Menu

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Tema AkidaČitanje 9 minuta

Potječe od najboljeg roda, a vodi porijeklo preko Ismaila, alejhis-selam, do Ibrahima, alejhis-selam, koji je drugi otac vjerovjesnika. Još kao mladić bio je poznat među narodom i prvacima kao pouzdani i povjerljivi, El-Emin. Od njegovih posebnosti jeste da je pomognut protiv svojih neprijatelja strahom na udaljenosti od mjesec dana putovanja, zemlja mu je učinjena mjestom za klanjanje i čistom za čišćenje, dozvoljen mu je ratni plijen koji zarobi od neprijatelja, dat mu je veliki šefat – zagovorništvo pred svim ljudima na Sudnjem danu da posreduje kod Uzvišenog Allaha za početak Velikog suda, poslat je svim ljudima i džinima dok je života na Zemlji, a prije su slati poslanici i vjerovjesnici svojim narodima posebno


Uzvišeni Allah kaže: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika, a Allah sve dobro zna.” (El-Ahzab, 40) Čast je i blagodat biti sljedbenik posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Njegove vrijednosti i odlike sasvim su očite i on je najpoznatija ličnost među ljudima, i takav je bio i prije svoga rođenja, a kamoli poslije. Njegov dolazak nagoviješten je i u Tevratu i u Indžilu, on je ostvarenje dove Ibrahima, alejhis-selam, a radosna je vijest Isaa, sina Merjeminog, alejhis-selam. Spomenut je po svojim imenima i svojstvima, mjestu pojave i društvu u kojem će biti. On je pečat svih vjerovjesnika, a pečat je nešto najbolje, i završnica svih odabranih ljudi koji su mu prethodili.

Potječe od najboljeg roda, a vodi porijeklo preko Ismaila, alejhis-selam, do Ibrahima, alejhis-selam, koji je drugi otac vjerovjesnika. Još kao mladić bio je poznat među narodom i prvacima kao pouzdani i povjerljivi, El-Emin. Od njegovih posebnosti jeste da je pomognut protiv svojih neprijatelja strahom na udaljenosti od mjesec dana putovanja, zemlja mu je učinjena mjestom za klanjanje i čistom za čišćenje, dozvoljen mu je ratni plijen koji zarobi od neprijatelja, dat mu je veliki šefat – zagovorništvo pred svim ljudima na Sudnjem danu da posreduje kod Uzvišenog Allaha za početak Velikog suda, poslat je svim ljudima i džinima dok je života na Zemlji, a prije su slati poslanici i vjerovjesnici svojim narodima posebno. Dat mu je mudar i jezgrovit govor tako da se na hiljade njegovih izreka, postupaka i stanja prenosi, zapisuje, pamti i postupa u skladu s njima kroz generacije ljudskog roda do današnjih dana. Njegov životopis proučava se studiozno i analizira se svaka riječ koju je izgovorio i svaki njegov postupak, a čak se i njegova prešutna odobravanja uzimaju u obzir i iz njih se izvlače zaključci i pouke. Dat mu je izvor vode Kevser na Sudnjem danu, a onaj ko se sa njega napije nikada više neće ožednjeti, od njega će se prvog rascijepiti zemlja na Danu proživljenja. Bio je najljepšeg izgleda i lica, a ko bi ga vidio, njegovu bi ljepotu opisivao i poredio sa ljepotom punog mjeseca u noći; onaj ko se sa njim rukovao, govorio je da su mu ruke bile nježnije od svile i kadife, bio je stidljiviji od djevice koja boravi u svojoj sobi, a znoj mu je mirisao.

Mudžize koje su mu date kao potpora njegove poslaničke misije ne mogu se sve ni pobrojati. Njemu se mjesec raspolovio pred očima ljudi, svjedoka, njemu se deva žalila na svog vlasnika, njemu je hrana uvećana pred očima ljudi tako da je bilo dovoljno nešto malo da nahrani nekoliko stotina prisutnih ashaba, njemu je dato da mu voda izvire između prstiju ruke, njemu je spuštana kiša kada god je zamolio Uzvišenog za nju, drvo je prohodalo i došlo mu kako je i tražio, njemu je dat veličanstveni Kur’an, Allahov govor, kao najveći dokaz i čudo do Sudnjeg dana.

Njegove moralne osobine primjer su čovječanstvu kako treba živjeti i raditi. Njegov ahlak bio je Kur’an. Uzvišeni Allah kaže: “Ti si zaista najljepšeg morala.” (El-Kalem, 4) Bio je najbolji prema svojim suprugama, kćerkama i slugama. Riječi su mu bile birane, a postupci odmjereni. Nikada njegova ruka nije dodirnula ruku neke žene kojoj on nije bio mahrem. Nikada se nikome nije svetio iz ličnih razloga, jedino kada bi se prekršili Allahovi zakoni, onda bi sprovodio propise kako je i naređeno. Kada god je imao izbor, izabrao bi ono što je lakše, želeći tako olakšati ljudima. Bio je najdarežljiviji tako da je znao udijeliti i posljednje što je imao, a o njegovoj hrabrosti priča se i dan-danas, tako da su se najhrabriji znali zaklanjati iza njega kada bi se bitka rasplamsala. Nikada nije zapamćeno da je izgovorio bilo kakvu neistinu makar se radilo o najobičnijoj šali, sagovornika bi saslušao, a ljude nije omalovažavao, na poklone je uzvraćao, zlo nije pamtio, bio je milostiv i saosjećajan, pravda ga je krasila o kome god da se radilo, priznavao je tuđe pravo i sprečavao nepravdu od koga god ona dolazila. Dolazili su mu i nemuslimani da im presudi znajući za njegovu iskrenost, pravednost i nepristrasnost. U ibadetu se posebno isticao. Znao je biti u noćnom namazu dok mu noge ne bi otekle, a kada je upitan zašto to radi, odgovorio je: “Zar da ne budem Allahov zahvalni rob!” (Muttefekun alejhi) Na Oproštajnom hadžu prinio je stotinu deva kao žrtve, što se u to vrijeme ubraja kao veliko bogatstvo. Nije žudio za ovim svijetom, živio je skromno zadovoljavajući se minimalnim, a kada je bila oskudica u hrani, strpljivo je podnosio iskušenja, znao je dočekati tri smjene mjeseca a da se u njegovoj kući vatra ne bi naložila kako bi se nešto spremilo za jelo. Voda i datule bili su mu tada jedina hrana.

Odlike poslanika Muhammeda nismo u stanju ni pobrojati, a svaka od njih dovoljna je sama za sebe. Njegov spomen je uzdignut i njegovo ime spominje se nakon imena Uzvišenog Allaha u kelimei-šehadetu. Vjerovanje u Uzvišenog Stvoritelja uvjetovano je vjerovanjem u njega. Onaj koji na njega donese salavat, Allah na takvog donese deset salavata, tj. smiluje mu se i podari mu veliko dobro. Uzvišeni se u Kur’anu zakleo samo njegovim životom, između svih poslanika i vjerovjesnika, njegov je sunnet slijeđen i za njega obilno nagrađen onaj koji postupa u skladu s njim, učinjen je mjerilom Pravog puta i upute, nije ostavio nijedno dobro a da nije ukazao na njega i podstakao da se radi, niti je ostavio ijedno zlo, a da na njega nije upozorio i zabranio ga. Uzdignut je na sedmo nebo i pokazani su mu Džennet i Džehennem i mnogo toga što ljudske oči ne mogu doseći, i njemu prvom će se otvoriti džennetske kapije na Sudnjem danu.

Naše dužnosti i obaveze prema njemu mnogobrojne su, a na prvom mjestu jeste vjerovanje u njega i sve sa čime je došao od Allaha. Ljubav prema njemu ima prednost u odnosu na ljubav prema našim roditeljima, djeci, nama samima i cijelom svijetu. Naša je obaveza naučiti i slijediti njegov nauk i praksu u svakodnevnom životu i druge u to pozivati, poštovati ga ne podižući glas u blizini njegovog kabura. Kada se kazuju plemeniti hadisi, treba im iskazivati dužno poštovanje, braniti njega i njegov sunnet od napada neupućenih i zlonamjernika, donositi salavat na njega često, a posebno kada se spomene njegovo blagoslovljeno ime, tražiti za njega najuzvišenije mjesto u Džennetu el-Vesile, koje može pripasti samo jednom čovjeku, moliti Uzvišenog da nam ga učini zagovornikom na Sudnjem danu. Kaže Uzvišeni Allah: “Oni koji u njega vjeruju i podržavaju ga i pomažu i svjetlo po njemu poslato slijede, oni su spašeni.” (El-A‘raf, 157)

Oni koji govore nešto loše o njemu ustvari govore loše o samima sebi jer pri njemu nema manjkavosti ni nedostataka, a kako bi i bilo kada je on Allahov izbor. Samo onaj koji je neupućen i zaveden ili pokvarenjak i zlikovac, koji ne želi ni sebi ni drugome nikakvo dobro, izmišlja laži i potvore na njega. Trebamo biti svjesni činjenice da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov miljenik i odabranik i direktno je pod zaštitom Uzvišenog Gospodara svjetova. Onaj koji ga prezire, ostat će bez spomena kako se to navodi u suri El-Kevser.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini dostojnim i istinskim sljedbenicima Svoga plemenitog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da nas uvrsti u njegovo društvo na Sudnjem danu. Amin!