informativniislamskičasopis
0

Zanimljivosti - broj 82

Sultan Nuruddin Zenki

Nuruddin Mahmud b. Zenki et-Turki ez-Zenki (511.–569. h. g. / 1117.–1173.) bio je sultan Halepa i Mosula, a postao je i sultan Damaska i velikog dijela Šama. Njegova vojska pod komandom Eseduddina Širka, amidže čuvenog muslimanskog vojskovođe Salahuddina Ejjubija, ulaskom u Kairo 564. h. g., nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, konačno je srušila Fatimijski hilafet.

Salahuddin Ejjubi bio je jedan od vojskovođa sultana Mahmuda Zenkija, te je nakon njegove smrti, a spletom raznih okolnosti, poput smrti Mahmudovog maloljetnog nasljednika, preuzeo sultanat, jer je dinastija Zenki ostala bez nasljednika, a Salahuddin je tada već bio najutjecajniji vojskovođa sultanata kojem se pokorava moćna i brojna egipatska vojska.


Pod vođstvom sultana Mahmuda, od krstaških hordi oslobođeno je više od pedeset gradova, sela i utvrda u Šamu. I slobodno se može reći da su njegovi napori imali ključnu ulogu za stvaranje pretpostavki za historijski podvig Salahuddina Ejjubija – oslobađanje Kudsa.

Historičari Nuruddina Zenkija opisuju kao veoma pobožnog, učenog i pravednog vladara. Prisustvovao je halkama uleme i učestvovao u vjerskim raspravama, hadise je citirao sa senedom. Nuruddinova supruga također je bila učena. Biografi dinastije Zenki navode da je bila veliki poznavalac hanefijskoga fikha. Za njega su neki učenjaci rekli da nakon Omera b. Abdulaziza nije bilo boljeg vladara od Mahmuda ez-Zenkija.

U kontekstu savremenih tursko-kurdskih animoziteta, zanimljivo je napomenuti da je Zenki bio Turčin, a Salahuddin Kurd.

Sjedište Zenkijevog sultanata bio je Halep, a sam sultan, iako je bio bogat čovjek, živio je u velikoj tvrđavi Halepa sa svojim vojnicima. Bio je veoma skroman, a zaradu od svojih pet dućana rasporedio je tako da je zaradu od jednog trošio na opskrbu svoje porodice, a od preostala četiri za pomaganje siromašnima i potrebnima.

Nuruddin Mahmud Zenki ohrabrivao je i stvarao pretpostavke za naučni napredak u svom sultanatu, pomažući osnivanje škola u kojima su se učile vjerske i druge korisne nauke.

(Izvor: Kitabur-revdatejn fi ahbarid-devletejn – ez-Zenkijje ve es-Salahijje)

Datula i zdravlje

Datula je voće koje se mnogo koristi u različitim dijelovima svijeta i važan je dio ishrane u arapskim zemljama. Sadrže vitamin B6, selen, vlakna, magnezij, bakar, kalij, mangan, lutein, zeaksantin, fosfor i dr.

Vjeruje se da datule imaju učinkovito dejstvo u liječenju raka, za što je zaslužan element selen kojeg ima u ovom voću. Selen je moćan antioksidans koji pomaže u prevenciji nastanka raka, jača imunitet i učinkovito prevenira kardiovaskularna oboljenja i štiti od infekcija.

Datule su bogat izvor željeza, pa njihovo redovno konzumiranje pomaže u prevenciji anemije (i terapija onima kojima nedostaje željeza) – 100 grama datula sadrži oko deset posto preporučene dnevne vrijednosti željeza.

Lutein i zeaksantin ubrajaju se u skupinu karotenoida, a kod ljudi, ove dvije tvari djeluju kao antioksidansi i na taj način štite retinu (mrežnicu oka) od mogućih oštećenja izazvanih svjetlom.

S obzirom na visok nivo vlakana koja pomažu u probavi, djeluju antiupalno, pomažu kod artritisa, kardiovaskularnih bolesti, u prevenciji moždanog udara.

Sadrže fosfor, a on igra važnu ulogu kao “hrana za mozak” i iz tog se razloga datule preporučuju u ishrani osoba koje se bave intelektualnim radom. Datule mozgu i mišićima brzo daju potrebnu energiju, jer sadrže prirodne šećere kao što su glukoza, saharoza i fruktoza. Njihovo konzumiranje preporučuje se kod Alzheimerove bolesti.

Datule sadrže elementarni hlor koji se koristi u zaštiti zuba od propadanja. Zrela datula sadrži vitamine A, C, B1, B2 i niacin. Datula je, također, dobar izvor natrija, magnezija, kalcija i željeza.

Trudnicama koje su pred porođajem preporučuje se njihovo konzumiranje jer olakšavaju porođaj. Naime, datula djeluje na miometrijum, mišićni dio zida maternice, i pospješuje njegov rad, a tim olakšava porođaj. Kada smo kod ove teme, ne možemo da se ne prisjetimo riječi Uzvišenog Allaha kojima je nadahnuo Merjem, majku Isaa, alejhis-selam, kada se nalazila pred porođajem: “Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe” (Merjem, 25). Ovaj ajet je jedna od kur’anskih mudžiza koje nam se neprestano otkrivaju razvojem nauke.

Datule su odlične su za gubljenje kilograma i probleme sa impotencijom. Prirodni šećer koji se nalazi u datulama lahko se probavljuje i smanjuje osjećaj gladi. Na ovo nam ukazuje Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kada kaže: “Oni u čijoj kući ima datula neće biti gladni.” (Muslim, Sahih)

Podsjetimo se na kraju da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da se post prekida konzumiranjem datula.

(Izvor: kaheel7.com/ar i ncbi.nlm.nih.gov)

Pet muslimanki koje su ostavile neizbrisiv trag u razvoju islamske civilizacije

1. Fatima el-Fihri (9. vijek).

Fatima el-Fihri ostavila je veliki trag u razvoju civilizacije i kulture u svojoj zajednici. S ocem Muhammedom el-Fihrijem doselila je iz Kajrevana u Fez. Odrasla je u obrazovanoj porodici, studirala fikh (islamsku jurisprudenciju) i hadis. Naslijedila je znatnu količinu novca od oca te ga iskoristila za izgradnju velike džamije i centra za izučavanje nauka za svoju zajednicu. Džamija Karavijin izgrađena je 859. godine i smatra se prvim univerzitetom na svijetu. Studenti iz cijeloig svijeta dolazili su na ovaj univerzitet kako bi učili islamske studije, astronomiju, jezike i prirodne znanosti. Arapske brojeve Evropa je upoznala posredstvom ovog univerziteta. A ovo je samo jedan primjer uloge žena u unapređenju obrazovanja i civilizacije u muslimanskom društvu. 

2. Idžlijja el-Astrulabi (10. vijek).

Proizvodnja astrolaba bila je grana primijenjene umjetnosti i od velikog značaja, a među mnogima koji su se time bavili nalazi se i jedna žena iz Halepa. Poznata je kao Idžlijja el-Astrulabi, što joj je nadimak po ocu. Sirijsko arheološko društvo smatra da se zvala Merjem, ali nema pouzdanih podataka koji to potvrđuju. Naučila je ovu nauku od oca koji je bio zaposlen na dvoru sultana Sejfud-devle, jednog od najmoćnijih sultana dinastije Hamdanida u sjevernoj Siriji.

3. Sutajta el-Mahmali (10. vijek).

Ona je bila stručnjak u brojnim disciplinama, od kojih su arapska književnost, hadis, sudska praksa, matematika. Uspješno se bavila različitim disciplinama primijenjene matematike, poput aritmetike, koja je u to vrijeme bila dobro razvijena. Neki istraživači tvrde da je postavila rješenja nekih jednačina koje su kasnije preuzeli drugi matematičari. Iako je takvih jednačina bilo malo, to pokazuje da su njezine vještine u matematici bile veće od pukog rješavanja matematičkih zadataka.

4. Zejneb el-Šahda (12. vijek).

Zejneb je bila poznata kaligrafkinja, a također je bila i dobar poznavalac fikha i hadisa. Zbog svojih sposobnosti bila je veoma cijenjena i visoko je kotirala u tadašnjem društvu. Imenovana je učiteljicom posljednjeg abbasijskog halife Jakuta. Bila je vrstan pedagog i mnogi su imali priliku učiti od nje i dobiti njenu idžazu (diplomu). Uživala je veliko povjerenje abbasijskog halife Muktefibillaha, zbog čega je prozvana povjerenicom države. Život je posvetila nauci i književnosti. 

5. Dževher Nesibe Sultan (13. vijek).

Ona je bila kćerka rumskog sultana Kilidž Arslana II i sestra Kajhusreva I. Njeno ime nosi veliki kompleks koji se sastoji od bolnice, škole posvećene prvenstveno medicinskim studijima i džamije u Kayseriju u Turskoj. Kompleks se smatra jednim od najznačajnijih spomenika seldžučke arhitekture. Bolnica je sagrađena između 1204. i 1206., a škola, čija je gradnja započela odmah nakon smrti Dževher Nesibe Sultan u 1206., dovršena je 1210. godine.

(Izvor: muslimheritage.com)

23. Januar 2018 | 82

Komentari: Nema komentara

Komentirajte