informativniislamskičasopis
0

Zapisivanje hadisa u vrijeme ashaba i tabe'ina 

Omer b. El-Hatab, radijallahu ‘anhu, bio je ideje da sakupi Sunnet odnosno hadise u knjige, međutim, ubrzo je tu ideju odbacio. Prenosi se od Urveta ibn Zubejra da je Omer b. El-Hatab, radijallahu ‘anhu, htio da se hadisi sakupe i zapišu. Po pitanju toga tražio je i mišljenje ashaba, a mnogi od njih su bili istog mišljenja kao i Omer, odnosno posavjetovali su ga da to i učini. Klanjao je Omer, radijallahu ‘anhu, istiharu čitav mjesec, moleći Allaha Uzvišenog da mu ukaže dobro u njegovoj namjeri. Jednog dana je ustao, sa nadahnućem od Allaha, pa je rekao: ”Htio sam da sakupim Sunnet, al’ sam se sjetio naroda koji su bili prije vas, koji su zapisali knjige, pa su se posvetili tim knjigama zapostavljajući i ostavljajući  Allahovu Knjigu, a ja, tako mi Allaha, nikada neću dopustiti miješanje Allahove Knjige sa bilo čime drugim!” 

U prošlom broju smo spomenuli Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadise u vezi zabrane zapisivanja hadisa, kao što smo spomenuli također i hadise koji dopuštaju isto, stoga ćemo uvidjeti da su se uglavnom ili većinom ashabi ustručavali od zapisivanja hadisa, tome nisu posvetili izričitu pažnju u vrijeme vladavine ispravnih halifa, a sve s namjerom i ciljem očuvanja Kur'ana. Zbog spomenutih Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisa došlo je i do različitih mišljenja kod ashaba kada je u pitanju zapisivanje hadisa, neki su to odobravali dok su neki zabranjivali. Međutim, većina  onih koji su zabranjivali ili bili mišljenja toga na kraju su promjenili mišljenje pošto je nestalo svrhe same zabrane, tj. straha od miješanja Kur'ana sa Sunnetom. Omer b. El-Hatab, radijallahu 'anhu, bio je ideje da sakupi Sunnet odnosno hadise u knjige, međutim, ubrzo je tu ideju odbacio. Prenosi se od Urveta b. Zubejra da je Omer b. El-Hatab, radijallahu 'anhu, htio da se hadisi sakupe i zapišu. Po pitanju toga tražio je i mišljenje ashaba, a mnogi od njih su bili istog mišljenja kao i Omer, odnosno posavjetovali su ga da to i učini. Klanjao je Omer, radijallahu 'anhu, istiharu čitav mjesec, moleći Allaha Uzvišenog da mu ukaže dobro u njegovoj namjeri. Jednog dana je ustao, sa nadahnućem od Allaha, pa je rekao: ''Htio sam da sakupim Sunnet, al' sam se sjetio naroda koji su bili prije vas, koji su zapisali knjige, pa su se posvetili tim knjigama zapostavljajući i ostavljajući  Allahovu Knjigu, a ja, tako mi Allaha, nikada neću dopustiti miješanje Allahove Knjige sa bilo čime drugim!'' (Vidi: ''Džami' Bejanil-Ilmi ve Fadlihi'', 1/64.) Stoga zapažamo da je Omer, radijallahu 'anhu, strahovao od zapisivanja Sunneta kako se ljudi ne bi okrenuli izučavati Sunnet, a pri tome zapostavili Allahovu Knjigu. Međutim, uvidjet ćemo također da je Omer, radijallahu 'anhu, kada se uvjerio u očuvanost  Kur'ana i sam lično pisao svojim  namjesnicima nešto od hadisa i Sunneta. Od Ebu Osmana El-Hindija se prenosi da je rekao: ''Bili smo sa Utbom b. Ferkadom, pa mu je Omer napisao o stvarima govoreći mu o Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, između ostalog što mu je napisao bilo je i slijedeće: 'Da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ''Niko ne oblači svilu na dunjaluku a da mu na Ahiretu neće od nje biti (imati) osim ovoliko.“, pa je pokazao sa svoja dva prsta srednjim i kažiprstom'''. Rekao je Ebu Osman: ''Pa sam vidio da je to (tj. veličina) dugmad sa perzijskog plašta kada smo vidjeli perzijske plaštove.'' (Vidi: ''Musned imama Ahmeda'', 1/261.)

 Ebu Sei'd El-Hudri, radijallahu 'anhu, držao se hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kojeg lično prenosi, a u kojem Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranjuje zapisivanje osim Kur'ana. Stoga je i odbio da piše hadise Ebu Nadretu kada je ovaj zatražio od njega, kada mu je rekao: ''Zar nam nećeš pisati, jer mi ne pamtimo?“ Pa je rekao Ebu Se'id: ''Ne, mi vam nećemo pisati, niti ćemo to učiniti Kur'anom, nego pamtite napamet kao što smo i mi pamtili od Allahovog Poslanika.'' (Vidi: ''Sunenud-Darimi'', 1/122.) A u drugim rivajetima ili predajama Ebu Se'id, radijallahu 'anhu, je rekao: ''Hoćete li da to učinite kao Mushafe, vaš Poslanik nam je govorio hadise pa smo ih pamtili, stoga ih i vi pamtite kao što smo ih mi pamtili.'' (Vidi: ''Džami'u Bejanil-Ilmi ve Fadlihi'', 1/64.) Isto tako je i Ebu Musa, radijallahu 'anhu, mrzio da mu njegov sin zapisuje od njega strahujući da nešto ne doda ili oduzme, a ono što je bio već zapisao to je vodom izbrisao, a u jednoj predaji stoji da je rekao: ''Pamtite od nas kao što smo i mi napamet učili i pamtili!'' (Vidi: ''Džami'u Bejanil-Ilmi ve Fadlihi'', 1/66.) Dok je u drugoj predaji rekao: ''Doista su Izraelćani zapisali knjige koje su slijedili, a ostavili su Tevrat.'' (Vidi: ''Takjidul-Ilmi'', str. 56.) 

Zapisivanje hadisa u vrijeme ashaba 

Sve što smo naveli i spomenuli od hadisa odnosno riječi ashaba ukazuje na to da su mrzili zapisivanje hadisa u njegovom početku, međutim pokušat ćemo izvući razloge tog stajališta a to je, kao što je rekao El-Hatibu El-Bagdadi: ''Antipatija ili mržnja prema zapisivanju hadisa u početku je bila kako ne bi došlo do izjednačavanja Kur'ana s bilo čime drugim, ili do zapostavljanja Kur'ana zbog nečega drugog... Također su mrzili zapisivanje hadisa u to vrijeme, jer mnogi novi sljedbenici islama ne bi mogli uočiti razliku između Kur'ana i hadisa, samim time jer većina arapa (beduina) nisu se podučili u vjeri, nisu sjedili kod učenih i obrazovanih, stoga je postojala bojazan da ono što nađu zapisano od hadisa spoje Kur'anu i da se pomisli kako su to riječi Milostivog.'' (Vidi: ''Takjidul-Ilmi'', str. 57.) Ipak, kada bolje ili dublje proučimo taj period zapazit ćemo veliku brigu ashaba kada je u pitanju Kur'an i njegova očuvanost, stoga su ga i sakupili u jednu cjelinu (u Mushaf) u vrijeme Ebu Bekra Es-Sidika, radijallahu 'anhu, prepisali ga u nekoliko primjeraka u vrijeme Omera, radijallahu 'anhu, onda kada se islamska država raširila i postala ogromna, a koje su potom poslali na sve strane u islamske provincije, sve to kako bi osigurali Kur'an od njegove izmjene u bilo kojem obliku. Potom su zapamtili Sunnet i hadise, učeći ih napamet i druge podučavajući, a ponekad kada je bilo potrebe- a istovremeno nije bilo zapreke- iste hadise bi i zapisali. Stoga je i došlo do promjene mišljenja kod mnogih ashaba u periodu poslije spomenutog, tj. onda kada su otkolonjene zapreke zapisivanja hadisa, šta više čak su i podsticali na zapisivanje hadisa i njihovo izučavanje. Evo nekoliko primjera o tome kako su ashabi zapisivali ili odobravali zapisivanje hadisa. Rekao je El-Hasan b. Alija, radijallahu 'anhuma, svojoj djeci i djeci svoga brata: ''Učite i tražite znanje jer danas ste vi mladići vašeg naroda, dok ćete sutra biti njegove vođe i prvaci, a onaj koji ne može od vas da pamti neka zapisuje.'' (Vidi: ''El-Kifaje'', str. 229, i ''Takjidul-Ilmi'', str. 91.) Majka vjernika, Aiša, radijallahu 'anha, rekla je sestriću Urvetu b. Ez-Zubejru: ''Sinčiću moj, čula sam da zapisuješ od mene hadise, pa ih ponovo zapisuješ?'' Pa joj je rekao: ''Od tebe čujem neki hadis, pa ga čujem i od drugog.'' Pa je rekla: ''A ima li razlike između toga (tj. to što čuješ od mene i nekoga drugoga)?'' Pa je rekao: ''Ne!'' Rekla je: ''Onda nije problem.'' (Vidi: ''El-Kifaje'' str. 105), a da je Aiša,  radijallahu 'anha, mrzila zapisivanje hadisa ona bi Urvetu to i zabranila, i u tome ga ukorila, naprotiv, to se nije desilo, šta više vidjela je da nema zapreke u tome što čini. Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, je dopustio Beširu b. Nehiku da zapisuje hadise od njega, dajući mu također dozvolu da prenosi drugima to što čuje od njega. (Vidi: ''El-Muhadisul-Fasil'', str. 128.) Dok u drugoj predaji kaže Bešir: ''Došao sam Ebu Hurejri sa knjigom koju sam pisao, pa sam mu je pred njim pročitao a potom mu rekao: ''Sve ovo sam zapisao i čuo od tebe''? Rekao je: ''Da.'' (Vidi: ''Tabekat Ibn Sa'd'', 7/162.) Muavija b. Ebi Sufjan, radijallahu 'anhu, je napisao El-Mugiri b. Šu'betu: ''Napiši mi nešto što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, pa mu je napisao El-Mugire da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, zabranjivao ''rekla-kazala'', puno zapitkivanja i prosipanje imetka.'' (Vidi: ''Ma'rifetu Ulumil-Hadisi'', str. 100, također ''Fethul-Bari, 9/95.) Također, El-Bera b. Azib, radijallahu 'anhu, kada bi govorio ili prenosio hadise oni koji bi ga slušali bi to zapisivali. (Vidi ''Džami'u Bejanil-Ilmi, 1/81.) Enes, radijallahu 'anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je bio uz njega deset godina, govorio bi svojim sinovima: ''O sinčići, znanje 'svežite' zapisivanjem (pisanjem).'' (Vidi: ''Kitabul-Ilmi'', str. 192, kao i ''Takjidul-Ilmi'', str. 96.), kao što je i lično diktirao hadise onima koji su ih zapisivali. (Vidi: ''Tarihu Bagdadi'', 8/259.) 

Zapisivanje hadisa u vrijeme tabe'ina 

Tabi'ini su uzeli znanje od ashaba, sa kojima su se družili, vrijeme provodili i od njih učili. Slušali su hadise od ashaba koje su dalje prenosili. Znali su kada su ashabi mrzili a kada odobrili i dopustili zapisivanje hadisa. Ashabi su im bili uzor i primjer za kojima su se povodili, jer su bili najbolja generacija a koja je zapamtila Kur'an i Sunnet. Stoga i nije čudno što su mišljenja tabi'ina bila kao i mišljenja ashaba kada je u pitanju zapisivanje hadisa ili propis vezan za to, jer razlozi zbog kojih su ashabi mrzili ili zabranjivali zapisivanje hadisa su isti razlozi koji su poslije bili i kod tabi'ina. Stoga su tabi'ini mrzili i zabranjivali zapisivanje hadisa ako su ti razlozi postojali, a odobrili su zapisivanje hadisa kad bi ti razlozi nestali, šta više većina ih je bodrila i podsticala na zapisivanje hadisa, a ne samo odobrila. Zbog spomenutog se ne trebamo čuditi ako zapazimo neke od tabi'ina kako zabranjuju dok drugi dopuštaju ili čak podstiču na zapisivanje hadisa, jer u obzir treba uzeti razloge koje smo spomenuli. Stoga recimo da je Ibrahim En-Neha'i (umro 96 h.) mrzio da se hadis zapisuje u sveske koje bi ličile na Mushafe, a prije smrti je Ibrahim b. Zejd Et-Tejmi (92 h.) zatražio njegove knjige koje je spalio a potom rekao: ''Strah me je da ne dođe generacija ili narod koji bi ih uzdigao na mjesto koje im ne pripada.'' (Vidi:''Sunenud-Darimi'', 1/121.) Ova zabrana zapisivanja hadisa kod tabi'ina se povećala i bila žešća kada su uvidjeli da bi učenici koji su prisustovali njihovim dersovima ili sijelima mogli zajedno sa hadisima da zapišu ili zabilježe i njihova mišljenja, pa bi time došlo do mješanja samog metna hadisa ili Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi sa njihovim riječima. Samim time jer su većina takvih bili fekihi, islamski pravnici, koji bi komentarisali hadise povezujući ih sa fikhom gdje su tom prilikom spominjali i svoja mišljenja, pa su strahovali da ne dođe do miješanja njihovih riječi ili mišljenja sa hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Evo primjera za to; došao je čovjek kod Se'ida b. El-Musejjiba, koji je bio od fekiha, a od kojeg se prenosi da je zabranjivao zapisivanje hadisa, pa ga je upitao nešto a ovaj mu je izdiktirao, a potom ga upitao o njegovom mišljenju a ovaj mu odgovorio, pa je čovjek i to zapisao. Čovjek koji je prisustvovao Se'idovim sijelima mu je rekao (tj. Se'idu): ''Zar će i tvoje mišljenje, o Ebu Muhammede, zapisati?'' Pa je rekao Se'id tom čovjeku: ''Dodaj mi to što si zapisao?'', pa kada mu je to dodao on ga je pocijepao. (Vidi: ''Džami'u Bejanil- Ilmi'', 2/144.) Dok s druge strane ti isti tabi'ini koji su zabranjivali i mrzili zapisivanje hadisa kada su uvidjeli da ne postoje razlozi ili povodi te zabrane odobrili su isto, kao što je recimo Se'id b. El-Musejjib, Amir Eš-Ša'bi, Se'id b. Džubejr koji je zapisivao hadise od Ibn Abbasa i Ibn Omera. (Vidi opširnije: ''Džami'u Bejanil-Ilmi'', 1/144, 1/100, ''Tarihu Bagdadi'', 11/232, djela koja ukazuju na spomenuto.) Isto tako od tabii'na koji su zapisivali hadise su i Omer b. Abdul-Aziz (koji je nosio nadimak ''peti ispravni halifa'', a koji je lično zapisivao hadise), Ata'a b. Ebi Rebah (preselio 114 h.) je također zapisivao hadise, a naređivao je i sinovima da to čine, a to su činili i njegovi učenici tj. zapisivali su hadise od njega. (Vidi: ''Sunenud-Darimi'', 1/129.) Poslije toga dolazi period aktuelnog, značajnog i povećanog zapisivanja kod uleme i učenih, tako da je na kraju stote hidžretske godine, već spomenuti, vladar pravovjernih Omer b. Abdul-Aziz naredio uglednim i poznatim učenjacima da sakupe i zapišu hadise, koje je kasnije razaslao u sve islamske provinicije i svim islamskim namjesnicima. To je prvo zvanično i službeno zapisivanje hadisa iza kojeg stoji islamska država, o kojem ćemo malo opširnije pisati u slijedećem broju, inšaAllahu te'ala, kao i o prvim piscima i djelima kada je u pitanju zapisivanje hadisa ili začeće hadiskih nauka.

Neka je salavat i selam na našeg Poslanika, Allahovog Miljenika, sve njegove drugove i one koji ih budu slijedili do Sudnjega dana.

29. Mart 2010 | Nermin Smajlović, prof. | Hadis | 35

Komentari: Nema komentara

Komentirajte