informativniislamskičasopis
0

Tefsir sure Kurejš

(1) Zbog navike Kurejšija,
(2) navike njihove da zimi i ljeti putuju.
(3) Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju,
(4) koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sastav sure

Sura Kurejš je 106. sura u Kur’anu, a 29. je sura po redoslijedu objavljivanja. Kažu da je objavljena nakon sure Et-Tin. Prije nje nalazi se sura El-Fil, a poslije nje sura El-Maun. Sastoji se iz 4 ajeta, 17 riječi i 73 harfa. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi me‘anit-Tenzil, 7/296)

I ovo je jedina sura u Kur’anu u kojoj se spominje pleme Kurejš. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)


Vrsta sure

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Sura Li ilafi Kurejš objavljena je u Meki.” (Sujuti, Ed-Durrul-mensur, prenoseći od Ibn Merdevejha)

To je mišljenje većine komentatora Kur’ana. Prenosi se od Dahhaka i Kelbija da je ovo medinska sura. Također, većina komentatora Kur’ana smatra da je ovo zasebna sura jer na svome početku ima bismillu koja je objavljivana sa surama da bi razdvojila jednu suru od druge. Spominje se da je u Mushafu Ubejja b. Ka’ba, radijallahu anhu, ova sura bila sastavljena zajedno sa surom El-Fil, tj. kao da je jedna sura. Također, spominje se da je Omer, radijallahu anhu, na drugom rekatu proučio sure El-Fil i El-Kurejš zajedno bez učenja bismille između njih pa je bilo onih koji su smatrali da su ove dvije sure i kod Omera bile jedna sura. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)

Od Ummu Hani bint Ebu Talib, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je odlikovao Kurejš sa sedam osobina: ja sam od njih, vjerovjesništvo je među njima, briga o Kabi i pojenje i hranjenje hadžija je pri njima, Allah ih je pomogao protiv slona, oni su obožavali Uzvišenog Allaha deset godina kada drugi nisu i Allah je o njima objavio suru u Kur’anu.” Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: ‘Li ilafi Kurejš...’” (Taberani, Mudžemu Kebir; Hakim, Vahidi, Esbabun-Nuzul; Buhari, Tarihu Kebir; Adžurri, Kitabuš-šeria; i dr. Hadis je hasen li gajrihi.)

Ime sure i povod njene objave

Naziva se Kurejš po istoj riječi Kurejš koja se spominje odmah u prvom ajetu, a govori o poznatom arapskom plemenu Kurejš, kao što sura u cijelosti govori o njima. Pojedini komentatori kratko je nazivaju Li ilafi. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)

Glavni cilj sure Kurejš jeste pojašnjenje Allahovih blagodati koje je ukazao Kurejšijama, te kako su oni trebali uzvratiti Uzvišenom Allahu na tim blagodatima. (El-Muhtesar fit-Tefsir)

Povezanost sure s prethodnom i narednom surom

Sura Kurejš kao i sura El-Fil govore o Allahovim blagodatima koje je On, Svevišnji, ukazao stanovnicima Meke. Tako sura El-Fil govori o uništenju njihovog neprijatelja koji je došao da poruši Kabu, Sveti hram, a koji je bio osnova njihove slave i ponosa, dok ova sura El-Kurejš govori o društvenim i ekonomskim blagodatima jer im je Uzvišeni Allah dao da budu jedinstveni i složni u većini svojih poslova. Zatim, spominje blagodat sigurnosti i spokojnosti. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

U suri Kurejš Uzvišeni Allah spominje kako je Kurejšijama ukazao brojne blagodati od kojih je i ta “ellezi at’amehum min džuin”, da ih Allah hrani i spašava ih gladi, dok u suri El-Maun kori te iste Kurejšije jer oni ne podstiču da se nahrani siromah. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

Tematika i sadržaj sure

Sura Kurejš govori o brojnim i velikim Allahovim blagodatima koje je On ukazao Kurejšijama: učinio ih jedinstvenim i složnim, osigurao im i olakšao kretanje do Jemena zimi i Šama ljeti radi trgovine, učinio ih imućnim i uglednim. U Meki ih učinio sigurnim i spokojnim, postojanim bez udaljavanja sa svoga ognjišta i da od bilo koga strahuju. (Zuhajli, Tefsirul-Munir)

Komentar sure

(1) “Zbog ustaljene navike (obaveze) Kurejšija”,

tj. zbog njihovog skupljanja, sastajanja i sigurnosti u njihovom gradu.

Oko značenja riječi ilaf kod komentatora Kur’ana ima nekoliko mišljenja:

● ima značenje ustaljene navike koja je skoro pa postala obavezna,

● i ima značenje okupljanja, tj. potiče od riječi i’tilaf.

Također, oko vezanosti ovoga ajeta za neki drugi ajet i koji ajet, postoji nekoliko mišljenja kod komentatora Kur’ana:

Ovaj ajet vezan je za zadnji ajet prethodne sure El-Fil, tj. Uzvišeni Allah je uništio drugove slona te ih učinio kao lišće koje su crvi istočili kako bi Kurejšije opstale u životu. Ovo je mišljenje Zedždžadža i Ebu Ubejda. I ovo ne znači da je riječ o jednoj suri, već samo o povezanosti ajeta, jer cijeli Kur’an je povezan i poput je jedne sure, jedan dio potvrđuje i pojašnjava drugi.

● Ovaj ajet je vezan 3. ajet: “Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju”, tj. neka njihovo obožavanje Allaha jedinog bude njihova zahvalnost Allahu na ovoj blagodati. Ovo je mišljenje Halila b. Ahmeda i njegovog učenika Sibevejha.

● Ovaj ajet nije povezan ni sa jednim ajetom, ni prije ni poslije, već harf lam na njegovom početku ima značenje čuđenja – lamut-teadžub, pa bi značenje bilo: Čudno li je stanje Kurejšija! Oni su svaki dan sve više i više na stranputici, sve više i više zapadaju u obožavanje kipova, a Uzvišeni Allah sve više i više ukazuje im blagodati: odbija nevolje od njih i osigurava im uvjete sigurnog i udobnog života. Ovo je mišljenje Kisaija, Ahfeša i Feraa.

Postoji nekoliko mišljenja kod komentatora Kur’ana o porijeklu imena Kurejš:

● Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da su dobili ime po ribi ajkuli (kirš) koja u moru jede druge ribe, dok nju niko ne može pojesti, pa sličnog stanja su bile i Kurejšije.

● Nazvani su zbog svoga privređivanja, jer riječ kirš ima značenje i kesba, tj. zarade. Oni su bili poznati trgovci i dobro su zarađivali na svojim trgovačkim putovanjima.

● Stanovali su u okolini Harema, podijeljeni i razbacani, pa ih je Kusajj b. Kilab okupio oko Harema. Tu su se okupili i nastanili, pa su dobili ime Kurejš jer riječ tekarruš ima značenje tedžemmua, tj. okupljanja.

Nastanjivali su Meku i imali običaj da svake godine dva puta putuju radi trgovine.

(2) “...i njihove složnosti na putovanjima zimi i ljeti.”

I ovdje riječ ilaf može imati spomenuta značenja, iako je preče da ima značenje složnosti i jedinstva, jer je takvo ponašanje preče na putovanju nego u mjestu boravka. Za ovaj ajet postoje dva značenja:

● Jedni kažu da to znači: zbog njihove navike da zimi putuju u Jemen, a ljeti u Šam, zbog trgovine i sl., i da se na svome povratku kući vraćaju sigurni. Zimi su putovali u Jemen jer je tada u Jemenu bilo toplije, a ljeti u Šam jer je tada u Šamu bilo hladnije.

Kurejšije su bile najuglednije Mekelije i svake godine poduzimali su ova dva putovanja. S tih putovanja donosili bi sebi, a i ostalim stanovnicima Meke ono što im je bilo potrebno od hrane i odjeće. Na svojim putovanjima ostvarivali su dobru zaradu. Namjesnici i stanovnici mjesta kroz koja bi prolazili i u koja bi dolazili, mnogo su ih poštivali. Govorili bi za njih: “Ovo su susjedi Bejtullaha, oni koji stanuju u Haremu i koji se brinu o Kabi.”

● Drugi ljudi su putovali do stanovnika Meke zimi i ljeti radi obavljanja umre i hadža i sa sobom nosili namirnice za stanovnike Meke.

(3) “Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju.”

Zašto je ovdje na početku 3. ajeta došao harf fa, odnosno riječ zato? Odgovor bi bio: Ako Ga ne obožavaju zbog drugih Njegovih blagodati jer ih možda ne uviđaju, neka Ga zato zbog ove itekako vidljive blagodati obožavaju. Neka Ga obožavaju zbog toga što im je Harem i mjesto stanovanja učinio sigurnim, a samim time i njihove živote.

(4) “Koji ih gladne hrani i od straha brani”,

tj. koji ih kod svake gladi hrani i od svakog straha brani.

Poruke i pouke sure

● Pojašnjenje Allahove mudrosti i milostivosti, Njegovog uređivanja dešavanja na Zemlji.

● Pojašnjenje Allahovih blagodati prema Kurejšijama zbog kojih su trebali biti zahvalni Svevišnjem Allahu.

● Propisano je i preporučeno ukazivati čovjeku na Allahove blagodati, koje mu je On darovao, kada se želi pozvati u Allahovu vjeru i obožavanje Allaha jedinog.

● Obaveza je obožavati samo Allaha jedinog, te negirati obožavanje svih drugih mimo Njega.

● Obaveza je biti zahvalan Allahu na Njegovim blagodatima, odnosno dotične blagodati koristiti u pokornosti Njemu, tragajući za Njegovim zadovoljstvom.

● Imati opskrbu i biti siguran za svoj život najveće su blagodati u životu na ovome svijetu, nakon vjere.

● Sura pojašnjava koliko su Kurejšije i stanovnici Meke bili ogrezli u svojoj zabludi obožavanja kipova.

23. Maj 2018 | Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. | 84

Komentari: Nema komentara

Komentirajte