informativniislamskičasopis
0

Vrste ljudi u pogledu dobrih djela

Pokornost svome Gospodaru ogleda se u prihvatanju svih propisa, a ne da se jedni uzmu, a drugi ostave. To ne znači da je čovjek bezgrješan, jer koliko god nastojao da radi ispravno, desit će mu se da pogriješi, ali velika je razlika između takvog koji se trudi da bude pokoran i dobije Allahovo zadovoljstvo i onoga koji izbjegava propise pa uzima ono što hoće, a ostavlja drugo. Ima i onih koji sebi daju za pravo činjenje određenih grijeha pod opravdanjem da oni ne čine širk. Samo su sebe tako prevarili zbog svog neznanja i slabosti u vjeri, pa hoće i druge da zavedu sa Pravog puta.


Treba se truditi u svemu što je Allahu drago, nastojati to uraditi i biti preteča u svakom dobru. Kaže Uzvišeni za one najbolje: “...oni hitaju da čine dobra djela, i u njima druge pretiču” (El-Mu’minun, 61). Najvažnije i najpreče od djela jeste ono što je Uzvišeni Gospodar naredio da se radi, a zatim ono što je pohvalio i učinio dobrovoljnim. Sve to približava nas Uzvišenom Allahu i Njegovoj milosti. Time vjernik dobiva uputu koja ga vodi kroz ovaj život sve dok se ne susretne sa svojim Gospodarom i dok ga ne uvede u Džennet. Ima onih koji uzimaju jedan dio vjere, a ostavljaju drugi, pa time izabiru ono što im se dopada, kao da ono drugo nije važno ili im se ne sviđa. Takvi se poigravaju sa vjerom i njenim svetim propisima i ne poštuju Onoga koji ih je objavio i propisao, pa ih čeka poniženje na ovom svijetu i velika kazna na ahiretu. Kaže Uzvišeni: “Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! Kazna za one od vas koji tako čine bit će poniženje na ovome svijetu, a na Kijametskom danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista nije nemaran prema onome što vi radite. To su oni koji su život na ovome svijetu uzeli u zamjenu za ahiret; zato im patnja neće biti olakšana, niti će im se u pomoć priteći” (El-Bekara, 85–86). To je prijekor onima koji su držali do jednih propisa vjere, a po drugim nisu htjeli da rade. Pokornost svome Gospodaru ogleda se u prihvatanju svih propisa, a ne da se jedni uzmu, a drugi ostave. To ne znači da je čovjek bezgrješan, jer koliko god nastojao da radi ispravno, desit će mu se da pogriješi, ali velika je razlika između takvog koji se trudi da bude pokoran i dobije Allahovo zadovoljstvo i onoga koji izbjegava propise pa uzima ono što hoće, a ostavlja drugo. Ima i onih koji sebi daju za pravo činjenje određenih grijeha pod opravdanjem da oni ne čine širk. Samo su sebe tako prevarili zbog svog neznanja i slabosti u vjeri, pa hoće i druge da zavedu sa Pravog puta.

Primjenom vjerskih propisa pokazuje se ko je pokoran, a ko nije. Vjerovanje u Allahovu jednoću čovjek dokazuje djelima. Širk se pokazuje kroz nepoštivanje Allahovih propisa i mišljenje da ono što je propisao nije važno. Prenosi se od Muaza b. Džebela da je rekao: “Istrošit će se Kur’an u prsima ljudi kao što se istroši odjeća, pa će se raspršiti. Učit će ga, ali neće nalaziti u njegovom učenju nikakav užitak niti slast, oblačit će ovčiju kožu na srca vukova, sva njihova djela su pohlepa i nema nimalo primjese straha. Ako nešto propuste, kažu da će to nadoknaditi, a ako nešto loše urade kažu: ‘Bit će nam oprošteno, mi Allahu širk ne činimo.” (Sunen Darimi, sahih)

Ima onih koji zanemaruju obavezne ibadete, a čine dobrovoljne i rade neka dobra djela, što ih neće sačuvati odgovornosti. Ne može nafila biti bolja od vadžiba, niti se može sa njim izjednačiti. Čovjek će biti pitan za vadžibe, a ne za nafile. Za propuštanje vadžiba zaprijećeno je kaznom, a za ostavljanje nafila nije. Imamo primjer da neki uz ramazan klanjaju teravih-namaz, što je nafila, a zanemaruju obavezne namaze uz ramazan i mimo njega. Ima onih koji udjeljuju dobrovoljnu sadaku, a zanemarili su obavezni zekat ili ga izdvajaju formalno, ne gledajući koliko su obavezni dati. Ima onih koji održavaju lijepe veze sa svojim prijateljima i čine im dobročinstvo, a sa druge strane zapostavili su svoje roditelje za koje će biti pitani. Ima onih koji nastoje svojoj porodici priuštiti svaku ugodnost i uživanje, a o džematu i džamiji i ne pitaju niti ih interesuje kako izlazi nakraj. Primjera je napretek, a i spomenuto je dovoljno pametnome da se podsjeti i druge da upozori. Oni koji izjednačuju obavezno i dobrovoljno ili daju prednost dobrovoljnom nad obaveznim, u jasnoj su zabludi i samo je pitanje vremena kada će sve ostaviti. Takvi su se umislili i možda sebi zamislili stepen kod Allaha, a nisu ni svjesni kako im je prokleti šejtan spletku pripremio i kako ih samo vara. U šerijatu je propisano da se farz odvaja od nafile kako bi se razlikovali i ne bi se izjednačili. Tako se sunneti namaza odvajaju od farza zikrom, tako se dobrovoljni post odvaja od obaveznog ramazanskog, pa je zabranjeno postiti dan prije ramazana, osim ako se radi o uobičajenom postu koji je čovjek inače postio toga dana.

Ima onih koji su na najgorem stepenu, pa propisane ibadete zamjenjuju novotarijama u vjeri. To je dokaz njihovog velikog neznanja i slijeđenja strasti koje ih neće dovesti do pravog cilja. Vjera je da se slijedi, a ne da se izmišlja. Koliko god neko zamišljao da je učinio vrijedno i veliko djelo radeći nešto što nije propisano, to mu je bezvrijedno i beskorisno.

Prenosi Aiša, radijellahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u našu vjeru uvede ono što nije u njoj, to je odbačeno” (muttefekun alejhi). Ono što nije propisano islamom da se radi, to je odbačeno i nije primljeno kod Uzvišenog Allaha, a onaj koji to radi neće biti nagrađen za njega. Štaviše, odgovarat će za falsifikovanje vjere, pa što je djelo veće i grijeh je prema njemu veći. Još je gore ako ga drugi u tome slijede, pa će ponijeti dodatni dio tereta na svojim plećima. Sretan je onaj koji slijedi uputu i ustrajan je na Pravom putu, a propao je onaj koji traži druge puteve mimo propisanog. Kaže Uzvišeni Allah: “...a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz uspostavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera” (El-Bejjina, 5). Da nas Uzvišeni Allah učini Svojim iskrenim i istinskim vjernicima! Amin!

17. Novembar 2016 | hfz. mr. Muhammed Fadil Porča | 75

Komentari: Nema komentara

Komentirajte