informativniislamskičasopis
0

Životni put šejha Albanija – ispisan njegovom rukom (treći dio)

Ovo je treći dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Napuštanje Ammana i odlazak u Damask, a zatim u Liban

Nakon što sam se počeo spremati da održim treće predavanje, bio sam iznenađen onim što me primoralo, ne dajući mi nikakvog izbora, da napustim Amman i u njemu ostavim svoju porodicu, jer u njemu više nisam mogao stanovati. Otputovao sam u mjesto odakle sam učinio hidžru, Damask. To se desilo rano ujutro u srijedu 19. ševvala 1401. h. g. (20. avgusta 1981. g.).

U Damask sam stigao noću. Bio sam jako utučen. Skrušeno sam se molio Uzvišenom Allahu da od mene odstrani lošu odredbu (kader) i spletke neprijatelja. U Damasku sam proveo dvije noći. Treće noći, nakon savjetovanja i klanjanja istihare, otputovao sam u Bejrut uz mnogo opreza i straha zbog mnoštva iskušenja i nemira u njemu. Dolazak u Bejrut bio je obavijen opasnošću. Međutim, Allah, tebareke ve teala, sačuvao me i dao da bez problema stignem.

U Bejrut sam stigao u prvoj trećini noći. Krenuo sam prema svom starom bratu i bliskom i pouzdanom prijatelju (radi se o Zuhejru eš-Šavišu, kao što je to šejh pojasnio u djelu Bidajetus-sul), koji me ljubazno i lijepo primio. Dao je da kod njega odsjednem kao uvaženi gost. Plemenito je prema meni postupao, da ga Allah nagradi svakim dobrom.

Nakon što sam se kod njega skrasio i odmorio od zamornog putovanja, bilo je za očekivati da iskoristim priliku ovog iznenadnog boravka u tuđini. Posvetio sam se proučavanju i čitanju u njegovoj biblioteci bogatoj i prepunoj objavljenih knjiga i rijetkih rukopisa. U njoj je bilo najviše izvora koji su mi bili potrebni. Mnoge nisam imao u svojoj biblioteci u Damasku. Tražio sam od njega da mi pokaže katalog rukopisa i kopiranih djela koje je posjedovao zabilježene na karticama. On mi je udovoljio tome sa zadooljstvom i svojom poznatom islamskom velikodušnošću, da ga Allah nagradi svakim dobrom. (Ref’ul-estar)

Iskušenja se nastavljaju i u Libanu

Uprkos tome što me u svemu tome iznenadila jedna vijest i jako uzrujala, a to je smrt moga starijeg brata Muhammeda Nadžija Ebu Ahmeda, za vrijeme hadža, ja sam ga (tj. djelo Bidajetus-sul) nastavio privoditi kraju (Šejh u djelu Telhisu ahkamil-dženaiz, str. 24, kaže: “Umro je moj stariji brat Muhammed Nadži Ebu Ahmed za vrijeme hadža prošle godine / 1401. h. g. / 1981. g.), čineći dobro djelo, ako Bog da. Umro je na džemretima, posljednjeg dana Bajrama dok je sjedio sa svojim saputnicima hadžijama. Neki su mi rekli da mu je jedan od onih koji su sjedili sa njim dodao čašu čaja lijevom rukom, pa mu je on rekao: “Brate, dodaj mi desnom rukom i nemoj raditi suprotno sunnetu”, ili nešto slično tome. Umro je brzom smrću, da nas i njega Allah proživi “… u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” (Ali Imran, 69). Molio sam Allaha da mu se smiluje strljivo podnoseći nevolju koja me je snašla.

Umro je. Bio je moj najbolji brat, najiskreniji prema meni, najviše se odazivao mome pozivanju i bio ljubomoran prema tome i požrtvovan u pozivanju istom. Neka mu se Allah obilno smiluje! Molim Allaha da podari strpljivosti, meni i ostaloj braći, njegovoj djeci, unucima i zetovima u tome što nas je snašlo. Molimo Allaha da nas učini dostojnim nasljednicima dobrog prethodnika! Molim Allaha da nas proživi pod zastavom prvaka ljudi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, “... na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spasen biti” (Eš-Šura, 88–89). Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Allahu, nagradi me u mojoj nevolji i zamijeni mi je nečim dobrim! Allahu, oprosti meni i Ebu Ahmedu! Podigni njegov stepen među onima koji su bili upućeni. Zamijeni ga u porodici koju je ostavio i  oprosti nama i njemu, o Gospodaru svjetova. Učini mu kabur prostranim i osvijetli mu ga. (Bidajetus-sul)

Spas od ubistva u Bejrutu

Neredi i bezrazložna ubistva još uvijek vladaju (u Libanu). Umalo smo ja ili neko od moje porodice mogli biti žrtva  metaka koje je ispalio snajperista iz neke srušene zgrade u Bejrutu dana 2. safera 1399. h. g. (1. januara 1979. g.). Meci su pogodili moj auto na tri mjesta, tako da je samo malo nedostajalo da budu smrtonosni. Međutim, Allah nas je spasio tako da na tijelima nije bilo nikakvih povreda. Hvala Allahu, posredstvom čije se blagodati kraju privode dobra djela. (Gajetul-meram)

Hidžra iz Libana u Ujedinjene Arapske Emirate

Allahova je volja bila da iz Bejruta odem u Eš-Šariku u društvu jednog od naše braće koji tamo živi. On me primio u svoj stan, da ga Allah nagradi svakim dobrom. (Sahihus-siretin-nebevijje)

Njegov povratak

“Allah se smilovao onome koji mi ukaže na moju grešku i moje mahane. Lahko mi je, Allahovom voljom i pomoći, da se povratim od greške za koju sam uvidio gdje sam pogriješio. Moje knjige koje su po prvi put štampane, a zatim njihova  druga (korigovana) izdanja najbolji su dokaz za to.”

(Autor ove knjige kaže: “Jednom prilikom šejh je rekao: ‘Kamo sreće da nas oni koji nas kritikuju okoriste nečim poput ovoga čime su nas okoristili, kako bi se što prije povratili onome što je ispravno, uz priznanje zahvalnosti njima. Nepogrješiv je onaj koga je Allah, azze ve dželle, sačuvao od greške.’” (Ed-Daife)

Albanijev metod ocjenjivanja hadisa

Ono što bi trebalo spomenuti ovom prigodom jeste to da ja ne slijedim nikoga prilikom ocjenjivanja hadisa. Slijedim naučna pravila koja su postavili hadiski učenjaci i na osnovu kojih su davali ocjene hadisa, da li su slabi ili vjerodostojni, u vrijeme kada je cvjetao islamski život i islamsko znanje.

Molim Allaha, subhanehu ve teala, da budem od onih koji ih slijede onako kako su ih islamski učenjaci definisali, ili neke od njih, nadajući se da će neko od muslimanske omladine raditi na obnavljanju rada po tim pravilima koja predstavljaju nešto najpreciznije što je spoznala metodološka naučna misao kroz razna stoljeća historije ljudskog roda. To svjedoči i grupa orijentalista i drugi koji se ne slažu sa mnom. Davno je rečeno: “Vrijedno je ono što neprijatelj posvjedoči (prizna).” (Ed-Daife)

Koliko je šejh Albani cijenio i iskorištavao vrijeme

Po drugi put sam odustao da odgovorim na to iz želje da ne gubim vrijeme. (Ed-Daife)

Redoslijed ocjenjivanja hadisa u djelima Ed-Daife i Es-Sahiha

Nisam se pridržavao nikakvog posebnog redoslijeda, već kako bi mi bilo zgodnije. (Ed-Daife)

Neki primjeri šejhovog sabura

1379. h. g. (1959. g.) ništa nisam jeo četrdeset dana. Tokom toga ništa nisam okusio, niti je u moj stomak ušla voda! To sam učinio zbog toga kako bih se izliječio od nekih bolesti. Od nekih sam se izliječio, od nekih nisam. Prije toga liječio sam se kod nekih doktora oko deset godina bez nekog vidljivog pomaka. Nakon tog perioda gladi, izvukao sam dvije koristi:

●  prva je da čovjek može izdržati glad čitav taj dugi period suprotno onome što većina ljudi misli,

●  i druga je da glad pomaže u liječenju gojaznosti, kao što kaže Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, a ponekad bude korisna i za druge bolesti, kao što su mnogi probali.

Međutim, ona ne koristi za sve bolesti kod svakog, suprotno onome što se može vidjeti iz knjige Et-Tetbibu bis-savm – Liječenje dijetom, jednog evropskog pisca. Nad svakim učenim postoji učeniji. (Ed-Daife)

Njegov otac pitao ga je za neke hadise

Odlučio sam da govorim o tom hadisu i otkrijem njegovu slabost, pogotovo zbog toga što me o njemu pitao meni najbliži čovjek, moj otac, Allah mu se smilovao i nagradio ga najboljom nagradom. (Ed-Daife)

Šejh Mustafa ez-Zerka pita ga za neke hadise

Ovo je jedan od hadisa koji mi donio uvaženi profesor Mustafa ez-Zerka da mu izvršim njegovu verifikaciju 15. 6. 1371. h. g. / 12. 3. 1952. g. (Ed-Daife)

Nastavit će se...

 

Priredio: Asam Musa Hadi

Sa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.

1. April 2016 | Munir Zahirović, prof. | Velikani ummeta | 71

Komentari: Nema komentara

Komentirajte