informativniislamskičasopis
0

Važnost ispunjenja emaneta

Islamski učenjaci pod emanetom smatraju ispunjavanje obaveza, pokornost ili cjelokupnu vjeru. Tako Mudžahid, Hasan el-Basri i drugi kažu: “Emanet su obaveze.” Drugi smatraju da je on pokornost, a neki kažu da je on vjera ili namaz. Ibn-Kesir je u svome „Tefsiru” rekao: „Sve ove riječi nisu suprotstavljene, već se svode na to da je emanet obaveza i prihvatanje naredbi i zabrana pod za njih važećim uvjetom, a on glasi: Ko ih izvrši bit će nagrađen, a ko ih ostavi zaslužuje da bude kažnjen. Čovjek ga je prihvatio, uprkos svojoj slabosti i neznanju, izuzev onih koje Allah uputi i podrži, neka nam je Allah na pomoći.” Ovo je rekao tumačeći Allahove, subhanehu ve te’ala, riječi: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 72)

Sve što je čovjeku došlo od strane Allaha, subhanehu ve te’ala, ili povjereno od strane ljudi smatra se emanetom. Stoga, islam stavlja svaki emanet u usku vezu sa vjerovanjem čovjeka i njegovim ponašanjem, i za to ga poziva na odgovornost, te mu je naređeno da taj emanet sačuva i pravovremeno ga ispuni. Time emanet utiče da se u društvu odgaja pojedinac, čime će svaki njegov član valjano ispunjavati svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i prema drugim ljudima. Tako trgovac neće varati, niti kamatu uzimati, niti zelenašiti. Svaki radnik će iskreno pristupiti svome poslu. Sudac će se pridržavati Allahovih zakona, a vladari će provoditi Allahov zakon.

Allah, subhanehu ve te’ala, je naredio izvršavanje povjerenih stvari: “Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju.” (Prijevod značenja En-Nisa’, 58.) Ibn-Kesir u tumačenju ovoga ajeta kaže: „To obuhvaća sve stvari i poslove od povjerenja kojima je obavezan čovjek, počevši od prava Uzvišenog Allaha prema Svojim robovima (kao što su namaz, zekat, post, kefareti-otkupnine, zavjeti i druge obaveze koje su čovjeku povjerene i za koje robovi ne znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao što su: ugovori, stvari na čuvanju i drugo što povjeravaju jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a što je Allah naredio da se izvrši. Ko to ne učini na ovome svijetu, od njega će se nadoknaditi na Sudnjem danu…”

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Biće nadoknađena prava onima kojima pripadaju na Sudnjem danu, pa će se ovci bez rogova dati od one koja je imala rogove!” (Muslim) Šejh El-‘Usejmin, Allah mu se smilovao, je u komentaru ovoga hadisa rekao: “Na Sudnjem danu Allah će presuditi između ove dvije ovce i namirit će se pravo ovci bez rogova od one koja je imala rogove, a to su životinje koje nemaju razuma i ne shvataju. Međutim, Allah, ‘azze ve dželle, je Pravedni, i htio je da pokaže Svojim robovima savršenstvo svoje pravednosti čak ako se radi i o životinjama, pa kakav je tek slučaj što se tiče ljudi!” (Šerh Rijadis-Salihin, 2/40)

Ibn-Kesir u svome “Tefsiru” bilježi predaju koju Ibn-Džerir prenosi od Abdullaha b. Mes’uda, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Pogibija na Allahovom putu čisti sve grijehe - ili je rekao - čisti sve osim emaneta. Onaj koji je imao nekakav emanet, bit će doveden i bit će mu rečeno: ‘Isporuči svoj emanet!’ On će reći: ‘Kako, Gospodaru, kada je dunjaluk već prošao!’ Ponovo će mu biti rečeno: ‘Isporuči svoj emanet!’, pa će reći: ‘Kako, Gospodaru, kada je dunjaluk već prošao?’ Tada će reći: ‘Vodite ga u džehennemsku provaliju!,’ pa će biti odveden u nju. Strovalit će se do njenog dna i tamo će emanet naći kakav je i bio, pa će ga ponijeti na vratu i ispeti se sa njim na rub Džehennema i kada vidi da je već izašao, okliznut će mu se noga i zauvijek će pasti u njega.”

Čuvanje povjerenja u jednoj zajednici ukazuje na pobožnost. Kada nestane emaneta nestaje i pobožnosti. Na ovo ukazuje i hadis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojeg prenosi Ibn-Omer: “Nema vjere onaj u koga nema povjerenja.” (Et-Taberani) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prevaru ubrojao u znakove licemjerstva: “Ko ima tri stvari on je licemjer, pa makar i postio, klanjao i tvrdio da je musliman: kada govori slaže, kada obeća iznevjeri i kada mu se nešto povjeri prevari.” (Muttefekun ‘alejh)

Omer, radijallahu ‘anhu, čovjeka nije ocjenjivao poštenim na osnovu njegova namaza, nego je pitao o načinu njegova ophođenja prema ljudima. Govorio bi: “Jesi li s njim trgovao…” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ispuni emanet prema onome ko ti ga je povjerio, a onoga ko te prevario ti nemoj varati.” (Ahmed, Et-Tirmizi i dr.) Time je svoj ummet uputio na izvršavanje i čuvanje emaneta sa svim ljudima, bili vjernici ili ne. Ova predaja ukazuje na veličanstvenost islama i veličinu njegovih učenja.

Nasuprot emanetu stoji prevara koja je loš način ophođenja i koja ukazuje na neodgoj i lošu etiku. Zato je Allah, subhanehu ve te’ala, vjernicima zabranio prevaru: “O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte.” (Prijevod značenja El-Enfal, 27)

U vezi sa emanetom je i to da se upravljanje poslovima i ljudima preda onima koji su bogobojazni i povjerljivi, te sposobni za njihovo obavljanje. U predaji od Ebu-Hurejre stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao jednom beduinu: „Kada se izgubi povjerenje (emanet) očekuj Sudnji dan. Upitao je: „A kako će se izgubiti?” Odgovorio je: „Kada se dadne vođstvo onima koji nisu za to, očekuj Sudnji dan!” (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najavio gubljenje emaneta, što u širem značenju ukazuje na blizinu Kijametskog dana. Imam Buharija bilježi predaju od Huzejfe koji veli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je ispričao dva hadisa. Jedan od njih sam doživio, a očekujem drugi. Rekao mi je da je emanet spušten u korijene ljudskih srca, zatim su naučili iz Kur’ana i Sunneta. Govorio nam je o njegovom gubljenju i rekao: “Čovjek će zaspati i emanet će mu biti istrgnut iz srca, a ostat će trag od njega poput pjege. Potom će zaspati pa će mu se ponovo istrgnuti, a ostat će trag poput mjehura, poput žeravice koja ti se okotrlja na nogu, te se potprišti i vidiš nateklinu, a u njoj nema ništa. Ljudi će međusobno trgovati, a skoro niko neće ispunjavati emanet, pa će se reći: ‘U tom i tom narodu ima povjerljiv čovjek’, i reći će se za čovjeka: ‘Kako je razborit, pametan i postojan’, a u srcu neće imati imana ni koliko zrno gorušice.”

Danas smo uveliko svjedoci ispunjenja ovoga hadisa, jer je danas najpametniji i najbolji onaj koji se zna „snaći” u svim situacijama, bez obzira da li to bilo na haram ili halal način, da li imao vjere i emaneta ili ne. Takvi dobivaju položaje i takvima se predaje upravljanje poslovima i ljudima, čak i u muslimanskim sredinama, pa zar je čudno ovakvo stanje kroz koje prolazi ovaj ummet. Takvi ne čuvaju emanet prema Allahu, subhanehu ve te’ala, pa kako onda da ga čuvaju u odnosima sa ljudima. Takođe, svjedoci smo da mnogi koji izdaju fetve (vjerskopravna rješenja) ne ispunjavaju emanet koji su preuzeli na sebe, izdavajući fetve koje nemaju uporište i utemeljenje u šerijatskim tekstovima i izvorima. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko dadne fetvu bez znanja, njemu pripada grijeh, i ko svog brata posavjetuje znajući da taj savjet nije ispravan, prevario ga je.” (Prenose Ebu-Davud i El-Hakim s dobrim lancem prenosilaca) Molim Allaha, subhanehu ve te’ala da popravi naše stanje.


 

1. Maj 2007 | Ahmed Džinović, prof. | Ahlak | 18

Komentari: Nema komentara

Komentirajte