Znakovi primljenog hadža

Tema Da'vaČitanje 8 minuta

Koliko god su prvaci iz reda naših ispravnih prethodnika – selefa brinuli da svaki njihov ibadet bude urađen iskrenog i čistog nijeta, i da bude u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ibadeta itekako su strepili pitajući se da li je Uzvišeni primio njihov ibadet. U tom smislu nakon ibadeta molili su svoga Gospodara da primi njihova dobra djela. Tako je jedan od selefa imao običaj nakon svakog dana posta obratiti se Allahu sljedećom dovom: “Gospodaru moj, primi moj post u ovome danu, i upiši ga u dobra djela, jer Ti primaš djela samo od bogobojaznih.” (Sujuti, Ed-Derrul-Mensur)

Njihova strepnja i bojaznost da li je njihov ibadet primljen kod Uzvišenog ili odbijen nije prestajala dokle god su boravili na ovom svijetu. Tako se prenosi da je jednom prilikom, kad je jedan siromašni dječak zatražio nešto od Ibn Omera, radijallahu anhu, a ovaj naredio svome sinu da mu dadne jedan zlatnik, sin proučio Ibn Omeru dovu: “Molim Allaha da primi ovo od tebe, oče moj!” Tada mu Ibn Omer reče: “Eh, kada bih samo znao da je Uzvišeni Gospodar od mene primio samo jednu sedždu, smrt bi mi bila draža od života. Da li znaš od koga Allah prima dobra djela? Zaista Allah prima dobra djela od onih koji su bogobojazni!” (Ibn Abdulberr, Et-Temhid; Sujuti, Ed-Derrul-Mensur)

Stoga su učenjaci selefa istraživali znakove po kojima bi dobili neke naznake na dunjaluku da je Uzvišeni primio njihova djela, kako bi umanjili strah od onoga što ih čeka na Sudnjem danu, i kako bi zahvalili Uzvišenom na blagodati prihvatanja ibadeta.

U nastavku teksta navest ćemo neke od tih znakova primljenog ibadeta, pa ko ih prepozna kod sebe, neka zahvaljuje Uzvišenom što je baš njega odabrao da bude od bogobojaznih, a ko ih ne prepozna, neka onda poradi na iskrenosti u ibadetima i u slijeđenju sunneta, i neka bude uporan u tome sve dok se ne pojave neki od ovih znakova.


Ne vraćati se grijesima

Jedan od znakova primljenog hadža jeste da čovjek ostavi grijehe koje je radio prije hadža (ramazana, i sl.). Jahja b. Muaz rekao je: “Ko oprost zatraži jezikom, a srcem još uvijek bude vezan za određeni grijeh, i ko bude imao namjeru da se tom grijehu opet vrati i ponovi ga, to što se grijeha formalno odrekao jezikom, neće mu biti primljeno te će mu vrata (takvog formalnog) pokajanja biti pred nosem zatvorena.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif)

Strah od toga da ibadet neće biti primljen

Stalni strah od toga da ibadet – u ovom slučaju hadž, ali i bilo koji drugi ibadet u ostalim prilikama – neće biti primljen kod Allaha također spada u znakove primljenog djela. To se može vidjeti u spomenutom primjeru straha koji je osjećao Ibn Omer, radijallahu anhu, u pogledu toga da mu ibadet neće biti primljen. Ali, to je bila praksa svih učenih i bogobojaznih iz svih kasnijih generacija. Tako se bilježi da je Fedala b. Ubejd rekao: “Kada bih samo znao da je Allah od mene primio djela koliko je zrno gorušice, bilo bi mi to draže nego da imam cijeli dunjaluk i sve što je na njemu, jer Uzvišeni ne prima ibadete osim od bogobojaznih.” (Sujuti, Ed-Derrul-Mensur)

Aiša, radijallahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o ajetu: “I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru...” (El-Mu’minun, 60), da li su to oni koji piju alkohol i kradu, pa se zbog toga plaše da im ta sadaka neće biti primljena, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ne, o kćeri Siddikova. To su oni koji klanjaju, poste i daju sadaku, pa se plaše nakon toga da im to neće biti primljeno, a to su oni koji žure da urade što više dobrih djela.” (Bilježe Ahmed i Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio sahihom.)

Ustrajnost u dobrim djelima nakon hadža

Ibn Kajjim, prenoseći riječi selefa, kaže: “Kazna za grijeh jeste grijeh koji slijedi poslije toga, a nagrada za dobro djelo jesu dobra djela koja se učine nakon njega.” (El-Dževabul-Kafi)

Dakle, jedan od najboljih pokazatelja primljenog djela jesu dobra djela koja vjernik nastavi činiti u još većem broju nakon primljenog ibadeta. Ako vjernik nakon hadža osjeti pozitivnu promjenu u pogledu kontinuiteta, količine i kvaliteta dobrih djela, to mu je najbolji pokazatelj primljenog hadža i dova koje je uputio tokom obreda hadža.

Skromnost nakon ibadeta, a nikako oholost i samodopadljivost

Koliko god da imaš dobrih djela i koliko god puta otišao na hadž, znaj, o Allahov robe, da te to, bez Allahove milosti, neće uvesti u Džennet. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennet neće ući niko na osnovu svojih djela.” “Čak ni ti, o Allahov Poslaniče?!”, upitaše prisutni. “Čak ni ja, osim ako me Allah ne uvede Svojom milošću”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari)

Što je čovjek učeniji i čvršći u vjeri svjesniji je ove činjenice. Ibn Kajjim, rahimehullah, znao je reći: “Svaki put kad bih se uvjerio u Allahovu jednoću i uzvišenost, i kada bih pogledao u sebe, uvjerio bih se da ono što sam zaradio (od djela) nije dosljedno niti dovoljno onome što Istinski Vladar zaslužuje, makar se ta djela udvostručila.” (Medaridžus-salikin)

Dova Uzvišenom da primi ibadet

Stalno strepljenje i strah da Uzvišeni Allah neće primiti naša dobra djela nije dovoljno niti korisno ako se čovjek stalno ne nada i ne moli Allaha da primi njegove ibadete. Najbolji primjer za to jeste dova dvojice Allahovih poslanika Ibrahima i sina mu Ismaila, alejhimas-selam, koji su nakon izvršenja Allahove naredbe da sagrade i urede Kabu radi ibadeta, uputili dovu Uzvišenom da primi taj njihov ibadet: “I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ‘Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!’” (El-Bekara, 127)

Dakle, dvojica Allahovih poslanika, uz svu iskrenost koju može imati Allahov poslanik, opet su molili Uzvišenog da primi taj njihov ibadet. Šta je onda sa nama, običnim smrtnicima, i koliko mi trebamo doviti nakon svakog učinjenog ibadeta da bude primljen?!

Druženje sa vjernicima i izbjegavanje grješnika

Jedan od znakova primljenog ibadeta jeste i lijep osjećaj u društvu sa vjernicima, a neugodan i nelagodan osjećaj u društvu sa grješnicima. Ukoliko vjernik nakon hadža bude volio da svoje slobodno vrijeme provodi na mjestima gdje se Allah ne spominje, u društvu sa ljudima koji javno čine grijehe, i ako se lagodno osjeća u njihovom društvu, neka stavi veliki znak pitanja nad svojim hadžom. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude volio radi Allaha, i mrzio radi Allaha, i udjeljivao radi Allaha, i zabranjivao radi Allaha, taj je upotpunio svoju vjeru.” (Ahmed) Također je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prisnog prijatelja, pa neka svako gleda koga će uzimati za prijatelja.” (Ahmed)

Traženje oprosta nakon učinjenog djela

Učestalo traženje oprosta nakon svakog ibadeta, pa i hadža, jedan je od znakova da Allah prima čovjekova djela. Koliko god se čovjek trudio da ibadet učini što bolje, uvijek se desi da se u ibadetu nešto zaboravi ili da se nepotpuno učini. Zato je Uzvišeni Allah propisao, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas da nakon ibadeta, koji su i stub vjere, odmah zatražimo oprost od Uzvišenog Allaha.

Uzvišeni je propisao da, nakon što vjernik obavi obrede hadža, traži oprosta od Njega: “Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je” (El-Bekara, 199). Također nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio da prve izgovorene riječi nakon selama u namazu budu riječi istigfara, i to tri puta.

Molimo Uzvišenog Allaha da primi naše ibadete i da nas okiti znakovima primljenog ibadeta!

Tekst Znakovi primljenog hadža je objavljen u broju 85, 31. juli 2018. Permalink

Još tekstova na temu Da'va