Ubiranje plodova voćki bez dozvole vlasnika

O

Skupljati ili ubirati plodove voćke, koja ima svog vlasnika, nije dozvoljeno bez njegove dozvole. Dozvola vlasnika može biti izravna i običajna. Izravna dozvola jeste kada vlasnik jasno stavi na znanje da dozvoljava da se ubiru ili sa zemlje skupljaju plodovi njegovih voćki. Ta dozvola može biti opća za sve, a može biti posebna – samo za određene osobe. Običajna dozvola jeste kada se na osnovu ustaljenog običaja u dotičnom mjestu zna da vlasnici ne zabranjuju prolaznicima da sa zemlje pokupe ili uberu plodove njihovih voćki. U tom slučaju nema smetnje da se, u mjeri i na način koji se običajem tolerira, okoristi tim plodovima. Učenjaci su ukazali na fikhsko pravilo koje ističe da je običajna dozvola poput usmene dozvole. Veliki hanbelijski učenjak Ibn Kudama o tome kaže: “Običajna dozvola zauzima mjesto stvarne dozvole.” (El-Mugni, 4/350) Ibn Tejmijja je rekao: “Običajno odobravanje sa aspekta dozvole, uzimanja u posjed ili raspolaganja putem zastupništva poput je usmenog odobravanja.” (El-Fetaval-kubra, 4/14) To znači da dozvolu i zabranu ubiranja plodova određuje običaj. Tako, naprimjer, ako se običajem tolerira da se opali plodovi skupljaju, a ne tolerira se da se ubiru, dozvoljeno je skupiti plodove sa zemlje, a zabranjeno je ubrati ih. Isto tako, ako se tolerira da se plodovi ubiru i jedu, a ne tolerira se da se ubiru i iznose iz voćnjaka, prvo je dozvoljeno, a drugo zabranjeno.

Stanje voćnjaka može biti dobar pokazatelj da li njegov vlasnik dozvoljava da se njime koristi ili ne. Tako, naprimjer, tolerira se skupljanje opalih plodova sa zemlje ili ubiranje sa stabla iz nečuvanog i neograđenog voćnjaka pored puta, dok se kod ograđenih i zaštićenih voćnjaka to ne tolerira.

Imam Nevevi kaže: “Propis plodova opalih sa stabla identičan je propisu plodova koji su na drvetu, ako su opali unutar ograde, a isti je slučaj ako su van ograde, izuzev ako je među (mještanima) uobičajeno da je to dozvoljeno. Ako vlada običaj da su van ograde opali plodovi dozvoljeni, u tom slučaju (unutar šafijskog mezheba) postoje dva stava: (1) da to nije dozvoljeno, poput onoga što je unutar ograde, kao da običajem i nije dozvoljeno, jer postoji mogućnost da dotični vlasnik ne dozvoljava ubiranje, i (2) da je to dozvoljeno, što je ispravniji stav, jer je običaj na tome kontinuiran i ustaljen, čime se ostvaruje preovladavajuće mišljenje da je to dozvoljeno.” (El-Medžmu, 9/54)

Iz zabrane ubiranja ili sa zemlje uzimanja plodova tuđe voćke izuzima se stanje potrebe. To znači da se osobi koja je gladna i ne nalazi ništa čime bi utolila glad, izuzev plodova tuđe voćke, dozvoljava da se njima nahrani, ali da ih ne odnosi van voćnjaka.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na upit o plodovima koji vise na stablu, rekao je: “Kada neko ko je u potrebi uzme nešto za svoja usta, a da to ne odnosi u odjeći, on se ničim ne kori. Onaj ko iznese nešto od toga dužan je dvostruku mjeru onoga što je odnio i zaslužio je kaznu. Onaj ko ukrade nešto od plodova, nakon što ih vlasnik pohrani u ostavu, a dostiže vrijednost štita, kazna mu je sječa.” (Ebu Davud, br. 1710, hadis je hasen po ocjeni šejha Albanija) Hadis ukazuje na to da je onome ko bude u potrebi dozvoljeno uzeti od voća koliko je dovoljno da se zasiti, a nije mu dozvoljeno odnositi iz voćnjaka bez dozvole vlasnika. Ko odnese nešto iz voćnjaka bez dozvole vlasnika, grješan je i odgovoran za ono što je odnio, ali se ne naziva i ne tretira kradljivcem. Kradljivcem se tretira onaj ko uzme plodove nakon što budu smješteni u ostavu ili skladište.

U drugoj predaji navodi se da onaj ko želi, zbog potrebe, jesti voće s tuđeg stabla, treba prethodno pozvati vlasnika tri puta s namjerom da od njega dobije dozvolu, i ako se ne odazove, voće mu je dozvoljeno. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada neko od vas naiđe pored voćnjaka te hoće da nešto od njega pojede, neka vlasnika voćnjaka pozove tri puta, pa ako se ne odazove, neka jede. Kada neko od vas naiđe pored deve i želi da pije njeno mlijeko, neka doziva vlasnika deve ili pastira, pa ako se ne odazove, neka pije.” (Bilježi Ahmed, br. 11060, hadis je dobrim ocijenio šejh Šuajb Arnaut) Svevišnji Allah najbolje zna!