Menu

Djela se vrednuju prema namjerama

Tema HadisČitanje 5 minuta
Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Doista se djela vrednuju prema namjerama i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio. Pa ko učini hidžru radi Allaha

Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Doista se djela vrednuju prema namjerama i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika – njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika. A ko učini hidžru kako bi stekao nešto od dunjaluka, ili radi žene kako bi se njome oženio – njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio.” (Buhari, 1; Muslim, 5036.)


Omer je sin El-Hattaba, sin Nufejla, sin Abdul-Uzzaa, sin Rejjaha, El-Kureši El-Adevi, Ebu Hafs, vođa pravovjernih. Rođen je trinaest godina nakon događaja sa slonom i bio je jedan od najplemenitijih Kurejšija. Islam je primio nakon četrdeset muškaraca i jedanaest žena i njegovo primanje islama predstavljalo je ponos za muslimane i jedan od najvećih razloga širenja islama u prvo vrijeme. Učestvovao je u svim bitkama sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Preuzeo je hilafet nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i data mu je prisega isti dan kada je na ahiret preselio Ebu Bekr, radijallahu anhu, pa je bio najbolji nasljednik najboljem nasljedniku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za vrijeme njegove vladavine, Uzvišeni Allah počastio ga je mnogim osvajanjima, od kojih su bila osvajanja Šama (Sirija), Iraka i Misra (Egipat). Na prstenu koji je nosio bilo je ugravirano: "Dovoljna je smrt kao opomena, o Omere!" Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, rekao je: "Najbolji od svih ljudi, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Ebu Bekr, a zatim Omer." Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Otkako je Omer, radijallahu anhu, primio islam, postali smo ponosni!" Hilafet je predvodio deset godina i pet mjeseci. Ubijen je 23. godine po Hidžri i ukopan je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, u kući Aiše, majke vjernika, radijallahu anha. Njegove vrline i vrijednosti su mnoge, da Uzvišeni Allah bude zadovoljan s njim. (Pogledati: "Isti'ab", str. 354-359, od Ibn Abdul-Berra, "Tehzibul-kemal", 21/316-325, od Mizzija, "Tezkiretul-huffaz", 1/11-12, od Zehebija, "Isabe", 2/1307-1308, i "Tehzibut-tehzib", 3/221-222, od Ibn Hadžera)

Koristi i mudrosti iz hadisa

● Hadis je dokaz da se djela vrednuju prema namjerama i da će svakom pripasti ono što je naumio, tj. bit će nagrađen shodno svojoj namjeri.

● Namjera (ar. en-nijje) je uvjet ispravnosti djela, sa kojima se robovi žele približiti Allahu, dželle šanuhu.

● Primanje djela ili njihovo odbijanje kod Allaha, dželle šanuhu, zasnovano je na ispravnosti namjere onoga koji ih čini.

● Obaveza iskrenog ispovijedanja vjere Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu.

● Nijjet je propisan kako bi se napravila razlika između ibadeta i adeta (običaja), i također kako bi se napravila razlika između samih stepena i vrsta ibadeta. Onaj ko klanja dva rekata u vrijeme sabah-namaza sa nijjetom sunneta razlikuje se od onoga koji klanja dva rekata sa nijjetom farza.

● Ko naumi uraditi loše djelo bit će za njega kažnjen pa makar u vanjštini i izgledalo kao dobro djelo, a ko naumi uraditi dobro djelo bit će za njega nagrađen, ako je djelo islamom propisano, pa makar nekome izgledalo kao loše djelo.

● Mjesto namjere (nijjeta) je u srcu i nije ga obaveza izgovarati riječima (jezikom), i ovo je jednoglasno mišljenje svih islamskih učenjaka. Dakle, izgovaranje nijjeta riječima je zabranjeno i praksa koju je obaveza napustiti jer je to novotarija. Izgovaranje nijjeta nije bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba, niti ikoga iz reda prvih generacija, koji su nas pretekli u svim vidovima dobročinstva.

● Velika vrijednost iskreno, u ime Allaha, učinjene hidžre u islamu. A hidžra je preseljenje iz nevjerničke u muslimansku zemlju, ili preseljenje iz mjesta u kojem je muslimanu zabranjeno javno ispovijedanje vjere u mjesto gdje mu je to dopušteno.

● Pokuđenost zaokupljenosti dunjalučkim, prolaznim, uživanjima.

(Napomena: Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Ko učini hidžru radi nečega, to mu i pripada. Čovjek je učinio hidžru kako bi se oženio ženom po imenu Ummu Kajs, pa su ga nazvali Muhadžir (onaj ko je učinio hidžru radi) Ummu Kajs." Predaju je zabilježio Taberani u "Mu'džemul-kebiru" (9/103), a hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: "Lanac prenosilaca ove predaje je sahih-vjerodostojan." Pogledati: "Fethul-bari", 1/14 od Ibn Hadžera. Neki islamski učenjaci spominju da je događaj Muhadžira Ummu Kajs povod ovog hadisa, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.)