Vjerovanje u Džehennem udaljava omladinu od činjenja kriminala
Zapadni naučnici kroz stručna istraživanja otkrivaju prednost vjerovanja u Boga i zagrobni život. Vjerovali ili ne, istraživanje naučnika sa Univerziteta u Oregonu pokazalo je kako vjerovanje u Džehennem utječe na smanjenje sklonosti ljudi ka činjenju kriminalnih djela.
Ateisti vole kazati kako vjera postoji da bi iskorištavala strah ljudi od Božije kazne i da je za čovjeka najbolje da se riješi religije i vjerovanja u zagrobni život, paklenih kazni i sličnih uvjerenja, jer je, prema njima, to je jedini način da čovjek živi stabilnim i smirenim životom. S druge strane, postoje tvrdnje da prihvatanje ateističkog svjetonazora pojačava kod ljudi sklonost ka različitim vrstama zločina. Stoga je Univerzitet Oregon 2012. godine proveo naučno istraživanje nad osobama ateističkog i osobama teističkog svjetonazora. Rezultat do kojeg su istraživači došli jeste da je skupina koja vjeruje u Boga i obračun i paklene kazne manje sklona kriminalu. Zaključak istraživača jeste da je razlog tome strah ove grupe od paklenih kazni ukoliko počine nedjela. Ovo znači da je vjerovanje u Boga i obračun i strah od Božije kazne vrlo efikasno sredstvo u prevenciji zločina.
Nije li zadivljujuće da, dok ateisti poriču postojanje Boga, naučnici sa zapadnih univerziteta dokazuju da vjerovanje u Boga i eshatološka zbivanja ima itekako pozitivan učinak na stabilno ponašanje čovjeka i njegov moral?!
U isto vrijeme, nije li čudno da ateisti, koji se stalno pozivaju na nauku i naučna istraživanja, odbacuju nauku i naučna istraživanja koja dovode u pitanje njihov svjetonazor?
Zaista, oni su kao što ih je opisao Uzvišeni Allah: “Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i oni su u smetenom stanju.” (Kaf, 5)
(Izvor: uonews.uoregon.edu; psychologytoday.com)
Manje kalorija – bolje pamćenje
Najnovija naučna istraživanja u području prehrane potvrđuju da je umjerenost u jelu najbolje sredstvo za jačanje sposobnosti pamćenja kod čovjeka.
Znanstvenici sa Univerziteta Münster u Njemačkoj proveli su istraživanje o utjecaju prehrane na pamćenje. Istraživanje je provedeno nad osobama oba spola, i pokazalo je da su osobe koje su bile podvrgnute niskokaloričnoj dijeti pokazale bolje rezultate u provjerama pamćenja od osoba koje nisu bile podvrgnute dijeti.
Tim znanstvenika koji je proveo ovo istraživanje kaže kako su rezultati njihovog istraživanja prvi naučni dokaz da je kontroliran unos kalorija u organizam ima veoma važnu ulogu u poboljšanju pamćenja kod odraslih, naročito kod osoba starije životne dobi.
Rezultati ovog istraživanja mogu umnogome pomoći u prevenciji slabljenja pamćenja koje se pojavljuje sa starenjem.
Na osnovu navedenog i brojnih drugih istraživanja možemo zaključiti da je umjerenost u konzumiranju hrane i pića najbolji način za očuvanje zdravlja i prevenciju bolesti. Pretjerivanje u konzumiranju hrane slabi pamćenje i uzrokuje mnoge bolesti. Znajući ovo, neki se ljudi odlučuju za ekstremne dijete i pretjeruju u apstiniranju od hrane. Obje krajnosti su štetne i izazivaju različite bolesti. Anoreksija nije jedina bolest ekstremnih dijeta. Istraživanja potvrđuju kako takav pristup prehrani izaziva i psihičke poremećaje.
Šta je onda rješenje?
Islam nas usmjerava na pravilan način prehrane dajući nam zlatna pravila: ne odricati se lijepe i dozvoljene hrane i pića, ali sve konzumirati umjereno.
Rekao je Uzvišeni Allah: “...jedite i pijte, samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju. I reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-A‘raf, 31–32)
(Izvor: kaheel7.com/ar)
Šetnjom do zdravlja
Hodanje je divan i vrlo koristan sport koji uglavnom zanemarujemo, a zdravstvene koristi hodanja su mnogobrojne. Prema savremennim istraživanjima, samo pola sata svakodnevnog hodanja poboljšava protok krvi omogućavajući mozgu da na najbolji način upravlja dnevnim fizičkim aktivnostima čovjeka. A aktivan rad mozga smanjuje mogućnost pojave senilnosti. Rezultati određenih istraživanja pokazuju da je hodanje vrlo korisno za oboljele od dijabetesa, pospješuje regulaciju krvnog pritiska, smanjuje masnoću u krvi.
Isto tako, hodanje je, prema znanstvenim istraživanjima, korisno u procesu liječenja bolova u leđima i upale zglobova.
Također, znanstvenici tvrde da je najkorisnije hodanje umjerenim tempom – ni sporo ni brzo. Ovo nam je naročito interesantno zbog činjenice da se u Kur’anu navodi savjeti koji je mudri Lukman uputio svom sinu: “U hodu budi odmjeren...” (Lukman, 19), to jest: ni spor ni brz, nego između tog.
Zaista je ovo velika Allahova blagodat: stvorio je čovjeka sa dvije noge kako bi mu omogućio da lakše obavlja svoje ovosvjetske potrebe, a usto vrijeme učinio je da hodanje bude i veoma korisno za čovjekovo zdravlje, za njegov mozak i srce!
Na kraju ne zaboravimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hodanje radi obavljanja namaza u džamiji učinio ibadetom, ukazavši na divne nagrade koje je Allah pripremio za taj ibadet. Pa, hoćemo li se povesti za ovim milostivim Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i umnožiti svoje korake ka džamiji?!
(Izvor: kaheel7.com/ar)
Šta čuva svemir od raspadanja i uništenja
Naučno pitanje iz područja fizike koje naučnici u našem vremenu istražuju tretirano je u časnom Kur’anu.
Istraživački tim sa Univerziteta Kopenhagen i Univerziteta Helsinki u istraživanju provedenom 2014. godine, otkrio je da su prvi momenti postojanja univerzuma od ključne važnosti, jer se upravo tada desila većina osnovnih pretpostavki za nastanak svemira. Iznenadno gomilanje i širenje početne mase desilo se u djeliću sekunde. Ali, postavlja se pitanje kako to nije dovelo do cijepanja svemira i njegovog uništenja.
Istraživači sa spomenutih univerziteta došli su do rezultata da je gravitaciona sila imala ključnu ulogu u sprečavanju kolapsa univerzuma.
Sve vrijednosti fizike, prilikom nastanka svemira, bile su tačno onakve kakve su potrebne za njegovo opstojanje: brzina svjetlosti, masa elektrona, i tako dalje. I najmanja promjena u ovim vrjednostima izazvala bi kolaps univerzuma. (gizmag.com)
I dok naučnici pokušavaju objasniti kako se desio sklad u svim tim vrijednostima i kako je gravitaciona sila uspjela sačuvati univerzum od raspadanja i uništenja, mi nalazimo odgovor u plemenitom ajetu: “Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao. On je, zaista, blag i prašta grijehe.” (Fatir, 41)
Allah, dželle šanuhu, stvorio je zakone fizike i odredio vrijednosti potrebne za opstanak svemira i sprečavanje njegovog kolapsa.
Nije moguće povjerovati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom vremenu mogao od nekoga naučiti o značaju ove naučne teme, o kojoj se govori i koja se istražuje tek sada u dvadeset prvom vijeku, pa da bi o njoj tada govorio. Nije li ovo očigledan dokaz istinitosti njegovog poslanstva?
