Menu

Gladni vukovi...

Tema Da'vaČitanje 16 minuta

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavate i selame šaljemo Allahovom poslaniku Muhammedu, njegovoj časnoj porodici i svim plemenitim ashabima!

Ka‘b b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dva gladna vuka poslata u stado ovaca neće napraviti štete tom stadu koliko čovjekova žudnja za imetkom i ugledom može napravi štete njegovoj vjeri.” (Ahmed, br. 15784, Tirmizi, br. 2376, Darimi, br. 2772, i dr.)

Ovdje ćemo se dotaći samo jednog dijela ovog hadisa. Govorit ćemo o čovjekovoj žudnji za ugledom, za pohvalama, za pozicijama, za liderstvom... Iz dana u dan osjećamo sve veću potrebu da govorimo o tome. Našim su dušama već odavno potrebne imanske terapije. Krajnje je vrijeme da počnemo uzimati prave lijekove. Možda će mnogima od nas biti gorki, neukusni, neprijatnog ukusa i neugodnog mirisa, ali posljedice će, inšallahu teala, biti korisne za sve nas.


Živimo u vremenu kada mnoga naučna dostignuća doživljavaju svoju ekspanziju. Svjetska međunarodna mreža, poznata kao internet, zasigurno je obilježila zadnji dio našeg stoljeća. Satelitski kanali, radio frekvencije, društvene mreže, pametni telefoni i sl., olakšali su ono što je u prijašnjim generacijama bilo itekako otežano i nepristupačno. Ta sredstva i pomagala, da tako kažemo, natječu se ko će svojoj publici istaći što privlačniju ličnost, koja će utjecati na javno mnijenje i privlačiti pažnju čitalaca, gledalaca i slušalaca. Nužno je da govorimo o ovoj tematici. Danas, zahvaljujući ovim sredstvima, svako je od nas možda u stanju uzdignuti se, postati popularan, biti drugima predvodnik. Njegove riječi, tekstovi, razmišljanja, klipovi, objave i sl., za veoma kratko vrijeme mogu se raširiti svugdje, i na istoku i na zapadu.

Međutim, ovaj govor ne odnosi se na one odabrane i bogobojazne među nama, koji rade sva svoja djela iskreno radi Allaha, koji se bave davom, rade za Allahovu vjeru, podučavaju druge, upućuju savjete, udjeljuju imetke. Sve su to dobra djela koja Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole i za koja zaslužuju svaku pohvalu. Uzvišeni Allah uzdići će ih radi toga na visoke stepene i nagraditi ih najboljom nagradom.

Draga braćo i sestre, ispravan pristup ovom problemu jeste da svako od nas preispita samog sebe, da li pri sebi pronalazi nešto od ovih skrivenih strasti?! Ako pronalazi, mora sam sebe da liječi i popravlja. Potpuno je pogrešno da čovjek ostavlja dobra djela bojeći se da nije iskren, da to čini radi popularnosti, da želi ugled itd. Ne, nije riječ o tome. Poruka koju želimo poslati potpuno je drugačija. Želimo da svako od nas popravi svoj nijet, da se bori sa samim sobom koliko je u mogućnosti, da ne dopušta šejtanu da se poigrava sa njim.

Pogledajte samo prve generacije, Allah im se smilovao. Iako su izbjegavali popularnost, nisu se borili za ugled, nisu očekivali pohvale, ipak, i pored toga, to ih nije navelo da ostave činjenje dobrih djela, da se zatvore u sebe, da se povuku u svoje kuće, da ne podučavaju druge. Naprotiv, oni su bili predvodnici drugima u svakom hajru, poput sunca koje svakom koristi. Isto tako važi i za nas, moramo raditi za Allahovu vjeru, moramo učiti, prenositi znanje, savjetovati, pozvati na dobro i odvraćati od zla, udjeljivati imetke na Allahovom putu – pogotovo u ovom našem vremenu. Mora biti onih koji će držati predavanja, koji će gostovati na televiziji, u radio emisijama, koji će djelovati putem društvenih mreža... Ali, to nije za svakoga. Nije za svakoga da drži hutbe, da drži predavanja, javne tribine, da piše članke, da izdaje fetve, odgovora na pitanja itd.

Sada da se vratimo našem hadisu. Oni koji se bave stočarstvom, koji čuvaju ovce, najbolje znaju koliko je samo vuk opasan za stado ovaca. Poznato je da vuk, kada upadne u stado, pobije sve ovce i ode, pa makar bio u potpunosti sit. Sada, zamislite da pored njega ima i još jedan vuk, te da su obojica gladni. Šta će napraviti od stada ovaca!? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu poručuje nam da čovjek, kada se bori da stekne imetak i da postigne ugled i popularnost, čini veću štetu svojoj vjeri nego ova dva gladna vuka kada upadnu u stado ovaca. Velika težnja za imetkom čovjeka izlaže raznim opasnostima, svejedno radilo se o načinu stjecanja tog imetka ili načinu raspolaganja sa njime. Međutim, težnja za ugledom, za popularnosti, za liderstvom, mnogo je opasnija. Čovjek je u stanju da sebi uskrati mnoga uživanja, imetak, da bude siromašan, da se navikne na život u skromnoj kući, da oblači jeftinu odjeću, ali često se u njemu krije divlja zvijer. Nerijetko misli da je skroman, da ne žudi za dunjalukom, da mu je preokupacija ahiret, ali u stvarnosti obolio je najopakih bolesti. Nema sumnje da je imetak drag duši. Kada ga čovjek udijeli, duša traga za nečim drugim kako bi nadomjestila manjak nakon udjeljivanja, pa često tu prazninu nadomjesti samodopadanjem, samohvalisanjem, čežnjom za ugledom, za pohvalama itd. Isti je slučaj i sa ostalim dobrim djelima radi kojih žrtvuje svoje vrijeme, zdravlje, porodicu itd.

U tom kontekstu, šejh svih malikija u svom vremenu, Seid b. Muhammed el-Haddad, rahimehullah, kaže: “Ništa ne odvraća od Allahovog puta poput traganja za pohvalama i uzdizanjem nad drugim ljudima.” (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela, 14/214)

Sufjan es-Sevri, rahimehullah, ističe: “Spas je u tome da ne voliš da budeš poznat!” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 7/13)

Postoje ljudi koji svojim znanjem, dobrim djelima i skromnošću traže ugled, da budu iznad drugih ljudi, da bivaju veličani i hvaljeni, da im se ljudi pokoravaju, da ih slušaju, da pogledi budu upereni u njih... Za njih se treba bojati kazne u Vatri, jer koriste ahiretska djela za dunjalučke, prolazne i bezvrijedne interese. Takvi su gori od onih koji koriste dunjalučka djela, poput sposobnosti, imetka, snage i snalažljivosti, da bi se uzdigli nad drugima, vladali njima i sl.

Razmislimo samo o hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu prvo će biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve blagodati, čovjek će ih potvrditi, pa će ga Allah upitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo’, odgovorit će. ‘Lažeš! Borio si se da kažu: Kako je hrabar! – i, eto, rekli su!’, reći će Allah. Zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema.

I čovjeka, učenjaka koji je podučavao druge i mnogo učio Kur’an, Allah će podsjetiti na sve blagodati, a on će ih potvrditi i Allah će ga upitati: ‘Što si učinio sa blagodatima?’ ‘U Tvoje ime sam učio, podučavao druge i učio Kur’an!’, reći će on. ‘Lažeš! Učio si nauku da ti drugi kažu: Što je učen! I učio si Kur’an, da bi govorili: Mnogo uči! – i, eto, hvalili su te!’, reći će Allah. Zatim će zapovijediti da ga naglavačke bace u Džehennem.

I čovjeka kojem je Allah dao obilan i svakovrstan imetak, Allah će podsjetiti na sve date blagodati, a on će ih potvrditi i Allah će ga upitati: ‘Što si učinio sa blagodatima?’ ‘Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan!’, odgovorit će, a Allah će reći: ‘Lažeš! Dijelio si imetak da bi drugi kazali: Kako je darežljiv! – i, eto, rekli su!’ Potom će Allah narediti da ga naglavačke bace u Džehennem.” (Muslim, br. 1905)

Traganje za ugledom među ljudima povlači za sobom da čovjek “pojeftini” svoju vjeru. Spreman je da žrtvuje ono najvrednije da bi se zauzvrat uzdigao među narodom i postao popularan. Takav posjeduje više lica, a ne samo jedno. Svakom govori ono što mu odgovora. Ujedno, kada postigne ono što traži, ne pitaj o njegovom stanju tada. Ne pitaj koliko se uzoholi, umisli i zanese. Ne pitaj ni koliko potcjenjuje druge ljude i uskraćuje im njihova prava. Ukrašava se tim prolaznim interesima, ali s druge strane, ništa se ne okoristi od svog znanja i dobrih djela. Savjeti mu ne koriste, jer je njegovo srce otvrdlo. Glavna preokupacija mu je kako ostati popularan i poznat i kako se još više uzdići među ljudima.

Znajte, draga braćo i sestre, da je ova bolest duboko urezana u dušama. Malo je ko od ljudi u stanju da se u potpunosti sačuva tih pojava. U tom smislu imam Sufjan es-Sevri, rahimehullah, kaže: “Nismo vidjeli da je skromnost igdje manja od skromnosti u traganju za liderstvom. Vidiš čovjeka kako je skroman u hrani, piću, imetku i odjeći, ali ako mu neko pokuša preuzeti liderstvo, brani se i napada.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 7/39) Ovdje nije riječ o liderstvu u smislu da čovjek bude direktor neke firme, ili da bude nadređen određenom broju ljudi i sl. Ne, ovdje se misli na to da žudi za ugledom, da bude hvaljen, da bude glavni, da bude veličan, da mu se ljudi pokoravaju. Ovako su govorili ispravni prethodnici, Allah im se smilovao, jer su znali koliko su te skrivene bolesti opasne po vjeru i vjernike. Ejjub es-Sehtijani, rahimehullah, tvrdi: “Nikada iskren rob nije volio da bude poznat među ljudima!” (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela, 2/626) Jahja b. Muaz, rahimehullah, kazao je: “Neće se spasiti onaj kod koga namirišeš da voli liderstvo.” (Ibn Dževzi, Sifetus-safva, 2/294) Pogledajte samo ove riječi Bišra b. Harisa, rahimehullah, kada kaže: “Neće osjetiti slast ahireta onaj ko voli da ljudi znaju za njega!” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 8/343)

Pa gdje su oni koji se slamaju da budu poznati, da ljudi govore o njima, da se spominju...? Gdje su oni koji se trude da postanu “zvijezde”, da se pojavljuju pred svjetlima i ekranima... Nažalost, često sama sredina čovjeka tjera u tom smjeru. Možda od malena, još dok ga majka češlja, kada ga šalje u školu kaže mu: “Ti ćeš, inšallah, biti poznata ličnost!” Ne napominje ga na iskrenost, da djela čini samo radi Allaha, da bude od koristi muslimanima itd. Ne, nego ga bodri da bude poznat, da se njegovo ime često spominje, da njegove slike preplave na sve strane.

Pogledajte, dragi brate i sestro, kakav je bio odnos ispravnih prethodnika prema ovome. Poznati ashab Sa‘d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, imao je običaj boraviti sa devama daleko od Medine u pustinji. Jednom prilikom došao mu je njegov sin Omer, pa kada ga je Sa‘d, radijallahu anhu, ugledao u daljini, reče: “Utječem se Allahu od zla ovog jahača!” Kada je stigao, Omer mu reče: “Ti si se smjestio kod svojih deva i ovaca, a ljudi se bore za imetak i vlasništvo po Medini?!” Tada ga Sa‘d, radijallahu anhu, udari u prsa i reče: Umukni! Doista sam čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Allah voli roba koji je bogobojazan, bogat (u duši) i koji je skriven (bavi se hajrom i ne ističe se)!’” (Muslim, br. 2965)

Jednog dana zaplakao je Rebia b. Abdurrahman, učitelj imama Malika, pa je bio upitan šta ga je to rasplakalo, a on reče: “Rijaluk (pretvaranje) koje je pri meni i skrivena strast (za pohvalama).” (Ibn Earabi, El-Mu‘džem, br. 1851)

Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je Sabitu el-Bunaniju: “Nije me spriječilo da s vama više sjedim osim strah da postanem poznat!” (Ibn Sa‘d, Et-Tabekatul-kubra, 7/149)

Šu‘be b. Hadždžadž, rahimehullah, kaže: “Znao sam ići sa Ejjubom es-Sehtijanijem da obavimo neku potrebu, pa bi išao tamo i ovamo (sporednim putevima) da ga ljudi ne bi prepoznali. Govorio bi: ‘Ljudi me spominju, a ja ne volim da me spominju.’” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/6)

Alija b. Bekkar, rahimehullah, tvrdi: “Da sretnem šejtana, draže mi je nego da sretnem Huzejfu el-Merašija. Strah me je da se počenem pretvarati pred njim i uljepšavati se, ali ne radi Allaha, i radi toga padnem u Allahovim očima.” (Ibn Dževzi, Sifetus-safve, 2/411)

Od Mutarrifa b. Abudullaha b. Šihhira, rahimehullah, prenosi se da je govorio: “Da prespavam cijelu noć i osvanem kajući se, draže mi je nego da provedem cijelu noć klanjajući namaz i osvanem zadivljen samim sobom.” (Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd, br. 1342)

Hafiz Šemsuddin ez-Zehebi, rahimehullah, kaže: “Neće uspjeti, tako mi Allaha, onaj ko je samodopadljiv i ko voli da hvali samo sebe!” (Sijeru a‘lamin-nubela, 4/190)

Kada je hafiz Abdulganijj el-Makdisi, rahimehullah, bio upitan: “Zašto ne citiraš (hadise) bez knjige!?”, odgovorio je: “Bojim se samodopadanja!” (Ibn Redžeb, Zejlu tabakatil-hanabile, 3/7)

Jednom prilikom sastali su se Sufjan es-Sevri i Fudajl b. Ijjad, pa su jedan drugog posavjetovali i zaplakali. Sufjan, rahimehullah, na to reče: “Nadam se da će ovaj naš sastanak biti najbolji sastanak i prepun bereketa!” Fudajl, rahimehullah, na to mu reče: “Nadaš se!? Ali, ja se, doista, bojim da će biti najgore sijelo po nas! Zar nisi spominjao najbolje stvari koje poznaješ i tako se uljepšao preda mnom, a isto tako i ja, uljepšao se pred tobom, pa si ti mene tako obožavao, a i ja tebe obožavao!?” Sufjan, rahimehullah, nakon toga zaplaka, zajeca i reče: “Oživio si me, Allah tebe oživio!” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 7/64)

Kada dođeš na neko mjesto, u prodavnicu, u bolnicu, u općinu, na neko javno mjesto, kada se negdje pojaviš, je li ti drago da te ljudi prepoznaju i odmah ti pomognu i izađu u susret!? Veliki imam Muhammed b. Jusuf el-Asbehani, rahimehullah, ne bi kupovao hljeb i namirnice uvijek na istom mjestu. Govorio bi: “Možda me prepoznaju i radi toga mi počnu popuštati i dodvoravati se. Ne želim da budem od onih koji jedu preko svoje vjere.” (Ibn Dževzi, Sifetus-safve, 2/286) Ibn Muhajriz, rahimehullah, jednom je ušao u prodavnicu da kupi nešto, pa je jedan od prisutnih rekao: “Znate li ko je ovo? Ovo je Ibn Muhajriz, pa gledajte kako ćete mu prodati!”, a on reče: “Ja sam došao da kupim svojim imetkom, a ne svojom vjerom!” (Bejheki, Šuabul-iman, br. 4920)

Imam ehlis-sunneta vel-džemata bez premca Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, govorio je: “Volio bi da budem u nekoj od ulica u Meki, da me niko ne poznaje. Iskušan sam popularnošću. Svakog jutra i večeri nadam se smrti.” (Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela, 11/216)

Nastavit će se, inšallahu teala...

(Priređeno prema predavanju Ma zi’bâni džâ’iâni, uvaženog šejha prof. dr. Halida es-Sebta, hafizehullah, uz izmjene i dodatke)