informativniislamskičasopis
0

Neuspjeli vojni puč u Turskoj

U noći sa petka na subotu 15. jula 2016. godine, u Turskoj je došlo do pokušaja vojnog udara i rušenja demokratski izabrane vlade. Pučisti su zauzeli zgradu državne televizije TRT, blokirali važne komunikacije u Ankari i Istanbulu. U to vrijeme Erdogan se nalazio na odmoru u Marmarisu. Pučisti su poslali specijalnu jedinicu sa zadatkom da ga uhapse ili likvidiraju, ali je blagovremena dojava komandanta Prve armije Umita Dundara omogućila Erdoganu da na vrijeme napusti hotel. Kada su pučisti napali hotel u Marmarisu, Erdogan je već bio na putu za Istanbul, a uskoro se putem televizije obratio građanima i pozvao narod da izađe na ulice. Odmah nakon njegovog obraćanja pučisti su počeli gubiti tlo pod nogama: narod je izlazio na ulice, policijske snage su oslobodile zgradu državne televizije. Za svega nekoliko sati puč je doživio krah.

Erdoganova vlada insistira na tome da je puč pokušala izvesti manja grupa ljudi u vojsci, no, obim hapšenja, koja nisu obuhvatila samo vojne strukture govori da se radi o političkoj izjavi koja ne odražava pravo stanje stvari. Među uhapšenima su komandanti druge i treće armije, bivši komandant ratnog zrakoplovstva, komandant mornarice, komandant zrakoplovne baze Indžirlik, preko stotinu generala i brojni oficiri nižih činova. Osim toga, hapšenja su obuhvatila brojne sudije i službenike drugih državnih institucija.

Nejasna uloga Hulusija Akara

Već u prvim satima pokušaja vojnog puča mediji su javili kako su pučisti zatočili načelnika generalštaba turske vojske Hulusija Akara. Sljedećeg dana objavljeno je da je Akar oslobođen u vojnoj bazi u blizini Ankare.

Isprva su brojni mediji načelnika generalštaba turske vojske predstavili kao heroja koji se odupro pučistima i ostao lojalan legitimnim vlastima, no, sada je sve više glasova koji tu verziju dovode u sumnju. Jedan broj turskih medija sve jasnije izražava sumnju da je general Akar ipak naginjao pučistima.

Razlog za ove sumnje jest neuvjerljiva priča o njegovom oslobađanju, ali ponajviše činjenica da on još uvijek nije vraćen na dužnost, te da funkciju načelnika generalštaba obavlja general Umit Dundar, Erdoganov spasilac.

Sada neki turski mediji iznose tezu da je Erdogan sumnjičav prema Akarovim tvrdnjama, ali da iz političkih razloga želi sačuvati Akara. Vrijeme pred nama pokazat će šta je od svega toga tačno.

Sam general Hulusi Akar u svjedočenju pred turskim parlamentom opisao je kako su ga pučisti pokušali prisiliti da pročita tekst proglasa o vojnom puču, te da su ga, nakon što je odbio, mučili i prijetili mu pištoljem. Kazao je i da pučisti njemu i ostalim zatočenim oficirima tokom dvadesetosatnog zatočeništva nisu ponudili ni hranu ni vodu.

Puč spriječili Erdoganovi ljudi u vojsci, policiji i obavještajnim službama

Nakon što je osujećen pokušaj vojnog udara, većina analitičara preuveličava ulogu naroda koji je izašao na ulice da izrazi podršku legitimnim vlastima i usprotivi se pučistima. Slavi se politička svijest i civiliziranost turskog naroda, ističe se kako su se puču usprotivile i opozicione parlamentarne stranke. Ali, ovo je jedna velika zabluda koja bi muslimane mogla skupo koštati u sličnim situacijama koje se mogu dogoditi u budućnosti. Činjenica je da su puč ugušili ljudi u policiji, obavještajnim službama i vojsci, koji su bili lojalni legitimnim vlastima. Jednostavnije rečeno, Erdoganove pristalice. Bez njih, narod koji je izašao na ulice mogao je samo biti masakriran i razbijen silom vatrenog oružja.

Goloruk narod protiv beskrupulozne vojne sile nema nikakve šanse!

Politička svijest i slobodarski duh bez oružja koje će ih braniti su bezvrijedni!

Političari koji se usprotive vojnom puču završavaju iza rešetaka i izriče im se smrtna presuda!

Ko ne vjeruje, neka istraži stanje nakon bilo kojeg uspješnog državnog udara bilo gdje u svijetu. Uostalom, dovoljno će biti pročitati transkripte razgovora turskih pučista iz kojih se jasno vidi da su bili spremni bez milosti pobiti okupljeni narod koji je demonstrirao protiv puča.

Činjenica na koju niko ne obraća pažnju jeste da su se opozicioni političari, kao i generali, oglasili tek pošto se Erdogan javio u televizijski program i pozvao narod na ulice, i tek tada se izjasnili kao protivnici puča. A i sam narod tek nakon toga se počeo masovnije okupljati na ulicama da bi izrazio protivljenje puču, što nepobitno upućuje na zaključak da je najvažniji, ako ne i jedini bitan faktor u gušenju puča bila podrška koju je Erdogan imao u redovima policije, obavještajnih službi i vojske. Sve ostalo je zavaravanje i samoobmanjivanje.

Posljedice neuspjelog puča na budućnost Turske

Nesumnjivo, ovako značajan događaj imat će značajne posljedice na politička zbivanja u Turskoj. Prije svega, za očekivati je da ovim neuspjelim pučem konačno za sva vremena bude zatvoreno poglavlje miješanja vojske u politička zbivanja u Turskoj. To, prije svega, zbog toga što se očekuje oštar obračun sa destabilizirajućim faktorima u vojsci, sudsko procesuiranje pučista i konačna reorganizacija vojske.

Drugi značajan potez bit će beskompromisno čišćenje vojske i sudstva od Gulenovih sljedbenika, koje turska vlada smatra glavnim organizatorima puča. To dokazuju brojna hapšenja, otkazi i suspenzije, koji su uslijedili od momenta gušenja puča i još uvijek traju. U konačnici, sve ovo trebalo bi dovesti do promjene rigidne sekularističke doktrine koju baštine kako turska vojska tako i institucije sudstva i tužilaštva, te stavljanje vojske pod čvrstu kontrolu civilnih vlasti i stvaranje nove doktrine koja bi vojsku stavila na mjesto kakvo ima u modernim zapadnjačkim društvima, daleko od bilo kakvog uplitanja u politiku.

Treća bitna stvar koja sa može očekivati jest ubrzano donošenje novog ustava u kojem bi najznačajnija ili jedna od najznačajnijih promjena bila uvođenje predsjedničkog sistema. Nakon gušenja puča, Erdoganova popularnost raste i nema sumnje da će uloga koju je odigrao u osujećivanju puča biti od velike pomoći u namjeri uvođenja predsjedničkog sistema.

Moguće posljedice na nekoliko ključnih političkih pitanja

Postoji nekoliko važnih političkih pitanja na koje će se itekako odraziti neuspjeli vojni puč u Turskoj. Prije svega to je pitanje sirijskih izbjeglica i njhovog statusa u Turskoj, potom odnos Turske sa EU, zatim kurdsko pitanje i borba protiv ISIL-a.

Sirijske izbjeglice

Turska je, ponajprije zahvaljujući Erdoganu, prihvatila blizu tri miliona sirijskih izbjeglica, dajući im pravo na rad. Da je, kojim slučajem, vojni udar uspio, vrlo vjerovatno je da bi nova vlast počela vršiti represije prema izbjeglicama. Ovakvom razvoju događaja svjedočili smo u Egiptu nakon vojnog puča 2013., nakon kojeg su sirijske izbjeglice u Egiptu bile izložene oštrim kršenjima prava i ugrožavanju života, što je većinu nagnalo da napuste tu zemlju. Sada, nakon što je vojni udar u Turskoj doživio neuspjeh, za očekivati je da će Erdogan mnogo lakše ostvariti svoju zamisao o dodjeli 300.000 državljanstava sirijskim izbjeglicama. Ovdje treba imati u vidu da su prijašnji brojni pokušaji da se sirijskim izbjeglicama dadne širi spektar prava u Turskoj nailazili na žestok otpor političke opozicije, ali i simpatizera AKP-a. Ostaje da se vidi hoće li Erdoganovi simpatizeri s jednakim entuzijazmom gledati na pitanje dodjele državljanstava svojim komšijama Sirijcima.

Odnos Turske sa EU

Turska i EU postigle su sporazum o izbjeglicama prema kojem se Turska obavezala da će za svakog sirijskog izbjeglicu koji dobije azil u EU prihvatiti jednog koji ne ispuni uvjete. Sporazum je trebao približiti Tursku članstvu u EU, međutim, do toga nije došlo. Sada se pojavljuje novi problem – moguće uvođenje smrtne kazne, što se kosi sa standardima EU i automatski onemogućava kandidaturu bilo koje zemlje za članstvo u ovoj organizaciji. Odgovor EU na eventualno uvođenje i izvršavanje smrtne kazne u Turskoj, izvjesno je, neće biti nimalo pozitivan ni povoljan za nastavak pregovora o pristupanju Turske u ovu organizaciju. Pitanje je, koliko je Erdoganovoj Turskoj, nakon što su najvažnije članice decenijama bez valjanog razloga odbacivale i samu pomisao na pridruživanje Turske EU, sada stalo do pristupanja toj organizaciji.

Kurdsko pitanje

Turske vlasti smatraju PKK terorističkom organizacijom i Erdoganova politka zasnivala se na odlučnoj borbi protiv njih.

Otkako su prošle godine u julu propali mirovni pregovori između turske vlade i PKK-a, dvije strane vode otvoreni rat na istoku zemlje, pretežno nastanjenom Kurdima.

Ceh plaćaju civili. Broj izbjeglih iz područja zahvaćenih sukobima dostigao je cifru od 350.000 civila, dok je preko 250 ubijenih.

Stručnjaci za tursko-kurdske donose ne očekuju da će se Erdoganova politika prema PKK-u i kurdskom pitanju, općenito, značajno promijeniti, ali naglašavaju kako događaji iz prošlosti upozoravaju da rast nacionalističkog sentimenta kod Turaka ne sluti na dobro kada je u pitanju politika prema Kurdima.

Borba protiv ISIL-a

Dosadašnji odnos Turske prema američko-kurdskoj saradnji u borbi pritiv ISIL-a na području Sirije može se opisati kao vrlo napet, iako je u posljednje vrijeme primjetno poboljšanje, koje je najočitije u podršci koju Turska pruža u izvođenju operacija na području Minbedža koje vodi kurdsko-arapska milicija Demokratske snage Sirije. Međutim, trenutno je Turska podrška ovim operacijama upitna jer je vojna baza Indžirlik iz koje su polijetali američki avioni, zračna podrška Demokratskim snagama Sirije kod Minbedža, zatvorena do daljnjega, nakon što je komandant baze uhapšen u sklopu istrage o pokušaju izvršenja vojnog puča.

U ovom kontekstu treba spomenuti da Fethullah Gulen, kojeg turska vlada smatra organizatorom puča, živi u SAD-u i blizak je CIA-in saradnik, stoga neki analitičari smatraju da su SAD u određenoj mjeri umiješane u pokušaj puča. Turska zahtijeva od SAD-a izručenje Gulena, koji negira svoju umiješanost u puč i optužuje Erdogana da je sve inscenirao.

Ne treba posebno objašnjavati da će ovaj verbalni rat između turskih i američkih zvaničnika, te tursko insistiranje na izručenju Gulena imati negativne posljedice na saradnju u borbi protiv ISIL-a.

12. August 2016 | Abdullah Nasup | Ummet danas | 73

Komentari: Nema komentara

Komentirajte