informativniislamskičasopis
0

Komentar sure El-Bejjina

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera.  Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja.  A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

Opće informacije o suri

●  Sura El-Bejjina je 98. sura u Kur’anu, prije nje nalazi se sura El-Kadr, a poslije nje sura Ez-Zilzal. Sastoji se iz 8 ajeta, 94 riječi i 399 harfova. (Hazin, Lubabut-Te’vil fi meanit-Tenzil)

●  Naziva se El-Bejjina po istoj riječi el-bejjina koja se spominje u prvom ajetu, a ima značenje jasnog nedvosmislenog dokaza, a to je ustvari dokaz ili nedvojbeni znak koji su očekivali židovi i kršćani, koji im je obećan i nagoviješten u njihovim knjigama ili o kojem su bili upoznati od drugih, a to je ustvari slanje vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s jasnim Allahovim govorom. (Ebu Selame, Es-Suverul-kur’anijje ve esmauhal-dželijje)

●  Pojedini komentatori Kur’ana nazivaju je još El-Berijja i Lem jekun. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

●  Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Sura Lem jekun objavljena je u Medini.” (Sujuti, Ed-Durrul-mensur, prenoseći od Ibn Merdevejha) I većina komentatora Kur’ana tvrdi da je sura El-Bejjina medinska sura, dok prema drugom mišljenju Ibn Abbasa i Aiše, radijallahu anhum, El-Bejjina je mekanska sura. (El-Istiab fi bejanil-esbab, Lubabut-Te’vil fi meanit-Tenzil)

●  Kažu da je objavljena nakon sure Et-Talak.

●  U suri El-Bejjina ukazuje se, prije svega, na vrijednost, ispravnost, pravednost i postojanost poslanice Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i pojašnjava se njena jasnoća i potpunost. (El-Muhtesar fit-Tefsir)

Povezanost sure El-Bejjina sa surom El-Kadr

Sura El-Bejjina je pojašnjenje prethodne sure El-Kadr. U prvom ajetu sure El-Kadr kaže se: “Uistinu, Mi smo ga (Kur’an) počeli objavljivati u Noći kadra”, nakon čega se u suri El-Bejjina pojašnjava zašto je Svevišnji Allah objavio Kur’an: objavio ga je kako bi mnogobošci i drugi nevjernici ostavili nevjerstvo, jer “nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni”.

Dakle, u suri El-Bejjina pojašnjava se razlog objavljivanja Kur’ana, o čemu se govori u prethodnoj suri El-Kadr. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

Sura El-Bejjina završava riječima o najgorim stvorenjima i njihovom mjestu u džehennemskoj vatri, kao i o najboljim stvorenjima i njihovom mjestu u džennetskim baščama. Kada će to biti? “Kada se Zemlja najžešćim svojim potresom potrese.” (Prijevod značenja Ez-Zilzal, 1)

Tematika i sadržaj sure

U suri El-Bejjina, medinskoj suri, govori se sljedećem:

●  vezi sljedbenika knjige (židova i kršćana) i mnogobožaca s poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njihovim odnosom spram poslanice i ostavljanjem nevjerstva zbog nje;

●  pojašnjava se osnovni cilj vjere islama, a to je iskreno obožavanje samo Uzvišenog Allaha, Jednog i Jedinog;

●  pojašnjava se završnica svih nevjernika i nesretnika, najgorih stvorenja, kao i završnica vjernika, bogobojaznih i sretnih, najboljih stvorenja. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

Vrijednost sure

Katada prenosi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ubejju b. Ka’bu, radijallahu anhu: “Allah mi je naredio da učim pred tobom Kur’an!” Ubejj je začuđeno upitao: “Je li to Allah spomenuo moje ime tebi?!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Allah mi je spomenuo tvoje ime!” Ubejj je tada počeo da plače. Katada je rekao: “Obaviješten sam da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio pred njim: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige...’” (Buhari i Muslim)

Imam Ahmed bilježi od Malika b. Amra b. Sabita el-Ensarija da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige...’, Džibril, alejhis-selam, rekao je: ‘Allahov Poslaniče, tvoj ti Gospodar naređuje da je proučiš Ubejju’, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ubejju: ‘Džibril mi je naredio da ti proučim ovo poglavlje.’ Ubejj je rekao: ‘Allahov Poslaniče, zar sam tamo spomenut?’ ‘Jesi’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Ubejj zaplakao.” (Bilježi Ahmed. Šuajb el-Arnaut rekao je da je hadis sahih li gajrihi)

Komentar sure

(1) “Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni.”

Pod sljedbenicima Knjige misli se na jevreje i kršćane, a pod mnogobošcima na idolopoklonike i vatropoklonike, među Arapima i nearapima. Mudžahid kaže: “Nisu se odvojili”, tj. nisu prestali biti to što su bili, nisu se odvojili od nevjerstva i zablude u kojoj su bili, sve dok im istina nije postala jasna, “...sve dok im nije došao dokaz jasni”, tj. ovaj Kur’an.

Ovaj kur’anski ajet pojašnjava u kolikoj su zabludi bili sljedbenici Knjige, jer su oni imali znanje i bili su preči od mnogobožaca da se okupe oko istine. I ovaj ajet također govori da je inat učenog teži i opasniji od inata i odbijanja neukog. Zbog toga ih je Uzvišeni Allah u ovom ajetu spomenuo prije mnogobožaca. (El-Kur’an, tedebbur ve amel)

Uzvišeni zatim objašnjava šta je “dokaz jasni” pa kaže:

(2) “od Allaha Poslanik koji čita listove čiste”, tj. Muhammed,  sallallahu alejhi ve sellem, koji uči časni Kur’an. Uzvišeni Allah poslao ga je da ljude poziva istini, objavio mu je Kur’an da ga dostavi ljudima, poduči ih njemu i očisti ih. On uči Kur’an koji je čist od svakog nedostatka, laž mu je strana, ne može mu prići nikako, kao što mu se ni šejtani ne mogu približiti jer je to najveličanstveniji i nadnaravan govor.

(3) “u kojima su propisi ispravni”, tj. pravedni i ispravni, čvrsti i postojani, u kojima nema nikakvih greški ni nedostataka, jer su od Uzvišenog Allaha.

(4) “A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni”, tj. židovi i kršćani nisu se podvojili osim nakon što im je došao jasan dokaz od Allaha, a to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s Kur’anom. Prije njegovog poslanstva nisu se razilazili u pogledu toga da će se vjerovjesnik i pečat svih vjerovjesnika pojaviti pred kraj ovog vremena i željno su ga iščekivali. Međutim, kada se pojavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oni su se podvojili, jedni su ga prihvatili, ušli u okrilje islama i počeli obožavati Allaha jedinog, a drugi ostali i dalje u svom nevjerstvu. (Luhejmid, Tefsir Amme džuza)

Iako u prvom ajetu, pored sljedbenika Knjige, Uzvišeni Allah spominje i mnogobošce, u ovom četvrtom ajetu spominje samo sljedbenike Knjige zbog toga što je njihov postupak daleko teži i što su oni zasigurno znali da je poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, istinito i da je Kur’an Allahov govor, jer sve su to nalazili zapisano u svojim knjigama. (El-Kur’an, tedebbur ve amel )

(5) “a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera”, tj. svima njima i prije dolaska Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika i vjerovjesnika, u Tevratu i Indžilu bilo je naređeno da u Allaha vjeruju, da svim djelima, tajnim i javnim, namjeravaju samo Allahovo lice, da se ostave mnogoboštva i Njega jedinog obožavaju. Svima njima bilo je naređeno da obavljaju namaz i da izdvajajući iz svoga imetka pomažu siromašne i potrebne. To je prava i jedina vjera, to su prava i jedina djela koja vode do džennetskih uživanja, djela koja se rade u islamu, radi Uzvišenog Allaha, a sve drugo mimo toga vodi u Vatru.

U ovom ajetu namaz i zekat spomenuti su zasebno iako oni ulaze u okvir prethodnih riječi iskrenog obožavanja Allaha. Međutim, spomenuti su zasebno nakon općenitog spomena da se ukaže na njihovu važnost, tj. ko njih bude praktikovao kao da praktikuje cijelu vjeru. (Sa’di, Tejsirul-Kerimir-Rahmani)

(6) “Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja.” Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je data Knjiga i idolopoklonici, oni koji su odbijali ranije Allahove knjige i suprotstavljali se Allahovim vjerovjesnicima, na Sudnjem danu ući u Vatru i vječno u njoj ostati, nikada iz nje neće izaći niti će se na bolje mjesto premjestiti, patnja im neće jenjavati niti će ikada prestati, u njoj će vječno samo patiti jer su “...oni najgora stvorenja”. “El-berijje” znači stvorenja, kao što je jedno od imena Uzvišenog Allaha, Stvoritelja svih stvorenja – El-Bari.

(7) “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” Uzvišeni, zatim, za one koji svojim srcem duboko vjeruju i rade dobra djela, kaže da su najbolja stvorenja. Na osnovu ovog ajeta, Ebu Hurejra i drugi učenjaci izvlače zaključak da su vjernici odabraniji i od samih meleka, jer Uzvišeni kaže: “Oni su, zbilja, najbolja stvorenja.”

(8) “Njihova nagrada kod njihovog Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga”, tj. ova najbolja stvorenja uživat će svoju nagradu na Sudnjem danu u džennetima u kojima će vječno ostati. Blagodati koje će uživati nikada neće prestati niti se umanjiti, a to što će Allah biti zadovoljan njima bit će im veća nagrada od neprekidnih blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. Takvu nagradu dobiti će onaj koji se istinski bude bojao svoga Gospodara i iz straha od Njega žurio sa činjenjem dobrih djela, te ostavljanjem nevjerstva i grijeha, onaj koji Mu se pokoravao kao da Ga je vidio, pa ako  tako nije mogao, onda je bio svjestan da On njega vidi.

Poruke sure

●  U ovoj suri pojašnjava se da su prethodne vjere prije islama bile iskrivljene, da su se njima pomiješali istina i laž.

●  Sljedbenici Knjige posebno su iščekivali poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer su imali znanje o njemu.

●  Razlog podvajanja sljedbenika Knjige nakon pojave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste zavist prema Muhammedu i Arapima.

●  Iskreno obožavanje Allaha najveća je obaveza.

●  Nijet u ibadetu je obavezan, jer je iskrenost djelo srca, a nijet se donosi u srcu.

●  Iman znači potvrđivati vjerovanje riječima, ubjeđenjem u srcu i djelima, kako se spominje u ajetu.

●  Svi oni koji ne prihvate islam, ne prihvate Kur’an i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, smatraju se nevjernicima i njih čekaju tri posebne kazne: ulazak u Džehennem, vječni boravak u njemu i za njih se kaže da su najgora stvorenja.

●  Oni koji prihvate islam, odazovu se Kur’anu i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zaslužuju da budu najbolja stvorenja, da uđu u Džennet i uživaju u džennetskim ljepotama, da u njemu vječno ostanu, te da zadobiju Allahovo zadovoljstvo.

●  Allah najbolje zna, od svih vjernika najbolja stvorenja jesu učeni jer se oni istinski boje Allaha.

●  Jedno od imena Dženneta je Adn, kao i Darus-Selam, Darul-Huld, Darul-Mukameti, Džennetul-Me’va i Džennatu Adn.

26. Oktobar 2016 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Kur'an | 74

Komentari: Nema komentara

Komentirajte