informativniislamskičasopis
0

Značenje dove u plemenitom Kur’anu

Svaka kur’anska naredba o dovi, kao što su, naprimjer, zabrana upućivanje dove nečemu mimo Allaha ili pohvala onih koji upućuju Allahu dovu, obuhvata dovu mesele i dovu ibadet. Dova mesele znači da se dova riječima uputi Allahu, a dova ibadet obuhvata svaki vid ibadeta.

Ovo pravilo korisno je svakom čitaocu Kur’ana. Jer, većina ljudi prilikom čitanja ili slušanja riječi dova, misli samo na dovu mesele i ne smatraju da izraz dova obuhvata svaki vid ibadeta.

Od dokaza dove ibadeta su Allahove riječi: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me (uputite dovu) i zamolite, Ja ću vam se odazvati! ...’” (El-Mu’min, 60), tj. odazvat ću se u pogledu onoga što tražite od Mene i primit ću vaša djela. A u nastavku ajeta rekao je: “Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju (ibadete) – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (El-Mu’min, 60) Uzvišeni Allah u ajetu je dovu nazvao ibadetom, jer onaj koji upućuje dovu riječima, traži svojim riječima i jezikom, a onaj koji obožava Allaha, traži od svoga Gospodara kabul, prihvatanje, nagradu i oprost grijeha sa svojim stanjem ibadeta, a ne riječima. Ukoliko bi vjernika koji obožava Allaha upitao šta želi sa svojim namazom, postom, obavljanjem hadža, izvršavanjem obaveza prema Allahu i Njegovim stvorenjima, odgovorio bi da time želi zadovoljstvo svoga Gospodara, Njegovu nagradu i bezbjednost od Njegove kazne. Zbog toga je nijet (namjera) uvjet ispravnosti djela i njihove potpunosti. Uzvišeni Allah rekao je: “Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru...“ (El-Mu’min, 14), tj. budite iskreni u svom traženju od Allaha i djelima dobročinstva i pokornosti.

Ostatak teksta dostupan samo za pretplatnike

23. Maj 2018 | mr. Osman Smajlović, prof. | 84

Komentari: Nema komentara

Komentirajte