informativniislamskičasopis
0

Zanimljivosti - broj 77

Tvrđava Kasru Ibrahim u Saudijskoj Arabiji – turistička atrakcija iz osmanlijskog perioda

U blizini grada Hufuf u Istočnoj pokrajini u Saudijskoj Arabiji nalazi se Kasr Ibrahim, vojno sjedište osmanlijske vojske za područje El-Ahsa. Kralj Abdulaziz Al Suud 1331. h. g. osvojio je ovu utvrdu i tako pod svoju vlast stavio područje Ahsa.

Kasarna je izgrađena 963. h. g. Centralno mjesto ovog kompleksa zauzima džamija sa kubetom, a oko džamije su raspoređene različite namjenske prostorije: magacin za streljivo i naoružanje, turski hamami, zatvor…

Kasru Ibrahim prostire se na 1.600 kvadratnih metara površine i kombinacija je islamske civilne i vojne arhitekture. Čvrsti zidovi i visoki tornjevi daju joj izgled klasične vojne utvrde. Zdanjem dominiraju polukružni svodovi, kubeta, mihrabi, što je karakterističan turski stil tog doba. Munara je također u turskom osmanlijskom stilu i sa drvenom šerefom. U istočnom dijelu utvrde nalaze se spavaone za vojnike te štale za konje.

(Izvor: alarabiya.net)

Istaknuti muslimanski astronom i matematičar

Muhammed Ebu Vafa el-Buzjani (10. juna 940.–997. ili 998.) dao je važan doprinos razvoju trigonometrije uz značajan doprinos u astronomiji. Radio je u privatnoj zvjezdarnici u Bagdadu, gdje je vršio promatranja kako bi se utvrdilo, među ostalim astronomskim parametrima, nagib ekliptike, dužina godišnjih doba i drugo. U čast njegovom doprinosu astronomiji, jedan krater na Mjesecu dobio je ime po njemu.

Rođen je u Buzjanu (Iran), a u dobi od 20 godina seli u Bagdad, gdje je ubrzo izrastao u jednog od vodećih astronoma, matematičara i inovatora. Prvi je poznati naučnik koji uvodi negativne brojeve i razvija kvadrant – instrument koji astronomi koriste za ispitivanje neba. Njegov pionirski rad u sfernoj trigonometriji jako je važan i za matematiku i za astronomiju. Jedno od njegovih najznačajnijih djela jeste Almagesti, a njegov dio o trigonometriji sveobuhvatna je studija o toj temi. Na maestralan način iznio je dokaze za najvažnije formule u trigonometriji. Buzjani je prvi koji nas upoznaje sa funkcijom tangente, upravo u knjizi Almagisti, čime olakšava rješenja za probleme pravokutnog trokuta kod kugle u svojim astronomskim proračunima. Također je osmislio novu metodu za gradnju sinusne tablice, koja je bila dosta preciznija od onih koje su sačinili prethodnici. To je bio važan napredak jer preciznost astronomskih proračuna zavisi od preciznosti sinus tablica. U šestom poglavlju knjige, Buzjani definira pojmove tangentu, kotangens, sinus, sinus komplementa (kosinus), sekans i kosekans, uspostavlja sve osnovne odnose između njih. 

Njegov praktični udžbenik o geometriji Knjiga o geometrijskim konstrukcijama koje su potrebne za obrtnika (Kitab fima jahtaju ilajhi el-Sani min ilm el-handasa) neusporediv je među geometrijskim djelima te vrste pisanim u islamskom svijetu. Napisao je i praktičan udžbenik o aritmetici Knjiga o onome što je potrebno iz znanosti aritmetike za književnika i poduzetnika (Kitab fima jahtaju ilajhi el-ummal vel-kuttab min ilm el-hisab). 

Po vlastitim riječima, napisao je 22 knjige i rasprave iz astronomije, aritmetike i geometrije, kao i prijevode i komentare algebarskih djela velikana poput Diofanta i Havarizmija, te komentar na Euclidove Elemente. Međutim, samo osam djela je sačuvano do danas. Ipak, njegov trud nije bio uzalud, podaci prikupljeni iz njegovih djela korišteni su stoljećima nakon njega, a za znanost o trigonometriji kakvu poznajemo danas umnogome imamo zahvaliti njegovom radu.

(Izvor: eajaz.org)

 

Vjetrenjače – doprinos muslimanske civilizacije svjetskoj baštini

Većina historičara vjeruje da su Evropljanima ideju za izgradnju vjetrenjača donijeli krstaši u dvanaestom vijeku po povratku sa Bliskog istoka.

Vjetrenjače su bile dobrodošli tehnički uređaji u svim evropskim područjima koja nisu imala tekuće vode, pa nisu mogla tokom čitave godine koristiti pogon mlinskih točkova. Vjetrenjače su ih mogle osloboditi ručnih žrvnjeva i mlinova.

Smatra se da je neki Perzijanac došao do drugog halife Omera, koji je vladao deset godina, i tvrdio da može izgraditi mlin koji pokreće vjetar. Halifa je naredio da napravi jedan, a nakon toga vrlo brzo se energija vjetra u muslimanskom svijetu počela naširoko primjenjivati za pokretanje mlinova za mljevenje žita, ali i za izvlačenje vode za navodnjavanje. U muslimanskom svijetu vjetrenjače su se najprije masovno počele primjenjivati u Sistananu i Masudi. Geograf koji je živio u desetom vijeku, opisuje tu regiju kao “zemlju vjetra i pijeska”. On je također napisao: “Ovo područje karateristično je po tome što se snaga vjetra koristi za pogon pumpi za zalijevanje vrtova.”

Joseph Needham, u svom višetomnom radu o znanosti i civilizaciji u Kini, napominje da “povijest vjetrenjače zaista potječe iz islamske kulture, iz Irana”. 

Banu Musa spominje vjetrenjače u svojoj knjizi o mehaničkim napravama, gdje kaže da se “uobičajeno koriste u narodu”. Te vjetrenjače su horizontalnog tipa, a u Evropi se masovnije počinju koristiti u šesnaestom vijeku. Prema Needhamu, “to je zacijelo bio rezultat prijenosa kulture Iberijskog poluotoka, koja je u originalu muslimanska, na ostatak Evrope”.

Needham vjeruje da su vertikalne vjetrenjače evropski izum, nastao zahvaljujući upoznavanju sa horizontalnim tipom koji je proširen iz Endelusa.

Prije hiljadu godina, geograf Istahri napisao da su vjetrenjače korištene za proizvodnju snage kojom se pokreću mlinovi koji su izgrađeni posvuda.

(Izvor: muslimheritage.com)

 

Sferičnost Zemlje u Kur’anu

Allah, dželle šanuhu, kaže: “I Zemlju, kako je prostrta!” (El-Gašije, 20). Da li ovaj ajet znači da Zemlja nije sferičnog oblika, nego da je ravna ploča? Razmotrimo.

Ljudi su mislili da je Zemlja ravna sve do modernog doba kada je utvrđeno da je naš dom loptastog oblika i da se vrti oko sebe brzinom 1600 km po satu, brže od zvuka jer je brzina zvuka 1200 kilometara na sat. 

Kur’an uopće ne kaže da je Zemlja statična, da se ne kreće, niti kaže da je ravna, nego kaže: “I Zemlju, kako je prostrta!” Riječ “sutihat – prostrta” znači da je pripremljena i prostrana da se ljudi lahko mogu kretati po njoj.

Mjesec, naprimjer, iako je sferičnog oblika, na njegovoj površini naći ćemo brojne kratere i uleknuća i brda, tako da, kao i većina planeta, nije pogodan za kretanje.

Allah, džele šanuhu, kaže: “Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!” (Ez-Zumer, 5)

Ovaj je ajet dokaz da Kur’an ukazuje na to da je Zemlja sferičnog oblika jer se “tekvir – zaviti, obmotati, obaviti, obujmiti” noć u dan može postići samo ako je Zemlja sferičnog oblika. Ovo znači da je Kur’an prva knjiga koja izričito tvrdi da je Zemlja sferičnog oblika, pa neka je slavljen Uzvišeni Allah!

(Izvor: kaheel7.com)

16. Mart 2017 | Zanimljivosti | 77

Komentari: Nema komentara

Komentirajte