Menu

Površnost u vjeri

Tema AkidaČitanje 8 minuta

Odlučno pridržavanje vjere i neposustajanje proističe iz čvrstog ubjeđenja i predanosti Uzvišenom Allahu. To nije pretjerivanje i žestina koji nisu propisani vjerom, kako neki pokušavaju da predstave. To je put Kur’ana i sunneta, bez dodavanja i oduzimanja. Dočekali smo vrijeme kada je odlučno pridržavanje izvorne vjere kod mnogih nepoželjno, kada se traži, podržava i promovira nešto drugo i drugačije od nje. To je, bez ikakve sumnje, iskušenje i to najveće vrste, jer se radi o vjeri koja je sveta i na koju ima pravo jedino Uzvišeni Allah. Danas se podržavaju oni koji su površni u vjeri i koji joj nisu odani, već se njoj samo formalno pripisuju. Danas se kritiziraju oni koji se drže vjere i smatraju se nepoželjnima. Žele se predstaviti kao neka zalutala sekta koja pretjeruje, što, svakako, nije tačno. Površnost nije poželjna ni u čemu od poslova ovog svijeta, a kada se nađe u vjeri, koja nam je najpreča i najvažnija i za koju se veže i ovaj i budući svijet, onda je to još opasnije i gore.


Uzvišeni Allah naredio je Svom posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pridržavanje izvorne vjere islama i objasnio je da je to jedini ispravni put rekavši: “Zato se drži onoga što ti se objavljuje, a ti si, uistinu, na Pravom putu” (Ez-Zuhruf, 43); “Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, On dobro vidi ono što radite.” (Hud, 112)

Ibn Kesir u svom Tefsiru kaže: “Uzvišeni je Svom Poslaniku i vjernicima naredio da budu postojani i ustrajni na Pravom putu, a to je najveća potpora u pobjedi, a zabranio je pretjerivanje, a to je nasilje, jer je u tome propast, makar se radilo o mušriku.”

To je bilo naređeno i poslanicima prije njega i takvi su bili svi odreda. Kaže Uzvišeni Allah: “O Jahjā, prihvati Knjigu odlučno!”, a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio, i nježnost i čednost, i bogobojazan je bio, i roditeljima svojim bio je dobar, i nije bio drzak i neposlušan. I sigurnost je imao na dan kada se rodio i na dan kada je umro, a imat će je i na dan kada bude proživljen! (Merjem, 12–15) I Musa i Harun upućeni su u to jer im je objavljeno:

“Uslišena je molba vaša!”, reče On, “a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako put neznalica ne slijedite!”

(Junus, 89)

Odlučno pridržavanje vjere i neposustajanje proističe iz čvrstog ubjeđenja i predanosti Uzvišenom Allahu. To nije pretjerivanje i žestina koji nisu propisani vjerom, kako neki pokušavaju da predstave. To je put Kur’ana i sunneta, bez dodavanja i oduzimanja. Dočekali smo vrijeme kada je odlučno pridržavanje izvorne vjere kod mnogih nepoželjno, kada se traži, podržava i promovira nešto drugo i drugačije od nje. To je, bez ikakve sumnje, iskušenje i to najveće vrste, jer se radi o vjeri koja je sveta i na koju ima pravo jedino Uzvišeni Allah. Danas se podržavaju oni koji su površni u vjeri i koji joj nisu odani, već se njoj samo formalno pripisuju. Danas se kritiziraju oni koji se drže vjere i smatraju se nepoželjnima. Žele se predstaviti kao neka zalutala sekta koja pretjeruje, što, svakako, nije tačno.

Površnost nije poželjna ni u čemu od poslova ovog svijeta, a kada se nađe u vjeri, koja nam je najpreča i najvažnija i za koju se veže i ovaj i budući svijet, onda je to još opasnije i gore. Površnost u vjeri proističe iz nemara u pogledu nje, radilo se o neznanju ili o neradu po njenim uputama i propisima. To je neodgovoran odnos prema nečemu što je veoma važno, tako da se često ne radi po propisima vjere ne mareći za propuštenim. Takvi, kada su kod kuće ili u svome društvu, sate provode u besposlicama, a onda se pravdaju da nemaju vremena otići u džamiju, učiti Kur’an, prisustvovati dersu ili porodicu odvesti na vrijeme na ders ili vjersku pouku. Namazi se klanjaju u bilo koje vrijeme, a najmanje i veoma rijetko u prvo, raspravlja se o drugima, a sami sebe zapostavljaju. Kada im se u vjeri nešto sviđa što odgovara onome što oni vole, onda im je to najpreče, a zapostavljaju druge propise u kojima je napor i ulaganje truda. Lahko se zadužuju, a ne misle kako da vrate dug. Drugačiji su kada su nasamo sa svojima, nego kada su u džematu. Ne vide nikakvu obavezu prema džematu i da‘vi, bez obzira što su se od džemata mnogo okoristili i što je džemat u potrebi za podrškom, a da‘va traži mnoge da budu njeni nosioci među ljudima. U govoru i priči su, reklo bi se, pametni i mudri, a u djelima nikud ne pristaju. Sve daju za ovaj svijet, rade mnogo da bi zaradili za svoj dunjaluk, a o vjeri vrlo malo vode računa. Ono što rade površno je i usputno i ne ukazuje na njihovu privrženost i odanost vjeri. Onaj koji je površan u vjeri, u opasnosti je da je skroz napusti kada mu dođu iskušenja ili zapadne u sumnje. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ima ljudi kao onaj koji Allaha obožava kolebljivo, na ivici, ako ga zadesi dobro, smiri se time, a ako ga zadesi iskušenje, on se potpuno okrene, pa tako izgubi i dunjaluk i ahiret. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11)

Oni koji su kolebljivi u svojoj vjeri, kao da su na litici planine i svakog časa mogu pasti u provaliju. Takvi ljudi, kada im se u vjeri nešto sviđa, u nju ulaze, a kada im se nešto ne sviđa, izađu iz nje. Ibn Kesir navodi da je Abdurrahman b. Zejd b. Eslem rekao da se ajet odnosi na munafika: ako mu sve na dunjaluku ide kako želi, ostane u vjeri; a ako se desi poremećaj ili bilo kakvo dunjalučko iskušenje ili poteškoća on je napušta. Ibadetima se vrati samo ako mu se stanje popravi. Tako se ne može postupati i to je jasna i velika zabluda i gubitak na oba svijeta. Zato je potrebno biti strpljiv i ustrajan u ibadetu svome Uzvišenom Gospodaru i ne povoditi se za onima koji nemaju ubjeđenja. Kaže Uzvišeni Allah:

“A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.”

(Er-Rum, 60)

Prenosi Sufjan b. Abdullah es-Sekafi da je rekao Allahovom Poslaniku: “O, Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto o čemu neću pitati više nikoga nakon tebe!“ U hadisu Ebu Usame navodi se: “...mimo tebe!” Poslanik mu je rekao: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha, pa ustraj.’” (Muslim)

Da nas Uzvišeni Allah učini od ustrajnih i odlučnih u Njegovoj pokornosti i da nas sačuva površnosti u svemu, a posebno u našoj vjeri! Amin!