informativniislamskičasopis
0

Zanimljivosti - broj 81

Ropstvo i sloboda u svijetu mrava

Svaki dan nauka otkriva nove čudesne detalje iz života ovog sićušnog Allahovog stvorenja. Da li ste znali da se u svijetu mrava odvijaju pravi ratovi u kojima pobjednici porobljavaju poražene i prisiljavaju ih da ih služe? Da li ste znali da ovi “gospodari” zastrašuju svoje “robove” kako bi ih mogli kontrolirati i koristiti? Jeste li znali da “robovi” ponekad povedu ustanak i pobune se protiv svojih “gospodara”?

Mravi “robovlasnici” napadnu prebivališta drugih mrava, ubiju ih i istjeraju iz njihovih mravinjaka, a onda njihove gusjenice prenesu u svoje mravinjake, pa kada se izlegu, žive kao robovi zaduženi za hranjenje i brigu o svojim gospodarima i njihovim leglima.


“Oni koriste hemijsko ratovanje”, kaže Susanne Foitzik sa Univerziteta Johannes Gutenberg u Mainzu u Njemačkoj. Poput svih društvenih insekata, mravi-robovlasnici imaju dufour žlijezde, koje izlučuju hemikalije koje mravi koriste za komunikaciju. “Oni koriste dufour žlijezde da manipuliraju mravima koje napadnu kako bi ih okrenuli da se bore jedni protiv drugih”, kaže Foitzik. 

Studija provedena na Univerzitetu Johannes Gutenberg pokazala je da se porobljeni mravi ponekad pobune i napadaju svoje gospodare.

Slavljen neka je Uzvišeni Allah, koji kaže: “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.” (El-En’am, 38)

(Izvor: bbc.com i discovermagazine.com)

Dan kada su muslimani otkrili rižu

Prvi susret muslimana s ovom poznatom namirnicom datira iz vremena islamskih osvajanja, kada su muslimani osvajali područje na kojem se danas nalazi grad Basra u Iraku, kako bilježi Jakut el-Hamevi. Naime, Hamevi u svom djelu

Mu’džemul-buldan navodi svjedočanstvo koje prenosi svjedok tog otkrića koji se zvao Nafi b. Haris. Ibn Haris je, kako navodi Hamevi, pripovijedao: “Kada su nas spazili stražari koji su čuvali dvorac, pobjegli su glavom bez obzira, nakon čega smo ušli u njega i smjestili se. Utba b. Gazvan, koji je bio naš zapovjednik u toj vojnoj akciji, reče nam: ‘Potražite nam šta da jedemo!’ Mi uđosmo u neki šiprag u dvorištu dvorca i tu nađosmo dvije povelike pletene korpe sa hranom. U jednoj od njih nalazile su se datule, a u drugoj riža u klasovima, koju tada nismo poznavali. Uzeli smo i ponijeli te dvije korpe i unijeli ih u dvorac, gdje smo izvadili ono što je bilo u njima. Utba b. Gazvan reče: ‘Ova je biljka vjerovatno otrov koji nam je neprijatelj ostavio da se njime otrujemo, zato se tome ne približavajte!’ Što se tiče datula, njih smo, nakon što smo ih izvadili iz korpe, počeli jesti, međutim, tada se odnekud pojavi konj koji se otrgnuo sa konopca kojim je bio privezan, te priđe klasovima riže i poče ih jesti. Mi se latismo svojih noževa i potrčasmo prema njemu da ga zakoljemo prije nego što umre od trovanja, međutim, njegov vlasnik reče nam: ‘Ostavite ga da prenoći barem jednu noć, pa ako vidite da pokazuje znakove skore smrti, zakoljite ga!’ Noć je prošla, a mi ujutro vidjesmo da je konj živ i zdrav i da se ponaša normalno. Tada moja sestra (koja je s njima bila u pohodu) reče: ‘Brate moj, čula sam našeg oca kako kaže da otrov izgubi svoju djelotvornost ako se skuha (na vatri). Potom ona naloži vatru te nad njom u loncu skuha klasove riže, nakon čega se zrna odvojiše iz svojih ljuspica, tako da ostadoše samo bijela zrna. Potom ona nastavi ukuhavati rižu sve dok zrna ne nabubriše, odnosno dok se ne skuha, nakon čega smo stavili na pladanj. Tada Utba b. Gazvan reče: ‘Spomenite Allahovo ime i jedite!’ Ljudi počeše jesti i vidješe da se radi o lijepoj i ukusnoj hrani. Nakon toga rižu smo redovno kuhali, a ja sam je lično pripremao svome sinu.” (Jakut el-Hamevi, Mu’džemul-buldan)

Imam Ahmed i pekar

Jednom prilikom imama Ahmeda b. Hanbela, dok je bio na putu, zadesi vrijeme namaza. On skrenu u mesdžid pored puta kako bi klanjao u džematu. Nakon namaza, sjedio je u zikru, a džamijski hizmećari počeše čistiti džamiju i istjeraše ga da vani nastavi svoje virdove. Sjedeći ispred džamije, ugleda prekoputa jednu pekaru pa uđe u nju i zatraži da u njoj završi svoj zikr.

Učeći dove primijeti kako pekar stalno izgovara “estagfirullah”, pa ga po završetku upita za njegovo stanje, zašto stalno govori “oprosti mi, Allahu”.

“Ma to je usput ovako, dok radim, učim istigfare, tesbih, tehlil, tekbir itd.”, odgovori mu pekar. Onda ga imam Ahmed upita da li je primijetio ima li u životu neke koristi od toga, pa mu pekar reče: “Za što god sam digao ruke i uputio dovu Allahu da mi dadne, Allah mi je dao. Sve što poželim, uputim dovu i Allah mi omogući.” Ahmed b. Hanbel prijatno se iznenadi, pa ga upita: “Zar nemaš nijednu želju a da ti Allah nije udovoljio?” A pekar odgovori: “Imam, samo jednu želju koju mi Allah nije omogućio, jednu dovu koja mi nije uslišana!” Imam ga upita: “Šta je to što ti nije udovoljeno?”, a pekar reče: “Allah mi je sve omogućio, sve što sam poželio, dobio sam, ali stalno dovim Allahu za jedno, a nikako da mi usliša.” “Šta je to?”, nestrpljivo će imam Ahmed. “Već dugo vremena imam želju da vidim imama Ahmeda b. Hanbela, a Allah mi je to uskratio!” “Pa, ja sam Ahmed b. Hanbel, a ti si razlog zbog kojeg su me izbacili iz džamije!”, uzviknu imam Ahmed.

Prvi admiral muslimanske mornarice

Poznato je da je muslimanska ratna mornarica osnovana u Šamu u vrijeme halife Osmana, radijallahu anhu, na inicijativu šamskog namjesnika Muavije, radijallahu anhu, ali manje je poznato ko je bio prvi admiral muslimanske mornarice.

Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, za zapovjednika ratne mornarice postavio Abdullaha b. Kajsa el-Džasija, saveznika plemena Benu Fezara. Abdullah b. Kajs izveo je oko pedeset pomorskih pohoda, što ljetnih što zimskih, i niko od njegovih mornara se nije utopio niti je izgubio lađu. Često je molio Allaha da mu sačuva njegove mornare, a Allah se odazvao toj dovi, ali Njegova je volja bila da nastrada zapovjednik. Naime, jedanput je Abdullah b. Kajs izašao u čamcu da izvrši izviđanje jedne luke na bizantijskoj obali. Iskrcao se na obalu gdje mu je prišla neka prosjakinja. On joj je udijelio sadaku, međutim, žena ga je prepoznala te je otišla u svoje selo i obratila se muškarcima: “Želite li uhvatiti Abdullah b. Kajsa?” Oni upitaše: “A gdje je on?” Rekla im je da se on nalazi u luci, a oni je upitaše: “Kako ti znaš da je to Abdullah b. Kajs?”, na što im je kazala: “Vi ste takvi slabići da se on nema potrebe sakrivati od vas.” Tada su ljudi požurili u luku gdje su ga napali i Abdullah b. Kajs stradao je boreći se s njima. Mornar koji je bio sa njim uspio je pobjeći i vratiti se na muslimansku lađu gdje je obavijestio muslimane šta se desilo, pa je Sufjan b. Avf el-Ezdi, zamjenik Abdullah b. Kajsa el-Džasija, naredio da flota krene ka luci u kojoj su se muslimanski mornari iskrcali i otpočeli borbu. Pošto su počeli borbu, Sufjan b. Avf je galamio, kritizirao i vrijeđao svoje mornare, na što mu je robinja Abdullaha b. Kajsa rekla: “Allahov Robe! Abdullah b. Kajs nije se tako ponašao.” “A kako se ponašao?”, upitao je Sufjan b. Avf el-Ezdi. “Borio bi se žestoko dok ne bismo pobijedili”, kazala je. Ovako je završio život Abdullaha b. Kajsa el-Džasija. (Tarihut-Taberi)

Kako je Poslanikovo pleme dobilo ime Kurejš

Kurejš je pleme iz kojeg potječe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Što se pak plemena Kurejš tiče, oni potječu od Nadra b. Kinane. Jedan dio učenjaka smatra da su Nadrovi potomci nazvani Kurejšom zato što je Kurejš bio njegov nadimak. Ovaj stav zastupaju, između ostalih, Ahmed, Šafija, Kurtubi, Ibn Hišam, Ibn Kesir, Ibn Hadžer Askalani, Nevevi, Kurtubi i mnogi drugi. Neki učenjaci, međutim, smatraju da je pleme Kurejš nazvano po Nadrovom unuku Fihru b. Maliku. Ovog mišljenja su, pored ostalih, Ibn Hazm, Ibn Abdulberr i Musab Zubejri. Ovo razilaženje nastalo je zbog toga što su i Nasr i Fihr nosili nadimak Kurejš.

Kalkašendi navodi da je Nadr nadimak Kurejš, što znači morski pas, dobio zbog doživljaja na jednom od svojih putovanja. Jedanput dok je bio na putovanju, ploveći morem, na vodi Kalkašendi, veliki morski pas napao je brod na kojem se nalazio. Svi putnici su se uspaničili i nisu znali šta da rade. Jedino je Nadr ostao pribran i otrovnom strijelom je pogodio tog morskog psa, kojeg su potom uhvatili, pa ga je Nadr donio u Meku.

(Izvor: mawdoo3.com)

26. Novembar 2017 | 81

Komentari: Nema komentara

Komentirajte