informativniislamskičasopis
0

Vladar pravovjernih - Abdulmelik B. Mervan

Njegovo puno ime je Abdulmelik b. Mervan b. Hakem b. Ebi As b. Umejje, Ebu-Velid. Rođen je 26. god. po Hidžri u Medini. Djetinjstvo i mladost proveo je u blagoslovljenom gradu odrastajući među ashabima i tabi'inima, vrijedno učeći i tražeći znanje, a posebno je pokazivao zainteresovanost prema fikhu (islamskom pravu). Časni Kur'an naučio je napamet prije svoje punoljetnosti, a ljubav koju je imao prema fikhu te uloženi trud u njegovom izučavanju, dali su za rezultat da je postao jedan od najjačih i najznačajnijih učenjaka ove oblasti, poput Seid b. Musejjeba i Urveta b. Zubejra, radijallahu' anhum. U Medini je bila poznata njegova bogobojaznost, a slobodno vrijeme provodio je učeći i ponavljajući Kur'an. Takođe je dosta pažnje posvećivao i arapskom pjesništvu, tako da je bio veoma riječit i zanosan govornik. Od osobina koje su ga krasile, jeste da je pomno pratio sva društvena i vjerska zbivanja u islamskoj državi, pa nakon što je postao halifom, pokazao je zadivljujuće političke sposobnosti. Za vrijeme namjesništva Muavije, radijallahu' anhu, bio je postavljen na nekoliko značajnih funkcija, na kojima je pokazao sposobnost upravljanja, a učestvovao je i u nekoliko vojnih pohoda na sjeveru Afrike. Muavijin sin Jezid, iza sebe je ostavio veoma haotično stanje u islamskoj državi. Abdulmelikov zadatak je bio, povratiti islamu snagu, ponos i jedinstvo. I zaista, u tome je i uspio, pa su ga historičari zbog toga nazvali "drugi osnivač Emevijske dinastije".

Ekonomsko

uređenje države

Nakon što je uspostavio jaku i jedinstvenu vlast, halifa Abdulmelik b. Mervan, svoje sposobnosti i potencijale usmjerio je prema dva cilja: ekonomskom jačanju države i urbanističkom uređenju gradova, odnosno planskom izgrađivanju: gradova, naselja i vjerskih objekata (džamije, mesdžidi, medrese) u kojima će se izučavati propisi islama, što bi rezultiralo velikim brojem da'ija i učenjaka, koji bi sa usvojenim znanjem širili i objašnjavali ljudima islam. Radi ekonomske stabilnosti i jedinstvenog ekonomskog sistema u islamskoj državi, Abdulmelik b. Mervan je kroz veoma značajan projekat, osnažio socijalni i ekonomski položaj islamske države, a to je: arabizacija kovanoga novca.

Arabizacija kovanoga novca

Muslimani, kao i predislamski Arapi, u svim društvenim poslovima koristili su monetu (novac) stranih (drugih) država. U to vrijeme, novac koji je bio u opticaju, bio je kovanoga tipa, a porijeklo mu je bilo iz Bizantije (bizantski dinar), Perzije (perzijski dirhem), te bakreni novčići (el-fulus en-nuhasije) koji su takođe bili bizantskog porijekla. Za vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i njegovog prvog halife, Ebu-Bekra, radijallahu' anhu, nije bilo izrade novih valuta, najvjerovatnije zbog slabog ekonomskog priliva sredstava i zbog stalnih ratova, pa zbog toga i nije bilo potrebe mijenjati novac koji je već duže vrijeme u opticaju među narodom, jer je islamska država u to vrijeme bila opterećena prioritetnijim obavezama, pogotovo za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra, radijallahu' anhu, kada su murtedi (otpadnici) pokušali uništiti plodove poslaničke misije. Međutim, za vrijeme hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu' anhu, novčani prihodi od zekata, džizje i harača, uveliko su se povećali, tako da se znalo često desiti da novac koji je prikupljen u navedene svrhe, bude falsifikovan i krivotvoren. Da bi stao u kraj ovakvim kriminalnim radnjama i prevarama i da bi zaštitio državnu blagajnu (bejtu-l-mal), Omer, radijallahu' anhu, naređuje da se izradi novac na kojem će pisati "pozitivne riječi" i koje će upućivati na čist i ispravan imetak (novac). Pa je tako na izrađenom novcu za vrijeme Omera, radijallahu' anhu, pisalo: tajjib-dobar, džaiz-dozvoljen i vafi-dovoljan i potpun, s tim da je pored ovih riječi, Omer, radijallahu' anhu, dodao i riječi islamskog sadržaja, kao što su: el-hamdu lillahi-hvala Allahu, Muhammedun Resulullah-Muhammed je Allahov Poslanik i bismillah-u ime Allaha. Ovakav novac je bio u funkciji i za vrijeme Osmana i Alije, radijallahu' anhuma. Dolaskom Muavije, radijallahu' anhu, dolazi do izrade novog kovanoga novca na području Iraka, Damaska i Mekke. Bez obzira na određene promjene koje su uradili Omer i Muavija, radijallahu' anhuma, perzijski i bizantski novac ostao je najjača i najaktivnija valuta u islamskoj državi. Međutim, dolaskom Abdulmelik b. Mervana, dolazi do pojave čiste islamske valute, koja će postati jak protivnik bizantskom dinaru i perzijskom dirhemu.

Razlozi stavljanja u opticaj i promet is

lamskog novca

Historičari navode dosta razloga koji su dali povoda Abdulmelik b. Mervanu, da pristupi izradi islamskog novca, od kojih ćemo mi spomenuti samo neke od njih:

  1. Spor koji se desio između Abdulmelik b. Mervana i bizantskog imperatora Justijana oko natpisa na kovanom novcu koji se koristio u Egiptu. Naime, halifa Abdulmelik b. Mervan je naredio da se umjesto kršćanskih fraza koje su bile ispisane na novcu, napišu islamski izrazi, što je naljutilo Justijana, te zaprijetio, ako se to desi, da će narediti izradu novca na kojem će se nalaziti uvrede i psovke Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nakon ovog slučaja koji je uzburkao stanje u obadvije države, Abdulmelik se sastaje sa učenjacima koji mu savjetuju da naredi izradu čistog islamskog novca, koji će biti nezavisna i jedinstvena islamska valuta, a koja će se umjesto bizantskog i perzijskog novca koristiti u islamskoj državi.

  2. Nakon mnogih vojnih osvajanja, islamska država postala je veoma jaka ekonomska zemlja, ali nije imala svoje jedinstvene valute na ekonomskom tržištu, tako da je država sa novom valutom, uspjela se osloboditi perzijskog i bizantskog ekonomskog jarma.

  3. Stavljanje van upotrebe novca (bizantskog i perzijskog), na kojem su bile ispisane riječi kufra (nevjerovanja).

  4. Stavljanjem u opticaj islamskog jedinstvenog novca, pojačao se monetarni i finansijski fond, koji je bio sačinjen od raznih poreza propisanih islamom (zekat, džizja i harač).

Nova islamska valuta bila je kovanoga tipa, a izrađivala se od zlata i srebra i zvala se dinar. Izgled zlatnog i srebrenoga dinara bio je slijedeći: izrazi i brojevi na novcu bili si napisani arapskim pismom, na sredini prvog lica pisalo je: "La ilahe illallahu, vahdehu la šerike lehu" - "Nema Boga osim Allaha, Koji nema sudruga u vlasti", a sa strana je pisalo:"Muhammed resulullah, erselehu bil-huda ve dini-l-hakk" - "Muhammed je Allahov Poslanik, Allah ga je poslao sa istinom i jasnom uputom." Dok je na sredini drugog lica pisalo:"Allahu Ehad, Allahu Es-Samed, lem jelid ve lem juled" - "On je Allah Jedan, Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije", a sa strana drugog lica pisalo je:"Bismillahi, duribe haze-l-dinar, senete keza..." - "U ime Allaha, ovaj dinar je skovan godine ..."

Pored jedinstvene valute koja je osnažila ekonomsko islamsko tržište, Abdulmelik b. Mervan, uložio je velika novčana sredstva u razvijanje i drugih privrednih grana kao što su: poljoprivreda koja je bila razvijena na zapadnom dijelu islamske države, zatim izgradnja i renoviranje trgovačkih centara (pijaca) radi što bolje i kvalitetnije trgovine te potpisivanje trgovačkih ugovora sa susjednim zemljama, kao što su Bizantija i Indija. Da bi islamsku državu učinio što jačom na ekonomskom polju, Abdulmelik b. Mervan, naredio je izgradnju nekoliko tvornica za proizvodnju: građevinskog materijala (masa za učvršćivanje zidova i dekorativno ukrašene mramorne ploče), zatim brodogradilišta za izradu trgovačkih i ratnih brodova koji su se proizvodili u Egiptu, Tunisu i Bahrejnu, a svako brodogradilište brojalo je oko hiljadu radnika, dok je u sklopu svakog brodogradilišta bila je manja fabrika za preradu drveta (današnje pilane) , takođe tvornica u Egiptu za proizvodnju burdi (ogrtača).

Urbanističko

uređenje islamske države

Hilafet Abdulmelik b. Mervana, obilježila su tri velika urbanistička (građevinska) projekta, od kojih su dva društvenog, a jedan vjerskog tipa.

  1. Izgradnja grada Vasit. Vasit se ubraja među najveće iračke gradove prije izgradnje Bagdada. Njegovu izgradnju započeo je Hadždžadž b. Jusuf 83. god. po Hidžri, a grad je dovršen tri godine kasnije, 86. god. U gradu su izgrađene mnoge džamije, rezidencija za upravljanje (općina) pijace i ostale stambene zgrade.

  2. Izgradnja grada Tunis. Komandant mudžahida, Hasan b. Nu'aman, 82. god. po Hidžri, razradio je plan za izgradnju grada koji će mu poslužiti kao glavna pomorska baza u borbi protiv bizantinaca. Grad Tunis, za veoma kratko vrijeme, postao je simbol društvenog, vjerskog i vojnog napretka u islamskoj državi. U njemu su izgrađene ogromne džamije, općinske i policijske ustanove, vojne kasarne, pijace te vjerske medrese u koje je Abdulmelik b. Mervan poslao mnoge dai'je (hafize i fakihe) da ljudima objašnjavaju propise islama, a prvenstveni cilj slanja velikog broja dai'ja, jesu okolna berberska plemena, koja će kasnije prihvatiti islam i postati hrabri borci na Allahovom putu.

  3. Izgradnja džamije "Kubetu Sahra". Halife su davale veliki značaj i doprinos islamskoj arhitekturi u svakom gradu, tako da će kasnije u svijetu biti poznat i prepoznatljiv stil islamske umjetnosti na području arhitekture. Među njima se posebno ističe halifa Abdulmelik b. Mervan, koji će u historiji islama ostati poznat po tome što je dao narediti da se izgradi poznata džamija u Palestini "Kubetu-l-Sahra". Ova prekrasna džamija i dan danas je zadržala sve ljepote koju nam može pokazati Allahova kuća, kao i nezaobilaznu jedinstvenu islamsku arhitekturu.

Ovdje nećemo govoriti o tome kako je tekla izgradnja ove prelijepe džamije, nego smo kao prioritet uzeli da objasnimo i razotkrijemo gnusnu potvoru koja je došla od strane neprijatelja islama. Naime, šiitski poznati historičar, Ja'kubi, u svome Tarihu (historiji), spominje nevjerovatan povod izgradnje džamije "Kubetu Sahra" od strane Abdulmelika b. Mervana. On u svojoj knjizi "Tarih Ja'kubi", kaže: "Abdulmelik b. Mervan dao je sagraditi džamiju "Kubetu Sahra", kako bi ljude odvratio od obavljanja obreda hadždža, odnosno posjete Mesdžidu-l-Haramu (Ka'ba), jer je Abdullah b. Zubejr, od stanovnika Mekke dobio prisegu na vjernost i na taj način ljude odvratio od pokornosti Abdulmeliku b. Mervanu, a hadis Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u kojem kaže: 'Ne pritežu se sedla (ne putuje se) osim zbog tri mesdžida ...', je izmišljen, a u hadiske zbirke postavio ga je zbog Abdulmelika b. Mervana, Muhammed b. šihab Ez-Zuhri, kako bi narod pomislio da je hadis ispravan, pa da umjesto tavafa oko Ka'be, mogu tavafiti i oko džamije u Palestini, koja se spominje u hadisu". (Tarih Ja'kubi, 2/261).

Odgovor na navedenu sumnju i potvoru!

Islamski učenjaci, prvenstveno (učenjaci hadisa), na spomenutu tvrdnju odgovaraju:

  1. Abdulmelik b. Mervan, je bio čovjek fakih, hafiz Časnoga Kur'ana, srcem i dušom bio je vezan za traženjem čistoga znanja u Medini, pa zbog njegove ličnosti odbijamo ovakvu vrstu gnusne potvore.

  2. Muhammed b. šihab Ez-Zuhri (pouzdani prenosilac hadisa i veliki muhadis), rođen je između 51. i 58. god. po Hidžri, a Abdullah b. Zubejr, radijallahu' anhu, (koji je inače odbio da prizna Abdulmelika za halifu), umro je 73. god. po Hidžri, što znači da je tada Ez-Zuhriju bilo između 15. i 22. godine, i nelogično je tvrditi, čak i pomisliti da je on u tim godinama izmišljanjem hadisa, dovodio sebe i islamski ummet u situaciju smutnje i razdora.

  3. Historijski je dokazano, da se Muahmmed b. šihab Ez-Zuhri, nije susreo sa Abdulmelik b. Mervanom, sve do 82. god. po Hidžri, prilikom svog prvog putovanja u Damask, a to je bilo devet godina nakon Zubejrovog ubistva, što znači da tada niti Abdulmelik niti Ez-Zuhri nisu imali povoda da na taj način odvrate stanovnike Mekke od Abdullah b. Zubejra i Ka'be, koja je Zubejru služila kao političko i vjersko sredstvo pridobivanja masa protiv Abdulmelik b. Mervana, kako tvrdi Ja'kubi.

  4. Ovaj hadis Ez-Zuhri prenosi od Seid b. Musejjeba, koji je umro 93. god. po Hidžri, tako da je slučajno ovaj hadis izmišljen od strane Ez-Zuhrija, Sei'd b. Musejeb ne bi to prešutio, jer je bio poznat po oštrini u ocjeni hadisa.

  5. Kao što smo naveli, ovaj hadis prenosi Ez-Zuhri od Sei'd b. Musejeba a on od Ebu-Hurejre, međutim i mnogi drugi prenosioci ovaj hadis prenose od Ebu-Hurejre, tako kod Imam Muslima, hadis prenosi Selman el-Egri, kod Ed-Darimija hadis prenosi Ebu-Seleme, kod Ibnu-Madže hadis prenosi Abdullah b. Omer. Tako da je nemoguće da su se svi ovi izrazito povjerljivi prenosioci dogovorili da lažu za ciljeve Abdulmelik b. Mervana.

Kroz historiju je dokazano i pokazano, da nikad nije došlo do zamjene mjesta obreda hadždža, međutim pokazalo je se i pokazuje se i dan danas ko ustvari odvraća muslimane od obavljanja hadždža. šijje svojim zabludjelim pozivanjem na svetkovanje Kerbele, gdje se svake godine okupi oko nekoliko miliona (kao i na hadždžu) šijja, pokazuju koliko pridaju važnosti Mekki i Ka'bi, a da ne spominjemo njihove "vjerodostojne" hadise u kojima se govori da je obred na Kerbeli vrjedniji kod Allaha 70 puta od obavljanja hadždža.

Bez obzira na sva iskušenja i na pojedine fitne (smutnje) koje su se desile za vrijeme njegovog hilafeta, Abdulmelik b. Mervan svojom upornošću i mudrošću, uz stalno savjetovanje uleme, vratio je islamskoj državi snagu, ponos i jedinstvo. Ono što je naučio u Medini, tome je ostao vjeran i rječju i dijelom sve do svoje smrti, a preselio je na bolji svijet, u mjesecu ševvalu, 86. god. po Hidžri. Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje za sva dobra koja je učinio za islam i muslimane kao vladar pravovjernih. Amin!!!.

 

1. Juli 2007 | 19

Komentari: Nema komentara

Komentirajte