Iskup za zavjetovanje

O

Kada neko od nas želi da mu se ispuni neka želja ili da ostvari cilj koji je pred sebe postavio, trudit će se na tom putu, poduzeti sve uzroke koji su u njegovoj moći, Allaha moliti da mu u tome pomogne i na Njega se osloniti. Zavjet neće pomoći u ostvarenju želje i postizanju cilja. Uvjetni zavjet, ako se desi to i to, učinit ću to i to, prema većini učenjaka je pokuđen, a prema nekima zavjet je uopćeno pokuđen, čak i kada se ne vezuje za uvjet, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao zavjet. Veliki islamski učenjak Ibn Kudama o zavjetu kaže: "Nije pohvalan, s obzirom na to da Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je zabranio zavjetovanje i objasnio da ono ne donosi ništa dobro, njime se samo uzima od škrtog (Buhari, br. 6608; Muslim, br. 1639). Ova zabrana ukazuje na pokuđenost zavjeta, ali ne ukazuje na strogu zabranu (haram), jer kada bi zavjet bio haram, oni koji ispune zavjet ne bi bili pohvaljeni, s obzirom na to da bi njihov grijeh bio teži od dobrog djela kroz ispunjavanje zavjeta. Isto tako, da je zavjetovanje pohvalno, prakticirao bi ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ugledni ashabi." (El-Mugni, 10/3)

Zavjet se može klasificirati u pet vrsta:

Prva, zavjet da će učiniti neko dobro djelo, kao naprimjer da kaže: "Zavjetujem se da ću postiti tri dana u ovom mjesecu." Ovu vrstu zavjeta dužnost je ispuniti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko se zavjetuje da iskaže pokornost Allahu, neka to učini, a ko se zavjetuje da Mu iskaže nepokornost, neka to ne čini." (Buhari, br. 6696)

Druga, zavjet da će učiniti neko grešno djelo, kao naprimjer da kaže: "Zavjetujem se da ću izbjegavati tog i tog čovjeka mjesec dana." Ovu vrstu zavjeta nije dozvoljeno ispuniti, a dužnost je iskupiti se. Iskup za neispunjen zavjet jednak je iskupu za prekršenu zakletvu, a izvršava se na jedan od tri načina: nahraniti deset siromaha, odjenuti ih ili osloboditi roba. Ko nije u mogućnosti iskupiti se na jedan od tri načina, postit će tri dana, a pohvalno je da budu uzastopna. Svevišnji Allah rekao je: "Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao -- neka tri dana posti." (El-Maida, 89)

Treća, zavjet da će učiniti neko dozvoljeno djelo, kao naprimjer da kaže: "Zavjetujem se da ću večerati u tom i tom restoranu." Ko se na ovakav način zavjetuje ima izbor da ispuni zavjet ili da se iskupi.

Četvrta, zavjet u srdžbi i svađi. To je zavjet u formi zakletve, a njime se želi potvrditi istina ili laž, ili se želi podstaknuti činjenje nekog djela ili spriječiti da se neko djelo učini, kao naprimjer da kaže: "Ako sam slagao, nahranit ću stotinu siromaha", ili: "Ako se ikad obratim tom i tom čovjeku, obavit ću umru." Ko se na ovakav način zavjetuje, prema odabranijem mišljenju, ima izbor da ispuni zavjet ili da se iskupi. To je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba. Hanefije i malikije smatraju da je dužan ispuniti ono čime se zavjetom obavezao, a prema trećem mišljenju dužan je iskupiti se (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 35/253--254).

Peta, opći zavjet, a to je zavjet kojim se obavezuje da će nešto učiniti u ime Allaha, ali ne odredi konkretno šta, kao da naprimjer kaže: "Zavjetujem se Allahu." Ko se na takav način zavjetuje dužan je iskupiti se iskupom za prekršenu zakletvu.

Zavjet kojim se obavezuje obavljanje umre spada u prvu vrstu, jer to je zavjet da će se učiniti dobro djelo, a takav zavjet dužnost je ispuniti. Ako to trenutno nije moguće, obaveza ostaje za vrijeme kada to bude moguće.

Ako se zavjet ipak ne može ispuniti, Allah ne duži nikog preko njegovih mogućnosti, u tom slučaju dužnost je iskupiti se. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Iskup za zavjet isti je kao i iskup za zakletvu." (Muslim, br. 1645)

Neke osobe zavjetuju se vjerujući da će tako utjecati na Allahovu odredbu, međutim Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nemojte se zavjetovati, jer zavjet ne mijenja ništa od Allahove, džellešanuhu, odredbe. Njime se samo uzima od škrtoga" (Tirmizi, br. 1358, hadis je sahih). Oni koji se zavjetuju kako bi ostvarili neku korist ili se oslobodili neke nedaće, i daju obećanja da će učiniti dobro djelo ako se ostvari njihova želja, smatraju se škrticama, jer ne odlučuju učiniti neko dobro djelo osim kada dođu u situaciju da im nešto treba, i tako s dobrim djelima škrtare.

Ko se zavjetuje i ne ispuni zavjet izlaže sebe velikoj opasnosti, da ga Allah kazni i od vjere udalji. Svevišnji Allah rekao je: "Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dadne, udjeljivat ćemo, zaista, zekat i sadaku i bit ćemo, doista, dobri.' A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrećući se -- od toga udaljili. I nadovezao im je On na to i licemjerstvo u srcima sve do dana kada će pred Njega stati, a to stoga što su iznevjerili ono što su Allahu obećali, i zato što su stalno lagali." (Et-Tevba, 75--77)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraćao je od zavjeta i zabranjivao ga, a ko se zavjetuje, dužan je ispuniti zavjet ili se iskupiti. Time je sam sebi povećao obaveze, a zavjet neće promijeniti Allahovu odredbu.