Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i loših djela. Koga Svevišnji Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.
Allah mi je darovao blagodat da budem u društvu jednog od eminentnih hadiskih učenjaka ovoga vremena, a to je šejh, učenjak i muhadis Muhammed Nasiruddin el-Albani, rahimehullah. Jedna od mojih obaveza jeste da javnosti predstavim ovog imama, njegovo pozivanje u islam, njegovu borbu na Allahovom putu, njegov sabur, kao i plodove koje je on ostavio da se muslimani mogu koristiti njima.Nakon toga uvidio sam da su mnogi koji su sa mnom učili pred šejhom, to već uradili, da ih Allah nagradi svakim dobrom. Kako bih postigao dio nagrade koju oni zaslužuju kod Allaha, ako Bog da, odlučio sam da se u tome povedem za njima i da napišem biografiju našega šejha, ali na način u kojem neće biti mjesta za ponavljanje.Zatražio sam pomoć od Allaha i prionuo na posao. U tom trenutku, došla mi je ideja da njegov životopis, koji ću napisati, bude pisan lično iz šejhovog pera, jer najbolji životopisi jesu oni koje su o sebi ostavili njihovi autori. Počeo sam sakupljati ono što je šejh, rahimehullah, o sebi govorio u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojim ga je Allah obasuo, a poslije sam to složio po jednom redoslijedu za koji sam smatrao da je odgovarajući.Molim Allaha da podari da ovo moje djelo bude napisano iskreno radi Njega, molim Ga da se smiluje našem šejhu i podigne mu stepen, da se i nama smiluje kad krenemo tamo gdje je on otišao, a On sve čuje i odaziva se na dovu. Neka je Allahov blagoslov i spas na našeg prvaka Muhammeda, na njegovu porodicu i njegove ashabe!Hidžra u SirijuAllahove blagodati prema meni mnogobrojne su i neizbrojive. Možda su među najvažnijim dvije: hidžra moga oca u Siriju i sahadžijski zanat kojem me podučio moj otac. Što se tiče prve blagodati, ona mi je olakšala učenje arapskog jezika. Da smo ostali u Albaniji, vjerovatno tamo ne bih naučio nijedno slovo, a Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne mogu se razumjeti bez poznavanja arapskog jezika. Što se tiče druge blagodati, sahadžijskog zanata, ona mi je omogućila da uštedim dovoljno slobodnog vremena koje sam provodio u učenju. Pružila mi je priliku da odlazim u biblioteku Ez-Zahirijje, kao i u druge biblioteke i da u njima provodim više sati svakoga dana. Da sam se posvetio stolarskom zanatu, što sam isprva pokušavao da naučim, potrošio bih sve svoje vrijeme, a samim tim zatvorila bi mi se vrata znanja kojem se mora u potpunosti predati onaj koji ga traži. (Ulemau ve mufekkirune lil-medžzub)Početak traženja znanjaPrve knjige koje sam željno pročitao bili su arapski romani Ez-Zahira i Antara, Melikus-sejfa i slično, zatim prevedeni kriminalistički romani, poput Arsena Lupina. Nakon toga, osjetio sam želju za čitanjem historijskih knjiga. Jednog dana, pored izloženih knjiga u jednom izlogu, opazio sam primjerak novina El-Menar, koje je pokrenuo šejh Rešid Rida u Kairu 1897. godine, i odmah sam ih kupio. U novinama sam našao jednu studiju koju je napisao Rešid u kojoj je analizirao djelo El-Ihja (djelo imama Gazalija koje se zove Ihjau ulumid-din ili Oživljavanje vjerskih znanosti), ukazujući na pozitivne i negativne strane ovog djela.Prvi put imao sam priliku da se sretnem sa ovakvom naučnom kritikom i to me privuklo da pročitam cijelu studiju, a kasnije sam analizirao problematiku djela El-Ihja čitajući djelo El-Ihja, u štampi koja sadrži recenziju hadisa od hafiza Irakija (Abdurrahim el-Iraki bio je hafiz hadisa, koji je porijeklom Kurd, a živio je u Egiptu. Umro je 806. h. g. ili 1404. godine). Tada sam djelo El-Ihja posudio jer nisam imao novaca da ga kupim.Počeo sam da čitam tu knjigu u kojoj me privukla precizna recenzija, tako da sam odlučio da prepišem ili napravim kraću verziju tog djela.Zamislio sam kako bi trebala da izgleda kopija recenzije koja je bila štampana na marginama djela El-Ihja i počeo sam prepisivati hadise.Napravio sam plan za to i počeo sam prvo napisavši: “O čovjeku se proširi hvala od istoka do zapada, a kod Allaha ne vrijedi ni koliko krilo od mušice”, tako se navodi u El-Ihjau.Hafiz Iraki kaže: “Prenio sam ga od njega, ali ga nisam našao u ovakvoj verziji.” U oba Sahiha (misli se Buharijev i Muslimov Sahih) u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra kaže se: “Na Sudnjem danu doći će debeo i ogroman čovjek, a kod Allaha neće biti težak ni koliko krilo mušice.” Kraj Irakijevog citata.Međutim, šta sam ja uradio? Stavio sam crticu i dopunio hadis iz dva Sahiha. Kako hafizu Irakiju ne bih pripisao ono što nije rekao, taj dodatak koji sam prenio iz originala u kojem je naveo izvor hadisa stavio sam između dva znaka jednakosti (=).Tada sam bio početnik. Da sam na početku uvidio ono šta sam uvidio na kraju, stavio bih to u zagrade umjesto što sam stavljao znak jednakosti, kao što sam poslije postupao u svojim knjigama.Ono što hoću da kažem jeste to da sam počeo prepisivati to djelo. Stigao sam do polovine prvog toma (djelo El-Ihjau ulumid-din ima pet dijelova. Vidjeti štampu izdavačke kuće El-Mektebetul-asrijja, Sajda – Bejrut, 1420. / 1999.). Nakon toga, sjetio sam se jedne zamisli koja mi je naumpala tokom iščitavanja hadisa. U nekim hadisima nisam shvatao značenje nekih riječi, a samim tim nisam u potpunosti razumijevao šta se hoće reći tim hadisima, te sam pomislio: “Zašto ne bih manje poznate riječi objasnio u fusnotama, tako bi mi to bio podsjetnik i olakšalo bi mi razumijevanje hadisa?”Kada sam stigao do polovine prvog toma, ostavio sam ga i počeo ga ponovo prepisivati, po novoj zamisli.Svaki put kad bih naišao na riječ koja mi je bila nepoznata, obraćao bih se na djelo Garibul-hadis – Manje poznate riječi u hadisima, autora Ibn Esira i na rječnik.Značenje nepoznate riječi bilježio sam u fusnoti, tako da je to uzelo dosta prostora, odnosno, pojašnjenje je zauzimalo više prostora nego sam tekst knjige. Tako sam radio sve dok nisam završio knjigu.Trudio sam se da pronađem najbolji način da se dobro zapamte te informacije imislim da mi je trud koji sam uložio u toj studiji dao podstreka i omilio kretanje tim putem.Poslije sam koristio razna djela iz lingvistike i stilistike, tumačenja nepoznatih riječi u hadisima kako bio razumio hadis, a ne samo izvršio njegovu recenziju, što mi je bilo od velike koristi.Istina je da sam skoro rekao: “Zadivljuje me blagost kojom Allah obasipa Svoje robove!” Osjećao sam da me Allah postepeno vodi iz jednog stanja u drugo. Sada ubirem plodove onoga što sam pisao i planirao, a nisam znao šta se nalazi iza tog pisanja i planiranja. Nalazim bogati materijal u svojim prvim naučnim poduhvatima, i to zbog velikog elana i žarke želje da krenem putem izučavanja. Međutim, i starost ima svoj utjecaj. (Ulemau ve mufekkirune lil-medžzub)Izučavanje sahadžijskog zanata i stjecanje vjerskog znanja Uzvišeni Allah ukazao mi je Svoju pomoć i blagodati i tako što me od rane mladosti usmjerio na izučavanje sahadžijskog zanata, jer tako sam imao dosta slobodnog vremena koje sam mogao posvetiti izučavanju sunneta. Posao sahadžije radio sam svakog dana po tri sata, izuzev utorkom i petkom, što mi je bilo dovoljno da zaradim neophodnu opskrbu za sebe i svoju porodicu.Jedna od dova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je: “Allahu, učini opskrbu Muhammedove porodice onoliko koliko je dovoljno čovjeku za jedan dan.” (Buhari i Muslim)Preostali dio vremena provodio sam na putu traženja znanja, pisanja, proučavanja hadiskih knjiga, pogotovo rukopisa u biblioteci Ez-Zahirijja, u kojoj sam provodio između šest i osam sati dnevno, uzimajući u obzir razliku između ljetnog i zimskog radnog vremena, dakle, u biblioteci sam boravio poput službenika koji u njoj rade. (Ulemau ve mufekkirune lil-medžzub)Šejhova djecaAllah, azze ve dželle, pomogao me i uputio me da svoj svojoj djeci dadnem imena koja označavaju da su Njegovi robovi. Djeca koju sam dobio sa svojom prvom suprugom zvala su se: Abdurrahman (rob Milostivog), Abdullatif (rob Dobroga), Abdurrezzak (rob Onoga koji daje opskrbu), a djeci koju sam dobio sa drugom suprugom dao sam imena: Abdulmusavvir (rob Onoga koji daje likove), Abdulmuhejmin (rob Onoga koji daje sigurnost), Abduleala (rob Najvećeg).Molim Allaha da mi poveća Svoju pomoć i da blagoslovi moju porodicu: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!” (El-Furkan, 74)Kada sam 1383. h. g. / 1963. godine dobio muško dijete u Medini, dao sam mu ime Muhammed, podsjećanja radi na grad Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i postupajući u skladu sa njegovim riječima: “Nadijevajte moje ime, ali nemojte se nazivati mojim nadimkom.” (Muttefekun alejhi. Ed-Daifa, 1/629, štampa izdavačke kuće El-Mearif)Odnos između Albanija i njegovog ocaSlijedio sam svoga oca sve dok me Allah nije uputio na sunnet, pa sam odbacio mnoge stvari koje sam preuzeo od oca, a koje je on smatrao dobrim djelom i ibadetom.Marljivo sam se, s velikim interesovanjem, posvetio proučavanju sunneta, tako da me, kad je to primijetio, počeo upozoravati govoreći: “Znanje o hadisu proizvod je onih koji ništa nemaju.”Međutim, uprkos svemu onome što je izazvalo to neslaganje, poput razilaženja u razmišljanju između mene i njega, pred kraj njegovog života puno smo se zbližili, tako da je nakon svake rasprave govorio: “Ja ne poričem da si mi naveo neke naučne činjenice koje prije toga nisam poznavao, poput toga da nije propisano da se ide obaviti namaz kod kaburova dobrih ljudi.” (Ulemau ve mufekkirun)Počeci djelovanja šejha AlbanijaPitanje obavljanja namaza kod kaburova dobrih ljudi dovelo je do toga da prekinem veze sa mnogim šejhovima, koji su u tom pogledu dijelili mišljenje moga oca.Na samom početku ovo sam pitanje istraživao u nekim fikhskim i hadiskim knjigama koje je sadržavala biblioteka moga oca, tako da sam napisao nekoliko stranica studije o tom pitanju. Smatrao sam da je namaz na tim mjestima mekruhi tahrimen (pokuđena stvar koja je bliže haramu nego halalu), pogotovo u džamijama napravljenim na kaburovima poslanika i dobrih ljudi, a kao dokaz navodio sam mišljenja učenjaka koja sam pročitao u tim knjigama.Svoju studiju predao sam šejhu Burhaniju krajem ramazana, pa mi je obećao da će mi odgovoriti nakon Bajrama. Kada sam mu došao, on se nasmijao i rekao: “Ništa nisi uradio. Ono što si naveo ograničeno je na djela Hašijetu Ibni Abidin i Merakil-felah, a to nisu značajniji fikhski izvori…”Taj odgovor me pogodio. Shvatio sam da šejh nije pročitao sve što sam napisao, jer sam koristio i navode iz djela Umdetul-kari, Mirkatul-mefatih, Mebarikul-ezhar i Hašijetut-Tahtavi, a to su izvori kojima alimi pridaju značaj.Zbog toga sam odlučio da ovo pitanje šire istražim. Nastavio sam istraživati i provjeravati sve dok nisam upotpunio ideju o koncepciji tog djela dokazima iz Kur’ana i sunneta i mišljenjima imama, iz čega je proizašla moja poznata knjiga Tahzirus-sadžid an ittihazil-kubure mesadžid / Upozorenje onome koji na sedždu pada da ne klanja na kaburovima. (Ulemau ve mufekkirun)Pozivanje u islam Počeo sam stupati u kontakt sa poznanicima, prijateljima i njihovim prijateljima. Dućan sam pretvorio u mjesto gdje smo se sastajali, a potom smo odlučili da se premjestimo u kuću jednog od onih koji nas je pomagao, zatim u drugu veću, tako da smo s tim ciljem iznajmili jedan sprat.Broj onih koji su prisustvovali predavanjima sve se više povećavao, tako da su i te prostorije postale tijesne. Aktivnost je bila na visokom nivou u pogledu čitanja i tumačenja hadisa i izučavanja seneda – lanaca prenosilaca.Tako smo postupali sve dok naše aktivnosti nisu potakle one koji se nisu slagali sa nama da onemoguće naše djelovanje, čime smo dovedeni u tešku poziciju, tako da smo se prestali sastajati. Čak i sada ne možemo da se oslobodimo poteškoća i sastajemo se kad je to moguće. Ako budemo spriječeni da se sastajemo, onda se posvećujemo pisanju i verificiranju knjiga, i u tome nas ne mogu spriječiti. (Ulemau ve mufekkirun) Priredio: Asam Musa HadiSa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.