Dr. Abdullah Nasih Ulvan
Odgoj djece u Islamu
Ilum doo, Sarajevo, 2017. godine
Broj strana: 779
Gledajući u svijetle stranice naše sad već daleke prošlosti i analizirajući našu sadašnjost, trebamo iskreno i realno priznati da postoji veliki raskorak između ta dva stanja. Islamski ummet je nakon decenija stagnacije i dekadence konačno napravio iskorak ka nečemu što bi se moglo nazvati islamsko buđenje i preporod. Da bi to buđenje vodilo ka opštem preporodu, kako bi se odgovorilo na savremene izazove i prevazišla postojeća kriza, ne kažemo trebamo već kažemo moramo se vratiti izučavanju i primjeni osnovnih izvora vjere islama: Kur'ana i sunneta.
Neprijatelji islama dobro znaju gdje se krije snaga muslimana i nastoje da muslimane što više udalje od poznavanja, učenja i praktikovanja vjere. Najveća snaga, kao potencijalni nosioci vjere, jesu djeca i omladina, koja je uvijek kroz historiju bila nosilac promjena. Našoj djeci potrebni su zdravi uzori. Uzori su važni za razvoj ličnosti, posebice u djetinjstvu i mladosti, tako da su oni psihološka potreba. Izabrati nekoga za uzor znači spremnost da se usvoje vrijednosti za koje se zalaže i koje propagira. Imati uzor u nekome podrazumijeva i želju da se u nekom trenutku postane takav ili sličan. Svakome čovjeku, a naročito muslimanu, potreban je neko na koga će se ugledati, a vrijeme u kojem živimo obilježava kriza uzora.
Knjiga Odgoj djece u Islamu svakako predstavlja jedan veliki korak na putu izgradnje uzora i izuzetno stručno odgojno pomagalo prije svega roditeljima, a zatim i svima onima čija je odgovornost odgoj djece. Knjiga je, bez imalo pretjerivanja, jedna od najboljih studija na našem jeziku koja se bavi ovom tematikom. Čitalac će u knjizi naći raznovrsne i sveobuhvatne metode odgoja djece, a najizrazitija karakteristika i najveća vrijednost ovoga djela jeste njegova utemeljenost na principima Kur'ana i sunneta, što je, naravno, jedina garancija univerzalnosti i djelotvornosti tih metoda.
Ako želimo svijetliju budućnost naše omladine i opći red, harmoniju i prosperitet društva, naša primarna zadaća je da se ozbiljno posvetimo islamskom odgoju naše djece. S obzirom na to da u našem društvu odgojno-obrazovne ustanove veoma malo ili skoro nimalo ne vode brigu o ispravnom odgoju djece i omladine, najveća odgovornost u tome spada na roditelje koji, živeći islam, svojoj djeci trebaju biti najbolji uzor.
Autor je ovo djelo podijelio u tri djela:
• U uvodnom dijelu pojašnjava šta je brak i šta je idealan brak, a potom govori o osjećajima prema djeci, općim propisima koji se odnose na novorođenče i uzrocima devijantnih ponašanja kod djece i načinima njihovog liječenja.
• Drugi dio sadrži samo jednu temu koja se odnosi na velike odgovornosti odgajatelja, odgovornosti za vjerski, moralni, fizički, intelektualni, psihički, društveni i seksualni odgoj.
• U trećem dijelu govori o djelotvornim pedagoškim sredstvima, osnovnim načelima odgoja djeteta i daje neke neophodne prijedloge.
Završit ćemo navodima iz zaključka autora: "Iz naprijed izloženog u ovoj našoj knjizi jasno se, brate odgajatelju, bez imalo sumnje ili dvosmislenosti, pokazuje da Islam svojom savršenom metodom, svojstvenim putem i jedinstvenim načinom ostvaruje vjersko i moralno uzdizanje djeteta, njegovo psihičko i intelektualno formiranje, i tjelesni i društveni odgoj što mu u budućnosti osigurava da bude čestit, uravnotežen i ispravan čovjek, čvrstog vjerskog ubjeđenja, morala i misije, koji izvršava svoje obaveze, preuzima odgovornosti i na kraju postiže cilj svih ciljeva a to je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, Džennet kao nagradu i spas od džehennemske vatre. Među stvarima u kojima su skoro svi etičari, sociolozi, pedagozi i nastavnici složni, jeste da odgajatelj, bio nastavnik, otac, majka ili vjerski učitelj, kada ulaže maksimalne napore i usmjerava svoje interesiranje ka izvršavanju ove božanske metode koju je objavio Uzvišeni Allah i primjenjivanju ovoga sistema čije je osnove i ogranke postavio Islam, sigurno je da će takvo dijete rasti u pravoj vjeri i bogobojaznosti, da će se uzdizati u vrlinama i moralu, da će se među svijetom pokazivati u najboljemu svjetlu u kakvom se može pokazivati čovjek kao mentalno zreo, savršeno moralan, uravnoteženog vladanja, dobroćudnog ponašanja, lijepog načina života i plemenitog društva."