Menu

Plodovi imana

Tema AkidaČitanje 7 minuta

Smirenost, sreća i blagostanje plodovi su imana koji se učvrsti u srcu. Rekao je Uzvišeni Allah: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište.” (Er-Ra‘d, 28) To vjerniku donosi sreću, zadovoljstvo, strpljivost i smirenost. Njegova djela, riječi i postupci ispravni su i u blagostanju i u iskušenjima, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Suhejb, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: : “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.” (Muslim)


Iman ima mnogobrojne i velike korisne plodove koji se pokazuju na pojedincima i na društvu. Zato je Uzvišeni Allah pohvalio vjernike na kojima su se pokazali rezultati vjerovanja.

Iskrenost u djelima

Jedna od najboljih koristi imana još na ovom svijetu jeste iskrenost u djelima, jer onaj koji vjeruje u Allaha i Njegovu nagradu i kaznu, izvršava propisano i čuva se svega zabranjenog, iz želje za Allahovom nagradom i straha od Njegove kazne. Takvome nije cilj ovosvjetska korist i pohvala ljudi. Rekao je Uzvišeni Allah: “...i hranu su davali, mada su je i sami voljeli, siromahu, siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo zarad Allahovog lica hranimo, od vas ni priznanje ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, na Dan kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ Njih će Allah strahote taj dan sačuvati i blistavost i radost im darovati, i Džennetom i svilom ih zato što su strpljivi bili nagraditi.” (El-Insan, 8–12)

Lijep ahlak i postupanje prema ljudima

Jedan od plodova imana jeste lijep ahlak i postupanje prema ljudima. Mu’min vjeruje u Allaha i svjestan je da ga On nadzire. Vjernik zna da život na ovom svijetu ima svoj uzvišeni cilj i ubijeđen je u proživljenje poslije smrti i budući svijet, gdje je nagrada za dobra djela. Sve to podstiče ga da čini dobročinstvo i da se okiti pohvalnim svojstvima, te da se kloni loših postupaka i svega pokuđenog. Tako nastaje primjeran pojedinac i plemenito društvo i uspješna zajednica. Prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništa nije teže na Mizanu od lijepog ahlaka.” (Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio sahihom)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Vjernik lijepim ahlakom dostiže stepen postača i klanjača.” (Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio sahihom)

Smirenost, sreća i blagostanje

Smirenost, sreća i blagostanje plodovi su imana koji se učvrsti u srcu. Rekao je Uzvišeni Allah: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište.” (Er-Ra‘d, 28) To vjerniku donosi sreću, zadovoljstvo, strpljivost i smirenost. Njegova djela, riječi i postupci ispravni su i u blagostanju i u iskušenjima, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Suhejb, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: : “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.” (Muslim)

Trud i zalaganje u radu

Plod imana jeste i trud i zalaganje u radu. Čovjek koji vjeruje u sudbinu svjestan je da su posljedice vezane za uzroke i poznaje vrijednosti rada. On poduzima uzroke, trudi se i zalaže, ne gubi nadu, ne razočara se kada nešto ne postigne, niti bude zanesen onim što dobije, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.” (El-Hadid, 22–23)

Otklanjanje zlobe i zavisti

Otklanjanje zlobe i zavisti jedan je od plodova imana. Kada se iman uspostavi i učvrsti u duši, on postaje uzrok njene čistoće i ispravnosti, navodi vjernika na dobročinstvo i davanje prednosti drugima i želju da koristi svakome, da ojača veze sa vjernicima i da odstrani zlobu i zavist iz srca, kao što je rekao Uzvišeni Allah o onima koji su to u svom životu primijenili: “A oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili, oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju gramzivosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, Milosrdni i Milostivi.’” (El-Hašr, 9–10)

Snaga i postojanost na istini

Iman donosi vjerniku snagu i postojanost na istini u koju je ubijeđen i udaljava ga od neistinu i svega što je vezano za nju, kao što je rekao Uzvišeni Allah o faraonovim čarobnjacima. Nakon što su postali vjernici, ništa im nisu predstavljale faraonove prijetnje kada su rekli: “A oni rekoše: ‘Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!’ ‘Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam došli. Gospodaru naš, obaspi nas strpljivošću i učini da kao predani vjernici umremo!’” (El-A‘raf, 125–126)

Da nas Uzvišeni Allah učini od postojanih vjernika koji su osjetili plodove imana još na ovom svijetu! Amin!