatur-Rika’
Prema odabranom mišljenju, oko mjesec i po dana nakon progona Benu Nadira, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrenuo je pohod na plemena Meharib i Beni Sa‘lebe, koji su ogranci Gatafana, jer je dobio informacije da se oni spremaju napasti Medinu, te je odlučio da ih preduhitri i napadne ih na njihovom terenu. Prema nekim predajama, razlog pohoda je osveta za ubijanje muslimanskih daija. U ovom pohodu nije se desila borba, jer su se pripadnici ovih plemena, čuvši za dolazak muslimanske vojske, razbježali u strahu. Kada je nastupilo vrijeme namaza, pošto su muslimani bili na neprijateljskom području, strahovali su da će ih gatafanski borci iznenaditi napadom dok budu klanjali namaz, i to je bio povod da Allah, dželle šanuhu, objavi: „Kada ti budeš s njima i s njima obavljaš namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete! Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju pripremio!“ (prijevod značenja En-Nisa, 102) Ovim ajetom propisan je salatul-hauf – način obavljanja namaza u opasnim (ratnim) situacijama, te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa mudžahidima salatul-hauf. (dr. Es-Sallabi)
U povratku iz Pohoda Zatur-Rika’, neki mušrik je došao noću do logora muslimanske vojske. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je postavio Ammara b. Jasira i Abbada b. Bišra da stražare. Njih dvojica su se dogovorili da dok jedan stražari, drugi spava. Dok je Ammar spavao, a Abbad klanjao, mnogobožac je strijelom pogodio Abbada koji je samo izvadio strijelu iz tijela i nastavio namaz. Mnogobožac ga je pogodio sa tri strijele, ali Abbad nije prekinuo namaz nego je ubrzao i predao selam, a zatim je probudio Ammara koji mu, čudeći se, reče: “Subhanallah! Zašto me nisi probudio?” Abbad je rekao: “Učio sam jednu suru koju nisam želio prekinuti, pa kada me je nastavio gađati, učinio sam ruku’ i dao ti znak. Tako mi Allaha, da me nije bilo strah da padne položaj koji mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da čuvam, dovršio bih tu suru ili bih umro, ali je ne bih prekinuo!” (dr. Rizkallah, Es-Siretun-Nebevijje ala Du‘il-mesadiril-aslijje)
Dogovorena bitka na Bedru
Četvrte godine po Hidžri, u mjesecu ša‘banu (prema nekim mišljenjima u mjesecu zul-ka‘de), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je na Bedr na čelu 1.500 mudžahida, od toga deset konjanika. Bajraktar u ovom pohodu bio je Alija b. Ebu Talib. Ovaj izlazak na Bedr bio je odaziv na Ebu Sufjanov poziv upućen muslimanima nakon Bitke na Uhudu da se sljedeće godine sukobe na Bedru. Muslimani su izašli na Bedr u dogovoreno vrijeme i čekali da se pojavi kurejšijska vojska. Ebu Sufjan je krenuo na čelu 2.000 boraca, od toga 50 konjanika, ali kada su stigli u mjesto Merruz-Zahran, oko 40 kilometara od Mekke, ulogorili su se kod vode El-Medženne, a potom su se vratili izgovarajući se da je godina bila sušna i nerodna te da se moraju pobrinuti za opskrbu. Ovo mušričko odustajanje od borbe povratilo je respekt prema muslimanima koji je bio uzdrman u Bitki na Uhudu. (dr. Rizkallah, Es-Siretun-Nebevijje ala Du‘il-mesadiril-aslijje)
Pohod na Devmetul-Džendel
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio je informacije da plemena koja žive oko Devmetul-Džendela, mjesta na granici Hidžaza sa Šamom, napadaju i pljačkaju karavane koje prolaze tim područjem, te da su počeli sakupljati vojsku za napad na Medinu, te je u mjesecu rebi‘ul-evvelu pete godine izašao u pohod na Devmetul-Džendel. Stigao je neprimijećen na njihovo područje i izveo iznenadni napad. To je unijelo paniku i strah u neprijateljske redove te su se dali u bijeg, ostavljajući svoj imetak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je na tom području nekoliko dana, šaljući borbene čete u različitim pravcima, ali neprijatelj se vješto sakrivao, pa su se mudžahidi nakon nekoliko dana vratili u Medinu noseći ogroman ratni plijen. (dr. Me'mun Hammuš, Es-Sira ala menhedžil-vahjejn)
Pouke, poruke i propisi
● Propisi halala i harama i šerijatskih dužnosti objavljivani su postepeno, a ponekad su, kao što je slučaj sa zabranjivanjem opojnih pića, prolazili nekoliko faza do konačne zabrane. Kroz insistiranje na podučavanju ljudi ispravnoj akidi i postepenost u propisivanju dužnosti, pripadnicima nove zajednice olakšavano je pridržavanje vjere. Na taj način oni su pripremani i jačani da se povinuju šerijatskim propisima. Aiša, radijallahu anha, rekla je: „...Prvo što je od njega (Kur’ana) objavljeno bile su sure iz grupe mufessal sura (od sure Kaf do kraja Kur’ana) u kojima se spominju Džennet i Džehennem. A kada su ljudi prigrlili islam, objavljen je halal i haram. Da je prvo objavljeno: ‘Nemojte piti alkohol!’ – ljudi bi rekli: ‘Nećemo nikada ostaviti alkohol!’ Da je objavljeno: ‘Nemojte blud činiti!’, rekli bi: ‘Nećemo ostaviti blud nikada!’...“ (Sahihul-Buhari, 4993)
● Vezano za propisivanje hidžaba zanimljivo je da je Omer, radijallahu anhu, i prije njegovog propisivanja savjetovao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zastre svoje supruge od ljudi, čuvajući njihovu čast od onih koji su nečasni. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao: „Podudario sam se sa odlukom svoga Gospodara u tri slučaja. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bismo uzeli Mekami-Ibrahim kao mjesto za namaz’, i objavljeno je: ‘...Uzmite Mekami-Ibrahim kao prostor za namaz...!’ O propisu pokrivanja (žena), rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bi naredio svojim ženama da se pokrivaju, jer s njima razgovara i čestiti i prijestupnik’, pa je objavljen propis o pokrivanju žena, i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge su se udružile u ljubomori na njega, pa sam im rekao: ‘Možda će mu njegov Gospodar, ako vam da razvod braka, dati u zamjenu bolje od vas’, pa je i o ovome objavljen ajet.“ (Sahihul-Buhari, broj 402) Podcrtavam da je pokrivanje žena propisano četvrte godine po Hidžri u događaju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ženidbe sa Zejnebom bint Džahš, radijallahu anha, mnogo prije događaja potvore na Aišu, radijallahu anha, i nije vezano za taj događaj.
● Propisanost salatul-haufa (namaz u strahu) ukazuje na značaj namaza: namaz se ne ostavlja čak ni tokom bitke. Salatul-hauf može se obaviti na više načina, a ko se želi detaljnije upoznati s tim, preporučujem da se vrati na knjige fikha.
● U slučaju dvojice ashaba Abbada i Ammara, radijallahu anhu, otkrivamo pravu prirodu islamskog džihada i kako su ga razumijevali i prakticirali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Abbad, radijallahu anhu, želio je da dio svoje straže provede skrušeno se moleći svome Gospodaru, a svoj namaz nije prekinuo zbog zadobijenih rana nego iz osjećaja odgovornosti prema dužnosti koja mu je povjerena. Ovo nam je, zaista, upečatljiva lekcija naših dobrih prethodnika o posvećenosti ibadetu i džihadu. Nažalost, naša stvarnost ne može se porediti s tim.
● Hafiz ez-Zehebi smatra da je jedan od ciljeva pohoda na Devmetul-Džendel bilo zastrašivanje Bizantinaca, jer je Devmetul-Džendel svega pet dana hoda udaljen od Damaska, drugog po važnosti grada u njihovom carstvu. Muslimani su ovim pohodom pokazali da su odlučni u odbrani svojih ekonomskih interesa i plemena koja su pod muslimanskom zaštitom.
● Pohodom na Devmetul-Džendel Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proširio je utjecaj islamske države do granice sa Bizantijskim carstvom, a na ovom pohodu je postigao i bitne sporazume sa plemenima koja su živjela u tom području.