informativniislamskičasopis
0

Vođstvo u islamu

Vjera islam, kroz časni Kur’an i plemeniti sunnet, definirala je pojam vođstva i vođe i ukazala na osobine koje on treba imati. Vođstvo je prvenstveno odgovornost i obaveza, a ne u tolikoj mjeri počast, kako to neki smatraju. Preuzimanjem odgovornosti, bilo vjerske, političke ili druge, osoba stavlja na svoja pleća breme. Obilnost tog bremena uvećava se srazmjerno obilnosti i važnosti pozicije, a nema sumnje da su najveće i najvažnije pozicije one koje su u domenu sveopćeg interesa muslimana. Imajući u vidu navedene činjenice, sasvim je očigledno zašto islam svoje sljedbenike upoznava sa odgovornosti vođstva i upozorava ih da ga samovoljno ne traže.

Jednom prilikom ashab Ebu Zerr, radijallahu anhu, došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Postavi me za namjesnika (sudiju, vođu, upravitelja)?” Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potapšao ga je svojom rukom po ramenu, kao vid samilosti i želje da postigne samo dobro, i odgovorio mu: “O Ebu Zerre, zaista si ti slab (u poglesu poslova uprave, sudstva i vođstva). Zaista je vođstvo emanet (na dunjaluku), a kajanje i poniženje na Sudnjem danu, osim za onoga koji ga preuzme sa njegovim pravima i izvrši svoje obaveze naspram njega.” (Muslim) A u drugoj Muslimovoj verziji navodi se: “Zaista ti ja volim ono što volim sebi, ne budi vođa dvojici niti upravljaj imetkom jetima.”

Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ovaj hadis predstavlja veliku osnovu u pogledu izbjegavanja uprave, naročito onome koji je slab u izvršavanju njenih obaveza.”

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da će ljudi tražiti upravu i natjecati se da dođu na takvu poziciju; pojasnio je da će uprava biti kajanje na Sudnjem danu onome koji pravedno ne postupi, kajat će se kada stane ispred Gospodara svih svjetova i kad bez posrednika bude polagao račun: “Vi ćete sigurno željeti upravu, vođstvo, s tim da će ona biti kajanje na Sudnjem danu. Ugodan je njen početak, a ružan je njen kraj.” (Buhari)

Resulullah, alejhis-selam, pojasnio je da je početak uprave i vođstva ugodan, jer se u njemu ostvaruju različite ugodnosti i pogodnosti, postižu se ugled i imetak, ali njen kraj biva ružan, jer se dešavaju ubistva, svrgnavanja, a na Sudnjem danu bit će pitan za to. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obraća se jednom od svojih drugova i pojašnjava mu jedan od razloga pomoći u vlasti kao i najveći razlog propasti: “O Abdurrahmane, ne traži upravu i vlast! Ukoliko ti se dâ bez tvoga traženja, bit ćeš potpomognut u njoj, a ukoliko ti bude data zbog toga što si je tražio, bit ćeš prepuštan sam sebi.” (Buhari)

Osobine vođe

Najvažnije osobine pravednog vođe jesu snaga i emanet. Kada je Jusuf, alejhis-selam, zatražio od vladara da ga učini namjesnikom, rekao je, kako je to spomenuto u časnom Kur’anu: “‘Postavi me’, reče, ‘da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.’” (Jusuf, 55) Čuvaran prema onome što mu se dâ u povjerenje i znan u vođenju poslova uprave.

Također za Musaa, alejhis-selam, rečeno je, kako je to spomenuto u časnom Kur’anu: “‘O oče moj’, reče jedna od njih, ‘uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.’” (El-Kasas, 26) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, navodi da je otac upitao djevojku koja je rekla da unajmi Musaa, alejhis-selam: “Kako znaš da je snažan i pouzdan?”, na što je ona odgovorila: “Podigao je stijenu koju ne bi moglo podići deset muškaraca i kada sam išla ispred njega, rekao mi je da idem iza njega i ukoliko pogriješi put, da ga obavijestim bacanjem kamenčića.”

Kada se govori o snazi, misli se na sve ono što se podrazumijeva pod tim sveopćim terminom: snaga u radu, odabiru, mudrosti, upravljanju, tijelu, razumu, viziji, karakteru itd.

A pod emanetom se podrazumijeva sveopće povjerenje. Iako emanet potpada pod snagu karaktera, izdvojen je radi važnosti. Pod emanetom se podrazumijeva da interes vjere i ummeta bude na prvom mjestu, da se sveopćem interesu daje prednost nad ličnim, stranačkim i svakim drugim interesom koji narušava interes vjere i ummeta. Emanet znači da se čuvaju resursi ummeta i da se dodjelom pozicija ne kupuje lojalnost ljudi. Pod emanetom se misli da se ne daju funkcije rodbini, voljenim i bližnjim osobama.

Snaga i emanet izuzetno su važna svojstva čovjekove ličnosti i zbog toga se u Kur’anu zajedno spominju. Uzvišeni Allah opisao je Džibrila, alejhis-selam, kao da snažnog i povjerljivog, a on je bio zadužen da dostavlja najveći emanet, Allahovu poslanicu Njegovim poslanicima i vjerovjesnicima: “Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira, cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!” (Et-Tekvir, 19–21)

Jusuf, alejhis-selam, kao i Musa, alejhis-selam, u navedenim ajetima također su opisani osobinom snage i emaneta.

Džin koji se ponudio Sulejmanu, alejhis-selam, da mu donese prijestolje Belkise opisan kao snažan i povjerljiv: “‘O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?’ ‘Ja će ti ga donijeti’, reče Ifrit, jedan od džina, ‘prije nego što iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.’” (En-Neml, 38–39)

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: “Obaveza je da se uvidi koja je najbolja osoba za sve funkcije. Uprava ima svoja dva temelja, snagu i emanet, kao što kaže Uzvišeni u Svojoj Knjizi: ‘…najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.’ (El-Kasas, 26) Snaga u određenoj funkciji biva shodna njenoj prirodi. Snaga u vođenju ratova ogleda se u snazi srca, iskustvu u ratovanju i moći manevriranja, jer je rat zavaravanje. Također, snaga u ratu podrazumijeva vještinu ratovanja, kao što su streljaštvo, jahanje, upravljanje, brzina kretanja. Snaga u vladavini ogleda se u poznavanju pravde na koju su ukazali Kur’an i sunnet kao i u mogućnosti izvršavanja presuda.”

Emanet se ispunjava strahopoštovanjem i nemijenjanjem Allahovih ajeta za nešto što malo vrijedi, kao i ostavljanjem straha od ljudi. To su tri odlike koje je Allah stavio u obavezu svakom onom koji sudi između ljudi: “Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maida, 44)

Islam podstiče na pravednost u upravi i obećava predivnu nagradu

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista će pravedne osobe biti na minberima (uzvišenim mjestima) od svjetlosti kod Allaha, sa desne strane Milostivog, a obje Njegove ruke su desne. To su oni koji pravedno postupaju u svojim presudama, porodicama i u onima koje predvode.” (Muslim) Pravedni vladar je jedan od sedmerice koji će biti u hladu Arša na Sudnjem danu kada drugog hlada neće biti. (Buhari)

Islam upozorava na pronevjeru emaneta

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko imenuje nekoga na funkciju, a pored njega postoji onaj kojim je Allah zadovoljniji, zaista je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika i muslimane.” (Hakim, koji je rekao da je hadis vjerodostojan) Također je rekao: “Svakom Allahovom robu kojem bude data uprava nad određenom skupinom muslimana, a on ih bude varao, kada umre Džennet će mu biti zabranjen.” (Muslim)

Također, plemeniti Kur’an upozorava na pronevjeru emaneta: “I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati” (El-Hidžr, 92), “Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali” (Ja-sin, 12), “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa, 58)

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upoznao nas je sa jednim od predznaka Sudnjeg dana: “Kada se izgube emanet i povjerenje, očekuj Sudnji dan.” Prisutni upitaše: “A šta to znači?” On reče: “Kada se određena stvar dâ nekome kome ne pripada, očekuj Sudnji dan.” (Buhari) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi je molio: “Gospodaru moj! Onaj koji bude predvodio muslimane pa im bude otežavao, otežaj i Ti njemu! A onaj koji bude predvodio muslimane pa im bude olakšavao, olakšaj i Ti njemu.” (Muslim)

Na osnovu nevedenog, možemo zaključiti i uvidjeti u čemu je problem naših određenih političkih i vjerskih vođa.

Molim Uzvišenog Allaha da popravi naše stanje! 

6. Juli 2015 | mr. Osman Smajlović, prof. | Da'va | 67

Komentari: Nema komentara

Komentirajte