informativniislamskičasopis
0

Zloupotreba slabih hadisa

Nakon što se umnožila laž na Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, te nakon što su hadise prenosili i oni koji toga nisu bili dostojni, pa i oni koji su bili slabog pamćenja i oni koji su posenilili u svome životu, učenjaci selefa su bili primorani izgraditi šemu sa kojom su branili ovu vjeru da bi ostala čista i očuvana za potonje generacije. S toga je imam Muslim u svome ''Sahihu'' prvo poglavlje namijenio baš ovoj tematici, koja govori o obaveznosti prihvatanja rivajeta koji dolaze od povjerljivih prenosilaca, a odbacivanje istih ako dolaze preko slabih prenosilaca, a zatim je naslovio čuveno peto poglavlje sa riječima ''Pojašnjenje da je lanac prenosilaca od vjere.''
Ono što smo naučili u početnim koracima traženja znanja jeste da se ova vjera, Islam, uzima sa dva osnovna izvora, odnosno iz Allahove Knjige i iz Sunneta Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatim smo učili da u razumijevanju Allahove Knjige dajemo prednost najboljoj generaciji ovog ummeta, tj. generaciji ashaba, pa je stoga nerazumljivo da po pitanju razumijevanju propisa koji se nalaze u ajetima damo prednost savremenim ''misliocima'', a ostavimo govore ashaba… A zatim smo učili da govori ashaba, o značenju nekog ajeta, nisu svi ispravni, te da podliježu mukotrpnom istraživanju povjerljivosti prenosilaca tog govora. Hafiz Sujuti je u ''El-Itqan'' (4/1212) iscrpno govorio o lancima prenosilaca u tefsirskoj znanosti koji se vežu za ashabe i ukazao na one lance koji su ispravni, a isto tako na one koji to nisu. Shodno tome, nije svaki govor nekog ashaba o nekom ajetu ispravno prenešen. Naprotiv, lanac prenosilaca tog tefsira (govora) podliježe istoj onoj kritici i njenim uvjetima kao što podliježe lanac prenosilaca hadisa od Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Shodno tome, hadisi koji se prenose od Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, podliježu decidnoj obradi lanaca prenosilaca i preciznoj mašineriji kritike i pohvale ''i'lmur-ridžali'', da bi se mogao razvrstati vjerodostojni hadis od slabog ili izmišljenog. Zatim i nakon potvrde vjerodostojnosti lanca prenosilaca, vješti hafizi hadiske znanosti se osvrću na detaljnu analizu, kako lanca prenosilaca tako i sadržaja hadisa, pokušavajući otkriti grešku ili mahanu koja je prisutna u hadisu, a koja itekako može biti skrivena i neprimjetna mnogim šerijatskim pravnicima, ali ne i muhadisima. Nakon što se umnožila laž na Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, te nakon što su hadise prenosili i oni koji toga nisu bili dostojni, pa i oni koji su bili slabog pamćenja i oni koji su posenilili u svome životu, učenjaci selefa su bili primorani izgraditi šemu sa kojom su branili ovu vjeru da bi ostala čista i očuvana za potonje generacije. S toga je imam Muslim u svome ''Sahihu'' prvo poglavlje namijenio baš ovoj tematici, koja govori o obaveznosti prihvatanja rivajeta koji dolaze od povjerljivih prenosilaca, a odbacivanje istih ako dolaze preko slabih prenosilaca, a zatim je naslovio čuveno peto poglavlje sa riječima ''Pojašnjenje da je lanac prenosilaca od vjere'' aludirajući na riječi Abdullaha ibn Mubareka koje bilježi u svom ''Sahihu'' 1/120 – Nevevijev komentar -. Shodno tome mi smo odlučili uz Allahovu pomoć realizirati neke hadise koji su na području naše zemlje prisutni, a koji se citiraju na raznim tribinama, predavanjima i hutbama, a sadrže u sebi određene slabosti i to činimo u svrhu odbrane ove vjere i odbrane Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, od onoga što nije rekao, a Allah najbolje zna. Bilježi Hatib El-Bagdadi u svome čuvenom djelu ''Tarihul-Bagdad'' 7/57 sa lancem prenosilaca od Hasana El-Basrija da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ''Svi ljudi su potpuno jednaki poput zubi u češlja, ali se odlikuju jedan nad drugim u opraštanju, a čovjek je darežljivi dobročinitelj svom bratu i nema nikakva dobra da se družiš sa čovjekom koji tebi ne želi svaku vrstu dobra i prava, kao što ti njemu želiš''. Sjećam se kad sam išao u ''mekteb'' osamdeset i neke godine, da sam dobio (kupio) ''Ilmihal'' a negdje u njemu je bio prisutan ovaj hadis. Pokušavao sam pronaći taj ''Ilmihal'' ali ga nisam uspio pronaći, međutim pronašao sam stariji iz 1973 i na strani 141 sam pronašao ovaj hadis. Ovde se postavlja pitanje; zašto se baš ovaj hadis nudi čitalačkoj, mladoj muslimanskoj populaciji, koja se vjerski obrazuje u tom burnom komunističkom vremenu. Nema sumnje da je komunistički aparat kao i danas vladajući aparati u muslimanskim zemljama, imao izgrađen sistem vjerskog obrazovanja sastavljen od one vrste vjerskih ličnosti koji su čitav svoj život žrtvovali za vjerno služenje vladajućem aparatu. Da žalost bude veća te ''vjerske ličnosti'' su najčešće bile zaposlene u najutjecajnijim i najvišim islamskim institucijama. Zato kaže dr. Ahmed Nedžib u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom ''Es-sunnetun-nebevijjeti fil-busneti vel-hersek'' (Vjerovjesnikov sunnet u Bosni i Hercegovini) u šestom poglavlju, opisujući stanje učenjaka Bosne, da nije bilo nikakvo čudo da određena vjerska ličnost nakon vjerskog sastanka i zasijedanja ode na partijski. Iz tog razloga su veoma perfidno odgajali muslimanske populacije da budu lojalne režimu bez obzira kakve vrste taj sistem bio. S toga se i ovaj hadis našao u ''Ilmihalu'' kako bi podučio muslimansku neiskvarenu mladež, i to u mektebskim klupama, da su Pero i Jozo naša braća kroz slogan socijalističkog ''bratstva i jedinstva'', te da su nam u potpunosti jednaki i da samo možemo biti bolji od njih na taj način što ćemo se takmičiti, kako je moguće više, da im na uvredama (progonima, mučenjima, silovanjima i ubijanju od 92-95) oprostimo i kažemo im jedno veliko IZVINITE. Izvinite što ste nas prognali i protjerali, izvinite što ste se na nama iživljavali, izvinite što ste nas mučili, izvinite nam što ste nam silovali sestre muslimanke, izvinite nam što ste nas ubijali, klali, ranjavali i sakatili, izvinite nam što vas je poprskala krv naše braće muslimana prilikom njihova smaknuća, jednostavno izvinite nam što smo muslimani. Zatim prema Peri i Jozi moramo biti darežljivi dobročinitelji i kućni prijatelji tako što ćemo sa njima zajednički jesti i piti i ''čestitati im na njihovim praznicima kufra'', a pošto ne smijemo naše drugove – braću - uvrijediti moramo često pojesti i krmetinu, i popiti koju ljutu, a maksimalni vid darežljivosti i dobročinstva jeste da nam Pero i Jozo postanu ''časni'' zetovi. Zatim,prema svojim – drugovima - moraš biti iskren, lijepih i čistih namjera, i ni u kom slučaju nesmiju osjetiti, a kamoli vidjeti na tebi da prema njima osjećaš odbojnost, naprotiv iz tebe uvijek i stalno mora izbijati ''pozitivna energija'' zajedničkog suživota sve dok ne postaneš poput nezaštićena pitoma janjeta koje se dobroćudno ponaša prema gladnim ''planinskim'' i ''ravnogorskim'' vukovima. Jednostavno rečeno moraš biti MULTI jer tome nas ovaj ''časni hadis'' uči, a i dan danas nas tako nažalost podučavaju. Slabost rivajeta Ono što mi možemo uraditi jeste da objelodanimo ne-vjerodostojnost ovoga hadisa i s toga se na Allaha Uzvišenog oslanjam i kažem: Ovaj rivajet kojeg bilježi El-Bagdadi jeste slab – daif - zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Bišr bn Gijas El-Merisijj, poznati zabludjeli novotar za Koga je Qutejbe ibn Seid rekao da je nevjernik, a kaže Qadija Ebu El-Buhterijj imamu Šafiji nakon njegove žalbe da se Bišr bn Gijas El-Merisijj u raspravi ismijavao sa hadisima koje mu je navodio, ''O Ebu Abdurrahmane dovedi mi drugog svjedoka pa da ga razapnem''. Za njega je Abdurahman ibn Mehdi rekao nakon što je Bišr nijekao da je Allah sa Musaom razgovarao ''Tko smatra da Allah nije sa Musaom razgovarao traži se od takvog pokajanje, pa ako se ne pokaje odrubljuje mu se glava.'' Bilježi Hatib El-Bagdadi u ''Tarihul-Bagdad'' 7/58 od A'bbada bn A'vvama da je rekao: ''Razgovarao sam sa Bišrom El-Merisijom i sa njegovim istomišljenicima i vidio sam da je njihov konačni stav bio da na nebesima ništa ne postoji''. Kaže Hafiz ibn Hadžer u ''Lisanul-mizan'' 2/29 ''Od takvog se rivajeti ne prenose.'', opširnije o svemu pogledaj ''Lisanul-mizan'' 2/29-30 te ''Tarihul-Bagdad'' 7/56-66. Zatim u lancu se nalazi još i Bera ibn Abdullah El-Ganevijj za kojeg kaže Hafiz ibn Hadžer u ''Lisanul-mizan'' 7/183 da su ga slabim prenosiocem smatrali imam Ahmed, Jahja ibn Mein i imam Nesai. Hafiz U'qajlijj ga je uvrstio u slabe prenosioce u svome djelu ''Ed-dua' faul-kebir'' 1/161. Kaže Hafiz ibn Haddžer u ''Taqribut-tehzib'' 1/103-104 da je slab prenosilac. Zatim i pored svega navedenog ovaj rivajet je ''mursel'' (hadis mursel jeste onaj hadis koji u sebi ima prekid lanca prenosilaca jer mu nedostaje ashab te samom tom konstatacijom ulazi u grupu slabih hadisa), odnosno Hasan El-Basri ga direktno prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako svaki početnik u hadiskoj nauci zna da Hasan El-Basri nikad, niti je vidio, niti je čuo Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je pripadao generaciji tabii'na i s toga ovo ni u kom slučaju ne može poslužiti kao vid dokazivanja. Zatim sa spojenim lancem prenosilaca bilježi ga hafiz ibn A'dijj u ''El-Kamilu fid-dua'fair-ridžal'' 3/248, međutim u lancu prenosilaca se nalazi Sulejman bn A'mr En-Nehai'jj za kojeg kaže Hafiz ibn Hadžer u ''Lisanul-mizan''3/97: ''bio je od onih koji je lagao i izmišljao hadise i to je stav kojeg je zastupalo preko trideset učenjaka kritike i pohvale od prijašnjih i kasnijih generacija.'' Bilježi hafiz ibn A'dijj u ''El-Kamilu fid-dua'fair-ridžal'' 3/246 da je Jezid ibn Harun rekao: ''nije nikome dozvoljeno da prenosi od Sulejman ibn A'mr En-Nehai'jja''. Nakon ovih navedenih citata vidimo da ni ukom slučaju ovaj hadis preko Sulejmana ibn A'mra ne može poslužiti kao vid dokazivanja. Bilježi ibn Hiban ovaj hadis u ''El-medžruhin'' 1/198 sa drugim lancem prenosilaca koji ide preko Bekkara bn Šua'jba, međutim sam ibn Hiban kaže da nije dozvoljeno dokazivati sa hadisima koji idu preko Bekkara ibn Šua'jba. Navodi Hafiz ibn Hadžer u ''Lisanul-mizan'' 2/43 da je čuveni hafiz El-Džuzedžani rekao za Bekkara ibn Šua'jba da se njegovi hadisi odbacuju i ne prihvataju se. Kaže šejh Albani u ‘’Silsiletud-dai’feh’’2/60 da ovaj rivajet bilježi i Ebu Šejh u ''Ehadisu Ebi Zubejr’’ 11/2, međutim u lancu se nalazi prenosilac po imenu Sehl bn 'Amir za kojeg kaže ibn Ebi Hatim u ‘Edž-džerhu ve t-ta’dilu’’ 4/202 da je bio slab prenosilac te da mu je prigovoreno na fabriciranje hadisa. Kaže Hafiz ibn Hadžer u ''Lisanul-mizan’’ 3/119 ''lažovom ga je smatrao Ebu Hatim, a veoma slabim ’’munkerul-hadis’’ imam Buhari’’. Ovome hadisu postoje još neki drugi putevi, koji su sve gori od goreg te nisu vrijedni spomena i to je pojasnio šejh Albani u ''Es-silsiletud-dai’feh’’ 2/60. Shodno svemu navedenom ne možemo nikako ni u kojem slučaju reći da su ovo riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, naprotiv ovde se radi o izmišljenom hadisu kojeg je i sam ibn Dževzi uvrstio u poznato njegovo djelo o izmišljenim hadisima ’’El-mevdua’t’’ 3/80. ٍPošto ovaj hadis ulazi u grupu slabih hadisa nije dozvoljeno na njega se oslanjati i iz njega uzimati propise, niti ga spominjati u smislu motivacije ili plašenja njime ''Et-tergibu vet-terhib'', niti u poglavlju bodrenja ka činjenju pohvalnih djela ''Fedailul-ea'mali'', naprotiv dozvoljeno ga je spomenuti samo u smislu ukazivanja na njegovu slabost i kao upozoravanje na njega. Ovakav stav zastupaju najveći učenjaci hadiske znanosti poput Jahje bn Meina, imama Buharije, imama Muslima, Ebu Zura'te Er-Razija, Ebu Hatima Er-Razija, ibn Hibana, ibn Hazma, Ebu Sulejmana El-Hatabijja, Ebu Bekra El-A'rabijja, ibn Tejmijje, Ebu Šameh El-Maqdisi, imam Ševkani, Ahmed Šakir, šejh Albani i mnogi drugi kako je pojašnjeno u ''El-hadisud-dai'fu ve hukmul-ihtidžadži bihi'' str 259-272, a Allah najbolje zna.
30. April 2008 | 24

Komentari: Nema komentara

Komentirajte