informativniislamskičasopis
0

Tefsir sure El-Mesed

(1) “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

(2) neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

(3) ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu,

(4) i žena njegova što drvlje nosi,

(5) o vratu njenu će biti uže od ličine usukane.”

 

Opći podaci o suri

Sura El-Mesed 111. je sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 20 riječi i 77 harfova. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil, 7/296)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Mesed smatra se šestom surom. Objavljena je četvrte godine po poslanstvu, nakon sure El-Fatiha a prije sure Et-Tekvir. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 22/599, Ševkani, Fethul-Kadir, 5/511)

Imena sure

Naziva se El-Mesed po istoimenoj riječi mesed koja se spominje u zadnjem ajetu, a koja ima značenje užeta ili ogrlice oko vrata. To uže ili ogrlica obećavaju se ženi Ebu Leheba u Džehennemu na drugom svijetu. Ona će biti uzeta za uže, odvedena do Džehennema i bačena na njegovo dno. (Es-Suverul-Kur’anijje ve esmauha el-dželijje, str. 124)

Od imena koje komentatori Kur’ana spominju za ovu suru jesu sljedeća:

●  Tebbet. Ovim imenom se naziva u mnogim Mushafima. Takođe, brojni komentatori su je nazvali ovim imenom. Među njima su i Taberi, Zamahšeri, Kurtubi, Ševkani, Alusi, Ibn Dževzi, Sehavi i Sujuti.

●  Ebi Leheb ili El-Leheb. Također, ovo ime navodi se u pojedinim primjercima Mushafa, kao i kod pojedinih komentatora Kur’ana, poput: Nesefija, Ebu Hajana, Kasimija, Hakima u Mustedreku.

●  Ma kane min Ebi Leheb tj. Šta je bilo od Ebu Leheba. Na ovakav način ovu suru imenuje Ibn Arebi u svome djelu Ahkamul-Kur’an.

●  Tebbet jeda Ebi Leheb, kako se prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Zubejra i Aiše, radijallahu anhum. Također, ovim imenom je naziva i imam Buhari u svom Sahihu kao i Tirmizi u svome Džamiu. (Vidjeti: Mustafa Muslim, Tefsir Mevdui, 9/433)

Tematika i sadržaj sure

Sura El-Mesed pojašnjava da sigurna propast i stradanje slijedi svakom nevjerniku, pa makar on bio i bližnja osoba najvećeg sretnika i uspješnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ova sura govori o stradanju Ebu Leheba i o njegovom sigurnom ulasku u Džehennem, što mu je nagrada za uznemiravanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Iako je bio amidža Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Leheb je bio jedan od njegovih najvećih neprijatelja. Stalno ga je uznemiravao, ljude odvraćao od njega i vjerovanja u ono sa čime je došao. U tome svemu, potpora i oslonac bila mu je i njegova žena, koja će također, zbog nevjerstva, inata i prezira prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ući u Džehennem.

Povod objave sure

Buhari bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: “Šta mislite, kad bih vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras, napasti, da li biste mi povjerovali?” ”Bismo”, odgovorili su. “Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem”, rekao je. Na to je Ebu Leheb rekao: “Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?” Na ovo je Allah objavio: “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!”, tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili. (Buhari, br. 1394, Muslim, br. 208)

Komentatori Kur’ana jednoglasni su u mišljenju da je sura El-Mesed mekanska sura.

Povezanost sure El-Mesed s prethodnom surom

Sura El-Mesed nalazi se između sure En-Nasr i sure El-Ihlas. Sura En-Nasr je medinska sura i zadnja sura koja je objavljena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je sura El-Mesed jedna od prvih sura objavljenih u Meki. Zašto se ona onda nalazi u Mushafu nakon sure En-Nasr?

Postoji jasna veza između sure El-Mesed i prethodnih sura. Tako u prethodnoj suri En-Nasr Uzvišeni Allah spominje nagradu za onoga koji Mu bude pokoran, a ona je pomoć od Allaha i pobjeda na dunjaluku, te ogromna nagrada na drugome svijetu. U suri El-Mesed Uzvišeni Allah spominje šta će dati onome koji Mu bude nepokoran, a to je propast na dunjaluku i bolna kazna na ahiretu. Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnoj suri spomenuo nagradu za one koji uđu u Allahovu vjeru, u ovoj suri je spomenuo šta čeka one koji ne prime islam. (Ruhul-meani, 30/260, Bahrul-Muhit, 10/565)

Dakle, ne samo da će nevjernici biti pobijeđeni – o čemu govori sura En-Nasr – već će svaki onaj koji se bude borio protiv Allaha i njegovog Poslanika, odnosno Allahove vjere, biti kažnjavan na drugom svijetu – o čemu govori sura El-Mesed – što ustvari predstavlja drugu pobjedu vjernika nad nevjernicima. Odnosno, sura En-Nasr govori o dunjalučkoj pobjedi vjernika nad nevjernicima, dok sura El-Mesed govori o ahiretskoj pobjedi vjernika nad nevjernicima. (El-Esas fit-Tefsir, 11/6738)

Komentar sure

(1) Uzvišeni Allah kaže: “Dabogda propao Ebu Leheb, i propao je!” I doista, on je na dunjaluku propao. Kaže se da je umro u teškim mukama, da je bolovao od bolesti od koje mu se raspadalo tijelo i, na kraju, kada je umro, tri dana mu se nisu mogli približiti, nisu ga mogli okupati i dostojanstveno, kako dolikuje čovjeku, spustiti ga u kabur i zakopati ga, već su iz daljine sipali na njega vodu i sa štapovima su ga gurnuli u jamu. Na takav je način skončao Ebu Leheb.

On je rekao: “Dabogda propao Muhammed!”, a Allah kaže: “Dabogda propao ti (Ebu Leheb)!” Muhammed je najodabranije stvorenje, najodabraniji čovjek, najodabraniji poslanik. Allah ga posebno vrednuje.

Uzvišeni Allah Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nigdje u Kur’anu nije spomenuo po imenu. Sve druge poslanike i vjerovjesnike spominje po imenu, a za njega kaže: “O Poslaniče! O Vjerovjesniče!”

Uzvišeni Allah zaklinje se jedino životom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur’anu i ničijim drugim, ni jednim drugim poslanikom niti vjerovjesnikom.

Dao mu je brojne počasti, a nevjernici kažu: “Dabogda propao Muhammed i dabogda propala njegova vjera!” Dabogda propao ti, i propao si!

(2) Zatim kaže Svevišnji Allah u drugom ajetu sure El-Mesed: “Ništa mu neće koristiti imetak i ono što je stekao.” Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao svoje bližnje, svoje amidže i ostale u islam i ustrajavao u tome, kaže se da je njegov amidža Ebu Leheb rekao: “Ako je doista istina ovo čemu poziva moj bratić, ako je doista istina ovo čemu poziva Muhammed, onda ako to i bude na drugome svijetu ahiretu, ako bude presuđeno meni da ja stradam, ja ću se otkupiti svojim imetkom, onim što sam stekao, onim što imam.” (Vidjeti: Ebu Hajan el-Endelusi, El-Bahrul-Muhit, 8/394)

Ebu Leheb je potjecao je iz ugledne i imućne porodice Kurejševića, Hašimovića, pa je rekao: “Ja ću se otkupiti imetkom”, pa je Svevišnji Allah objavio: “Ništa mu neće koristiti imetak i ono što je stekao.”  

Kažu komentatori da pod izrazima ‘maluhu – njegov imetak’, odnosno ono što je naslijedio od svojih predaka, te ‘ve ma keseb – ono što je on stekao i zaradio svojim rukama’, misli na potomstvo, pa bi bilo značenje “Njemu ništa neće koristiti  njegov imetak i njegovo potomstvo!” (Vidjeti: Begavi, Mealimut-Tenzil, 4/716)

Neće ga sutra od te propasti koju je prizivao Muhammedu,  pa se vratila njemu, zaštititi njegov imetak, niti njegovo potomstvo. Šta će biti s njim?

(3) “On će zasigurno biti u Vatri sa ogromnim plamenovima.” Njega će okruživati vatra sa ogromnim plamenovima. Obratimo pažnju! Zar se on nije zvao Ebu Leheb? Zar mu to nije bio nadimak, Ebu Leheb? Kažu Ebu Leheb – Leheb jeste plamen. Zašto je imao taj nadimak? Kažu jer je njegovo lice bilo blještavo, sijalo je. I kažu da je bio lijep u licu. Međutim zašto nije korišten drugi izraz? Zašto ga nisu nazivali nekim drugim izrazom koji govori o blještavilu njegovog lica, o njegovoj ljepoti kao: nur – svjetlo, također dija-blještavilo, i slično – već leheb – plamen’?  I po tom plamenu spomenuo ga je Uzvišeni Allah u ovoj suri, odnosno obećao mu plamen na drugom svijetu. Bit će u plamenu i gorjeti. Osjetit će nesnosnu žestinu i bolnu patnju. Koža će mu gorjeti. Bit će okružen plamenom vatrom sa svih strana. (Vidjeti: Abdulmelik Kasim, Tefsirul-Kur’anil-azim, džuz Amme, str. 188)

(4) “i njegova žena će propasti također, ona koja je nosila granje”, koja je nosila drva, koja je nosila trnje. Spominje se da se strina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žena njegovog amidže Ebu Leheba, koji se zvao Abduluzza, zvala Ummu Džemil Erva i ona je bila sestra Ebu Sufjana. Kaže se da je ona skupljala i raznosila trnje po putu kojim je hodao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Zato Uzvišeni Allah ovdje kaže: “i njegova žena”. Šta je s njom? I ona će ući u Vatru. Zašto? Zato što je i ona, kao i njen muž, Ebu Leheb, uznemiravala Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zajedno s njim na dunjaluku uznemiravala je vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa će isto tako zajedno s njim, sutra na Sudnjem danu biti kažnjavana spomenutom vatrom.

Ebu Leheb je propao i na dunjaluku, stradao, također i njegova žena. Kaže se da je ova žena Ummu Džemil, odnosno Erva, sabirala i donosila drva iz okolnih šuma, ili po pustinji što bi našla, mada je bila ugledna Kurejšijka i imala imetka, međutim, posenilila je kada je zašla u pozne godine, ostarila i ostala bez razuma. Na dunjaluku je na takav način skončala, pa je odlazila i sakupljala drva, te ih donosila kući. I u toku tog skupljanja i donošenja drva je i umrla, udavila se konopcem koji je omotavala oko svoga vrata. (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Tefsirul-Kur’anil-kerim, džuz Amme, str. 347–348; Mustafa el-Adevi, Et-Teshil li te’vilit-Tenzil, džuz Amme, str. 671)

Kažu komentatori u tefsirima da će isto tako ta žena sutra na Sudnjem danu u Džehennemu donositi drva i potpaljivati vatru u kojoj će gorjeti njen muž Ebu Leheb. (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/569)

Ebu Leheb je bio inicijator, prvi koji je počeo uznemiravati Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a njegova supruga pomagala mu je u tome i tako će i ona u Džehennemu raspaljivati i razjarivati vatru kojom će biti kažnjavan Ebu Leheb.

(5) Na kraju Svevišnji Allah kaže: “O njenom vratu će biti uže od isukane ličine”  – uže koje je ispleteno o njenom vratu, kao što je na njenom vratu na dunjaluku bilo takvo uže. Vezala bi ga i prebacivala preko svoga vrata i na taj način nosila bi granje na svojim leđima.

Komentatori kažu da će joj isto tako na ahiretu biti uže oko vrata, međutim, kakvo uže? Uže od vatre! To će biti uže koje će biti omotano oko njenog vrata, zatim će ulaziti u njena usta i izlaziti ispod nje u dužini od 70 lakata. (Vidjeti: Begavi, Mealimut-tenzil, 4/717)

Također se spominje da je ova žena, Ummu Džemil, Erva, imala vrijednu ogrlicu, da je nosila ogrlicu od skupocjenih dragulja, pa kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao svoju bližnju rodbinu, svoje amidže i Ebu Leheba, njenog muža, da je došla i ona, i kada je čula čemu poziva Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zaklela se Latom i Uzzaom i rekla da će ona prodati svoju dragocjenu ogrlicu i iskoristiti taj imetak za uznemiravanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa joj je Uzvišeni Allah obećao na Sudnjem danu takvu ogrlicu od vatre. (Vidjeti: Mustafa el-Adevi, Et-Teshil li te’vilit-tenzil, džuz Amme, str. 670)

Poruke i pouke sure

●  Ova sura je dokaz vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i dokaz da je Kur’an Allahov govor jer je ova sura objavljena na početku islama i obavijestila o završetku Ebu Leheba i njegove žene, što se i dogodilo nakon dvadesetak godina, ostali su nevjernici sve do svoje smrti i takvi umrli. (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/565; El-Muhtesar fi Tefsiril-Kur’anil-kerim, str. 603)

●  Ebu Leheb i njegova žena stradali su na dunjaluku, prije ahireta, o čemu svjedoči Uzvišeni Allah u ovoj suri. (Vidjeti: Sulejman Luhejmid, Tefsir min suretil-Zelzele ila suretin-nas, str. 35)

●  Ebu Leheb i njegova žena bili su na vrhuncu nevjerstva, okorjeli nevjernici i kao takvi su skončali, na što ukazuje Uzvišeni Allah u ovoj suri. (Vidjeti: Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-Akadi li džuz Amme, str. 389)

●  Ova sura nagovještava sličan završetak svima onima koji na bilo koji način budu uznemiravali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

●  Sura El-Mesed pojašnjava da porijeklo ništa ne koristi uz nevjerstvo, tako da Ebu Lehebu ništa neće koristiti njegovo ugledno porijeklo. (Vidjeti: Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme, str. 319)

●  U suri El-Mesed nalazi se stroga zabrana uznemiravanja vjernika. (Vidjeti: Sulejman Luhejmid, Tefsir min suretil-Zelzele ila suretin-nas, str. 35)

●  Ebu Leheb je bio izuzetno imućan i imao je veliko potomstvo, ali mu ni imetak ni potomstvo koje je imao na dunjaluku ništa neće koristiti na drugom svijetu, kao i svakom drugom nevjerniku. Ničim od spomenutog neće se moći otkupiti od Allahove kazne. (Vidjeti: Ebu Bekr el-Džezairi, Ejserut-Tefasir li Kelamil-Alijjil-Kebir, 5/627; Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme, str. 319)

●  Vjerniku će na drugom svijetu koristiti njegov imetak ukoliko ga za svoga života na dunjaluku bude trošio u dozvoljeno, udjeljivao ga i njime druge pomagao, kao što će mu koristiti i potomstvo koje odgoji u dobru pa za njega budu dovu činili.

Čovjeku na drugom svijetu neće ništa koristiti rodbinske veze, koristit će mu veze koje bude uspostavljao radi Allaha, odnosno imat će koristi od onih koji ga na dunjaluku budu pomagali u vjeri i pokornosti Allahu.

●  Također, čovjeku neće koristiti rodbinska veza, pripadnost nekom hairli insanu ili vjerničkoj porodici osim ako se povede za njima u vjerovanju i činjenju dobrih djela. (Vidjeti: El-Kur’an tedebburun ve amelun, str. 603)

●  Kao što će žena koja pomaže svoga muža u nevjerstvu i podstiče ga na uznemiravanje vjernika biti kažnjena na drugom svijetu, isto tako će žena koja podstiče svoga muža na vjeru, pokornost Allahu i lijepo ophođenje prema drugima biti nagrađena na drugom svijetu.

●  Stoga, jasno uviđamo iz ove sure koliko treba posvetiti pažnje pravilnom odabiru buduće supruge i njenom odgajanju u braku. (Vidjeti: El-Kur’an tedebburun ve amelun, str. 603)

●  Osobina nevjernika je da čine nered po putevima kojim hode drugi, dok je od osobina vjernika da sklanjaju prepreke s puta. (Vidjeti: Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme, str. 319)

●  Sura El-Mesed jasno govori da je nagrada shodna djelu, kako čovjek bude radio, tako će i zaraditi, što posije, to će i požnjeti. (Vidjeti: Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-Akadi li džuz Amme, str. 389)

●  Uputa, postojanost i čvrstina na uputi samo je u Allahovim rukama, zato molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi i učvrsti na Pravom putu.

●  Uzvišeni Allah brani Svoje vjernike, uzvraća drugima radi njih. I vjernici u Allaha trebaju jedni druge braniti. (Vidjeti: Enver Abaz, Et-Tefsirut-Terbevi lil-Kur’anil-kerimi, 3/589)

●  Sura El-Mesed potvrđuje ispravnost nevjerničkih brakova: “i njegova žena”. (Vidjeti: Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme, str. 319; El-Muhtesar fi Tefsiril-Kur’anil-Kerim, str. 603)

16. March 2017 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | Kur'an | 77

Komentari: Nema komentara

Komentirajte